Tagovi

Zatvaranje JOTa, javna rasprava i dobra komunikacijska praksa

Kako otvoren sustav može biti zatvoren? I jeli onda taj sustav zapravo zatvoren?

Možemo to reći, no logika otvorenosti ipak ostaje.

Poveznica je jednostavna logika liberalizma, a to je netolerantnost prema netolerantnom. Ili pak osnovna logika slobodnog softvera – nemješivost slobodnog i zatvorenog koda.
Preciznije, tek distanciranjem od svojeg suštinskoga antipoda, liberalizam postaje politička opcija, a slobodni softver održiv projekt.

Dok procesi nisu jasno distancirani od svojih antiteza, isti nemaju razlučenu suštinu i de facto ne postoje. Ista stvar je i sa jotom. Tek distanciranjem od zatvorenog ideološkog sustava, JOT postaje živa politička opcija.

Što JOT politički definira, osim medija javnog, otvorenog, transparentnog komuniciranja? Preciznije, koje su posljedice takvog javnog, otvorenog i transparentnog komuniciranja?
Zbog medija koji osigurava jednakost sudionika političke rasprave, svako postavljanje malog pijedestala osobne uzvišenosti i nejednakosti, praktično se pokazalo neodrživim u sustavu JOTa. Princip komunikacije kroz sustav nejednakosti predstavlja kontraindikaciju za slobodni komunikacijski sustav kakav je JOT.

Razlog je što ne postoji takav atraktor u slobodnom prostoru komunikacije koji bi naveo ljude da se osjećaju manje vrijednima i da priznaju tuđi misaoni pijedestal, tako da ovaj oblik komunikacije kreira reakciju kroz kreiranje novih kontrapijedestala gdje komunikacija više ne postoji, te se umjesto komunikacije stvara masovno jednosmjerno dociranje bez ikakvoga učinka.

Samim time koncept demokratskog relativizma predstavlja prirodni izbor slobodne komunikacije, gdje se jednakost sudionika podrazumjeva kao najjednostavnije zajedničko polazište svih sudionika JOTa.

Pojedinci koji ne priznaju ideju demokratskog relativizma, u JOT slobodnoj komunikaciji naći će svog arhetipskog neprijatelja, jer im JOT neće osigurati prosperiret osobnog pijedestala. Otvoreni i intelektualno dorasli pak pojedinci, u slobodnom JOT mediju naći će svog prirodnog partnera za razvoj političke misli. Zbog temeljne komunikacijske kompatibilinosti sa JOTom.

Sam pak JOT možemo i izjednačiti sa idejom javne rasprave. Oni koji su kompatibilni sa JOTom i demokratskim relativizmom, u javnoj raspravi imati će prirodnog političkog partnera, oni koji nisu kompatibilini sa JOTom i demokratskim relativizmom, u javnoj raspravi će vidjeti samo potencijalnu smetnju.

Tako možemo reći i da je javna rasprava prirodni partner isključivo JOTa. A da bi javna rasprava postala efikasna, nužno je ukljućiti dobru komunikacijsku praksu koja bi osigurala efikasnu realizaciju načela demokratskog relativizma.

Onog trenutka kada se kvalitetno artikulira sama dobra komunikacijska praksa javne rasprave, pojedinci i ideje koji ne mogu egzistirati izvan svoje zone pijedestala, praktički sebe samoeliminiraju iz javne rasprave kao nekompatibilni, no s druge strane, javna rasprava postaje učinkovita i moćna.

Tu istina možemo primijetiti kako zatvoreni pojedinci, antijotovci često spominju kako javna rasprava nije moguća, jer u javnoj raspravi svatko vuće na svoju stranu i ništa time ne postiže. I taj parametar uistinu stoji dokle god se kriteriji dobre komunikacijske prakse javne rasprave nisu kreirali. Kriteriji koji prirodno isključuju isključivost.

Onog trenutka kada osiguramo zatvaranje jota spram isključivosti i to kroz kreiranje pravila dobre komunikacijske prakse, tog trenutka osiguravamo i put uspostave političkog konsenzusa. Naravno, unutar JOTa.

Komentari

A kriteriji

su !?

