Tagovi

Zauzimanje strane u sukobu

Ne, neću ja u ovom sukobu predstavnika izvršne i sudbene vlasti, Slavka Linića, ministra financija u Milanovićevoj vladi i Mislava Kolakušića, suca Trgovačkog suda, zauzimati stranu, ali taj sukob ponajbolje oslikava još jednu Tuđmanovu stečevinu, izostanak države vladavine prava, koja se temelji na trodiobi vlasti, već upućuje na državu korupcije i kriminala koja se temelji na po Tuđmanu uvedenom “jedinstvu vlasti”.

Dakle svakome tko išta zna o funkcioniranju države i svih sustava u njoj, je poptpuno jasno da je Franjo Tuđman taj neobrazovani, zatucani i zadrti samodržac, doveo zemlju do bankrota, a da Ivica Račan, koji nikada i nije smio biti predsjednikom ničega, pa ni Predsjedništva CK SKH-SDP, a najmanje vlade bilo koje države, pa ni Hrvatske, nije poduzeo ništa da sa stvarnim stanjem državnih finacija i uopće funkcioniranjem vlasti i upravljanjem državnim i javnim poslovima upozna državljane RH i krene u radikalnu detuđmanizaciju i deustašizaciju hrvatskog društva.
Pa i proglašenjem bankrota, što bi sasvim sigurno bilo korisnije od svega onoga što je “trećesiječanjska” vlada poduzimala uzimajući u obzir i masivno zaduživanje u inozemstvu.

Znam ja da će mnogi reći, da to Račan nije mogao/smio radi svih onih prijetnji tako jasno izrečenih na “Splitskoj rivi”, a doslovno se prijetilo državnim udarom, ali ja tvrdim da nikakvog udara ne bi bilo, već i zato što bi Hrvatsku snašlo i veće zlo od Tuđmanove vlasti, to je izricanje sveobuhvatnih sankcija, koje su joj još za vrijeme Tuđmanovog života bile nekoliko put najavljivane, a koie je on izbjegavao odustajući u zadnji čas od nekih svojih “genijalnih” zamisli.

Gorljivi hrvatski “domoljubi” su i tada uvjeravali narod kako sankcije ne znače ništa, jer ih je eno i Srbija “netkanuta izdržala”, samo poznavtelji prilika u Srbiji pod sankcijama će reći da je to nešto najgore što neku državu i narod može zadesiti.
Kao ilustraciju navest ću samo jedan primjer, koji mi je dobro poznat; u vrijeme kad su sankcije proradile punom snagom, a zemlju razdirala nikad prije viđena inflacija, masa mjesečnih brutto plaća u jednoj velikoj tvornici sa 1.400 zaposlenih iznosila je 20.000 DEM.

Ali Srbija je bila i u još jednoj velikoj prednosti, nije imala Borislava Škegre, pa su joj poljoprivreda i proizvodnja hrane ostale netaknute, tako da je bez nekakvih velikih problema uspijevala prehranjivati narod i tako izbjeći pobunu.

Dakle da se Račanova vlada u potpunosti odrekla Tuđmana i svih njegovih “dostignuća”, osamostaljenje Hrvatske i njeno međunarodno priznanje su ionako “izvojevali” Njemačka i Vatikan, pa uz nazivanje stvari pravim imenom, u potpunosti poništila pretvorbu vlasništva i privatizaciju, iskreno pozvala izbjegle Srbe da se vrate, te nakon konzultacija sa Svjetskom bankom i MMF-om ili proglasila bankrot ili se pod njihovim nadzorom zaduživala u kontroliranim uvjetima, spašavala INU, ali i druga poduzeća koja je Tuđmanovo “gospodarsko čudo” uništilo, a ne je prodavala, odričući se u potpunosti “škegronomike”, vjerujem da se nešto korisno i pozitivno moglo postići.
Naravno polazeći uvijek i samo od potpunog rušenja promašenog Tuđmanovog projekta a ne njegovog nadograđivanja, jer je taj projekt zasnovan na zadrtom nacional-šovinizmu u svojem polaznom obliku bio potpuno pogrešan, a Catonovo pravilo kaže da se ono što je u svom startu pogrešno ne može nadograđivati niti popravljati s vremenom.

Ono što i ja moram prihvatiti je činjenica da, da je i sam Račan baš i bio spreman za takve radikalne poteze, na to nikad ne bi pristali njegovi koalicijski partneri HSS i HSLS, s time da je danas valjda svakome jasno da D. Budiša u toj vladi nije radio ništa drugo nego uhljebljivao kadrove iz HSLS-a i rušio koaliciju, pa i povukavši HSLS iz nje, ali je nije mogao srušiti, jer je HSS ostao u njoj, baš zahvaljujući tom izostanku radikalnih poteza, koji su nas jedino mogli izbaviti iz ralja nezasitne proustaške KC i “stvaratelja države”, novostvorenog parazitskog soja, “hrvatskih branitelja”.

No da se vratim u vrijeme Tuđmana na izdisaju, a vrijeme je to kad doslovno ništa u zemlji funkcioniralo nije, jer su Tuđmanu “čudotvorcu” mnoga “čuda “ polazila od ruke, “gospodarsko čudo”, koje se ogledalo u provedenoj deindustrijalizaciji, ali i uništnoj poljoprivredi, “jedinstvo vlasti” s u nju inkorporirnom korupcijom i organiziranim kriminalom sam već spomenuo, jednako devastirani odgojno obrazovni sustav kao i zdravstvo, ma sva područja ljudskog djelovanja bačena na koljena ... vrijeme je to kad smo umjesto plaće dobivali građevinski i instalacijski materijal i “Konzumove” ili “Namine” bonove, ali nitko nije odustajao od proglašenih istina niti se ograđivao od Tuđmanovog “genija” i njegovih “dostignuća” i “zasluga”.

I tako “trećesiječanjska “šestoglava aždaja” nije napravila gotovo ništa od onoga što je u predizbornoj kampanji najavljivala i obećavala i otišla u zaborav s istinaibog uvedenog nešto reda u fiskalnom sustavu i platnom prometu, ali i netaknutim problemima u brodogradilištima i drugim gospodarskim granam ili javnim poduzećima.
A bogami i netaknutim problemima u pravosuđu i represivnom aparatu.

A da uspjeli su organizirati Gotovinin bijeg i tako odgoditi ulazak RH u EU za nekoliko godina, jer je po njihovom odlasku Sanderova vlada dugo odolijevala pritiscim “ne znajući” gdje se krije Gotovina, da bi poslije najave sankcija odjedamput doznali gdje je čovjek čije su sakrivanje organizirali i financirali.

I tako u “nadogradnji” Tuđmanovog “remek-djela” gotovo uludo prođe i 8 godina HDZ-ove vlasti s jednim jedinim dostignućem ili “dostignućem”, kako za koga, stvorenim svim preduvjetima za ulazak u punopravno članstvo EU. I da mi ne promakne još jedan uspjeh ili “uspjeh”, kako za koga, punopravno članstvo u NATO-u.
Uz ponovno dovođenje zemlje u predstečajno stanje.

Narod je prepoznao sva dostignuća HDZ-ovih vlada i na izborim svoje povjrenje poklonio onima koji su najavljivali promjene i “koji znaju kako”, SDP-u i njegovim koalicijskim partnerima, koji su godinu danaa izgubili smjenjujući HDZ-ov kadar i namještajući svoje podobnike na svim poslovima od parkir-majstora, preko državnih sužbenika na svim razinama pa do mjesta direktora javnih poduzeća i ustanova u državnom vlasništvu.

Od Milanovićeve vlade se očekivalo puno toga, a dobiveni mandat i iskazno povjerenje omogućavali su mu da zemlju okrene doslovno naglavačke, a on poput HDZ-ovih vlada nastavio “nadograđivati” Tuđmanovo “remek-djelo”, ne čineći ništa ili čineći puno premalo u odnosu na ono što je trebalo i ono što je narod očekivao.

Vratimo se na početak, da su poduzete mjere na uspostavi države vladavine prva ja osobno nikakvih problema ne bih imao, glede mojih opredjeljeja, ja bih se svrstao uz neovisno sudstvo, samo što u tom sudstvu ne bi bilo sudaca koji bi ocjenjivali zakone, već bi sudili poštujući te zakone.
Ovaj sudac se definitivno postavio iznad zakonodavne vlasti.

Da je pak izvršna vlast radila svoj posao i opet nikakvog problema bilo ne bi, jer bi ta vlast, nakon što bi zakonodavna vlast donijela set potrebnih zakona, kojima bi se omogučilo obeštećenje drtuštva (države) kroz oduzimanje sve privatne imovine onima koji su kao vlasnici ili direktori poduzeća izbjegavali obaveze plaćanja poreza i doprinosa ili isplate plaća radnicima, brutalno naplatila poreze i neuplaćene obaveze, a iz oduzete imovine vlasnika tvrtki isplatila neisplaćene plaće radnicima.

Ta primjerice problem “Dalekovoda” nije nastao jučer i nije prouzročen tek gospodarskom krizom, kao što to nisu ni drugi slični, veći ili manji.

Predstečajne nagodbe neće u državnu kasu donijeti priželjkivani novac, niti će očuvti radna mjesta, kako nas to uvjerava Linić, one će tek na neko vijeme odgoditi stečajeve, do kojih će neminovno doći zato što vlasnicima poduzeća uopće nije stalo da učine bilo što u smislu njihovog ozdravljenja.

Zato u uvjetima nepostojanja države vladavine prava, ne da nije moguće zauzimati stranu u ovakvinm sukobima, nego to po mojem sudu nije ni uputno raditi.

Znam da će se javiti mnogi upozoravajući me kako je Tuđman već više od dvanest godina mrtav, kao da ja to ne znam, samo bez službneog distancirnja od Tuđman i njegovog (ne)djela, tuđmanizam živi, jednako kao što živi i fašizam u nekom od svojih pojavnih oblika, ustaštvo u Hrvatskoj, ako ga se tvorno ne suzbija i ne distancira od njega, bez obzira na to što je poražen u 2. Svjetskom ratu.

Komentari

Ja sam obična

primitivna seljačina, desničar i ognjištar, konzervativac, ali evo ovaj

http://www.dnevno.hr/kolumne/ante-nazor/91851-protuhrvatski-ustanak-u-sr...

je neki akademski građanin, ima čini mi se i neki "Dr" ispred imena, radi na nekom institutu ili kako se to već kaže, pa evo što on piše, a veli da ima dokumente za sve..

"""U javnim nastupima uglavnom govorim o 1990-ima, jer je to razdoblje čijim se istraživanjem zadnjih 10-ak godina intenzivno bavim. To ne znači da o ostalim razdobljima hrvatske povijesti ne bih imao što reći, no držim primjerenijim da o, primjerice Drugom svjetskom ratu, govore kolege koji se time bave dugi niz godina i bolje od mene poznaju izvore i historiografiju o tom razdoblju. Općenito, držim da nitko ne može jednako dobro poznavati cjelokupnu hrvatsku povijest, jer ljudski život nije toliko dug da bi se mogla pregledati potrebna količina arhivskoga gradiva i relevantnih izvora za svako razdoblje povijesti. Zato se „divim“ pojedinim „uglednim“ publicistima, a zapravo komesarima, koji su često u medijima u Hrvatskoj kao „nezamjenjivi autoriteti za sve“ – od stoljeća sedmog do danas, iako o pojedinim razdobljima povijesti znaju samo podatke koje su pročitali ili čuli u medijima. Takvima je „konačna istina“ samo ono što je prihvatljivo njihovom svjetonazoru, bez obzira na činjenice. Njima povijesni izvori ništa ne znače.

