pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Otvorili ste pitanje koje nas u svakom slucaju ceka. A to je postavljanje opstojnosti srpske zajednice u hrvatskoj na zdrave i cvrste temelje. Ako ste primjetili tekst Brune Busica koji je postavio gospodin Cerovac ja bih iz njega stavio jedan pasus Vlade Gotovca:
Oni odbijaju Hrvatsku kao domovinu, odbijaju svaku brigu za nju i njenu sudbinu. Oni se opiru jeziku koji je vec stoljecima jezik njihovih otaca, kulturi koja je vec stoljecima kultura njihovih otaca, osporavajuci tako smisao i vrijednost onoga sto su oni ucinili sireci umjesto toga prazninu i nudeci bezumlje. Ali ni oni, ni itko drugi, ne moze to prosiriti na one koji su u Hrvatskoj nasli svoju domovinu, koji su je tako stvarali. Oni koji sada zele biti gosti u vlastitom domu, uz vatre pradjedovskih ognjista, pustose samo vlastito srce, dok njihovi mrtvi ostaju u sudbini koju su zivjeli, u kojoj su radili, ma kako ona bila gorka ponekada: njih Hrvatska u sebi nosi i prosljedjuje u buducnost, zajedno sa svima koji su je u svom trudu podizali i odrzavali.
A vec tradicionalno pozivanje na vjere nije pozivanje na njihovo znacenje unutar Hrvatske, nego izvan nje. Jer one stoljecima u njoj ne pokazuju nikakve znakove gosta niti u jednoj sferi zivota. Pozivati se na njih kao na osnovu izuzimanja danas je suprotno i njihovu smislu i njihovom znacenju. Taj kompletni i mracni falsifikat spada u uobicajene reakcionarne pothvate na nasem prostoru.
Kritika, br. 8 rujan, listopad 1969 str. 540
Kako vidimo ta su pitanja bila dosta prisutna u Hrvatskoj pa recimo tako od kraja devetnaestog stoljeca i od teksta koji je prenio Srbobran a koji je glasio do istrage vase ili nase pa preko veleizdajnickog procesa do hrvatsko srpske koalicije koja je uvela Hrvatsku u kraljevinu jugoslaviju fakticki kao srbijanski ratni plijen.
Osnovni zaokret u politici Srba u Hrvatskoj dogodio se nakon razocarenja Svetozara Pribicevica kraljem i dvorskom kamarilom te nakon sklapanja 1927 Seljacko demokratske koalicije. To je bio najispravniji put koji je na kraju urodio osnivanjem banovine. Za vrijeme rata imamo u Hrvatskoj dvije Srpske vojske. Jedna je zasnovana na tome da je Hrvatska domovina Srba i ta je bila opredjeljena prema partizanima. Druga je bila velikosrpska i ta je bila opredjeljena cetnicima. Na podrucju Zapadne Slavonije u jednom trenutku prijetila je opasnost da cetnici iz Bosne prijedju Savu i pocnu siriti utjecaj na srpsko pucanstvo koje je tamo zivjelo. Od dijelova posavskih partizana formira se brigada "Hajduk Veljko" ciji je osnovni zadatak bilo sprijecavanje prodora cetnika i ta je brigada bila sastavljena iskljucivo od Srba. Oni su zadacu uspjesno obavili.
Sto se tice situacije krajem osamdesetih osnovni generatori krize su bili politicki i ekonomski sustav koje niti jedan od tadasnjih politicara nije htio dirati nego se islo na redefiniciju federacije i polozaja federalnih jedinica preko kojih se htjelo doci do majorizacije i prostom vecinom nametati svoja rjesenja drugima. Taj koncept je na scenu izbacio Slobodana Milosevica. Tada pocinje instrumentalizacija Srba diljem cijele bivse drzave. Tako da su pocetkom promjena u Hrvatskoj Srbi vec velikim dijelom bili pristali uz velikosrpsku politiku. Jedan stari banijac nedavno mi je rekao "Eto ja koji sam bio partizan na kraju su me pretvorili u cetnika". No ruku na srce politika HDZ-a kao nosioca novog hrvatskog preporoda nije obracala paznju na to i jedini pokusaj nekakvog dogovora bio je javno proskribiran preko tjednika Danas. Jos su nekim neumjerenim izjavama dodatno pojacavali dojam koji je stvaran iz Beograda o novoj ustaskoj vlasti u Zagrebu.
Sto se tice Srba iz Hrvatske u toj novonastaloj situaciji procesi su isli trojako. Dio ih je prihvatio cetnicku velikosrpsku retoriku i potpuno se stavio na raspolaganje Beogradu. Dio se poceo sramiti onoga sto su radili u njegovo ime i poceo se izjasnjavati kao Hrvati, Dio je ostao zbunjen jer nije bilo prave artikuliranje politike koja bi na sljednistvu Pribicevica postavila osnove autohtone politike Srba iz Hrvatske.
I zato ja danas cijenim nastupe Pupovca koji izrasta u politicara koji bi bio sposoban za tu zadacu.
Eto malo sam oduzio no potrebno je dati neki povijesni presjek.