Provinciopolis

Tko je glasao

dobro pitanje. stvar koju

dobro pitanje.

stvar koju treba definirati i usuglasiti.

trenutno razmisljanje naslucuje da je stva utemeljena na osnovnom polazistu demorkatskog relativizma

http://gpgale.wordpress.com/2011/08/09/o-filozofiji-demokratskoga-relati...

sustina price je usudim se reci odricanje od licemjerja. znaci, ne mozes pristati na dva metra, na svoje i tudje, ne mozes pristati na ideju da zato sto ti nesto mislis, samim time to vise vrijedi.

kada obaras argumentaciju, moras se orjentirati na tudji kontekst, a ne iz svoje pozicije i svog konteksta misliti da mozes obarati tudja polazista (odnsono mozes sebi, ali to je irelevantno u domeni rasprave).

pristajanje na ideju jednakog, eliminacija standardnog pijedestala i plasiranja osobnog konteksta kao nulte mjere svega ostalog, jer nije.

osoba koja priznaje demorkatski relativizam, sposobna je raspravaljati. osoba koja misli da je bogom dana, nesposobna je za raspravu, a oko sebe moze samo okupljati sljedbenike, ne i jednake, sto je prilicno slabasno polaziste u konkurenciji slobodne komunikacije.

kada se pitas priznajes li demokratski relativizam, mislim da je osnovna stvar iskrenost prema sebi i spremnost na priznanje da nisi najpametniji u svemiru, a cak i da jesi, da to ne znaci puno ako se ideja deliberacije (vijecanja, rasprave) stavlja u prvi generalni plan kod donosenja odluka.

znaci, uzmes stvar u koju si najvise siguran i pitas se, jeli to sto posto tako i postoji li mogucnost da ljudi okupljeni i spremni na otvorenost, razmjenu misljenja, ukoliko bi donjeli drukciju odluku, imali bi realan razlog za to? ono, mozda nisu u pravu, ali kao temeljno politicko nacelo opce legitimacije i kao nacin koji nekamo vodi. moze li se priznati upravo javna rasprava naravno medju otvorenim ljudima koji priznaju demokratski relativizam?

ono sto vidim danas jeste suprotnost. ljudi imaju fetishe na jednu stvar, eventualno dvije stvari. bolesno zabriju na te stvari, postanu apsolutno iskljucivi prema svima drugima. sve ostalo im je potpuno nebitno. siroki kontekst potpuno im je nebitan. all in na osobni fetish. i onda teze ka koaliranju sa ostalim fanaticima koji ce im prepustiti suverenitet nad njihovom temom.

bez rasprave, bez zajednicke mjere, bez fundametnalnih pravla. cisti politicki oportunizam. gdje mjesta za rasrpavu nema. vec samo za ciste trgovacke dogovore.

e sad. ako mozes pregrist mogucnost da si fulo u onome gdje ti je najvise stalo, ako si cak spreman odreci se tog cilja makar kratkorocno (jer dugorocno, pogotovo ako stvar funkcionira, vjerovatno ce ipak biti izborena u procesu razmjene argumenata i politickog sazrijevanja grupe), onda si kandidat.

ako se drzis kao pijan plota svoje stvari i ne interesira te nita osim toga u sta si 100 % u pravu jer sve ostalo je laz i podvala, onda tesko da si poklonik demokratskog relativizma koji podrazumjeva da si mozda fulo i da to i nije politicka sustina price.

to bi bili neki nacelni parametri koje generalno opazam. no, stvar zahtjeva malo ozbiljniji pristup od ovog komentara. mada mislim da su gore spomenute crtice generalna ideja vodilja cijele price.

Tko je glasao

kada obaras argumentaciju,

kada obaras argumentaciju, moras se orjentirati na tudji kontekst, a ne iz svoje pozicije i svog konteksta misliti da mozes obarati tudja polazista (odnsono mozes sebi, ali to je irelevantno u domeni rasprave).

... za sto imamo jako lijepi primjer u tvojoj raspravi, primjerice s štefanom, gdje ti uporno rusis njegov argument iz njegovog konteksta, odbijajuci pritom da se upoznas (procitas) i sa temeljima istog, primjerice marxom.

ps: napomena - za pravilno razumijevanje komentara obavezno je iscitati ironiju.
pps: je li ovo primjer rusenja argumenta iz tudjeg konteksta?


