Tužan sam, razočaran i pobjeđen ovih dana. Sva moja vjera u ljudsku dobrotu ruši se kao kula od karata. Još jedan mladi život oduzet je rukom nasilnika.
Što se to uvuklo u nas? Kakva nas to stravična misao vodi u životu? Odakle tolika mržnja, tolika želja nauditi drugome? Zar nam je glavni cilj postao nauditi drugome? Zar su ljubomora, bijes i nezadovoljstvo nadvladali nad svim dobrim osobinama? Gdje je nestao onaj nesebični duh koji svatko, ali baš svatko mora imati u sebi? Zar smo odlučili život provesti skrivajući i potiskujući te osobine samo kako bismo ˝pobjedili˝ onog pored sebe? Neki to zovu ambicioznost, ja to nazivam ludost. I to ne bilo kakva, već ona koja već godinama sustavno razara cjelokupno društvo i koja proizvodi toliko tragedija i nesretnih sudbina.
Nismo se rodili takvi. Gdje je sva ona nevinost i iskrenost koju svi imamo kao djeca? Zašto smo stvorili prešutno pravilo da je za uspjeh u životu potrebno gaziti preko drugih i na ovaj ili onaj način dokazati da možemo pregaziti više od onog pored nas? Ne mogu vjerovati da smo mi, kao navodno najinteligentnija bića u svemiru odlučili svoje živote prepustiti tako niskim pobudama.
Možda je problem u tome što nas vodi strah. Strah od neuspjeha, neprihvaćanja, neostvarivanja snova, nepoštenja – to su strahovi koje treba imati i koji svakog čovjeka moraju opterećivati. Međutim, izgleda da smo mi razvili i strah od uspjeha, ljubavi, fair play životne igre. Razvili smo strah od života u cijelosti. Razjedinili smo se, nema više jedinstva, nema sloge. Žalosno je da nas ujedinjuju samo tragedije. Ali i to je kratkog vijeka, sutra ćemo već svi nastaviti svojim putem kao da se ništa nije dogodilo. Da se više brinemo jedni o drugima i da više razmišljamo kako si pomoći znali bi da nikada nećemo biti sami i da ćemo lakše prebroditi one ˝opravdane˝ strahove jer za njih neće niti biti potrebe.
Znam da je lako pričati o svemu. Teoretizirati može svatko. Ali, iako je ona kula od karata srušena ja i dalje vjerujem da je zajedno možemo ponovno sagraditi, da ona opet može ponosno braniti sve dobro u našim životima. Nada postoji, no nemojmo čekati tragedije da zajedno pokrenemo akcije i pružamo podršku drugima. Činimo to svaki dan. Tako je mali korak od stanja u kojem se sada nalazimo do nečega boljeg i vrijednijeg.
Društvo u kojem nemamo potrebe za nadmetanjem, u kojem nema zavisti, koje si međusobno pruža potporu ne može stvarati ubojice, lopove, silovatelje ili ostale parazite koji nas opasno nagrizaju. I znajući da vrlo vjerojatno nikada nećemo postići tako idealno društvo svejedno trebamo njemu težiti, to nam treba biti misao vodilja. Ideal, a ne prosječnost. Ne može jedna osoba promijeniti svijet, kad bolje razmislim jedna osoba ne može promijeniti niti jednu jedinu drugu osobu. Ali ono što svi možemo jest mijenjati sebe. To je možda najteže, ali u konačnici samo to uistinu možemo i samo to nam može donijeti bolje sutra.
Nazovite me ludim, naivcem, utopistom, ali ja vjerujem u bolju budućnost. Prerano je da se predamo, nismo stvoreni da se prema životu ponašamo kao kukavice. Zgrabimo život u ruke i podignimo ponovno onu kulu od karata, izvana krhku, iznutra neprobojnu. Ja polako podižem svoju kartu, hoćete li i vi svoju?
Let's change the way we eat, let's change the way we live
and let's change the way we treat each other.
You see the old way wasn't working so it's on us to do
what we gotta do, to survive.
Piše :
Alen Bećirović
alen_becirovic@hotmail.com
Govorio si o mijenjanju
Govorio si o mijenjanju samog sebe. Mislim da ako već nemožemo mijenjati okolnosti u kojima smo prisiljeni živjeti; možemo mijenjati sami sebe; možemo nadrastati vlastita ograničenja; možemo hodati svijetlom stranom; možemo paliti svjećice svojim djelima pomažući drugima, čineći dobro radi dobra samoga; možemo učiti, stvarati, graditi.