Među njima su i „pravednici“ koji govore o „antifašističkom ustanku“ 27. srpnja 1941., a pritom prešućuju zločine nad Hrvatima, odnosno njegov protuhrvatski karakter. Upravo zbog upornog i besramnog ignoriranja zločina nad Hrvatima u srpnju i kolovozu 1941. godine, donosim jedan dokument iz toga razdoblja - „Izvješće od 20. kolovoza 1941. o pokolju nad Hrvatima na području između Bihaća i Bosanskoga Petrovca – Krnjeuša i ostala sela“. Iako to razdoblje ne istražujem intenzivno niti se izravno bavim problematikom Drugog svjetskog rata, o tome sam nešto pročitao, ali i čuo od neposrednih sudionika, jer je riječ o događaju koji se sudbonosno odrazio na život dijela moje obitelji. I ovu kolumnu pišem pod dojmom razgovora s prognanim Hrvatima koje sam prije neki dan, na blagdan Sv. Ilije 20. srpnja 2013., susreo u Bosanskom Grahovu. Svi su podrijetlom iz toga kraja, (Špiranovići, Sarići, Kardumi, Bilanđije, Vulići, Čuline, Ćaćići itd.), a u drugoj polovici 1941. morali su napustiti svoje domove zato što su Hrvati i naseliti se diljem Hrvatske i svijeta. Razna prezimena, a ista sudbina, sličnja dojmljiva i tužna sjećanja, pred kojima čovjek ne može sakriti emocije...

Zapravo, ovu kolumnu dugujem mome didi Jozi Špiranoviću, rođenom u selu Luka kraj Grahova, kojeg su četnici 1941. prognali s njegove ćaćevine. Naravno, i baki Anki, rodom iz Promine, s kojom je dijelio sudbinu. Nakon Drugog svjetskog rata nisu se smjeli vratiti u Luku, skrasili su se u Slavoniji koja ih je primila raširenih ruku. Namučili su se da bi u Đakovu stekli veću količinu zemlje i sagradili svoju kuću (u „švapske“ kuće na tom području, iz kojih su protjerani „folksdojčeri“, nisu htjeli ući – jer „ti su ljudi još živi“). Ali, Gra'ovo, svoj komadić Bosne, dida nikad nije zaboravio, ni prežalio. Zemlju u Đakovu 1980-ih otele su mu tadašnje vlasti, potom je umro i baka je ostala sama u kući, a 1991. opet je počeo rat. Velikosrpska politika pokrenula je novi projekt, Đakovo se našlo na udaru srpskih granata, baki je opet prijetilo progonstvo. Rekoše da je 1941. godina koja se vraća...
Moja mama imala je šest godina kad je njezina obitelj, zajedno s ostalim Hrvatima, morala pobjeći pred četnicima iz Potoka nedaleko od Drvara, gdje je dida radio na „Šipadovoj“ uskotračnoj pruzi. Dakle, nije bio pripadnik oružanih snaga NDH, a da su ga „ustanici“ uhvatili ubili bi ga kao i ostale Hrvate, koji su ubijeni iako nisu bili pripadnici oružanih formacija. Na vijest o dolasku naoružanih ustanika, poveo je obitelj u zbijeg. U žurbi je u kući ostavio nešto vrijedno i odlučio se vratiti po to. No, naišao je na „komšinicu“ Srpkinju, koja ga je upozorila da se ne vraća ako želi živjeti, jer su „na ledini kod kuće četnici“. Time mu je spasila život. Dakle, toga 27. srpnja 1941., koji je u bivšoj Jugoslaviji službeno postao Dan (antifašističkog) ustanka naroda BiH (i Hrvatske), Hrvati iz Potoka bježali su od četnika!

Jednako kao i Hrvati iz Drvara i okolice, iz Bosanskog Grahova i okolice (naselja Luka – odakle je moj dida, Korita, Ugarci, Obljaj i druga) te iz drugih naselja na tromeđi Like, Dalmacije i Bosne, istoga dana i nešto kasnije. Oni koji nisu pobjegli, bili su ubijeni („ustanici“ su u Drvaru ubili 300 Hrvata i nepoznat broj muslimana, a u Bosanskom Grahovu 62 Hrvata – među kojima je i obitelj lugara Stjepana i Anice Barać s najmanje šestero njihove djece, u rasponu od 18 godina, koliko je imala najstarija Marija do sedam mjeseci koliko su imale ubijene blizanke Nada i Vjera). Poznata je sudbina hodočasnika ubijenih kod Drvara na povratku s blagdana sv. Ane, zajedno s njihovim svećenikom Waldemarom Maximilianom Nestorom, kao i stanovnika Brotinje (28. srpnja ubijeni su svi zatečeni Hrvati, 37 članova obitelji Ivezić) te Hrvata iz naselja Boričevac u Lici i Vrtoče, Lastve, Zelinovca, Krnjeuše u BiH, koje su, zajedno sa ženama i djecom, početkom kolovoza 1941. „ustanici“ poubijali ili protjerali, a njihove kuće spalili (samo u Krnjeuši ubijeno je 130 Hrvata). O tome i drugim zločinima napisane su knjige i objavljeni dokumenti, no usprkos svemu navedenom, čak i činjenici da su „ustanici“ ili „gerilci“, kako su se još zvali, bili povezani s talijanskim fašistima, neki i dalje tvrde da je riječ isključivo o „antifašističkom“ ustanku, a pritom prešućuju hrvatske žrtve. Da mogu, zabranili bi i sjećanje na njih.

Masovna ubojstva Hrvata na graničnom području Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koja su krajem srpnja i u kolovozu 1941. počinili srpski „ustanici“, protjerivanje Hrvata s toga područja i činjenica da se tamo nisu smjeli vratiti niti nakon 1945. (nekim naseljima čak su i groblja uništena, a vlasništvo nad zemljom koja im je oteta Hrvati ni do danas nisu uspjeli povratiti), pokazuju da je taj ustanak bio protuhrvatski, da je njegov cilj bio protjerivanje Hrvata s toga područja, odnosno stvaranje etnički čistoga, srpskoga područja. Izvori pokazuju da to nisu bili incidenti, niti „tek osveta za ustaške pokolje“, kako neki pokušavaju objasniti/opravdati zločine navodnih „antifašista“. Naravno da je ustanak logičan i često nužan odgovor pripadnika neke zajednice na teror koji trpe, pa se takvo objašnjenje - da je ustanak od 27. srpnja 1941. započeo zbog, odnosno protiv „ustaškog terora“, često navodi u historiografiji. No, pritom u obzir treba uzeti i događaje koji su prethodili uspostavi NDH (primjerice, ubojstva Hrvata), odnosno velikosrpsku politiku čiji su ciljevi određeni prije uspostave NDH (dakako, to ne opravdava zločine nad Srbima počinjene u vrijeme NDH). U svakom slučaju, bez obzira na razlog protuhrvatske psihoze i protuhrvatskog djelovanja Srba na spomenutom području, ne smije se prešutjeti činjenica da je spomenuti ustanak rezultirao terorom nad hrvatskim narodom, niti se za zločin može naći opravdanje, čak ni kad je počinitelj zločina „ratovao na pravoj strani“. To jednako vrijedi za sve ratove i sve „pobjednike“.

Neka se takvi „antifašisti“ napokon suoče s ljudima koji su kao djeca 27. srpnja 1941. protjerani iz svojih domova samo zato što su bili Hrvati. Neka dođu na misu u crkvu sv. Ilije na Obljaju kod Bosanskog Grahova na blagdan sv. Ilije i neka ljudima koji sada žive diljem Hrvatske i svijeta, jer se na svoja ognjišta nisu smjeli vratiti nakon 1945., objasne da to nije bio ustanak protiv Hrvata. Neka objasne kako je moguće da u bivšoj Jugoslaviji, u republičkom popisu spomenika žrtvama iz Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj, o čijem održavanju su trebale brinuti republičke ustanove (dakle, nešto kao registar spomenika od nacionalnog/republičkog značaja), nije naveden niti jedan spomenik ili ploča posvećena stradanju civila Hrvata u Drugom svjetskom ratu, koje su žrtve zločina četnika (ako su već svi „pobjednici“ morali biti bezgrešni i nevini, pa se nije smjelo govoriti o njihovim zločinima).

O stradanjima Hrvata u srpnju i kolovozu 1941. govore izvori i knjige („Hrvati Dinare: život, opstojnost, stradanje, nauk i pouka“, Zbornik radova okruglog stola održanog u Bosanskom Grahovu, 20. srpnja 1999., ur. Slavko Golijat, Split 2000.; Zdravko Dizdar – Mihael Sobolevski, „Prešućivani četnički zločini u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini: 1941.-1945.“, Zagreb 1999.; Zdravko Dizdar, „Četnički zločini u Bosni i Hercegovini 1941.-1945.“, Zagreb 2002.). Činjenice iz spomenutih knjiga i dokumenata na kojima su utemeljene treba ponavljati sve dok se u javnosti izbjegava govoriti o zločinima „ustanika“ nad Hrvatima i muslimanima u srpnju i kolovozu 1941. godine.

Ovdje ću navesti samo dio dokumenta, odnosno samo neke primjere ubojstava koje su počinili „ustanici“ nad Hrvatima početkom kolovoza 1941. (u dokumentu se poimenice navodi znatno veći broj žrtava). Navedeni primjeri jasno pokazuju je li cilj ustanka bio neutraliziranje oružanih snaga NDH ili istrebljenje Hrvata na tom području.
„...U samim Vrtočama se 2. kolovoza (1941., op. a.) odigrala krvava borba u kojoj su katolički stanovnici mjesta Vrtoče bili gotovo svi poubijani. U Vrtočama je bilo 6 katoličkih kuća, sa po prilici 50 stanovnika. Za vjeran prikaz tih grozota može nam poslužiti najbolje slučaj uglednog trgovca i gostioničara Josipa Matijevića. U subotu 2. kolovoza poklana je cijela njegova obitelj od 9 članova dok su samom Matijeviću odrubili glavu i stavili je na kolac te nosili okolo, a truplo bacili u oganj. ...“

Potom se u dokumentu opisuje događaj u Krnjeuši od 9. kolovoza, također subota: „Četnici su u 9 sati sa svih strana upali u selo, koje ima 12 katoličkih kuća sa oko 80 žitelja (kasnije se navodi da su se u Krnjeušu sklonili Hrvati s okolnih područja – „svega oko 800 duša“), koje su sve od reda opustošene i popaljene, a žitelji, kako smo utvrdili, gotovo svi poubijani. (...)
U isto vrijeme i pod istim okolnostima zapaljeno je oko 15 kuća malog katoličkog seoca Lastve (a prije toga zapaljeno je oko 20 kuća s ljudima u njima u selu Zelinovac, op. a.). (...) Tokom cijele subote i nedjelje četnici su hvatali ljude, žene i djecu. Neke su od njih i dalje ubijali, neke vodili (sa) sobom, a neke žive bacali u bunar zatim ih strijeljali i bunare natrpavali zemljom. (...)
O broju poginulih i nastradalih nedvojbeno smo mogli utvrditi sljedeće:

(…) Općinskog načelnika Ivana Matijevića starog 45 godina, rezali su po licu, otkidali prste i t. d., da je čovjek u najstrašnijm mukama izdahnuo. Iz njegove kuće zlostavljani su i ubijeni: žena Marija 45 godina stara, sinovi: Karlo 20 godina star, Nikola 15 godina star i kćeri: Ana 18 godina, Mara 8 godina i Kata 6 godina stara. Najstrašnije od svih mučen je župnik Krešimir Barišić 33 godine star. Njega su četnici izvukli iz načelnikove kuće, noževima ga izrezali i izboli po licu i tijelu, odsjekli mu prste, nos, uši i izboli oči te ga zatim poluživa bacili u zapaljenu crkvu. (...)
U kući porodice Nikole Balena ubijen je sam Nikola star oko 52 godine, sin mu Nikica star 18 godina, dok se za sudbinu još 4-ro djece, medju kojima je najstarija Ana 23 godina stara bolesna i slaboumna, ništa ne zna. (...)