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

dobro pitanje. to je

dobro pitanje. to je prosirivanje price po pitanju dobre komunikacijske prakse.

dakle. ako stefan pokusava prodati pricu, mora se pribliziti populaciji kojoj pokusava prodati pricu. uzeti cu standardnu usporedbu sa vjerskim fanatikom, tipom koji je procitao 100 tomova i o samom vjerskom fanatizmu.

http://en.wikipedia.org/wiki/Christian_fundamentalism

recimo reference na navedeni clanak.

i onda kaze, cuj, nisi procitao sve tomove, o cemu cemo ti i ja uopce razgovarati? javi se kada sve procitas, onda ce ti sve biti jasno.

hocu li ja sada procitati 100 religijskih tomova kako bih mogao raspravljati sa vjerskim fanatikom?

hoces li ti to uciniti? sumnjam.

znaci, mozemo poopciti da pozivanje na vanjsku referencu takvoga karaktera nije pretjerano prihvatljiv pristup.

ono sto ocekujem od stefana ako ide uvjeravati u ispravnost svoje teze jeste da obara sugovornika u njegovom kontekstu i da tu bude konzistentan.

mozes primijetiti da osobno ne pokusavam uvjeriti stefana u bilo sta, odnsono da se bavim obaranjem njegova prije svega pristupa, te isti pristup bihevioristiki karakteriziram kao vjerski fanatizam.

dakle, uzmimo za primjer moju promociju jota (kakva god da je). jesam li kada pozvao nekoga da procita mojih zadnjih 40 postova o jotu? nisam jer je besmisleno. zasto bi pobogu neko to citao? kako onda da pristupim sugovorniku? pa upravo kroz prihvacanje njegova konteksta, mogucim sirenjem istog (uz uvazavanje postojeceg da se razumijemo) i ubacivanjem objasnjenja koja zvuce suvislije nego postojeca.

pa ako kroz neko vrijeme zbog kvalitete svog rada navedem nekoga da procita 40 postova, super. ali to mora biti njegova zelja koju ce realizirati samo tako sto cu se pokazati kao autoritet unutar njegova konteksta. i to je to.

dakle. "procitaj sve sto sam ja procitao pa neces postavljati glupa pitanja" je standardni primjer lose komunikacijske prakse i pokusaj zadrzavanja pijedestala nedodirljivoga.

pps. dobar pokusaj.

Tko je glasao

To je sve OK

i ja bih to nazvao "mentalnom higijenom" svakog od nas, ali kada sam pitao za Kriterije mislio sam da će isti sadržavati i Mehanizme za sporvedbu istih ... Nažalost sve uistinu ostaje u relativitietima pa se JOT u biti ne može libiti temeljnog problema vezanog uz čoporativnost, a koji si fantastično primjetio u raspravi ovih dana ( jučer čini mi se ) i nikako da skužnem ( iskreno nisam ni pokušao temeljitije promisliti ili ipak samo ne uspijevam u dosadašnjim nastojanjima ) kako se riješiti te čoporativne "objektivnosti"... Evo ti @janus dade plus ... Ma neću sad o tome jer je "vruća tema" pa sumnjam da može kvalitetno biti obrađena... Dakle temeljna zamisao JOTa mi se čini full OK pa čak i po ovim relativističkim pitanjima no međutim se bojim da je problem u poimanju demokracije, a koje se prečsto koristi na način da se čopor itekako olako uhvati u mrežu X "pravila igre" dok se istovremeno grozi ikakovih drugih pravila i smatra pritom da mu X "pravila igre" daju mogućnost vladavine naroda (demokracije, a time i slobode) dok pravila Y mu to ugnjetava...
Dakle sve ostaje relativno tj.na nama samima, na našoj "mentalnoj higijeni" pa ima i onih koji će se krnkanski jednostavno zapitati u čemu je štos kada si dozvoljava "neslobodu" pravilima X i koja je to kurčeva razlika ukoliko pravila uopće postoje pa makar bila i Y ...
Temeljni problem svega su Mehanizmi...Oni čine društvo uređenim... Primjerice mnoga "pravila igre" tipa Zakoni su super napisani kao relativistička olitiga deklarativna poruka no premalo je razrađeno temeljno pitanje "što ako"... Tako je i po pitanju same demokracije kao temelja suvremene društveno političke civilizacije...Naime čobani su ovcama rekli da je demokracija takva kakva jest i ovčice to naravno čoporativno prihvatiše, a riječ je o tome da je farsa kamuflirana u primjerice "ti meni - ja tebi" delegatskom Sustavu unutarpartijskih izbora ili pak posrednom biranju (vladavini naroda) partitokratskih lista skrojenih prethodno spomenutim "ti meni ja tebi " Sustavom...
Niti slučajno narod unutar Partija nebi vladao kada bi svaki član imao pravo na direktan glas za sve funkcije odabire unutar tih partija, a jednako tako narod nebi niti slučajno vladao kada bi mogao direktno birati svog zastuonika u parlamentu zaokruživanjem imena i prezimena tog zastupnika, a ne njegove partisjke liste... I eto ti korupcije, eto ti vaginalne manipulacije kojom koruptivni partitokrata šuti jer se nada da će baš on jednog dana biti na toj listi visoko ili se stvarno nalazi na tom mjestu već sada... Zakon šutnje...
To je temeljni društveni problem ili barem jedan od temeljnih jer društvo ne može evoluirati zakočeno šutnjom... Inteligencija treba progovarati, treba misliti i te misli dijeliti...Znanje je besplatno tj.trebalo bi biti...Barem ja to smatram civilizacijski prihvatljivom vrijednošću...