Ovo vjerujem zvuči naivno i utopijski u svijetu u kojem živimo; no ja vjerijem u to; kao i u bolju budućnost, nastojim koliko mogu djelovati tako u obitelji, među prijateljima; gdje god je to moguće.
Ako dvije stotine ljudi pomakne samo kamenčić na stranu svijetla premjestili smo planinu.
Meni je blizu pedeset godina, imam kćer od dvadeset pet godina. Bila sam žalosna poslije ubojstva Luke Ritza; a sada se tako nešto dogodilo dva puta u mom gradu; koji ima otvoren duh; gostoljubiv je, moderan, raste i napreduje; zahvaljujući svojim građanima, a ne samo gradskoj vlasti.
Možeš zamisliti kako se osjeća majka kojoj dijete izlazi u grad gdje se događaju ubojstva radi tako jadnih razloga. Ne postoje razlozi za ubojstvo. Žalosna sam i suosjećam sa svima koji su stradali u ovo vrijeme opasnih luđaka na ulicama, cestama, na vlasti.
No unatoč svemu vjerujem u promjenu na bolje, vjerujem u bolju budućnost, vjerujem da će doći vrijeme kad ćemo svi bolje i sigurnije živjeti, vrijeme u kome će se cijeniti rad a ne bogatstvo, vrijeme u kojem će univerzalne vrijednosti biti cijenjene, vrijeme u kojem ćemo moći sigurno izraziti svoje mišljenje, kreirati svoj život; vrijeme koje će doći kao što poslije kiše izlazi Sunce; kao što poslije zime dolazi proljeće.
Iako se čini da je to nedostižni ideal; budemo li se potrudili ga ostvariti, moći ćemo u takvom vremenu živjeti.
Naravno, u pravu si ne treba se predati, ne treba odustati, treba djelovati tako da što prije možemo živjeti u toj boljoj budućnosti.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoPretpostavljam da tvoj post
Pretpostavljam da tvoj post ima veze s ubojstvom našeg sugrađanina...:(
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoTvoja pitanja su krucijalna,
Tvoja pitanja su krucijalna, no odgovor je prilicno crn i mracan.
Problem je na biomolekularnom nivou, a danas se to kratko rezimira sa "odbjegla seksulana selekcija".
Zdravo seljacki se to prikazuje usporedbom covjeka i pauna.
Zasto paunu sluzi njegov prekrasni rep?
Paunska seksualna selekcija stvorila mu je prekrasan rep. S takvom repinom lak je plijen i njegova seksualna selekcija je prirodno ogranicena. Tako je sa vecinom organizama.
Kod covjeka je seksualna selekcija obiljezena teznjom za stjecanjem moci, bogatstava i svega dobro znanog i to nema nikakvog prirodnog ogranicenja osim krajnih konzekvenci (unistenje cijele prirode). Zato je ta seksualna selekcija odbjegla.
I musko i zensko su izravni krivci za ovu situaciju, no musko je izravni sporovoditelj, dok je zenska krivnja u tome sto prihvaca takvu selekciju na temelju moci, bogatstava,...
Rjesenje je provokativno jasno. Pomlatiti sve muskarce i zatomiti sekusalnu selekciju.
Muskarci u danasnjem obliku ce ionako skoncati za nekih 120.000 godina, preduhitriti to i pomlatiti muskarce odmah.
Osigurati jednospolno razmnozavanje bez Y kromosoma i malo poraditi na durstvu.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaozašto ne povedeš
zašto ne povedeš primjerom?
Dok dobri šute, zli caruju
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao@obaladaleka...pretvoriti
@obaladaleka...pretvoriti ljudski rod u pčelinjak ili mravinjak? :(
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoDajem ti plus najviše zbog
Dajem ti plus najviše zbog naslova jer isti sadržava metaforu moguće al nedostižne promjene. Ušao si u šumu i vidiš samo stabla al ne prepoznaješ cjelinu i stacionar iste. Naše nerazumijevanje bitka postojanja pripisujemo slućaju kao konačnom odgovoru jer je to jednostavno - komotno. Alene, nema slućajnosti - i ovaj sadržaj o kome pričaš je rezultat nametnute religije individualizma gdje je čovjek čovjeku vuk. Zakaj!? Taktike izoliranja jedinke kao preduvjeta manipulacije istim. I svekolike kontrole - u konačnici film je i režiran tako da jedinka nema osobnost već samo broj koji je lako praćen i nadziran ma gdje i kada. Strategija je zasnovana na efektu kuhane žabe - stoga easy, easy boy. Dolaze nam sve teže i gore situacije i spoznaje. Možeš li kaj kao pojedinac napraviti - ne osim "suicida" na vjetrenjačama.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao