Tagovi

Zašto nismo izbjegli sudbinu bordela razvijenih zemalja ili o jednom punoljetnom pismu

Kada su ne tako davno Ragusa i Frederik krenuli sa serijom tekstova u kojoj su obrađivali svojevrsnu pobunu Dubrovčana protiv devastacije kulturnog nasljeđa sjetio sam se jednog pisma koje je u novinama odmah dobilo naziv „Kratko pismo za dugo sjećanje“. Nedugo potom pismo je potonulo u zaborav. Bojim se da ga se ni potpisnici više ne sjećaju.

Pohitao sam pronaći pismo i objaviti ga u komentaru na jedan od tih tekstova, ali na moju žalost, nije ga bilo na internetu jer je nastalo u predratno i pred-internetsko vrijeme u Hrvata. Znao sam da negdje imam sačuvan broj Oka (kasnije su ga prenijeli i brojni drugi mediji) u kojem je objavljeno među pismima čitatelja.

Proljetno me sređivanje garaže ovaj vikend obradovalo u toliko da sam pored nekih drugih zanimljivih materijala pronašao i OKO, broj 14. od 12. srpnja 1990. godine. Prisjetimo se: vrijeme je nakon višestranačkih izbora a prije oružanih sukoba, stradavanja i žrtava, pretvorbi i prijetvorbi, privatizacije, stečajeva i otkaza, CROBEX-a i dioničarstva u Hrvata. Vrijeme je (iz današnje perspektive) zanosa da ćemo svi zajedno novo društvo učiniti napokon pametnijim i pravednijim te da ćemo neke stvari zauvijek ostaviti iznad nas. To ljeto 1990. sam bio za Ljetnih igara na Stradunu i čuo kako se netko dere „ovo je Srbija!“ te zvižduke i komešanje, sljedeće ljeto u isto vrijeme na Stradunu je prolazilo u nekakvom čudnom iščekivanju. Moj sljedeći susret sa Stradunom, u jesen 1991., sve je bilo okovano daskama.

Prijatelj iz Dubrovnika, tada djelatnik Radio Dubrovnika svako ljeto bi (tada još u vrijeme Igara –poslije je nastao Festival) govorio o broju ploča u, po njemu, čuvenoj fonoteci Radio Dubrovnika, pa i te 1990. godine (ne sjećam se više broja). No, sljedeće ljeto kada sam ga upitao za broj ploča u Radio Dubrovniku rekao mi je: „Dvije, ali nisu prave ploče – to su samo drveni podovi na gredama!“. Ovo pišem samo kao primjer promjene promišljanja u kratkom vremenu. Priznajem, tada nisam poznavao djelo ap-a, sada kada pročitam njegove dnevnike i komentare pitam se gdje mi je pamet bila…

Dubrovnik
Čini mi se, a to je samo pogled s distance, da u Dubrovniku, osamnaest godina nakon što su studenti napisali pismo novoj vlasti u svom gradu, situacija nije ništa bolja, dapače da je lošija, a da je osamnaest godina nepovratno izgubljeno te da su počinjene pogreške koje su irreparable. Niti živim niti radim u Dubrovniku, ali ga duboko osjećam. Ne želim da ovo zvuči kao prijekor ili spočitavnje, to mi nije namjera. Uvažavam stradavanja koje su Grad i žitelji pretrpjeli tijekom Domovinskog rata a kojima sam i osobno svjedočio od 01. listopada do 23. prosinca 1991. Čitajući probleme koje tadašnji studenti navode, kao da je vrijeme stalo. Ili možda griješim. Gospari Pollitičari, komentirajte (još ako ovo čita netko tko je supotpisnik...)!

Vratimo se pismu. U međuvremenu je ono postalo skoro punoljetno – proteklo je od tada gotovo punih 18 godina… Sociolog dr. Ivan Rogić napisao je predgovor koji je objavljen kao uvod pismu:

Pismo dubrovačkih studenata koji studiraju u Zagrebu, upućeno (novo) izabranim dubrovačkim zastupnicima u republičkoj i odbornicima u općinskoj vlasti, razlikuje se od sličnih pisama po tri glavna obilježja. Prvo, pismom se iskazuje briga ne za prošlost nego za budućnost. Zabrinuti opsesijama velikih brojeva i neosjetljivošću na temeljne razvojne prednosti Dubrovnika, dubrovački studenti iz Zagreba upozoravaju novu vlast da se hitno mora mijenjati dominantna razvojna paradigma i da će njeno napuštanje označiti i stvarni kraj jednog razdoblja koje nije ostalo upamćeno po dobru.
Drugo, pismom se ukazuje da je novu razvojnu paradigmu potrebno oblikovati osloncem na kulturni kapital kao glavni razvojni resurs Dubrovnika. U tom kontekstu revitalizacija temeljnih povijesnih struktura, napose onih na koje se oslanjaju ciklusi »dugog trajanja«, postaje najvažniji razvojni zadatak. Taj okret uključuje niz dalekosežnih promjena počevši od napuštanja koncepta industrijskog turizma do uključivanja niza, do sada odsječenih, kulturnih viškova u razvojnu preobrazbu. Treće, u pismu se inzistira na kvalitetu stanovništva i njegovim aspiracijama kao na jednom od glavnih elemenata. Razvojna paradigma kojoj nije potrebno kompetentno stanovništvo i novooblikovane civilizacijske i kulturne aspiracije, funkcionira i doslovno kao mehanizam destrukcije razvoja i oslobađanja, već poznatih »divljih«, socijalnih energija. Primjeri tomu u dosadašnjem razvoju i više su no brojni. Inzistirajući na kvaliteti stanovništva kao na jednom od ključnih razvojnih elemenata, dubrovački studenti iz Zagreba inzistiraju i na svojemu pravu da sudjeluju u dubrovačkom razvoju i da, kao nositelji socijalne kompetencije, u njemu zauzmu, za koju godinu, mjesto koje im i zakonito pripada.
Zbog toga ovo pismo preporučujemo pažnji javnosti. Pismo je kratko, ali se dugo pamti. Nadamo se da su i (novo)izabrani dubrovački zastupnici, također, ljudi sposobni za dugo pamćenje.

A ovo je tekst pisma:

OBLITI PRIVATORVM PVBLICA CVRATE

Štovani gosparu,

Veoma nam je drago što smo Vam u prilici čestitati izbor i imenovanje za saborskog zastupnika koji nalazimo posve naravnim.
Držimo i ufamo se da prolaze vremena u kojima se htjelo zatomiti što smo bili i što jesmo. Sveukupan naš javni život dugo je padao naniže podržavan uvjerenjem da bolje jednostavno nije moguće. A ipak, znamo da je Dubrovnik stoljećima ravnopravno pridonosio europskoj kulturi i to upravo zbog ustrajnosti i jedinstva njegovih odličnika, utemeljenog na zajedničkom dubrovačkom interesu, bez obzira na različitost životnih opcija. To čini većom čast, ali i odgovornost onih koji danas zastupaju Dubrovnik.
Naša je zabrinutost sadašnjim spletom društvenih okolnosti povod ovom pismu.

TURIZAM VELIKIH BROJEVA
Posebnost i dostojanstvo kraja obavezuju na opreznost. Budući razvoj bi zato trebao biti obziran, bez brutalnih intervencija i polovičnih rješenja. Posljedice turizma velikih brojeva nadilaze njegovu korist i postupno eliminiraju ostale načine života i rada narušavajući krajolik na nepopravljiv način, a autohtono stanovništvo pretvaraju u građane drugog reda. A upravo su ljudi ono što čini i određuje svaki grad i to se nikada ne bi smjelo zaboraviti.

DEGRADACIJA I REVITALIZACIJA
Ono što u ovom času prijeti Dubrovniku je bezumna komercijalizacija, ne obzirna prema građanima kao i kompromisi oko obnove i zaštite. Još je 1979. godine profesor Prelog upozorio da REVITALIZACIJA znači osposobljavanje postojećih struktura da žive u onim oblicima kojima je priznata vrijednost kulturnih dobara, a ti su oblici nastali kao rezultat dugotrajnih i zamršenih procesa povijesnog razvoja. Njihova današnja djelomična nesposobnost za taj život nastala je zbog različitih procesa degradacije, koji su počeli još početkom prošlog, da se ubrzano nastave u našem stoljeću. DEGRADACIJA se očituje u zapuštanju i propadanju spomeničke baštine kao i u niskoj ravni komunalnog standarda. Taj proces pospješuju oni korisnici prostora koji su u njih ušli upravo zato jer su ti prostori devastirani, a koriste ih tako da se njihova devastacija nastavlja. Stalno traganje za novim sadržajima ne bi smjelo završiti pretvaranjem Grada u muzejsku četvrt ili »umjetničku koloniju« prepunu ugostiteljskih objekata i poslovnih prostora. KRAJNJI CILJ - REVITALIZACIJA POVIJESNIH STRUKTURA NE MOŽE SE OSTVARITI NEOBUZDANIM DJELOVANJEM EKONOMSKIH ČINILACA I POSVE UTILITARNIM INTERVENCIJAMA. To su postupci primjereni kolonizatorima ili skorojevićima, a ne razumnim ljudima. OVAKVOM ORIJENTACIJOM TEŠKO BISMO IZBJEGLI SUDBINI BORDELA RAZVIJENIH ZEMALJA.

DUBROVAČKA OKOLICA - POPRIŠTE NEPLANSKOG RAZVOJA
Posebno brine stanje u kome se nalaze izvangradska područja i otoci, desetljećima marginalizirani neinventivnom razvojnom politikom. Dubrovačka okolica tek je manjim dijelom našla mjesto u spomeničkom dosjeu i samo je uvjetno predmet prostornog planiranja. Tako je postala glavnim poprištem neplanske izgradnje, divlje u njenom bijegu od razumnosti, uljudnosti, obzira i razumijevanja. Domaćih je ljudi, posebno na otocima, sve manje. Svaki odlazak ili smrt nekog od starih stanovnika neposredno se upisuje u krajolik iz kojeg se kultura stalno povlači. Samo bi poticanje tradicionalnih djelatnosti, uvođenje kvalitetnih veza, otvaranje zdravstvenih i drugih službi moglo spasiti otoke. Nova promišljanja o dubrovačkom kraju trebala bi biti cjelovitija od ranijih. Previđanje činjenice da su Grad i okolica sudbinski neodvojiva cjelina svoju je cijenu utisnuto u živote ljudi.
Tim je sumnja u opravdanost namjera o preseljenju industrije u Rijeku dubrovačku još veća. Uvjereni smo kako će daljnji opstanak industrije na području općine u uvjetima tržišnog privređivanja biti znatno otežan, to više što je industrija kao pravac razvoja, dijametralno oprečna turizmu. Svi modeli razvoja koji se zasnivaju na kulturnom kapitalu kao glavnom konceptu inzistiraju na deindustrijalizaciji. Najbolje bi zato bilo da se umjesto preseljenja i otvaranja industrijske zone na drugom mjestu nastoji postupno doći do njenog potpunog uklanjanja s područja Dubrovnika.

BARBARIZACIJA OBRAZOVANJA
Velik dio nesporazuma proizlazi iz podcjenjivačkog odnosa i negativnog vrednovanja znanja. U takvoj duhovnoj klimi, obrazovanje je sustavno degradirano, školstvo se nije temeljilo na potvrđenim humanističkim spoznajama, bilo je produžena ruka totalitarne ideologije i kao takvo nije služilo znanju, istini i moralu. Zanemarivale su se kako specifičnosti učenika i njihova kreativnost tako i specifičnost kraja: povijest.
jezik i dubrovačka tradicija. Poseban dubrovački govor potpuno je zapostavljen pa današnje generacije nisu u stanju s razumijevanjem čitati dubrovačke pisce. Jedino što se od učenika zahtijevalo bilo je da bezpogovorno slušaju i usvajaju ono što im se poručuje. U takvim uvjetima previđana je velika važnost stipendiranja studenata na inozemnim sveučilištima. Ovu bi pogrešku trebalo što prije ispraviti namicanjem sredstava za dodjelu općinskih stipendija, jer su takvi studenti živa veza domovine sa svijetom i uglednim dubrovačkim znanstvenicima.
Premda su problemi i brojni i teški, ne bi smjelo biti mjesta malodušju. Ljudi koji računaju na budućnost tako što sebi ne mogu dozvoliti. Najbolji primjer za to su pisma Stjepana Gradia, glavnog upravitelja Vatikanske knjižnice i vrsnog dubrovačkog diplomata, koji u najtežim trenucima dubrovačke povijesti, nakon razornog potresa 1667. godine piše svojoj vladi:
»Ništa nije nepovratno izgubljeno. Sve se može nadoknaditi. Treba samo imati odvažnosti i vjerovati da na svijetu nije ništa nemoguće ako se to zaista muževno hoće i ako se građani ujedine u ljubavi prema zajedničkoj domovini pa njezine interese pretpostave vlastitima."