No...Da se nebi krivo razumjeli tj.da ne ispadne spam - sve spomenuto ima itekakve veze sa JOTom čak i da nije toliko relativan... Naime riječ je i o mentalitetu...Postoje mnogi nam poznati prmjeri npr.balkanskog mentaliteta zbog kojeg su neke Vlade morale donositi posebne Zakone jer mentalitet stabovništva tih krajeva / tih Država / društava nikada nebi npr.dozvolio gradnju kuće na zemljištu koje nije tvoje vlasništvo...
Kada dođemo do takvog stupnja "mentalne higijene" tada ćemo imati preduvjete za ostvarenje JOTa, a da bismo došli do takvog stupnja ( da se razumijemo ne veličam ta društva jer eto niti sama nisu imali dovoljno razrađene odgovore na "što ako" ... ) morali bismo utvrditi Cilj...
Ako smijem biti toliko krnkaski slobodan pa reći da nam je prioritetni cilj ostvariti uistinu demokrastko društvo u kojem narod uistinu vlada ( način gore spomenut + referendumi ) tada nam je samo potrebito napraviti kvalitetne Mehanizme za sprovedbu tog cilja, a kada jednom on kao takav bude sproveden tada smo istovremeno "ubili nekoliko muha" od kojih je jedna i "kultura življenja" ( mentalna higijena )... Skoro bih se usudio reći da u tim okolnostima JOT niti nebi bio potrebit iako bih ga osobno podržao iz razloga što smatram da svako usmjerenje ka građenju civilizacijski prihvatljivih odnosa nije na odmet, a JOT zasigurno nebi bio destruktivan pa time i civilizacijski neprihvatljiv instrument...
Takvo promišljanje crpim, između ostalog i Iz kao i PO pitanju vrijednost Rada kao stvaralaštva, a time i civilizacijski prihvatljive vrijednosti u odnosu na Kapital koji je krajnje destruktivan do autodestruktivne mjere i to samo zato jer su ovčice opet nasjele na razne manipulacije kroz priču o "slobodi i demokraciji" kao osnovnim paravanima za sprovedbu kapitalsitičke destrukcije...
Stoga sam i ponudio modifikaciju društvenih odnosa korz davanje prava Radnicima da sudjeluju u raspodjeli onoga što svojim Radom i stvaraju jer nisam čuo za nijedan bolji ( pa čak uopće niti za ijedan drugi osim starog socijalističkog modela ) Mehanizam koji bi postavio civilizacijski prihvatljiva "pravila igre" usmjerena ka stvaranju, a ne destrukciji...
Ali frende kako to objasniti stadu koje je lijeno shvatiti krajnje jednostavnu matematičku radnju koja kaže da u stvaranju profita sudjeluju Kapital i Rad, ali su ozakonjena hapačka "pravila igre" u kojima samo jedan sudionik tog procesa ( kapital ) ima pravo na sudjelovanje u raspodjeli onoga u čijem stvaranju SAMO sudjeluje dok se drugom sudioniku ( Radu ) to isto pravo osporava ...
Ne znam... Ja sam glupa crna ovca krnkaska...Stručnjaki buju to bolje znali kaj ne !?
Srdačno ti bwwweeeeeeee :))))

Provinciopolis

Tko je glasao

ok, malo mog trkeljanja,

ok, malo mog trkeljanja, mentalne gimnastike.

Nažalost sve uistinu ostaje u relativitietima pa se JOT u biti ne može libiti temeljnog problema vezanog uz čoporativnost, a koji si fantastično primjetio u raspravi ovih dana ( jučer čini mi se ) i nikako da skužnem ( iskreno nisam ni pokušao temeljitije promisliti ili ipak samo ne uspijevam u dosadašnjim nastojanjima ) kako se riješiti te čoporativne "objektivnosti"... Evo ti @janus dade plus ... Ma neću sad o tome jer je "vruća tema" pa sumnjam da može kvalitetno biti obrađena... Dakle temeljna zamisao JOTa mi se čini full OK pa čak i po ovim relativističkim pitanjima no međutim se bojim da je problem u poimanju demokracije, a koje se prečsto koristi na način da se čopor itekako olako uhvati u mrežu X "pravila igre" dok se istovremeno grozi ikakovih drugih pravila i smatra pritom da mu X "pravila igre" daju mogućnost vladavine naroda (demokracije, a time i slobode) dok pravila Y mu to ugnjetava...

Coporativnost je moguca kada ne postoji uspostavljeno medjusobno povjerenje. Vecina nas ce (meni se masu puta dogodilo, ali primijetcuje da je to zapravo standardni obrazac) na neku ozbiljnu kritiku prvo oportuno pomisliti, radi se o osobnom napadu. Tako je lakse jer se ne trebas suocavati sa argumentacijom. Pogotovo ako je argumentacija iole cudna ili jos bolje iritantna (udara u glupe stereotipe koje sam kakti nadisao). Prva prilika projiciranja na osobu i ne moram se baviti problemom.

Iskustvo mi kaze i sljedece. Sto me je jace pogodio neciji napad, to je stvar zapravo relevantnija. Ma kako ne zelio pricati o njoj, ma kako mi ista bila bizarna. Ali, duznost mi je da tu stvar procesuiram kao argument , ne kao osobni napad.

Druga stvar je pak ona prica o nasi i vasi. Znas ono, kada za svaku stvar nadjes ispriku za svoga, dok bi drugoga prozivao zbog toga. Tu je stvar opet jednostavna. Zamislim da mi to radi suprotna strana. Znaci ako je moj, zamislim da mi to radi neprijatelj. Ako je neprijatelj, zamislim da mi to radi prijatelj. I gledam svoju reakciju. Ako je sumnjivo, ako su mi standardi razliciti, ako koristim opravdanja koja drugoj strani ne bi dao i suprotno, znaci da sam skrenuo u vode licemjerja.

I to je zapravo stalan trening i naporan umni rad. Izbacivanje copora i kreiranje mreze povjerenja. Tu je jako lijepo prepoznati osobne slabosti, jer je covjek tada tolerantniji i prema tudjima. Ono, nije da je neko zadnje djubre jer je postupio pogresno u nekom trenutku. Dogodi se svakome.

E sad. Na internetu postoji masa realnih provokatora kojima je osnovni cilj upravo ugrozavanje mreze povjerenja. Ono trudim se bit covjek, a ovaj opet i opet i opet, pa malo dobar, pa onda opet i opet i opet postupa vrlo nekorektno. Postavlja pitanja na koja sam odgovorio, navlaci na neku opskurnu stranu i tako dalje. OK. Valjda se radi o osobnoj procjeni i povlacenju crte. Ako neko non stop radi pizdarije i stvar ne ide u suvislom smjeru, cemu trositi vrijeme?

Tako pretpostavljam da je dobra komunikacijska praksa mozda namijenjena prvenstveno za osobe koje su dio osobne mreze povjerenja. Kada steknes povjerenje, tek tad se na kraju krajeva i mozes otvoriti argumentima druge strane. Ako se stalno radi o sumnji u namijenu i tako dalje, stvar je opterecujuca pomalo.

Sta ako se radi o krivoj procjeni? Pretpostavljam da opet mreza cini svoje. Ja sam dobar s tobom, imam u tebe povjerenje, ti si dobar s nekim s kim ja nemam povjerenje. U dobroj si arbitrarnoj poziciji da se osigura i povjerenje izmedju mene i trece osobe i tako dalje. Ono, mozda sam ja preosjetljiv, a mozda je treca osoba zapravo provokator. I obratno. Ti u toj situaciji kao osoba od povjerenja mozes arbitrirati i osigurati upravo taj koncept demokratskog relativizma i dobre komunikacijske prakse kroz ukazivanje treceg integralnog vidjenja.