U kući Jure i Franje Balena ubijena im je majka Marta stara 52 godine, sestra Marija stara 18 godina, žena Jurina Ivka stara 28 godina, sinovi Jure i Mile, prvi 6 a drugi 7 godina star, Jozo 5 godina star, a Ivan dijete od 7 mjeseci bačen (je) živ u goruću kuću. (...)
U kući Ivana Balena (koji je sada u zarobljeništvu u Njemačkoj) živio je brat mu Dane i Toma, koji se sada nalazi u našoj vojsci. Iz te porodice ubijen je Dane Balen 27 godina star, žena mu Ruža 26 godina stara, sin Petar 4 godine star i sin Ilija dijete od 1 godine. Zatim su ubijene žena Ivanova Jeka stara 35 godina, kći Kata 13 godina, Milka 8 godina, Mara 5 godina i sin Drago 2 godine star. Isto tako ubijena je Tomina žena Anka stara 19 godina. (...)
Iz zadruge Matijević ubijen je Jure 34 godine star, otac Jurin Ilija 50 godina, majka Ana 50 godina, žena Ruža 36 godina, sin Mile 16 godina, Dane 12 godina, kćer Mara 5 godina, Anka 4 godine i Manda 5 mjeseca stara. (...)
Ilija Jurjević iz Lastvi općina Krnjeuša izjavljuje da su mu čentici bacili u bunar unuka Dragutina starog 1 godinu, a njega teško ranili u nogu, ali je ipak uspio pobjeći.“ (HDA, 1450. MF-D-2232, 320-330)

U hrvatskoj historiografiji i u javnosti raspravlja se o tome tko je organizirao ustanak 27. srpnja 1941. (komunisti ili lokalni velikosrpski nastrojeni pojedinci), te je li među „ustanicima“ ili „gerilcima“, kako su se zvali, bilo više partizana ili četnika, odnosno, je li ustanak bio antifašistički ili velikosrpski (znanstveni rad o tome, kao i o suradnji ustanika s talijanskim fašistima i ulozi pojedinih komunista Hrvata u podizanju ustanka, napisao je Mario Jareb, „Prilog raspravi o karakteru ustanka od 27. srpnja 1941. godine“, ČSP, br. 3, str. 751-771, 2011.). Da se ne bi previše zamarala tom dilemom, vlast u Srbiji odlučila je da su i partizani i četnici bili antifašisti, iako je poznato da se velikosrpska ideja, čiji su četnici zagovornici i sljedbenici, provodila, odnosno bolje rečeno, može provoditi samo fašističkim (nacističkim) metodama. No, s obzirom na to da je rezultat toga ustanka bio istrebljenje Hrvata iz djelova Dalmacije, Like i Bosne i Hercegovine, rasprava o tome je li on bio antifašistički ili ne, za Hrvate s toga područja i nije toliko važna, koliko činjenica da je taj ustanak bio protuhrvatski.

Naravno, za taj zločin nije odgovoran cijeli narod, nego njegovi ekstremni pripadnici koji su ga počinili. To pravilo vrijedi za sve narode i sve zločine. Uostalom, moga didu spasilo je upozorenje „komšinice“ – Srpkinje, kao što je nekim Hrvatima („katolicima“) u selu Luka, koji su se nakon spomenutog pokolja u srpnju vratili u selo, život spasio jedan Srbin („pravoslavni vjernik“) potajno ih upozorivši da se za Božić sprema veliki pokolj, pa neka bježe. Prema sjećanju moje bake, rekao im je: „Tko se od Hrvata ondje zatekne za Božić (1941.), neće ostati živ. Ni vaša mačka neće preživjeti.“ (Anto Orlovac, „Stoljeće i pol župe Obljaj-Bosansko Grahovo“, Bosansko Grahovo, 2013., str. 77)
Svaki zločin treba osuditi, bez obzira na to što nas komesari uvjeravaju da svi zločini nisu isti, jer su neki počinjeni „u ime plemenite ideje“. Jednako tako, treba poštivati i sve žrtve, no toga civilizacijskog načela nisu se držale vlasti u bivšoj Jugoslaviji. O zločinima nad Hrvatima u srpnju i kolovozu 1941. nije se smjelo govoriti, a neki bi da je i danas tako. Žalosno je da i u suvremenoj hrvatskoj državi javnost o tome malo zna. Sukladno opredjeljenju da sve žrtve treba poštivati, u situaciji kad se većina hrvatske javnosti suočila s negativnim stranama svoje prošlosti i osudila nečasna djela nad pripadnicima srpskoga naroda, nema razloga da se u suvremenoj Hrvatskoj prešućuju srpski zločini nad Hrvatima, samo zato što su upakirani celofanom „antifašizma“, koji kao pokret protiv fašizma ima pozitivnu povijesnu ulogu.
Stoga nitko razuman ne dovodi u pitanje antifašizam i njegove vrijednosti, no može li se antifašističkim nazvati ustanak kojim su istrebljeni Hrvati s pojedinog područja (znanstveni rad na tu temu napisao je Zlatko Begonja, „Ustanak u Srbu '41 nije antifašistički“, časopis Vojna povijest, br. 4, Zagreb 2011.). Kakve su to „antifašističke“ vrijednosti provodili ubojice djece, oni koji su Ivana Balena - bebu od sedam mjeseci – bacili živog u goruću kuću, a jednogodišnjeg Dragutina u bunar, koji su ubili petomjesečnu bebu Mandu Matijević, Iliju Balena (dijete staro jednu godinu), Dragu Matijevića (dijete staro dvije godine), Anku Matijević i Petra Balena (stare četiri godina), Maru Matijević, Maru Balen i Jozu Balena (stare pet godina), Katu Matijević i Juru Balena (stare šest godina), sedmogodišnjaka Milu Balena, osmogodišnjakinje Milku i Maru Matijević, 12-godišnjaka Danu Matijevića, 13-godišnjakinju Katu Matijević itd.? Zaslužuju li i ta djeca spomen i poštovanje kao ostale nevine žrtve iz ratova 1940-ih i 1990-ih na koje nas stalno podsjećaju pojedine nevladine udruge u Hrvatskoj?

S obzirom na postojeće izvore i utvrđene činjenice, nema razloga ni da se, bez obzira na drugačije pridjeve koji se javljaju u historiografiji i publicistici, ustanku od 27. srpnja 1941. negira protuhrvatski karakter. Događaje u kojima su Hrvati na pojedinim područjima istrebljeni (poubijani i protjerani), u kojima su njihove kuće zapaljene i u koje se više nisu smjeli vratiti, apsurdno je ne nazvati protuhrvatskim.""""

sve dobro...

Tko je glasao

Iluzije i ideali

Drvosjek, trajanje u ovom našem nelogičnom svijetu donosi i šansu da nam se iluzije umanjuju, a onima sretnijima i da pritom ne izgube ideale. Za ideale svatko izabire ono što može, oni ulaze u osobnu mapu, čine dio naših stavova i vjerovanja pa i spomenutih iluzija čija je priroda upravo udaljavanje od istine. Zbog različitih stavova i idela iza njih mi teško razumijemao jedni druge.Potresa nas najviše kad nam neko pomjera postavu ideala istine. Ona je u našem vidnom polju uvijek hologramska, ulaz u jednu dimenziju tek slabo prozirnim zidom presijeca viđenje one druge i treće dimenzije.

Ja najradije ne bih čitala Antu Nazora, a ni Jareba, šta će mi ?Zaklanjanju mi sferu istine. To je uvijek moja prva misao. Ali iz iskustva s istinom znam da je „ za istinu potrebno čitati i Nazora i Jareba. No, onda ću dodati, nezaobilazno i Goldsteina. Zašto? Zato jer je pisao o osobnoj tragediji,a da ni na trenutak nije izdigao osobni gubitak iznad gubitka drugih koji su izgubili život i bližnje u to vrijeme i zato jer je odolio gorčini koja briše istinitost onoga kako je zapravo bilo i kako jest.

Ili, kao što je Jergović napisao o njegovoj 1941- godini koja se ponavlja:“ Razlikujemo se naraštajno i po zavičaju, različita su naša osobna i obiteljska iskustva, a katkad su različite i odore u kojima su se naši bližnji borili, ali ono što nam je zajedničko jest to da iz vlastitih i naslijeđenih iskustava nikako ne uspijevamo izaći van, iz 1941. Izaći van u ovome slučaju ne znači prestati se pitati, niti prestati biti odgovoran, nego znači shvatiti model po kojemu se događa 1941. A taj model nije samo ideološki, politički ili civilizacijski, pa da ga se rastavi, podmaže i sastavi, kao što se rastavlja, podmazuje i sastavlja tenk. On je intiman, tiče se sitnica, individualan je, poput otiska prsta. Naravno, moguća je, i već puno puta ispisana, objektivna, ili objektivizirajuća, priča o 1941, ali tako ispričana ne odgovara niti na jedno važno pitanje, od onih pitanja koja traju i umnažaju se već šezdesetak godina.
Premda je nastala pred zemaljski zalazak generacije koja je sudjelovala u 1941, ova bi knjiga, iz hrvatske perspektive, mogla biti važnija od većine drugoga što je na temu te godine napisano, izgovoreno, snimljeno, odigrano. Možda najprije kao naputak onima koji su, premda puno mlađi od 1941, ovu vrstu knjiga vazda započinjali čitati od indeksa, tražeći u njemu imena svojih djedova ili stričeva, pa kad ih ne bi našli, nastavljali su se dalje kretati duž geografije teksta, i geografije bivše nam domovine, ne bi li pronašli objašnjenja, a onda i opravdanja za postupke svojih bližnjih. Iz takvih opravdanja i nastaju apriorni stavovi o 1941. Ako opravdanja uporno ne nalazimo, tada smo, čini mi se, na pravome putu".

Drvosjek, otići ću u NSK- na odjel gdje su svi doktorati pa i onaj od Maria Jareba, vrijedi uvijek dopuniti sliku istine i tako umanjiti iluziju. Ne mogu ovdje copypestati Goldsteina,ali svaka mu je stranica vrijedna čitanja.Izgleda da mi je najteže s iluzijom kako će netko s vašom postavom istine to stvarno i učiniti i pritom ući u drugu dimenziju istine. Ovo zadnje potire prvu rečenicu mog komentara da nam trajanje daje šanse i za umanjenje iluzija. Nelogičnost eto.

agnusdei

Tko je glasao

Više od pola, skoro ništa nisam razumio

@agnusdei ,

jer govorite jezikom fraza i u šiframa koje mi se ne da odgonetati. Valjda zbog dojma intelektualizma, mislite biti ab hoh ili što,

ali vidim da ste citirali Miljenka Jergovića i vaš post se uglavnom svodi na to.

Vaše pravo, ali ja radije gledam što piše ( ili govori ) .

Znači, Miljenko Jergović se doklatio u Hrvatsku iz najveće balkanske vukojebine , Sarajeva , kad uzmemo glavne gradove u obzir, gdje taxisti uglavnom još voze na crno.
Doklatio se s dugom kosom i bradom, skoro kao Bob Marlrey, taj look i odmah su ga naši tzv. lijevi mainstream mediji uzeli pod svoje i udomili ga.

Očito je već imao punkt u Hrvatskoj, kome se treba javiti.

Njegov "Sarajevski Marlboro" je puki plagijat Dnevnika Ane Frank, no dobro, nije on jedini ratni profiter, ima ih puno. Uglavnom, kao "umjetnik" pisac, obični prosjek, ali se zato upušta u politiku, kako dnevnu tako pretendira da bude i ozbiljni politički analitičar.

Nakon godinu dvije protežiranja od strane yugonostalgičara i regionalista tip si je umislio da je neki intelektualac, ala moderni Ivo Andrić ( moš si mislit) , pa je počeo u medijima prosipati sarajevsku bozu, koja se svodi na to da je rat zlo a da je mir dobro. Jaka stvar, pa to svi znamo. Čak je i nagrađivan, jelte, ali pri tom imajmo na umu da je i ona starleta, ne mogu se sada sjetiti imena , što je opisivala sex na nogometnom igralištu- isto osvajala neke prestižne nagrade.

E onda, već koja je struja prevladavajuća, prilagođava svoje stavove, pa je čak izjavio nešto o Draži Mihajloviću što je ono, Srbima drago za čuti, kao i koješta o Franji Tuđmanu što je opet Srbima drago za čuti.
Kako Srbima tako i svim yugonostalgičarima i sl.. da ne širim. Čovjek se želi prodavati a srpskih čitatelja ima ipak malo više.

Takve individue ne uzimam zaozbiljno, a u slučaju recimo ratnog stanja takve se obično izolira ili na neki drugi način neutralizira da ne čine štetu.

Bosna i Hercegovina je, kako vidimo još uvijek Jugoslavija u malom, kako je bila i ranije, samo su sada na vlasti umjesto jedne parije, komunističke, nacionalne stranke.

Netko tko je u Sarajevu odrastao i usisao s majčinim mlijekom Jugoslavenstvo i usprkos zlu koje je proživio u opkoljenom Sarajevu ( valjda Stokholmski sindrom) i dalje tipka te jugonostalgičarske i "regionalne" note, za mene je irelevantan, a kamoli da bih neko njegovo mišljenje ili tezu usvojio zaozbiljno.

Nešto poput bivših feralovaca i sl.

Da skratim ;-) on je za Jugoslaviju ( sad vole reći za Regiju, jel ) a ja protiv i tu sva priča završava. Tko se napaja na njegovom izvoru za mene je neozbiljan

Da naravno i ja sam za mir u svijetu, da ne bude gladi, da svi ljudi budu braća ...itd.

sve dobro...

Tko je glasao

Što i kako tko piše

Vjerojatno ste u pravu, pišem nerazumljivo i minus meni.

Jergović piše književne recenzije. Piše ih uglavnom jako dobro i zato ih uvijek pročitam.
Napisao je i knjigu Mama Leone. Za me dovoljno da ga respektiram kao pisca.

O knjizi S. Goldsteina napisao je baš onako kako bih i ja da znam tako pisati.

Hvala za uputu o uklanjanju duplog komentara.

agnusdei

Tko je glasao

Ništanije

Napisao je i knjigu Mama Leone. Za me dovoljno da ga respektiram kao pisca.Na prosječnome nivou lošijega srednjoškolca.

Njegove pisanije su medijski napuhane ništanije!

Mediji su ga napuhali u "pisca".

Tko je glasao

Ma daj Petra di ti je

Ma daj Petra di ti je duša?
Na stranu sve drugo,ako baš hoćeš, ali ova mu je knjiga stvarno dirljivo dobra, samo onaj pasus kad ga je baka uspavljivala.
Aj da ti i ja napišemo tu srednjoškolsku lošiju literaturu, i kakve to veze ima što je on ,moralno ništarija ili ne.
Mnogi koji ga i osobno poznaju znaju da je narcisoidan do bola, ali baš me briga kakav je osobno . Mama Leone plus pet i gotovo!

Tko je glasao

Bezvezno djelo- bezveznoga

Bezvezno djelo- bezveznoga autora!

Ne mogu se načuditi onima koji ga smatraju piscem, a kamoli vrijednim nekakvih nagrada.

Tko je glasao

Iluzije i ideali

Drvosjek, trajanje u ovom našem nelogičnom svijetu donosi i šansu da nam se iluzije umanjuju, a onima sretnijima i da pritom ne izgube ideale. Za ideale svatko izabire ono što može, oni ulaze u osobnu mapu, čine dio naših stavova i vjerovanja pa i spomenutih iluzija čija je priroda upravo udaljavanje od istine. Zbog različitih stavova i idela iza njih mi teško razumijemao jedni druge.Potresa nas najviše kad nam neko pomjera postavu ideala istine. Ona je u našem vidnom polju uvijek hologramska, ulaz u jednu dimenziju tek slabo prozirnim zidom presijeca viđenje one druge i treće dimenzije.

Ja najradije ne bih čitala Antu Nazora, a ni Jareba, šta će mi ?Zaklanjanju mi sferu istine. To je uvijek moja prva misao. Ali iz iskustva s istinom znam da je „ za istinu potrebno čitati i Nazora i Jareba. No, onda ću dodati, nezaobilazno i Goldsteina. Zašto? Zato jer je pisao o osobnoj tragediji,a da ni na trenutak nije izdigao osobni gubitak iznad gubitka drugih koji su izgubili život i bližnje u to vrijeme i zato jer je odolio gorčini koja briše istinitost onoga kako je zapravo bilo i kako jest.

Ili, kao što je Jergović napisao o njegovoj 1941- godini koja se ponavlja:“ Razlikujemo se naraštajno i po zavičaju, različita su naša osobna i obiteljska iskustva, a katkad su različite i odore u kojima su se naši bližnji borili, ali ono što nam je zajedničko jest to da iz vlastitih i naslijeđenih iskustava nikako ne uspijevamo izaći van, iz 1941. Izaći van u ovome slučaju ne znači prestati se pitati, niti prestati biti odgovoran, nego znači shvatiti model po kojemu se događa 1941. A taj model nije samo ideološki, politički ili civilizacijski, pa da ga se rastavi, podmaže i sastavi, kao što se rastavlja, podmazuje i sastavlja tenk. On je intiman, tiče se sitnica, individualan je, poput otiska prsta. Naravno, moguća je, i već puno puta ispisana, objektivna, ili objektivizirajuća, priča o 1941, ali tako ispričana ne odgovara niti na jedno važno pitanje, od onih pitanja koja traju i umnažaju se već šezdesetak godina.
Premda je nastala pred zemaljski zalazak generacije koja je sudjelovala u 1941, ova bi knjiga, iz hrvatske perspektive, mogla biti važnija od većine drugoga što je na temu te godine napisano, izgovoreno, snimljeno, odigrano. Možda najprije kao naputak onima koji su, premda puno mlađi od 1941, ovu vrstu knjiga vazda započinjali čitati od indeksa, tražeći u njemu imena svojih djedova ili stričeva, pa kad ih ne bi našli, nastavljali su se dalje kretati duž geografije teksta, i geografije bivše nam domovine, ne bi li pronašli objašnjenja, a onda i opravdanja za postupke svojih bližnjih. Iz takvih opravdanja i nastaju apriorni stavovi o 1941. Ako opravdanja uporno ne nalazimo, tada smo, čini mi se, na pravome putu".

Drvosjek, otići ću u NSK- na odjel gdje su svi doktorati pa i onaj od Maria Jareba, vrijedi uvijek dopuniti sliku istine i tako umanjiti iluziju. Ne mogu ovdje copypestati Goldsteina,ali svaka mu je stranica vrijedna čitanja.Izgleda da mi je najteže s iluzijom kako će netko s vašom postavom istine to stvarno i učiniti i pritom ući u drugu dimenziju istine. Ovo zadnje potire prvu rečenicu mog komentara da nam trajanje daje šanse i za umanjenje iluzija. Nelogičnost eto.

agnusdei

Tko je glasao

Aj! Ima li kod duplića šanse

Aj! Ima li kod duplića šanse za neko brisanje?

Tko je glasao

Ima

može autor dnevnika stisnuti spam duplikatu.

sve dobro...

Tko je glasao

eto...

... kad su argument, onda su dobri i ovi sa filozofskog, ha? :)

Fantastičan znanstveni rad, nema što... A dnevno.hr je pravi portal za objavu ovakvih serioznih znanstvenih izvornih radova :)

Tko je glasao

Ne znam ja ništa

Što ako žena ja znamo samo da su bivši profesori marksizma i tipsa postali politolozi, a ako su otišli na spezijalizaciju u neki pedersko-pedofilski institut još su dodali i da su sexolozi, pa onda još i sociolozi i još par zanimanja za političare opće prakse ili nounare od zanata

ovaj je neki povjesničar ko prvi predsjednik Franjo Tuđman pa nije loše malo čuti i drugu stranu

što se od 45-90 nije smijelo naglas reći

Naravno da nikako ne žene i djecu, a što ako je mali kurir Jovica ili Mirko i Slavko s mašinkom i tandžarom, pa Boško Buha s bombama, aaaa

a što ako je žena ona koja ide s dekom ( ćebetom ) da zatvori prozor na tenku pa da ovi iznutra ne vide van e da bi se drug Luks, pardon drug Tito izvukao iz pećine iz obruča skriven u seljačkim kolima zakopan u stajski đubar

Ne znam ja ništa, važno je da ti i ostali pripadnici udarne brigade - sve znate

sve dobro...

Tko je glasao

seksopologija

Malo ti se pobrkalo.

Naime tvoj povjesničar, koji se inače bavi sasvim drugim područjem, ali je odjednom iz glave otkrio nove činjenice o WW2 - je diplorao povijest na FF Zagreb, identičnom fakultetu gdje je diplomirao i tvoj omiljeni sexolog (samo, naravno - na sociologiji).

Pa onda reci ženi, a i doušniku kojeg ćete uskoro dobiti u obitelj da provjeri, jer je dotični 1987. diplomirao sociologiju (a ne politologiju). I na filozofskom je, navodno, bio to što spominješ - iako spada u trač- rubriku, budući je 1989. magistrirao na istom fakultetu (odsjek za sociologiju)..

Dakle, ne znaš ni koji je fakultet završio. Isti kao i autor tvog izvornog znanstvenog rada na dnevno.hr

Što ti je trebalo uplitanje seksologije - to samo ti znaš? Valjda samo poseban tip uživa u čitanju tekstova o sakaćenju beba i slično - bilo je dovoljno staviti link, a ne iskopirati cijelu plahtu koja veze nema s temom dnevnika.

Tko je glasao

Hvala na poduci @zapiću

meni ti je to sve isto, sexolog, politolog, teolog,sociolog, zgrabigolog..

ja sam eto pročitao što piše, pa to dovedem u vezu što mi je poznato iz drugih izvora ( iz prve ruke npr.) i izvučem zaključak.

Tako funkcioniram. Samo zbog tebe i takvih navodim da je čovjek ipak neki "Dr" i sl.

sve dobro...

Tko je glasao

svakom svoje

Samo ti funkcioniraj. Ja prvo pogledam gdje je tekst objavljen :)

Tvoj "Dr" se poziva na kolege povjesničare i njihove stručne tekstove objavljene u znanstvenim časopisima, a ne na dnevno.hr (citira Jareba i još neke)... Tko zna zašto on ne napiše stručan članak o ovoj temi pa ga objavi u nekom takvom časopisu?

Zato jer je dnevno.hr fantastičan portal za širenje upravo ovakvih teza - koje onda oni koji zaključuju kao ti - upijaju kao što cvjetić pije vodicu.

p.s. Nadam se da ovu svoju teoriju "zgrabigolog" objašnjavaš i na obiteljskim večarama :)

Tko je glasao

Znaš @zapi

osobno sam poznavao jednog "ministra", pazi sad, kulture u tzv. Krajini, inače je bio homić, ali to nema veze, sa jednim ,čak predsjednikom njihovg parlamenta u tzv. Krajini sam bio na omladinskim radnim akcijama, onaj izrod, Hrvat a četnik Joso Kovačević mi je bio jedne godine komandant brigade na ORI i mnoge druge političare etničke Srbe poznajem. Neki su mislili da sam Srbin i bili su otvoreni u privatnim druženjima.

Onda, poznavao sam neke pokojne Narodne heroje, partizane. Bio sam u prilici biti s njima u društvu i kad se napiju šljivovice. Kad zajebavaju jedan drugog i šale se forama tipa: ma ti si prije rata bio obični konjokradica a sad si pukovnik i sl.

Ja ne moram čitati o tome da bih imao stav.

Mnogi su tek 1944. postali partizani a od 1941. su u bili u ratu , a prepuštam tebi i ostalim iz udarne brigade da zaključe što su bili do tada.

Sad malo učeno;-)

Partizani komunisti i četnici monarhisti su bili jugointegralisti, kao i nešto Hrvata iz ORJUNE.

Njima je cilj, znači bila Yugoslavija samo različitog političkog uređenja.

Shodno tome,lako su se mogli dogovoriti jer su imali zajednički cilj i zajedničkog neprijatelja: Hrvate i NDH, a kao najisturenije koji su ih ganjali ka pas zeca-ustaše.

Partizani i četnici su se bili dogovorili da će poslije rata imati izbore ( Sjećaš se one vlade Tito- Šubašić

http://hr.wikipedia.org/wiki/Sporazumi_Tito-%C5%A0uba%C5%A1i%C4%87

dok s ustašama nije bio moguć razgovor jer su oni bili separatisti. Beskompromisni borci za Hrvatsku i za rušenje Yuge bilo kakve po svaku cijenu.

Zato je gro četnika prelazio u partizane ,već kako se okretala geopolitička i strateška situacija.

Tito je uz podršku Staljina nadmudrio ostale i sproveo još i komunističku revoluciju kao temeljni cilj iz Manifesta KP i programa sa skraćenih kurseva.

Zato su poslije rata i bivši rojalisti i komunisti ubijali Hrvate jer su im bili prirodni neprijatelj, protivnici bilo kakve Yuge.

Hrvatski partizani i komunisti su prevareni i ubrzo su toga postali svjesni.

( Primjerice, bilo je govora da će se mornarica zvati Hrvatska ratna mornarica i nositi hrvatski barjak i sl.)

Zato imaš latentni, manjeviše prikriveni sukob od 45-90 između komunista jugointegralista iliti unitarista i ostalih, koji bi malo više republikanizma.

Na kraju se Yuga raspala sa smrću onog satrapa Tite i komunizma, partizani i komunisti postali veeeliki domoljubi i Hrvati, prešli na ustašku stranu i ustaška ideja NDH je pobijedila dok je yugounitaristačka poražena do kosti.

Eto viš kak ja to vidim, a nisam pohađao FF.

sve dobro...

Tko je glasao

malo činjenica

1. Ustaše nisu mogle "rušiti Jugu" - jer je Kraljevina Jugoslavija kapitulirala, a naš vrli poglavnik - proglašen!

2. Ustaše nisu mogle biti "borci za Hrvatsku" budući je ista proglašena - nisu je oni stvorili, samo im je predana na vrlo upravljanje.

3. Partizani komunisti nikada nisu imali za neprijatelje "Hrvate" - Tito, tvoj otac i moj djeda su bili - Hrvati.

4. Naravno da su četnici prelazili u partizane kada su shvatili kamo stvar ide. A gdje bi trebali ići... u ustaše? :) Jednako tako su i domobrani vrlo lako prelazili u partizane. No ustaški koljači malo teže - eto, čak i partizani imaju neke kriterije.

Tko je glasao

Jebemti teze po @zaphodu

Ustaše su ubile kralja Yugoslavije
Proglašena je na ruševinama Yuge, a ustaše su je branili od onih koji su je htijeli rušiti, otprilike kao ti 91-95.
Ustaše su bili Hrvati (ne Marsovci). Četnici su bili Srbi ( ne Marsovci).
Partizani su primali sve, a komunisti i ustaše su do rata ( pa i u ratu) surađivali , pa jel im kralj zabranio političko djelovanje i jednima i drugima, zatvarao ih. Komunisti su rušili režim s klasnih a ustaše iz nacionalnih razloga. Po logici " neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj".

Komunisti su izgubili a ustaška ideja je pobjedila.

Bio ti je neki dogovor između Hiće i Stalina, a to znači da se i njihovi saveznici neće napadati, pa se tako ustaše i komunisti nisu napadali dok nije komunistima stigao mig od Stalina, tj. tek kad je Hićo prekršio dogovor Ribentrop- Molotov.

Nemaš pojma, pod hitno prestati s čitanjem Mirka i Slavka .

Tebi je WW2 na ovom prostoru sveden na priču o Jasenovcu i partizanske filmove.

sve dobro...

Tko je glasao

VMRO

Ustaše su ubile kralja Yugoslavije

A ja mislio da su to bili Makedonci i VMRO.

http://hr.m.wikipedia.org/wiki/Atentat_u_Marseilleu

Tko je glasao

Pa piše @seneka baš i na tom linku

"""Oko atentata su surađivali ustaše i VMRO"""

Kako sam imao čitati, ustaše su sve financirale i organizirale, a Bugarin je bio egzekutor.

sve dobro...

Tko je glasao

branili od onih koji su je željeli rušiti

Istina :) Branile su je od tvog tate i mog djeda - a tvoj tata i moj djeda pobijedili i poslali NDH u smetlarnicu povijesti... i oni izrodili djecu i unuke koji su stvorili samostalnu RH.

Što ti tu nije jasno? :)

Na što je meni svedena ideja ww2 svjetskog rata prepusti meni, a ti idi čitaj dnevno.hr, zadnjih par dana su se razmahali, evo blate ti bivšeg vrhovsnog zapovjednika vojske, idi - ukori ih :)

Tko je glasao

Tvoj djed i moj ćaća su

se borili kako ispada za Yugoslaviju gdje je umjesto kralja bio Tito koji je btw. trošio više od kralja i živio raskalašenijim životom jet seta, ma hohštapler.

Tile je najprije zajebao Čerčila i pogazio obećanje o demokrciji i izborima, komunisti organizirali miting s osnovnom porukom : Nećemo kralja hoćemo Tita narod se pita, a ukoliko bi netko zaista postavio kakvo pitanje-pojela bi ga noć.
O tome toliko. Poslije je okrenuo leđa i mentoru Stalinu pa mu je Čerčil rekao: Opet Vas volimo...

"Smetlarnica povjesti"

Ha čuj...
SRH je bila manje nezavisna nego danas županije, a kad je u pitanju politika ni toliko.

Primjerice, Istra danas ima više lokalne samostalnosti ( što je u redu ) nego SRH u Jugi.

Devedesete je napravljeno , naravno kad su komunisti nestali, a hrvatski partizani prigrlili "ustašku" ideju upravo ovo što danas imamo, a za to si se i ti borio ,kao ustaše i domobrani 41-45.

S tim što ustaše nisu eto uspijele, ratna sreća, dok mi jesmo.

Ma gledaj, koliko god se ti opirao ovo će ti ući kad tad ... samo kad se otvoriš za istinu.

sve dobro...

Tko je glasao

Na istu temu: Savka: U Srbu

Na istu temu:

Savka: U Srbu miting velikosrpske mržnje

"...Valja zaboravne podsjetiti i na sjećanja Savke Dabčević Kučar („Sedamdeset i prva ’71: hrvatski snovi i stvarnost“) koja je bila svjedok jednog takvog mitinga 1971. godine. Opisujući svoju borbu s dijelom srpskih partijskih kadrova, „stvarnih velikosrba i četnički nastrojenih Srba“, opisala je, pod naslovom „Miting u Srbu“, što se 27. srpnja 1971. ondje zbivalo i kako je ona osobno to doživjela:

„Jedan od izraza raspoloženja te skupine bio je miting u Srbu, na dan koji se slavio kao dan ustanka naroda Hrvatske, 27. lipnja 1971. (Savka je pogriješila datum, op.a.) U Srbu je (a vodila se rasprava je li tamo ili u Sisku počeo ustanak u Hrvatskoj) i prije bilo proslava, i sama sam im bila nazočna, i pučanstvo me dobro dočekivalo. Ali, događaj iz 1971. bio je osobit. Tu nije bilo bitno pokazati tko su Srbi u Hrvatskoj, nego i organizirano prikazati i dokazati da je tu srpska Hrvatska. Naime, razni visoki vojni funkcionari i drugi političari na službi u Beogradu, povezani s navedenom skupinom, organizirali su proslavu u Srbu kao svesrpsku proslavu.

Bez našega znanja (znali smo samo da će organizirani i pozvati i Dražu Markovića, u to vrijeme predsjednika Skupštine Srbije) nekoliko su desetaka autobusa dovezli na taj dan Srbe iz Bosne, Vojvodine, i iz uže Srbije. I to će se ponoviti 20 godina poslije! Oni su, a ne toliko domaće srpsko stanovništvo, dali velikosrpski pečat toj hrvatskoj proslavi. Mi smo bili pozvani (i odazvali smo se) u punom sastavu. Bili su nazočni Vladimir Bakarić, Jakov Blažević, Pero Pirker, Miko Tripalo i ja, i mnogi drugi. Nikada, u cijelom svom sudjelovanju na mnogobrojnim sastancima, mitinzima, proslavama, nisam doživjela nešto slično.

Bio je vedar, sunčan dan. Kad smo se pojavili na improviziranoj pozornici, na otvorenom, pred golemim mnoštvom ljudi (dovezenih), osjetili smo prema sebi zid otpora i mržnje. To je bio miting velikosrpske bodlje mržnje prema hrvatstvu i Hrvatskoj. Nikako ga drukčije ne mogu shvatiti! Ovacijama su dočekali srbijanske predstavnike, posebice Dražu Markovića za kojeg se znalo da je protiv naše politike. Ovacije su priredili i Đoki Jovaniću, svojemu ratnom zapovjedniku. Hrvatskim predstavnicima (i govornicima) nisu pljeskali, jedva uljudno, čak ni Vladimiru Bakariću ni Jakovu Blaževiću.

Ta manifestacija bila je dobro organizirana sa željom da nam se pokaže njihova snaga, a poruka je bila: Velikosrpstvo je tu, iza nas!..."

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

@MKn

Koliko puta u životu si razgovarao sa stvarnim protagonistima, pokretačima "Hrvatskog proljeća", Savkom, Mikom, Srećkom Bijelićem, Dragutinom Haramijom, Josipom Boljkovcem ...?

A ni "Hrvatsko proljeće" nije ono što bi ti htio da je bilo, a htio bi ono što glavni igrači nisu htjeli da bude. Ali htjeli su idioti poput Čička, Paradžika, Budiše ...
Hrvatsko državno i partijsko vodstvo nije srušio Tito, srušila ga je bolećivost prema onima prema kojima sen bolećiv nije smjelo biti ... naprosto je netko od tog rukovodstva trebao smoći snage i zapovijediti: "Milicijo postupi po zapovijedi!"
To je bio jedini preduvjet da se ne dogodi "Krađorđevo".

Savka Dabčević Kučar nikad u svojem životu nije upotrijebila riječ "pučanstvo" ni u govoru ni u pismu, tako da ....

Tko je glasao

Na politika.com još uvjek

Na politika.com još uvjek ista ekipa gnjoji pa mi se ne čitaju njihovi komentari i ne isplati se gubiti vrijeme na dopisivanja sa "borcima" protiv najvećeg sina hrvatskog naroda- Josipa Broza Tita, koji je težio izgradnji društva koje se bazira na jednakosti, posebnosti i objektivnoj slobodi.Vidim da se jadni podobnici i uhljebi na državnom proračunu uporno bore protiv komunizma, a nemaju pojma ni što znači komunizam jer komunizma nije nigdje bilo i da je postojao Tuđman i ostala Yu ekipa šovinist-političara bi svaki normalni čovjek smatrao jadnom priglupom poremećenom osobom. U stvari, u komunizmu nema nikakvih partija niti stranaka, pa ne bi bilo niti toliko umobolnih egomanijaka koji bi željeli biti iznad naroda. Dakle, mi nismo imali komunizam već socijalizam i socijalizam je etapa do tog besklasnog komunizma.Bio je socijalizam i po marksističkolenjinističkim principima i mi smo bili proveli najviše socijalističkih razvojnih etapa dok nas nije izdala šaka nazadnog šovinističkog šljama, od Vradara pa do Triglava.Cilj onih pravih poslijeratnih komunista je bio cilj da radnička klasa bude vlast, a ne oni i taj proces se nije uspio završiti zahvaljujući količini umno indolentnih glupana u društvu. Jugoslavije kao federacije nacionalnih republika više nema i smatram da nije potrebno kukati o tome ili nabacivati nekome tu činjenicu da je nema. Svaki narod ima pravo na samoopredjeljenje i samoodređenje, no bilo bi nam danas ekonomski mnogo lakše da glupost ustaških i četničkih ideologija nije prevladala na prostorima te bivše federacije. Predstavnici hrvatskog naroda su 1943. odlučili da živimo u federaciji sa ostalim nacionalnim republikama. NOB je karakteristična po tome što se narod ustao protiv okupatora i njihovih domaćih prirepina i po tome što se ukidala monarhija i proglašene su nacionalne republike i time je bilo riješeno nacionalno pitanje koje u Kraljevini nije bilo rješeno. Jugoslavenske federacije nema i sada smo ušli u novu europsku federaciju ali to ne mora značiti da moramo oprostiti neonacističkim i oportunističkim lopovima prisvajanje narodne imovine i odustati od stvaranja pravednijeg društva. Komunisti nisu bili zločinci, ali izdajnici komunističke ideje su bili ,jesu i ostali su zločinci. Ukidanje socijalističkog sistema hadeseronje su proveli 25.srpnja 1990. i to u roku par sati bez ikakve javne rasprave, referenduma, itd. Račan se, tobože, nije znao usprotiviti ji glumatao je prestrašenost. I njemu i njegovim pajdama je cilj bio kao i desnim strankama. Inače, da znate, socijaldemokracija je desničarski pokret i nije nikada bila ljevica. Kada su ti pohlepni sebični zatucani krampovi ušetali u Sabor prvo su ukinuli Vijeće udruženog rada, samo iz tog vijeća je bilo 160 saborskih zastupnika (Čitaj Ustav SRH Glava IX. 2.Sastav Sabora.Članak 353).
Ovih dana neki huligani po -U-hljebljenim udrugama i strankama slave što je HDZ 1990. godine ulaskom u Sabor ukinio Vijeće udruženog rada u Saboru, uklonio je predstavnike radnika i to mimo javne rasprave tako da mogu imati apsolutnu vlast samo predstavnici političkih stranaka koje su kasnije provele lopovsku privtizaciju.Dakle, slave izdaj -U- hrvatskog naroda i ostalih građana na tlu Hrvatske. No, međutim, oni ne slave to ukidanje socijalizma tako da spominju tu prevaru ukidanja zastupnika radništva već se busaju da su promjenili izgled grba i ostale simbole države. Jaka stvar! Bravo! To je dokaz bolesnog birokratskog uma ili totalnog neznanja i naivnosti budaletina! To uklanjanje predstavnika radništva možemo smatrati jednom vrstom najkraćeg puča u povijesti XX stoljeća jer je odluka bila protuustavna. Šaka šljama i idiota potpomognuti od strane desnih stranaka Njemačke i Vatikana su nam ukinuli oblike direktne demokracije. Deindustrijalizirali zemlju da bi mogli švercati sa njemačkim automobilima.Ponavljam: Niti su poveli ikakvu javnu raspravu da li radnici žele da ih nitko ne zastupa pravdajući se da će sindikati biti ta uloga koja će predstavljati radnike.Tek su tada sindikati prestali biti poluga radništva.Ništa nisu narod pitali, osim što su svakih pet sekundi ponavljali sve moguće izvedenice iz riječi Hrvatska i gnjojili po medijima svojom seljoberskom nekulturom. A mi ih toleriramo jer su nas dobro opljačkali i izlagali kao nitko do sada i gubimo vrijeme na dopisivanja sa takvim štakorima. Ovdje je link: Ustav SR Hrvatske. Taj Ustav narod nije imao po kućnim bibliotekama devedesetih ali da smo imali tada i taj Ustav i ovaj internet, sadašnjost bi bila sasvim drukčija.
http://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/Ustav_Socijalisticke_RH_1...

Tko je glasao

Ispravak netočnog navoda

Socijalizam se po malo čemu razlikovao od ovog stanja sad, samo što su tada neki drugi bili UHLJEBLJENI, a to su tzv. deca jugooficira, koja su imala sve, kao što danas imaj zlatna mladež. O tome se tada nije smjelo ni govoriti, već samo šaptati, jer bi inače završio na Golom otoku. U Rijeci, na vrhu današnje Ciottine ulice, nekad ulice Đure Đakovića, bio je oficirski dućan u koji građani nisu smjeli ući, a u kojem je bilo svega, čega nije bilo za obične smrtnike, ali su cijene bile za 3/4 niže nego po običnim trgovinama. Istovremeno su oficirske plate bile za 3 x veće od plata direktora velikih preduzeća! Deca jugooficira su se odevala u Londonu i Parizu, dok su obični socijalistički građani kupovali na Ponte Rossu u Trstu. Za one koji ne znaju, Ponte Rosso je bila placa na kojoj su se na štandovima kupovali artikli kojih u socijalističkoj Jugi nije bilo, npr. teflonske tave i inox-đezvice za kavu. Zanimljivo kako je u kapitalističkom sustavu bilo teflon tava, a u krasnom socijalističkom se peklo u emajlu i aluminiju.
Zato nam nemoj pričati o socijalizmu, jer si očigledno bila iz porodice jugooficira, pa ti nije ništa falilo. Pusti radije ostale da objektivno pričaju o tom razdoblju.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Da, osamdesetih su te ak si

Da, osamdesetih su te ak si nesto rekla poslali u popravni dom za zlocestu djecu na Goli Otok... Nesto ti se argumentacija nije puno promijenila. Socijalisticki gradjani su si mogli priustit izlet do Ponte Rossa, dok sad citam da vam iz kapitalisticke Rijeke cak i Kinezi bjeze jer su im ducani bez prometa:) Istina je mozda je Franka zamaskirana Sutjeska Tudjman iz poznate porodice jugooficira kojoj stvarno nije nista falilo:)

Tko je glasao

...

Pusti radije ostale da objektivno pričaju o tom razdoblju.

npr. tebe...lol

________________________________________
"where ignorance is bliss, 'tis folly to be wise"

Tko je glasao

Zašto mene,

ja sam subjektivna u odnosu na to razdoblje :))) lol

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Koristite kožni copertone i očni beneton protiv UVea

Znam da nema neke veze sa dnevnikom , lito je , jebeno je izlagati se suncu, zato vi evo preporuke našeg DHMZa .

,, Za ljude koji imaju vrlo osjetljivu kožu i za novorođenčad nalaže se stalan oprez. Ukoliko moraju boraviti na suncu sredinom dana, dobro je upotrijebiti sunčane naočale i zaštitnu kremu....,,

Inače naš DHMz koristi njemačku prognozu , čak se i hvali s time . Ono njemci najbolje znaju . Ko će bolje od njemaca znat jakoću UVea u splitu .
Još samo triba da preporuče koju njemačku kremu protivu sunca . Tako kad se koža lipo natopi s tim kremama i pređe u rakno stanje , moredu nam ovi iz DHMZa preporučit omak i njemačku kemoterapiju.

Tko je glasao
Tko je glasao

Also sprach Jurica Malčić,

Also sprach Jurica Malčić, ustavni sudac iz vremena "mračne Tuđmanove desničarske diktature"... al' nikako da već jednom objasni kako je jedan takav uzoriti egzemplar progresivnog "ljevičara", "borca za ljudska prava" i sinje poštenjačine u to vrijeme postao ni manje ni više nego - ustavnim sucem. I tamo ostao punih 8 godina, da bi ga šutnuli tek Račan i "trećejanuarci" :-)

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

Tebi je očito učiteljica u

Tebi je očito učiteljica u nižim razredima OŠ poklonila pozitivnu ocjenu iz čitanja sa razumjevanjem?Obrazloženo ti je u tekstu da nam je sudstvo totalno otišlo k vragu 1999. godine, a tome su pridonjeli i sami SDP-ovci .Još1998. godine Tuđman je smjenio predsjednika Vrhovnog suda i time odaslao poruku kakvo sudstvo želi. Osim toga,da ne bi mislio da volim SDP ili bilo koga u Saboru, Račan je krajem osamdesetih pustio bijesne pse HDZ-a sa lanca da obave prljaviji dio posla u lopovskoj pretvorbi i kriminalnoj privatizaciji.Sve po nalogu EU jer su u osamdesetima krenuli pregovori o ulasku SFRJ u EU. I tada smo se trebali uskladiti sa europskim pravom, a to je značilo i "reformu" sudstva. Glavni uvjet da bi se neki narod iliti skupina naroda opljačkao/li, obespravio/li i porobio/li je ukidanje javnog i društvenog vlasništva pa je zato mnogima odgovaralo da Tuđman sredi sudstvo po mjeri privatizatora.Taj proces nije ni Tuđman mogao provesti tako lako jer su u sudstvu sjedili obrazovani ljudi.
Društveno vlasništvo koje je nastalo kao rezultat radničkog udruženog rada je ukinuto prije 2 desetljećja po savjetima i uputama EU i presvetog MMF-a. Dakle, pregovori o pristupanju Hrvatske u stvari nisu započeti 2003.g. kako se nama to uporno želi prikazati.Hrvatska je do 1991. godine bila u sastavu jugoslavenske federacije kao socijalistička republika. Tokom osmadesetih godina XX stoljeća započeti su pregovori tadašnjih vlasti SFRJ da Jugoslavija pristupi članstvu EU što možemo protumačiti kao odustajanje od daljnjih reforma koje su nužne za razvoj socijalističkog društvenog sistema i to odustajanje nije bilo zahtjevano od strane radništva već od strane visokopozicioniranih društvenih slojeva koji su se namjeravali odreći razvoja socijalizma zbog svojih uskogrudnih karijeristčkih i materijalističkih interesa. Prvi uvjet za pristupanje EU (tržištu) na koji je SFRJ morala pristati je bio uvjet ukidanja društvenog vlasništva odnosno privatiziranje samoupravnih radničkih poduzeća.EU je oduvjek postavljala jednostrane zahtjeve i o tome postoje povijesni zapisi,a to nije niti malo demokratski princip. Morate shvatiti da svaka federacija nastaje zbog zajedničkog tržišta,a ne zbog ljubavi prema ovom ili onom narodu. Drugi uvjet da bi se u ime interesa odnarođenih elita mogao izvršiti prvi uvjet je bio: uvođenje tzv. višestranačja i huligana u redove politike. Politikanti svih vrsta tumačili su nam na krajnje demagoški način da društveni kapital se mora nužno privatizirati jer je navodno pravo vlasništvo samo ono vlasništvo koje nosi titular vlasnika i da ćemo, zamislite, na taj način lakše izaći iz tadašnje ekonomske krize jer se samo vlasnik zna odgovorno ponašati prema kapitalu. Također su nam tumačili ovu predstavničku demokraciju kao vrh osobnih sloboda i na vrlo isključiv način negirali demokraciju socijalističkog tipa gdje su radni ljudi i građani kroz pet oblika društvenopolitičkih organizacija odlučivali, predlagali i birali predstavnike i to na svom radnom mjestu, po mjestu stanovanja i u javnim institucijama. Od tih pet organizacijskih oblika Socijalistički savez radnog naroda je bio kao najšira i najbrojnija društveno politička organizacija koja je brojala preko 13,5 miliona članova. Društvenopolitičke organizacije ( SKJ, SSRN, SSO, SUBNOR,SRVS) su bile oblici direktne demokracije koje je organizirao SK po nekim marksističkolenjinističkim principima. Dakle, izvršnu vlast nije postavljao SK već narod preko delegatskih skupština, ali očito nogometni huligani srpskih i hrvatskih klubova nisu o tome baš razmišljali jer su prirodno po stanju svijesti bliži animalnim oblicima svijesti. Danas se često spominje pojam direktne demokracije i u "ljevičarskim" kuolarima, i to vrlo sramežljivo i ukakano plašljivo,a inače, za vašu informaciju ako niste proučavali marksizam,a dakako da niste jer vam je to vlast lopova i huligana sugerirala, pojam direktne demokracije proizlazi upravo iz marksističke filozofije i to još od Pariške komune 1871. godine. I o tom pojmu postoje gomile povijesnih pisanih dokaza.
Proces integracije SFRJ u EU nije bio primarni cilj evropske politike. Primarni cilj je bio dekonstrukcja socijalističkih društvenih sistema i osvajanje tržišta socijalističkih zemalja i zaustavljanje rasta radničkih prava koje su zbog tog našeg uzorka sistema zahtjevali mnogi europski sindikati koji se i dan danas čude kako smo se tako lako odrekli svojih ostvarenih prava. (Eto: i zato veliki bravo svim mužjacima, braniteljima apstraktnog čopora od jugoslavenstva, hrvatstva, srpstva i do ostalih plemena koji su uživali u svojim pederskim uniformama koje su bile u modi zbog filma Rambo jer su osjećali prvi puta da imaju moć, moć nad životom ili smrću. Najbitnija im je bila ta uniforma koja je dokaz da snobove i budale mogu vrlo lako instrumentalizirati pokvarenjaci da ostvare sebične ciljeve.Budale rade štetu sebi i drugima, a pokvarenjaci štetu drugima, a korist sebi.) Najava pretvorbe i privatizacije su bili glavni povod za rat ali zbog naoružanih i agresivno glupih budalastih mužjaka to nismo smjeli ni izustiti "jer su oni znali što se događa", a mi nismo. Osjećaj klasne pripadnosti radništvu se najbolje umrtvljuje pomoću nacionalističke političke retorike pa je na taj način atomiziran svaki pokušaj organiziranog radničkog protivljenja privatizacijskoj pljački jer bi se svakog radnika lopov etiketirao kao "komunjaru" , kao "ustašu ili četnika" i sl.
Da ne zaboravimo, stranke desnih orjentacija iz zemalja EU i raspadnutog SSSR-a davale su svu potporu nacionalističkim snagama na tlu bivše Jugoslavije. Da podsjetiim. SSSR je davao potporu desničarskim organizacijama i za vrijeme svog postojanja jer SSSR i SFRJ nisu imale dobre odnose, pogoršani odnosi za vrijemeStaljina, ponovno pogoršanje za vrijeme Brežnjeva koji je krenuo sa oživljavanjem kulta ličnosti Staljina (čitaj:neostaljinizam).Desničarima iz emigracije su bili svi prijatelji koji su bili protiv nas.

Da nastavim dalje o bitnijem: Iako je odavno socijalistička znanost tumačila na temelju matematičkih i logičkih proračuna da niti jedna privatizacija društvenog vlasništva ne može biti pravedno provedena tu činjenicu su negirali kvaziintelektualci sa naših i njihovih prostora koji su se u ono vrijeme lažno deklarirali kao komunisti.O tome danas svjedočimo, vidimo rezultate poništenja društvenog vlasništva i u pravu su svi oni koji zahtjevaju poništenje tog procesa. Prihvaćajući tada i danas, bez protivljenja, sve uvjete evropskog prava, radništvo Hrvatske će se u budućnosti naći u još većem neravnopravnom položaju, također, i samostalne zanatlije i samostalni poljeprivredni radnici odnosno svi proizvođači. Naše sve dosadašnje parlamentarne stranke su tim prihvaćanjem svih uvjeta EU samo potvrdile da služe isključivo interesima stranog i domaćeg krupnog kapitala nastalog na ranijoj i sadašnjoj prevari i pljački koju legaliziraju državni zakoni kapitalističkih sistema.Sad pročitaj ovaj komentar još jednom, sa razumjevanjem i bez predrasuda.

Tko je glasao

Greenhorn

Jel' ovo neka šala? Ti stvarno misliš da na tom Internetu negdje od 1996. naovamo nitko ni s kim ništa nije raspravljao? Nego si sad ti došla urbi et orbi "objasniti" što te tatica partijski funkcioner naučio... :-)

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

Pusti Linića i suce, imaš ti

Pusti Linića i suce, imaš ti većih briga:

Partizanske mirovine: Mirovina se uplaćuje i 'borcu' koji je 1945. imao samo tri godine!

Partizani ne samo da su se hrabro borili protiv okupatora kad su bili praktički djeca nego su istodobno i najzdraviji dio hrvatske nacije, a povrh svega i veliki zavodnici i ljubavnici. Takav se zaključak, naime, može izvesti nakon što se razvrstaju podaci o mirovinama sudionika NOB-a koje smo dobili od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Iako je od završetka Drugog svjetskog rata prošlo čak 68 godina, hrvatska država još isplaćuje 28.334 "boračke penzije" koje porezne obveznike godišnje stoje oko 934 milijuna kuna...

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

Ne razumijem kakve veze ima

Ne razumijem kakve veze ima ovaj post o korisnicima mirovina koji su pravo na mirovinu ostvarili pod povoljnijim uvjetima sa ovim dnevnikom? Očito se nastavlja stari folklor na ovu temu.
http://photos-b.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc1/hs130.snc1/5580_12037395263...
"U Hrvatskoj 15,5% ukupnog broja korisnika mirovina
čine korisnici koji su pravo na mirovinu ostvarili pod povoljnijim uvjetima. Rashodi za isplatu njihovih mirovina, koji se financiraju izravno iz proračuna, u 2008. godini iznosili su oko 6,9 mlrd. kuna, što je činilo 20%
ukupnih rashoda za mirovine i mirovinska primanja.
Najveći dio tog iznosa odnosi se na korisnike braniteljskih mirovina, koji čine 5% ukupnog broja korisnika:
oko 4,8 mlrd. kuna, odnosno 14,5% ukupnih rashoda za
mirovine. Osim toga, očita je tendencija rasta broja korisnika braniteljskih mirovina; od lipnja 2003. do lipnja
2009. godine njihov se broj udvostručio, čime su postali najbrojnija kategorija povlaštenih korisnika mirovina.
U tih je šest godina porast broja korisnika braniteljskih
mirovina činio trećinu porasta ukupnog broja korisnika
mirovina. Uz takav trend rasta postavlja se pitanje do kojih će razmjera rasti rashodi za braniteljske mirovine.
Upravo je i zbog toga važno objaviti registar hrvatskih
branitelja."
http://www.ijf.hr/newsletter/44.pdf
I još nešto u slučaju da se nastavi ova sapunica oko "povlaštenih" mirovina. Niti po jednom zakonu ustašama nije priznato pravo na mirovinu.Priznato je samo pripadnicima Hrvatske domovinske vojske, koji su bili mobilizirani( 1941-1945). O lažnim partizanima i braniteljima, nemam što reći, osim fuj.

Tko je glasao

Kakve sveze? Nikakve, ja

Kakve sveze? Nikakve, ja Feniksa zajebavam :-)

Kao i obično, Feniks je iskoristio Linićev sukob s pravnim poretkom da opet nadrobi svoje već tisuću puta napisane i ponovljene nebuloze o Tuđmanu i "ustašama", pa sam ga zlobno bocnuo da mu je bolje baviti se brigom da ne izgubi nezasluženu partizansku mirovinu. Poznato je da Feniks prema vlastitom priznanju nikad nije služio vojsku niti držao oružje u rukama, dakle da je klasični birtijaški general poslije bitke, ali to naravno nije zasmetalo njegovim lokalnim pajdašima da se odmah dignu na zadnje noge u njegovu obranu... čak ne kužeći ni osnovni kontekst :-)

O lažnim partizanima i braniteljima, nemam što reći, osim fuj.

Baš tako. Btw, prvi put čujem da je "pravo ustaša na mirovinu" desničarska priča. Upravo nasuprot, to tvrde Feniks i njegovi.

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

@MKn

Samo ću te podsjetiti da je u jeku naših "sudara" još na vlast.netu nekoliko puta predloženo da se nas dvojica uživo sučelimo, što si ti uvijek izbjegavao.
Pa nije vrag da si se ti, koji si "uzeo pušku i krenuo", uplašio nekakvog "smežuranog starčeka", koji nikad nije "držao oružje u rukama".

Ja inače tvrdim ono što znam, jer sam poznavao dvojicu nekoć zakletih ustaša i nekolicinu udovica zakletih ustaša, pa čak i udovicu jednog ustaškog bojnika, koji su dobivali, a žive i dalje dobivaju povlaštene mirovine, kao pripadnici "Hrvatske domovinske vojske", pojmom kojim su obuhvćeni i domobrani i ustaše jer su u jesen 1944. sjedinjeni Hrvatsko domobranstvo i Ustaška vojnic u jedinstveni HOS, čiji pripadnici su mobilizirani.
.
Da je tko htio da ustaše te mirovine ne mogu primati, u zakonu bi stajalo "pripadnici Hrvatskog domobranstva".

Tko je glasao

Onda treba napisati prijedlog

Onda treba napisati prijedlog zakona u kojem bi se ispravile te greške.
Inicijativu za donošenje zakona Saboru može uputiti svaki građanin. Primljeni prijedlog predsjednik Sabora proslijedit će predsjedniku matičnog tijela, a ono je dužno, najkasnije u roku od 3 mjeseca, izvijestiti podnositelja o ishodu njegove inicijative (čl.44. Poslovnika)
http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=508

Tko je glasao

Samo ću te podsjetiti da je u

Samo ću te podsjetiti da je u jeku naših "sudara" još na vlast.netu nekoliko puta predloženo da se nas dvojica uživo sučelimo, što si ti uvijek izbjegavao. Pa nije vrag da si se ti, koji si "uzeo pušku i krenuo", uplašio nekakvog "smežuranog starčeka", koji nikad nije "držao oružje u rukama".

Odgovor je krajnje jednostavan - biram društvo. S osobama koje zastupaju velikosrpsku nacističku politiku i propagandu gledao sam se od 1990. do 1995. preko ciljnika, i s vama ne ne sjedim za istim stolom. Ako se to dogodi slučajno, loše završi, pa stoga budi uvjeren da se s tobom nisam susreo isključivo u tvome najboljem interesu.

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

@MKn

Ja se tebi nikad nisam prijetio fizičkim obračunima, već argumentiranom raspravom, pred svjedocima.
Nije to pitanje tko će se s kime družiti.

A društvo koje si si ti izabrao je društvo terorista, rebela i zločinaca, a s takvima sam se ja uvijek odbijao družiti.
Jedino mi je žao što, ako Hrvatska ikad smogne snage i postane država vladavine prava, da će vam se morati suditi za sva zlodjela koja ste počinili, a ja to nažalost neću doživjeti.

A sad nakon ovog tvojeg kapitulantskog priznanja, da i ja tebi nešto kažem, nisam ja doživio 70 vašom pomoći, nego usprkos vama, a o tome tko bi kako završio dalo bi se raspravljati.

Tko je glasao

Ja se tebi nikad nisam

Ja se tebi nikad nisam prijetio fizičkim obračunima

Ma bogati, a onaj "metak u potiljak" si zaboravio, novopečeni miroljubivi mirotvorče..? :-)

već argumentiranom raspravom

"Tuđman je počeo rat", "hrvatskim Srbima se 1991. trebalo dogoditi isto što i 1941." i slična tvoja prepisivanja miloševićevskih, SANU i inih velikosrpskih nacističkih nebuloza nisu i ne mogu biti predmetom rasprave. Ti si bio i ostao na strani "Jugoslavena" i četnika, ratnih agresora na Hrvatsku 1990 - 1995, a od slične bagre ovdje razlikuje te samo činjenica što si u tome barem otvoren.

Zato si mi i toliko drag, da te ne želim sresti osobno. Zar te nisam nekad zvao "moj ljubljeni"? :-)

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

@MKn

Koji "metak u potiljak", rabično lažljivo pseto?

Tko je ono nudio "demokraciju" "metkom u potiljak i vojničkom čizmom u zube" za nas "heretike"?

Ja sam uvijek stvari nazivo pravim imenom i svjedočio istinu, koliko se moji teza, tvrdnji, najava dosad pokazalo točnim i istinitim, za razliku od tvojih laži i obmana?

Tko je glasao

Koji "metak u potiljak",

Koji "metak u potiljak", rabično lažljivo pseto?

Eh, što čini staračka demencija... oni Babićevi balavci su te htjeli banati, ali izvlačio si se cviležom da zapravo nisi prijetio, nego si "ponudio svoj potiljak za moj metak". Sjećaš li se sad? Kako sam i ja bio jedan od moderatora, ostavio sam te da "živiš" na forumu, jer, eh, bio si mi neiscrpan izvor zabave i zajebancije. Što bih ja bez svoga ljubljenog? :-)

koliko se moji teza, tvrdnji, najava dosad pokazalo točnim i istinitim

Nijedna? :-)

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

@MKn

Kako ono bješe ... moderator @juzr banira bez ikakve osnove forumaša @Feniksa, a onda ga napalo sve živo, uključujući i admina, radi osvetoljubivoti i nedosljednosti.

Ja nikad nisam cvilio i ti to dobro znaš, ja sam uvijek argumentirano optuživao, tražio i zahtijevao, takve kao ti nikad ni za što molio nisam i nikad ne bih.

Možda se i @walpurga sjeća kako te je Barković "peglao", pa kaže koju na tu temu.

A o tome tko je bio ili nije bio u pravu, o tom potom.

Tko je glasao

Walpurga? Može, recimo nek'

Walpurga? Može, recimo nek' se prisjeti kako je u jednoj od bezbroj uobičajenih situacija, u kojoj sam na jednoj strani rasprave bio ja, a na drugoj ti, Consider, Postman i još netko, komentirala: "Talični Tom i braća Dalton!" :-)

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

Gubiš se starče

ja sam koristio izraz "vojničkom čizmom" " kundakom u leđa" i sl. na temi o marksistima onog malog pederka @celsoua, čijeg su djeda ubili partizani a sad nam glumata velikog antifašistu.

Piješ li ti ginko, ja povremeno.

sve dobro...

Tko je glasao

Umjesto sile argumenata

Umjesto sile argumenata koristiš argumente sile što je samo dokaz da si vrlo slabe strukture. Ljudi koji koriste u obrani svojih argumenata uvrede i nasilje su slabi ljudi jer se ne znaju oduprijeti animalnim instiktima.Skloni su nazadnim pokretima, zov plemena, sigurnost čopora, dominacija mužjaka..i bla,bla...ne isplati se objašnjavati...

Tko je glasao

Aha, a toleriranje četnika je

Aha, a toleriranje četnika je "dokaz jake strukture" i "sklonosti naprednim pokretima"? Pa naravno. Sprem'te se, sprem'te, "antifašistii-ii-ii", vel'ka će bor-ba da budeee... :-)

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

Gspn @Fnks

stš s bl žstk brc z Hrvtsk bl s sprmn n sm mrjt z Hrvtsk ng bt z Hrvtsk k trb. Srpskg krlj, pč. Mšl.

bl sm m, m Hrvt krlj dl m Jž kmnst zmjn, hh. Kjm s dns klnjj, zjb stljć.

Dvdst s pkzl ( kd j vćn Hrvt kmnst prtzn stl z Hrvtsk) d s bl dbl prv.

n ns zpčl WW2 ng s pl vd plvl ns gldl j l sln l sltk.

Pšt s n krj clj stvr, spstvljn j smstln RH lt NDH, rd j d s držv pbrn pd str dn z nk svj njblj snv.

T mžš sm cvlt kkt jr st v mnrhst-kmnst ppšl dblg.

T s čnjnc, tvj tb slčnh cjknj kmčnj...m tk vs yb, čt st prpstl nj btn trntk pvjst kd j Hrvt pst Hrvt, m b kmnst l stš.

Svk ptc n krj svm jt lt sm ptc kj s s zdgl z ppl, tvm slčj z krvlj blg.

sve dobro...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. reKapitulacija državnih političkih činjenica od aluzija komentara 0
  2. BUDUĆE DRUŠTVO I GLOBALNA DRŽAVA od petarbosni4 komentara 0
  3. državni politički rashod od aluzija komentara 0
  4. pobačaj i lopovi tuđe pameti od aluzija komentara 0
  5. čovjek kako živi svoj opstanak od aluzija komentara 0
  6. znanje pojedinca od aluzija komentara 0
  7. Dan neovisnosti od smogismogi komentara 1
  8. Pred izbore u Austriji: “mali Kenedy” postaje kancelar? od Zoran Oštrić komentara 0
  9. NEW SOCIETY AND GLOBAL STATE od petarbosni4 komentara 0
  10. ministri sumnjive vrijednosti od aluzija komentara 0
  11. Istru i Rijeku je oslobodila i matici zemlji priključila KC od Feniks komentara 69
  12. Pred referendum o otcjepljenju Katalonije od Zoran Oštrić komentara 28
  13. Fašistička obilježja od Skviki komentara 0
  14. živjeti od otpada i smeća od aluzija komentara 0
  15. Pred parlamentarne izbore u Njemačkoj (1): ankete i socijalna psihologija od Zoran Oštrić komentara 0
  16. Javno trganje originalnog znaka,mrtvom HOS-ovom ratniku,nije odavanje počasti nego izdajnička zlouporaba i zločiniziranje Hrvata od ppetra komentara 0
  17. demoKracija ministara od aluzija komentara 0
  18. I bez SAD, svijet nastavlja akcije zaštite klime od Zoran Oštrić komentara 0
  19. Predsjednik vlade RH, A. Plenković, odrađuje protiv SAD-a i predsjednika D.Trumpa, protiv KGK i protiv RH od ppetra komentara 2
  20. historijska top lista uspješnih opsjena/ra od indian komentara 98
  21. čovjek proizvodi uzrok i posljedice od aluzija komentara 0
  22. čovjek ima alat... alat ima čovjeka od aluzija komentara 0
  23. Trg maršala Tita od aluzija komentara 1
  24. UMJETNI VLASNIK od petarbosni4 komentara 6
  25. Stanje Firmi U Bosni I Hercegovini od AlexD komentara 0

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 0
  • Gostiju: 12

Novi korisnici

  • mikepear
  • psyPEbl
  • mmarijan
  • Crvena
  • gived