Dubrovački studenti u Zagrebu:
Natko Bilić , elektrotehnički fakultet
Marko Dabrović, arhitektonski fakultet
Viktor Siništaj, pravni fakultet
Ursula Staničić, arhitektonski fakultet
Goran Vuković, filozofski fakultet
Ana Marinović, prirodnoslovno matematički fakultet
Denis Vokić, likovna akademija
Barbara Savin, arhitektonski fakultet
Romana Čumbelić, filozofski fakultet
Sanja Brbora, filozofski fakultet
Maja Jelavić, filozofski fakultet
Katija Venadić, filozofski fakultet
Leo Luznik, medicinski fakultet
Lukša Luznik, fakultet strojarstva i brodogradnje
Romana Vlahutin, filozofski fakultet
Miro Andrić, elektrotehnički fakultet
Dubravko Lovrić, elektrotehnički fakultet
Božo Jančić, elektrotehnički fakultet
Saša Borojević, elektrotehnički fakultet
Steven Vlašica, elektrotehnički fakultet
Tonko Obuljen, elektrotehnički fakultet
Mislav Radica, elektrotehnički fakultet
Zoran Pucarić, elektrotehnički fakultet
Kruno Ivanišin, arhitektonski fakultet
Ana Ivanišin, liječnik opće prakse
Toni Poković, arhitektonski fakultet
Vlaho Alamat, arhitektonski fakultet
Edita Prizmić, arhitektonski fakultet
Mirej Stanić, filozofski fakultet
Ivana Jelić, medicinski fakultet
Silva Katušić, biokemijski fakultet
Marina Roje, medicinski fakultet
Radmila Bošković, prirodoslovno matematički fakultet
Zoran Šuša, arhitektonski fakultet
Katarina Stražičić, filozofski fakultet
Katarina Šarić, filozofski fakultet
Tamara Memed, filozofski fakultet

Komentari

Postovani DCroat, Danas sam

Postovani DCroat,

Danas sam slucajno naletio na ovaj krasan clanak koji je probudio memorije. Jedan sam od potpisnika ovog pisma. Danas nazalost niti živim niti radim u Dubrovniku, ali ga takodjer duboko osjećam i bezobzira sto zivim na drugom kraju svijeta. Koliko se sjecam Goran Vukovic zasluzuje najveci kredit. Njegove nedavne rijeci „ netko kaže da Dubrovčanin treba otići iz svoga grada, naučiti i napraviti po svijetu što je njegovo i vratiti se doma da odmjeri svoju mjeru na Stradunu. Ali na kakav se Stradun vraća?“ zvone tako glasno kao zvonjava zelenaca sa zvonika u ljeto. Nazalost mi sentimentalni Melkiori bez „gena kamenih" mozemo samo opazati, zabiljezavati i nadati se....boljem....

Tko je glasao

Dragi Dbk, ali i

Dragi Dbk, ali i ostali,

Dobio sam nekoliko poruka od potpisnika ovog pisma. Otprilike su svi reagirali na sličan način: sjetno (jedan je čak napisao i "mladost - ludost"). Osobno držim da je pismo bilo na neki način revolucionarno. Ne po svojim dosezima jer su ga događaji koji su uslijedili u potpunosti potisli u zaborav, već po načinu na koji je jedna generacija artikulirala svoju brogu za sredinu iz kojeg potječu.

Bojim se da tempo života koji nam se nameće ne dopušta novim generacijama da promišljaju na isti ili barem sličan način.

Nadajmo se da ćemo jednom dočekati da Grad bude bolji (i da Gradu bude bolje), kako za njegove žitelje, tako i za nas koji živimo taj grad vrlo intenzivno samo nekoliko tjedana godišnje!

Tko je glasao

U prvom komentru, neposredno

U prvom komentru, neposredno nakon izlaska dnevnika, obećao sa doznati nešto više o autorima. Posao mi se spriječio u tome, nemam dovoljno vremena. Međutim, nešto sam ipak doznao od jednoga potpisnika, susret u prolazu.

Točna je pretpostavka, tekst je radila nekolicina prvonabrojenih studenata. Najaktivniji među njima bio je Goran Vuković, danas povjesničar umjetnosti. Na njega sam i mislio kad sam rekao da slutim tko bi to mogao biti. Upravo na temelju onoga za što se inače zalaže.

ragusa

Tko je glasao

Prošlo ljeto u srpnju je

Prošlo ljeto u srpnju je bila izložba fotografija Ljuba Gamulina u galeriji Sebastijan. Na otvorenju je govorio i Goran Vuković:

"(...) Postoji jedna dubrovačka formula, toliko jasna da je ušla u književnost. U "Graditelju svratišta" netko kaže da Dubrovčanin treba otići iz svoga grada, naučiti i napraviti po svijetu što je njegovo i vratiti se doma da odmjeri svoju mjeru na Stradunu. Ali na kakav se Stradun vraća? I nas, što smo stalno tu, iznenađuju njegove promjene. Oni koji povremeno dolaze pitaju što se događa, jesmo li ludi? (...)"

Hm, nisam loše informiran za jednog Purgera?

Tko je glasao

Ovo je samo dio dubrovačkog

Ovo je samo dio dubrovačkog biserja koje nas zatrpava iz dana u dan. Taj spomenuti "ragusa" je za sve jade sadašnjeg Dubrovnika okrivio "šuškoide" koji su se "nakotili" i koji na sve načine pokušavaju "zajašiti" ovu ex-republičicu uz doba osmanskig carstva. Taj i takav "ragusa" je egzemplar Dubrovnika danas, gdje je grad postao jedna velika javna kuća, gdje se sve prodaju i daje na najam stancima. A to rade upravo - "gospari". Samo da vidite smeće kojim je zatrpan grad; po starom gradu, Boninovu, Gružu, Lapadu... sve su to ostavili gospari koji su naučili od socijalizma uzimati sve i ne davati ništa. Aktualna vlast je kruna svega. Znam da je "ragusa" liberal, ali mu to ne daje nikakav legalitet za pljuvanje po "šuškoidima" i ovcama iz HDZ-e (naime, tako se može iščitavati HDZ-ovcima) jer kako god se nije u stanju potpisati pravim imenom i prezimenom, tako nije niti u stanju prepoznati pravo stanje i imenovati odgovorne za devastaciju bisera ambijentalnog turizma.
Danas vi u Gradu nemate ama baš ništa od dičnih zakona i spisa kojima se na vrlo sofisticiran način uređuje protokol života, koji su nekada krasili aristokratsku republičicu (i kako takvu hvala Bogu da više nemamo). Danas je upravo Dubrovnik primjer korupcije, a znamo da je mito bio sastavni dio dubrovačke diplomacije), ali tolika nebriga za javno i gledanje isključivo osobnog interesa su sveli ovaj Grad na tipičnu balkansku zajednicu kojom upravljaju neznalice i ruinari kvalitetnog suživota.
Snobizam je ovdje zbilja na zavidnoj razini, gdje opet prednjače tzv. "gospari". Pokušavaju sebe uokviriti u nekakvu elitu što ima ekskluzivu na aristokracijski način obitavanja, a nebriga za Grad ih izjeda na svakom koraku. Poput morske soli koja razlaže sve na što dođe, tak vam je i sa "gosparima". A biser nad biserima je - nekultura. Taj ultra snobovski način "pendžanja" po društvenoj ljestvici je toliko smiješan da se sami nisu u stanju pogledati u zrcalo i primijetiti kome stvarno pripadaju i - tko su uopće ti i takvi nositelji društvenog nihilizma. Sav jad kojega je Držić pokušavao ostaviti kroz riječi, slio se ovih godina međi zidine, pozivajući se na nekakvo stanarsko pravo ili slučajnu partijsku pripadnost jer je opće poznato da mnogi stanari Grada su nekakvim povlasticama iz doba komunizma prigrabili status "gospara". I takvi su najgrlatiji kad treba popljuvati one koji su svojim novcem kupili nešto u tom istom podneblju - da, upravo oni čiji preci nisu radom stekli nekretnine nego podobnošću pet pokušavaju skrojiti glave za njihove šešire s jeftinog buvljaka. Dične zidine grada i današnja uprava, naravno da su odmah do njih ultra snobovi koji si daju legitimitet čuvara tradicije, nemaju ništa zajedničko s duhom renesanse na kojoj se Dubrovnik uzdizao i balkanski mentalitet je u potpunosti zatrpao oronulost davno izgubljenog vremena.
Postoje ljudi koji ukazuju na to, ali ih oni ("gospari") ne uvažavaju jer o Gradu se pravo glasa stiče moralnim nihilizmom i vehementnim snobizmom... - dosta više jer će netko pomisliti da je ovo moj osobni obračun s pojedincima.

Tko je glasao

Frederik ti je odgovorio

Frederik ti je odgovorio prije mene, ali s obzirom da si me dobro 'opaučio', red je da se i sam javim.

Istina je, u nekom komentaru (ne sjećam se uz koji dnevnik), iznio sam to o 'šuškoidima', a termin sam čuo od visokopozicioniranoga dragovoljca koji je u Domovinskom ratu u kontekstu obrane Grada prošao 'sudar' sa Šuškovim tihim državnim udarom. To se danas po sudskim procesima našim generalima naziva 'paralelnim sustavom zapovijedanja' ili tako nekako, to je ono zbog čega je Miloševiću predana Bosanska Posavina, zbog čega je stradala srednja Bosna i sl. (a Hercegovinu je trebalo priključiti Hrvatskoj). Taj te termin zabolio, samo ti znaš zašto. A termin ovce iz HDZ-a si mi 'prikrpio', tako nešto nikad u životu nisam niti izgovorio, a kamoli napisao, ali dobro ... neka bude, mogu ja to sve podnijeti.

A kad sam već spomenuo 'visokopozicioniranoga dragovoljca' (rođenoga Dubrovčanina), podrazumijeva se da taj na osobnoj razini nije ništa postigao u ratu, nakon razvojačenja jedva je preživljavao od svoga rada (tako je i danas), na njegovo i druga mjesta došli su neki drugi 'državotvorci', da ne spominjem prikladniji termin, koji ti očito nije mio.

...tako nije niti u stanju prepoznati pravo stanje i imenovati odgovorne za devastaciju bisera ambijentalnog turizma.

U više dnevnika neke od njih imenovao sam imenom i prezimenom. Istina je, najviše ih djeluje pod okriljem HDZ-a, a neki od njih, i to oni 'najproduktivniji', u HDZ su se prebacili izravno iz nekadašnjega SK (jednako je u cijeloj državi, pogledaj što o snagama napretka ovdje piše ap).

Dakle, ako si u dubrovačkom HDZ-u (tako mi se čini iz konteksta priče), onda imaš i sam prigodu ponešto ispraviti. Meni to baš ne polazi od ruke, jer pripadam manjini koja teže dolazi do izražaja.

Vrijeđanje Dubrovnika, ili bolje rečeno Grada (ako znaš što grad s velikim G znači) ukazuje da i sam imaš problem, sve ako je i 99% istina od ovoga što pakiraš 'gosparima'. To rade oni koji mu nisu dorasli, pa ga na ovaj ili onaj način moraju 'zajašiti'. Ovo me podsjetilo na 'sporni' komentar, koji ti se očito urezao u pamćenje. Mislim da je bio ilustriran primjerom postupka prvoga dubrovačko-neretvanskoga župana, dr. Jure Burića (poznatog po izjavi 'život dam, mandat ne dam'). Dr. Burić je bio vrlo cijenjeni dubrovački liječnik (rodom iz Ravnoga u Hercegovini), ali svojim ulaskom u politiku malo je promijenio sliku o sebi ('Izgubili smo dobroga doktora i dobili lošega političara'). Kad se konstituirala županija i kad su se dijelili prostori bivše općine na Grad i županiju, on je htio da sjedište župana bude u Kneževu dvoru! To je najbolja ilustracija koliko neki ljudi imaju kompleks Grada, pa mu ne umiju služiti, nego ga moraju 'zajašiti'.

Danas je upravo Dubrovnik primjer korupcije, a znamo da je mito bio sastavni dio dubrovačke diplomacije), ali tolika nebriga za javno i gledanje isključivo osobnog interesa su sveli ovaj Grad na tipičnu balkansku zajednicu kojom upravljaju neznalice i ruinari kvalitetnog suživota.

Ovo sam citirao ne toliko da ti proturječim (bez obzira što korupcija i diplomacija nisu spojivi pojmovi, bar ne na ovoj razini), nego da istaknem ono što ti se ovdje možda i omaklo, ali puno govori. To je ova riječ SUŽIVOT. O kakvom to suživotu govoriš? Tko tu pored koga živi (umjesto da žive skupa)? U tom grmu leži zec, priznao ti to ili ne.

ragusa

Tko je glasao

Ma sve se pitam: đe si baš

Ma sve se pitam: đe si baš Priku naš'o za primjer? Moji su roditelji bili kućni prijatelji s Burićima dugi niz godina (para mi se da mu je moj ćaće pomog'o oko specijalizacije), ali nedugo nakon što je "post'o vlast", nazv'o ga moj stari za nešto viđet (ništa bitno, nešto iz ORL) a on mu k'o iz topa: "nemam vremena, nazovite moju tajnicu i zatražite termin" (naglasak je na Vi).

Sreća da smo u dobre i s Brkovićem...

Tko je glasao

Nisam baš siguran da

Nisam baš siguran da razumijem ovu lokalnu "spiku"...

Tko je glasao

Pa da ti prevedem ključne

Pa da ti prevedem ključne riječi, imena ili pojmove:

Ma sve se pitam: đe si baš Priku (= Jure Burić bivši prvi Župan - dosta sporna osoba koja se pretvorila od zaista vrsnog liječnika otorinolaringologija u kolekcionara materijalnih vrijednosti) naš'o za primjer? Moji su roditelji bili kućni prijatelji s Burićima dugi niz godina, para mi se (parati= činiti se, izgledat)i da mu je moj ćaće (= otac) pomog'o oko specijalizacije, ali nedugo nakon što je "post'o vlast"(= postao Župan), nazv'o ga moj stari za nešto viđet, ništa bitno, nešto iz ORL (= kratica znači otorinolaringologija), a on mu k'o iz topa: "nemam vremena, nazovite moju tajnicu i zatražite termin" (naglasak je na Vi).
Sreća da smo u dobre i s Brkovićem...(=drugi liječnik isto tako otorinolaringolog, čuo sam dobar)

Tko je glasao

Hvala na prijevodu (posebice

Hvala na prijevodu (posebice na objašnjenju kratice ORL) :-)))))))))))))))))

To sam sve shvatio i sam ali nisam znao tko je Prika, to mi je nedostajalo...

Tko je glasao

Ne znam kako bih objasnio -

Ne znam kako bih objasnio - komentar ti je sastavljen od tri različita možda čak i suprostavljena dijela pa je teško dati integralan komentar. Ali ipak:

- Ne sjećam se da je "ragusa" spominjao "šuškoide". Za biti siguran u tražilici sam pollitike ukucao taj pojam i nema ga, pa je to tvoja "umotvorina", a pojam je vrlo slikovit jer ilustrira neke frustracije s kojima, reklo bi se, nisi posve na čistu. To što je liberal, ako jest liberal - a mislim da je negdje između, pitanje je političkog izbora na kojeg svatko ima pravo, ti kao hadezeovac, on kao netko drugi ili bilo koji građanin ovog grada i ove zemlje. Poznajem "ragusu" i nije te isključive vrste niti preprojava po zavičajnoj liniji, ali jest da se bori za neke principe, koji su njegovi i na njih ima pravo. Zato mislim da ovdje griješiš, ali ti vjerojatno znaš za razloge. Reći ovu "ex-republičicu uz doba osmanskig carstva" je udarac ispod pojasa Gradu u kojem vjerojatno i sam živiš, i trebao bi ga malo više voljeti!

- Srednji dio tvog komentara bih i sam do zadnjeg slova potpisao, ali ne prebrojavajući elemente genetskog lanca aktera dubrovačkih "slika i prilika", nego moralni lik ljudi na vlasti! Istina je da ima, uvjetno rečeno "gospara" koji se bave nemoralnim rabotama, ali ima i onih drugih koji su odabrali ovaj grad kao svoj životni izbor. Sve se svodi na pitanje koliko zaista volimo prostor u kojem jesmo inercijom ili slobodnim izborom, jer je svatko od nas uvijek sam pred ogledalom (ili Bogom kako želiš) - i samo je pitanje osobnog moralnog integriteta i elementarnog poštenja prema samome sebi da sagledamo pravu sliku o vlastitom liku.

- Završni dio o snobovima, koje vezuješ za neke imaginarne ostatke ex-republike te vraća na početak i otkriva tvoje frustracije, jer snobova i neproduktivnih karaktera ima i kod onih koji imaju dublje, ili kod onih koji imaju pliće dubrovačke korjene.

Zato bi ipak bilo bolje da si izbjegao osobne obračune s pojedincima a dao pravi doprinos protiv devastacija, moralnih i materijalnih koje zaista postoje tu, i kojima smo izloženi, ali bez prebrojavanja krvnih zrnaca i osobnih animoziteta. Bio bi produktivan član pollitike jer znaš dobro napisati samo si malo posvađen s argumentacijom i neutralnijim pristupom.

Ništa osobno nemoj uzeti, ovdje smo manje više svi anonimno prijavljeni mada se veliki broj njih i osobno poznaje.

Tko je glasao

Ovaj dnevnik, odnosno pismo,

Ovaj dnevnik, odnosno pismo, je pokrenule neke moje vijuge i utoliko evo doprinosa u pokretanju vijuga onih koji su u to doba bili na bilo koji način vezani za Dubrovnik:

nakon razornog potresa 1667. godine piše svojoj vladi: »Ništa nije nepovratno izgubljeno. Sve se može nadoknaditi.
Možda je to vrijedilo 1667. ali nakon potresa 1978. neke stvari su krenule nepovratno nizbrdo.
Pa da krenem od početka:
Dubrovnik je uvijek (mislim na godine iza 1960.) bilo mjesto gdje su svi voljeli paradirati, od maršala do svih mogućih partijaša iz CK-aja, glumica i glumaca i raznog svijeta koji je htio biti viđen. Glavna destinacija maturalnih putovanja je bio Dubrovnik (osim za domoroce - naravno). Eto, naš Monte Carlo.
I tako kad je taj kraj (a posebno Crnu Goru) zadesio potres 1978. onda su svi htjeli biti prisutni u Dubrovniku i dati svoju pomoć, naravno tako da budu pri tome i viđeni. Država je otvorila slavine i počela pritjecati lova.
Osnovan je Zavod za obnovu Dubrovnika s Božom Letunićem na čelu koji su tu lovu trebali raspoređivati.
Zavod za obnovu postaje zavod paralelan Zavodu za zaštitu spomenika grada Dubrovnika kome je na čelu bila dugogodišnji simbol očuvanja spomeničke baštine, danas pokojna Beba Beretić.
Beba Beretić je bio glavni zaustavljač intervencija na spomeničkoj baštini i, uz neke neminovne kontroverze, ipak se njoj treba zahvaliti očuvanje mnogo toga.
Negdje u to vrijeme (ne sjećam se točno) Beba biva umirovljena i Zavod za obnovu preuzima vlast a stari Zavod za zaštitu spomenika preuzima ulogu fikusa. Zavodu za obnovu treba pripisati i prilično lošu obnovu Kneževog dvora s neprimjerenim betoniranje starije stukture nađene u temeljima, pretjeranim torkretiranjem zidova i nemuštim rješenjem rasvjete njemačkog Staff-a.
Istovremeno se iskorištava prilika i pokreće se projekt Pustjerna.
Ideja je da se dio unutar stare jezgre pretvori u luksuzan hotel i za tu namjenu se odabire Pustjerna koja obiluje prilično sačuvanim gotičkim i renesansnim palačama. Naravno, da bi se tako nešto ostvarilo potrebno je maknuti stanovnike od kojih je dio živio u stvarno lošim uvjetima budući da je gradska jezgra zapuštana godinama i pretvarala se u neku vrstu geta u koji ni sami dubrovčani nisu htjeli živjeti. Međutim se takvom projektu stanovnici Pustijerne žestoko suprostavljaju i čak imenuju svojeg advokata (prilično osebujnog lika kojemu se ne sjećam imena). Kreću javne rasprave i bitka. Na jednoj od tih rasprava sam čak i prisustvovao i vidio Božu Letunića kako bezočno laže tvrdeći da se za Pustijernu ne izrađuje nikakav projekt dok se istovremeno projekt izrađivao (mislim da je to radio arhitekt Kušan, ali nisam siguran).
Nastavak priče ide tako da je dio tih palača stvarno ispražnjen, arheološki je istražen dio gdje je bilo košarkaško igralište i zatvorski vrt (ako se ne varam) ali gradnja nije nikad počela. Ideja o gradnji hotela je bila prilično nesuvisla jer prohtjeve suvremenog ugostiteljstva je nemoguće ugurati u povijesnu strukturu koja postoji bez da stvaramo ono "još veće i još starije". Na sreću.
Za područje gdje je otvoren arheološki sloj je u međuvremenu bio proveden i arhitektonski natječaj kojeg dobiva arhitekt Juračić ali bez realizacije. Zadnja je priča da je se tamo trebalo graditi nešto od POS-ovih zgrada za neke "siromahe". Od svega za sad nema ništa osim standardne slike arheoloških istraživanja za koja nisu nađeni novci za prezentaciju niti za konzerviranje i zatvaranje pa imamo smetlište iz kojeg se jedino uredno uklanjaju plastične boce.

Ove priče s Pustijernom sam se sjetio kad je Ragusa pisao o prosvjedima za spas Pila ali jednostavno nisam stigao dodati ovu scenu.

Eto, priča je iz glave i ispričavam se za moguće netočnosti, ipak je od tada prošlo skoro 30 godina i pozivam one koje se sjećaju da me isprave ili nadopune.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Jedan mali ispravak - potres

Jedan mali ispravak - potres je bio 1979. godine.
Ostalo vjerujem da je manje-više točno, ipak nisam to pobliže pratio (jer sam tad bio prilično mlađahan), pa nisam u prigodi dopuniti priču. Osim male napomene o Pustijerni - model POS-a (jeftinija gradnja) jednostavno je neprimjenjiv za spomenik kulture, jer je obnova spomenika osjetno skuplja od novogradnje, pa je zato otpao. Hoće li se pojaviti neka nova ideja - bili živi, pa vidjeli.

ragusa

Tko je glasao

Za godinu potresa nisam bio

Za godinu potresa nisam bio siguran dali je to bilo 1978. ili 1979. ali sam našao na internetu 1978. pa sam povjerovao, toliko o pouzdanosti interneta.

model POS-a (jeftinija gradnja) jednostavno je neprimjenjiv za spomenik kulture
Naravno da je neprimjenjiv zato sam napisao da je za "siromahe". Očito da bi se tu ogrebali za stančiće razni zaslužni i to platili m2 1.000 i kusur eura i prodali za nekoliko puta više.
Osobno se nadam da neće nastati superluksuzni hotel na tom mjestu jer sumnjam da gradska jezgra može podnijeti takvo opterećenje, sjetimo se samo kako izgledaju rashladni sistemi i njihove vanjske jedinice.

Inače, arheologija je napravila prilične svinjarije u gradskoj jezgri tako da osim Pustjerne je raskopan i park iza muzičke škole (bivši samostanski vrt) uz posebno veselje bacanja zemlje u more. A kad vidim takvu rupu u Gradu uvijek se priupitam što Šuica o tome misli (a i slični mozgovi).

leddevet

leddevet

Tko je glasao

A kad vidim takvu rupu u

A kad vidim takvu rupu u Gradu uvijek se priupitam što Šuica o tome misli (a i slični mozgovi).

Jesi li siguran da o tome uopće misli?

ragusa

Tko je glasao

Jesi li siguran da o tome

Jesi li siguran da o tome uopće misli?
Nisam, ali kad pomislim kolika bi cijena bila m2 novogradnje koja nema one standardne probleme većine kuća (ili stanova) u Gradu . . .
Čudno mi je da se neko nije pokušao ogrebati za takve lokacije (spomenuta arheološka iskopišta) i tu okrenuti koji miljunček.

Nedavno sam bio u Opatiji i vidio ona posljednja "čuda" koja su sagrađena ili još se grade na mjestima gdje to nikako nije trebalo. To se pogotovo odnosi na teren uz more neposredno uz zgradu općine pogotovo ako se zna da je taj teren bio općinski (kupljen vrlo jeftino od vlasnika jedine vile s ravnim krovom u obalnoj zoni Opatije).

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Pred neki dan je bila

Pred neki dan je bila nekakva emisija Branke Šeparović koja se bavi Dubrovačkom poviješću na kojoj sam čuo poražavajući podatak o broju stanovnika koji je ostao živjeti unutar zidina (mislim da je broj bio oko 1200 a da je emisija snimljena u siječnju prošle godine).
U potpunosti razumijem bilo čiju odluku da napusti zidine i da ode živjeti negdje drugdje. Meni je osobno život unutar zidina nepojmljiv, uvjeti za život su katastrofalno loši (primjerice moja navika da s autom uđem u hodnik)...
Ono što je meni oduvijek davalo šmek Gradu su ljudi koji su živjeli i radili tamo. Ne mogu ga zamisliti kao muzej u kojem nitko ne živi trajno... A očito je da su trendovi u tom smjeru.

Tko je glasao

U potpunosti razumijem bilo

U potpunosti razumijem bilo čiju odluku da napusti zidine i da ode živjeti negdje drugdje. Meni je osobno život unutar zidina nepojmljiv, uvjeti za život su katastrofalno loši (primjerice moja navika da s autom uđem u hodnik)...

Drugi su razlozi prodaje kuća/stanova u Gradu.

Ljudi iz Grada nemaju gdje ostaviti auto ni blizu zidina. Opskrba u Gradu je nikakva, više nema ni poštene prodavaonice za hranu, a kamoli nešto više. Uvjeti stanovanja u najvećem dijelu kuća su bitno ispod razine suvremenih zahtjeva. Svojevrsni geto. A potražnja velika, pa dio ljudi rješava svoje životne probleme...

Međutim, ima onih koji neće 'ni po cijenu života' napustiti Grad. Tako da ipak neće do kraja opustjeti. Iako je broj žitelja u međuvremenu pao ispod tisuću, govori se o oko 800 stanovnika ...

Grad nije učinio dovoljno da uspori trend iseljavanja. Umjesto raznih stimulacija da ljudi ostanu u Gradu, dobili su (tržišnu) stimulaciju da odu...

ragusa

Tko je glasao

Uvjeti stanovanja u

Uvjeti stanovanja u najvećem dijelu kuća su bitno ispod razine suvremenih zahtjeva. Svojevrsni geto.
Ovaj problem možemo pronaći u brojnim mjestima s "naguranim" kućama i vrlo uskim ulicama u kojima je nemoguć promet bilo kakvim vozilima. Toga ima od Istre pa sve do Prevlake. Osim obale i otoka takva naselja postoje i u unutrašnjosti s jedinom razlikom u cijeni m2.

Živjeti u takvom okruženju je nešto prilično različito od standardnog "automobilskog" stan-auto-posao-auto-trgovački centar-auto-stan . . .

U par navrata sam boravio u Dubrovniku u paketima od 10-tak dana izvan sezone i moram priznati da je vrlo ugodno ne vidjeti automobile i ne čuti buku koju proizvode (osim jutarnje opskrbe). Ovo moje je ipak imalo neki oblik odmora iako je bilo prvenstveno vezano s poslom i nije usporedivo sa stalnim životom gdje predstavlja problem doprema bilo kojeg većeg komada namještaja ili bijele tehnike a da ne govorimo o nekim građevinskim zahvatima tipa popravak krova, zamjena stolarije ili uređenje kupaonice ili kuhinje.

Ovdje se moram po tko zna koji put vratiti na viši nivo politike koja uopće nema sluha za ovakva naselja i njihove probleme iako ne postoji turistički prospekt Hrvatske u kome ne figurira Dubrovnik (slikan iz daleka, naravno).
Nisam upoznat da postoji ikakva klasifikacija i plan podrške za ljude koji stanuju u takvim naseljima. Standardne trgovačke usluge nestaju u konkurenciji neusporedivo profitabilnijom turističkom ekonomijom pod parolom pretvorimo brijačnice u kafiće. Ne treba biti posebno pametni da bi se shvatila neophodnost porezne politike (gradske i/ili državne) s nizom olakšica i poticaja za određene djelatnosti i, naravno, suprotnim mjerama za hiperprofitabilne djelatnosti koje zarađuju prvenstveno na spomeničkoj i kulturnoj vrijednosti grada a ne same usluge. Primjer može biti dubrovački muzički kafić "Trubadur" koji izvrsno posluje i u kojem je cijelo ljeto gužva i pitanje dali je itko pogledao kako izgleda pročelje zgrade u kojoj se nalazi (preporučam podignuti pogled iznad nivoa prizemlja).

Takvih primjera u Dubrovniku ima podosta i pitam se dali tome ipak netko pogoduje napadnom neaktivnošću. Priličan škandal bez pravih posljedica je betoniranje kamene obale za potrebe birtije kod istočne "buže" i uopće mi nije jasno kako se to moglo dogoditi jer sumnjam da je netko tamo došao po noći s mikserom i betonpumpom i istresao 20 kubika betona. Posljedica svega je da birtija radi i zarađuje umjesto da gazda plati takvu globetinu da se smrzne i da dobije zabranu rada na 500 godina.

Tužno je da takvi betonski mozgovi u svojem kratkovidnom lovu na profit zapravo razaraju granu na kojoj sjede, a to vrijedi za ovog betonirca kao i za gradsku vlast i općenito za državnu politiku.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

nije li žužul kupio stan

nije li žužul kupio stan unutar zidina?

Tko je glasao

Siguran sam da su još neki

Siguran sam da su još neki kupili stan unutar zidina. Pitanje da li je stan kupljen radi "daljnje prodaje" ili da bi se tamo živjelo. Ovo prvo je posao kao svaki drugi (na stranu kako na to gledaju gospari, ali u prvom redu oni i prodaju nekretnine u Gradu), ali kupiti stan da bih živio unutar zidina, ja hvala ne bih...

Tko je glasao

Pitanje da li je stan

Pitanje da li je stan kupljen radi "daljnje prodaje" ili da bi se tamo živjelo.

Ni jedno, ni drugo. Mislim da je najviše 'vikendaša', vlasnika koji tu samo dolaze na godišnji odmor. Osobno vjerujem da će uređenjem i daljnjom preprodajom postupno doći do povećanja broja stalnih stanovnika. Ali morat će i gradska uprava nešto više učiniti za stanovnike Grada.

ragusa

Tko je glasao

Mora bi' da je dragi Bog

Mora bi' da je dragi Bog htio da među prvima otvorim ovaj dnevnik ... možda ga i prvi komentiram.

Za početak neće biti ništa naročito (trebat će se vratiti). Naravno, i sam sam davno zaboravio ovo pismo. A vrijedno je podsjetiti se na nj.
Punoljetno je, kao što kažeš, a i naša situacija je danas 'punoljetnija' u odnosu na onu iz vremena nastanka pisma. Nažalost ...

Poznam dio potpisnika teksta. Naravno, nisu svi autori. Slutim tko bi od njih to mogao biti (možda dvojica), moram to malo istražiti. Oni su u svojim javnim istupima (u međuvremenu) trajno na tragu toga pisma. A ima i onih koji mi se svojim djelima čine bližim ondašnjoj (i sadašnjoj) situaciji.

Jedna molba:
Slika je prekrila dio teksta, pa se ne može pročitati. Možeš li to popraviti?

ragusa

Tko je glasao

Slučajno sam naletio na

Slučajno sam naletio na temu. I ja sam potpisnik ovog pisma. Sjećam ga se jako dobro, rado sam ga potpisao i potpisao bih ga opet, a vjerujem čak i oni koji su rekli "mladost-ludost".

Gledajući unatrag, neke stvari na koje smo upozoravali doista su otišle krivim smjerom - ne bih rekao da je to dubrovačka specifičnost - primjera je u Hrvatskoj puno...

Rado sam se podsjetio i potpisnika koje sve i osobno poznam - moram priznati da nisam prepoznao među njima one koji "se svojim djelima čine bližim ondašnjoj (i sadašnjoj) situaciji", ali priznajem da s većinom nemam kontakte - ponekad se ljeti sretnemo na Stradunu.
Ne znam da li bi i oni danas potpisali - ja spadam među ljude koji vjeruju da utječući na ono na što možemo pomažemo jednim malim kamenčićem da svijet bude bolji, pa iako sam jedan od najstarijih na popisu, nisam izgubio volju da to uporno pokušavam...

Tko je glasao

Popravljeno?

Popravljeno?

Tko je glasao

Da, hvala!

Da, hvala!

ragusa

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Zloupotreba filozofske diskusije u političke svrhe od Zoran Oštrić komentara 0
  2. Hladni rat IStoka i Zapada - prva žrtva Ukrajina od Busola komentara 17
  3. Kako se čudila pura dreku od gale komentara 16
  4. Izađite na izbore - ne cmizdrite, da nemate za koga glasat! od Zoran Oštrić komentara 28
  5. Reci, slobodno od CikaVelja komentara 1
  6. Direktor C I A –e došao tražiti svoju djecu u Ukrajini od sjenka komentara 5
  7. I meni je žao od magarac komentara 20
  8. Never Never Land od Kvarner komentara 35
  9. stega bye bye od 2573 komentara 32
  10. "Tudjmanovi 200 obitelji" nemaju veze s Tudjmanom od JPeratovic komentara 130
  11. Kako sam dobio rat protiv hrvatskih banaka od krrrrekani komentara 52
  12. papir novac i papir wc od adfilantrop komentara 0
  13. Vlada bojkotira raspisivanje referenduma o ćirilici od vkrsnik komentara 6
  14. Dvostruki vic od petarbosni4 komentara 12
  15. Veritas vincit od Rebel komentara 49
  16. KAKO SPOJITI SLOMLJENO? (MORBIDAN NAROD) - Spektakularni cirkus od crni biser komentara 19
  17. Vjerovati Dragi PILSELU, golubu - prevrtaču? (II) od Ljubo Ruben Weiss komentara 21
  18. Od Poncija do Pilata ili o mom djedu Petru i njegovu pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-djedu Franji od krrrrekani komentara 50
  19. Vjerovati Dragi PILSELU, golubu - prevrtaču? (I) od Ljubo Ruben Weiss komentara 27
  20. Psihopatsko ponašanje hrvatske političke "elite". od krrrrekani komentara 9
  21. Dida in the house od Rebel komentara 71
  22. Što je čovjek koji mrzi svoj narod i radi protiv njegovog interesa, a narod ga u dobroj vjeri izabrao za svog predstavnika? od krrrrekani komentara 31
  23. Teorija I Praksa Samosvjesnog Samo-upravljača od indian komentara 39
  24. Živimo ispod svojih mogućnosti od magarac komentara 58
  25. Anti Socijalni Personalni Defekt (ASPD) od adfilantrop komentara 0

Preporučeni dnevnici

Najkomentiraniji dnevnici

Tko je online

  • Bigulica
  • janus
  • vladimirar
  • zaphod

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 4
  • Gostiju: 40

Novi korisnici

  • andela117
  • juditaana
  • Stop Frontin'
  • keepin' it real
  • asdf