Naravno, naglasavam da su ove sve neka bacanja iz glave kako bi se moglo potencijalno osigurati dobro ozracje i upravo to zatvaranje jota.

Dakle sve ostaje relativno tj.na nama samima, na našoj "mentalnoj higijeni" pa ima i onih koji će se krnkanski jednostavno zapitati u čemu je štos kada si dozvoljava "neslobodu" pravilima X i koja je to kurčeva razlika ukoliko pravila uopće postoje pa makar bila i Y ...

U komunikaciji cemo se ili dogovoriti o nasim zajednickim pravilima ili necemo. I onda cemo ih postivati i na njih se pozivati ili necemo. Ako svako forsira svoje, onda je to prica izvan domene jota, odnsono demokratskog relativizma. Tada govorimo zapravo o nasilju, necemu sto ne mozemo prihvatiti kao nacelo. Ono, mora biti po mome ili nikako, a ti nemas pravo glasa niti misljenja. to nije DR.

...Postoje mnogi nam poznati prmjeri npr.balkanskog mentaliteta zbog kojeg su neke Vlade morale donositi posebne Zakone jer mentalitet stabovništva tih krajeva / tih Država / društava nikada nebi npr.dozvolio gradnju kuće na zemljištu koje nije tvoje vlasništvo...

Ovo nije prica za neodgovorne, vec za odgovorne. Zato jot i mora biti zatvoren u odnosu na proizvoljnost, kako bi dobio snagu. u suprotnome ovisi o najslabijoj karici, a to ne vodi nigdje.

Ako smijem biti toliko krnkaski slobodan pa reći da nam je prioritetni cilj ostvariti uistinu demokrastko društvo u kojem narod uistinu vlada ( način gore spomenut + referendumi ) tada nam je samo potrebito napraviti kvalitetne Mehanizme za sprovedbu tog cilja, a kada jednom on kao takav bude sproveden tada smo istovremeno "ubili nekoliko muha" od kojih je jedna i "kultura življenja" ( mentalna higijena )...

ok. moj osobni cilj je osiguranje prostora javne rasprave i politicki utjecaj istog. nisam siguran da se uopce moramo slagati oko cilja. a mozda i moramo.no ovako, osobno ne vjerujem u sustave gdje je oportunizam tetosen, gdje se neodgovornsot izjednacava sa odgovornosti. tako da nisam sklon niti predavanju osobnog povjerenja takvom tijelu. Sklon sam predati povjerenje tijelu koje je to povjerenje i zasluzilo kroz svoju kvalitetu i efikasnost. politicki pragmatizam, pretpostavljam.

Ali frende kako to objasniti stadu koje je lijeno shvatiti krajnje jednostavnu matematičku radnju koja kaže da u stvaranju profita sudjeluju Kapital i Rad, ali su ozakonjena hapačka "pravila igre" u kojima samo jedan sudionik tog procesa ( kapital ) ima pravo na sudjelovanje u raspodjeli onoga u čijem stvaranju SAMO sudjeluje dok se drugom sudioniku ( Radu ) to isto pravo osporava ...

ok, to je primjer jednog tvog uvjerenja. osobno sam sklon prije svega uspotavi procesa koji ce osigurati kreiranje kvalittnih politckih odluka. sustava koji ce osigurati legitimitet u jotu, a to pretpsotavljam da mora biti proces koji osigurava povjerenje sudionika i/ili podupiratelja.

tnx na interakciji i ako sam sta propustio u odgovoru, reci.

Tko je glasao

I što je pjesnik htio reći?

I što je pjesnik htio reći?

Tko je glasao

genijalci...

valjda znaš martine da su genijalci uvijek bili neshvaćeni, kako u praošlosti - tako i u sadašnjosti...to što ti i ja, a vjerojatno i velika većina članova pollitike ne kuži što je gale htio reći ovim dnevnikom, a i što inače govori, ide samo u prilog ovoj tezi o genijalcima...

:)))

________________________________________
"where ignorance is bliss, 'tis folly to be wise"

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci