pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Postoji cijelo more razloga zbog kojih ne treba 'vjerovati Europi'. Ovaj clanak (dnevnik?) vidim kao prilog nekoga tko vidi da nesto ne valja ali bas nije siguran sto i to je odlican znak. Buduci sam osobno definitivni euroskeptik koji vec godinama pokusava dokuciti sto to tjera ljude (osobito one koji imaju uvjete za razumijevanje stvarnosti i kriticki odnos prema njoj) da se bezrezervno zaklinju u EU, drago mi je vidjeti i to da reakcije na dnevnik nisu negativne sto bi se iz uobicajenih reakcija po medijima (na ovakav euroskeptican clanak) moglo ocekivati. Iz toga se dade zakljuciti da mediji opcenito ne daju pravu sliku o tome sto narod zapravo misli o EU te da je npr Jutarnji list od prije mjesec dana (35% Hrvata za clanstvo u EU) realan.
'Sto je to u mome bicu sto me tjera prema picu' - refren je nekog priglupog narodnjackog pjesmuljka kojeg bismo mogli prepraviti pa se zapitati - sto je to u Hrvatima koji izlaz iz vlastitih problema uvijek traze izvan samih sebe? Zasto biramo politicku elitu a potom izlaz iz problema koje bi ta elita trebala rjesavati trazimo u predaju vlasti nekoj drugoj eliti, svjetlosnim godinama udaljenijoj od ove domace; destruktivne?
Projekt ujedinjene Europe, sama ideja potjecu jos iz 1925 godine iako se EU hvali da su joj korijeni u 1945-toj. Ideja ujedinjavanja Europe oduvijek je bila ideja elita ciji je prvi zastupnik bila Hitlerova Njemacka. Kako ujedinjenje Europe ne bi izazivalo asocijacije na ta vremena, europska je administracija odlucila vlastite korijene posaditi u 1945. O tome postoji izvanredna knjiga dva britanska novinara (Secret history of European Union) koja navodi primjere proeuropske propagande danas i one iz vremena treceg Reicha. Nemoguce je u toj retorici i iz nje same ustanoviti potjece li iz 1938 ili 1998!
Ekonomija kojom se autor dnevnika bavi, u korijenu je svega pa i problema s EU. Cinjenica jest da je financijska moc koja vlada svijetom uspjela provesti u djelo ideje koje su se donedavno cinile pukim intelektualnim akrobacijama. Tako je npr ideja Davida Ricarda iz XVIII stoljeca ('apsolutna pokretljivost radne snage dovest ce do pada nadnica na nivo ispod zivotnog minimuma') danas realizirana kroz izvoz industrijske proizvodnje tamo gdje radna snaga manje stoji...
I nije samo da nam Europa nema sto ponuditi kad se radi o razvoju. Europa danas gura svim silama 'Rundu iz Dohe' jer je jos jedino na siromasnim trzistima treceg svijeta moguce siriti se tj 'rasti' (iako ta ista EU nije spremna dati nista zauzvrat). Ima li koga tko misli da su Poljska i Rumunjska npr primljene u EU prije Hrvatske jer su bile suvremenije drzave (i slicinije time EU) od Hrvatske ili se to dogodilo zato jer stotinjak milijuna stanovnika znaci vece trziste za EU od onog Hrvatskog? Ili drugo, nije li bilo vaznije oteti obje te drzave iz kruga utjecaja ruske federacije, kroz clanstvo u EU i NATO, sto u slucaju Hrvatske nije nikakav argument?
A pretvaranje masa u primitivnu i nemislecu gomilu sto se odvija kroz medije ima svoju sasvim odredjenu svrhu i nije slucajno - ni u Hrvatskoj ni bilo gdje drugdje.
Sve u svemu, od samog clanka, pozitivije su samo pozitivne reakcije na njega!

Evropa nije bog ni boginja da bi to bilo stvar vjere. To je, još od Heraklita, vatra vječno živa.

Čak ni ni žene nisu boginje a gdje bi to bila Evropa, tako da je to čisti nesporazum.

Inače sve vrvi od dugih nesporazuma i s time povezane bujne (poslovne) prakse, što smo sada, bogu hvala, u prilici otklanjati ako se primjereno naruči i plati.

Tako ni Evropa nije bauk. Bauk je to što neko vrijeme ispalo iz mode plaćanje za rješenja raznih pitanja koja se pojave i umjesto toga se forsalo i forsa razne vjere i religije u Pavelića, Tita, Thompsona, Severinu i razne. Ali, ponavljam, sada je to prošlost, koju treba zaboraviti nakon što se podmire dugove - treba platiti dugove i dalje normalno poslovati, za bilo kakav problem što se pojavi naručiti primjerenog majstora i tako dalje.

''I da sada sumiram: koje su to vrijednosti koje nam Europa može dati? ''

zaboravi EU neko vrijeme, a možda i nikad :

FORUM ZA ĆAKULU
piše Danko Plevnik, 14.07.2008 (Slobodna)

Da žene imaju izražajniji dar za intuiciju, pokazala je prva dama Hrvatske Milka Mesić, kojoj se nije išlo na paradu taština u Pariz, gdje je osnovana Mediteranska unija. Uostalom to je odbio i Jacques Chirac.
Svi se prave da je cilj osnivanja MU-a uvođenje nadzora nad ilegalnom imigracijom, zaštitom mora, energijom, terorizmom, tehnološkim razvojem, ali sve je to bilo na dnevnom redu i 1995., kada je i započet 'Barcelonski proces' – odsada nadopunjen 'Unijom za Mediteran'.
No tada nije bilo Nicolasa Sarkozyja koji se preko ove Unije želi predstaviti kao vodeći europski državnik s trokontinentalnim značenjem. Premda je uspio nagovoriti i ostale europske 'mediteranske' zemlje, poput Njemačke, da pristupe toj Uniji, ona je prvenstveni resantiman Francuske.
Sam po sebi taj forum za ćakulu nije nešto negativno, kao što to nije bio ni balkanski Pakt o stabilnosti, no osim prilike za lidersko prenemaganje, od njega neće biti puno koristi. EU već ima niz sporazuma o slobodnoj trgovini sa zemljama Mašreka i Magreba.
Ono što boli u vezi s tim showom visoke politike jest nevjerojatna lakoća ignoriranja teških problema u vlastitu dvorištu. Sarkozy je Mediteransku uniju htio osnovati po modelu Europske unije, što je 'Mediteranka' Angela Merkel spriječila.
Eurounionisti bi bez ikakvih demokratskih, ekonomskih i pravnih kriterija pravili zajednički prostor interesa sa Sredozemcima, a svojim bi balkanskim rođacima s leđa trgali kožu kako bi ostvarili one kriterije ulaska u EU koje ni sami do danas ne ispunjavaju !?
Prije 130 godina razjedinjena je Europa priznala Srbiju i Crnu Goru, a ova ujedinjena Europa još nije u stanju prihvatiti tzv. Zapadni Balkan u svoje sadističko društvo.
Umjesto da s BiH skine luđačku košulju RS, da pomogne Makedoniji u borbi protiv grčke nominalne diktature, da snažnije podrži gospodarski opstanak Kosova, EU i dalje sve bitne strateške odluke prepušta SAD-u, koji za ulazak u NATO traži sve što i EU, ali prima.
S pijetetom prema praznim riječima, Hrvatska deklarativno slavi Mediteransku uniju, dok od nje veću korist ima Slovenija, otvorivši prošlog mjeseca u Portorožu Mediteransko sveučilište !

ima još...

sdp-ovci posjeduju dokument koji kritizira državnu upravu
SDP: HRVATSKA NE ZASLUŽUJE ULAZAK U EU
Š. Selimović, M.K.S. / EPEHA / 17.07.2008 | (Slobodna)

Nakon susreta s predsjednikom Stjepanom Mesićem i premijerom Ivom Sanaderom, izvjestitelj za Hrvatsku u Odboru za vanjske poslove Europskoga parlamenta Hannes Swoboda naglasio je u četvrtak u Zagrebu da će Hrvatska moći završiti pregovore do kraja 2009., ali da punopravno članstvo u EU-u ipak neće ostvariti prije 2011. godine.
O slučaju pretučenog novinara Dušana Miljuša, Swoboda je kazao da treba učiniti sve da se rasvijetli taj i slični slučajevi kako se ne bi stvorila slika o Hrvatskoj kao zemlji u kojoj se ne poštuje sloboda medija. Odnosom Hrvatske i EU-a bavili su se i saborski zastupnici SDP-a Neven Mimica i Daniel Mondekar, koji su u četvrtak novinarima podijelili zapisnik sa sastanka Upravnog odbora pretpristupnog fonda IPA u kojem se izrijekom navodi da je hrvatska državna uprava 'nekompetentna'.
Austrijski predstavnik, navodi se u zapisniku, čak je postavio pitanje zašto se Hrvatskoj u pregovorima daje 'neka prednost, koja je neopravdana i koju Hrvatska ne zaslužuje'.
Predstavnik Europske komisije složio se s ocjenom da je Hrvatskoj članstvo u EU-u obećano preuranjeno, izrazivši sumnju da će Hrvatska uspjeti dovršiti sve procese potrebne za ulazak u Uniju u dvije ili tri godine 'jer je sudjelovanje hrvatske administracije vrlo slabo'.
U kuloarima se spominje scenarij po kojemu je na tom sastanku kao predstavnik Austrije navodno sudjelovao kancelar Alfred Gusenbauer, da je u ime Francuske govorio predsjednik Nicolas Sarkozy, a da je u ime Europske komisije nastupio Olli Rehn.

U Europu se ne može "vjerovati" ili "ne vjerovati", ona je tu, čisti fakat, a isto je tako neosporiva činjenica da je Hrvatska dio te Europe, i geografski, i kulturološki, i ekonomski, i politički, i na bilo koji drugi način.

Ideja ujedinjenja većine europskih zemalja (što ne treba brkati s Europom, bilo kao geografskim pojmom, bilo kao kulturološkim pojmom, ekonomskim itd) u jednu političku supranacionalnu uniju, bez presedana u svjetskoj povijesti, je ogromna ideja i po mojem osobnom mišljenju vrlo dalekosežna - na kraju krajeva, ako se pogleda povijest te ideje, ona živi još od Rimskog carstva (ili njegovog raspada). Istina je da je ta EU donekle inspirirana globalizacijom i neoliberalnom kapitalističkom ekonomijom, ali tome nismo izloženi samo mi, činjenica je da se svijet u posljednjih 15 godina promijenio puno više nego u posljednjih 50 ili čak i 100 godina.

Promjene su uvijek stresne, i mogu nam se ne sviđati, ali one su tu i na neke stvari ćemo se morati priviknuti, dok neke možemo i promijeniti. A neke stvari više nikada neće biti onakve kakve su bile. Promjene danas idu ogromnom brzinom.

Ono čemu se zapravo ti protiviš nisu "europske vrijednosti ", već stanje i situacija modernog postindustrijskog društva, u čijoj fazi je većina razvijenih europskih država..neke spomenute situacije nisu "pozitivne", neke nisu negativne, a neke a priori nisu ni pozitivne ni negativne. Isto tako, situacija se iz dana u dan mijenja, neke stvari više nikada neće biti onakve kakve su bile...

U svemu tome, moramo pokušati promijeniti one stvari koje možemo promijeniti, prihvatiti one stvari koje ne možemo promijeniti, a pritom nam treba mudrosti da razlikujemo prvo od drugoga :))

Ovaj dnevnik otvara dosta tema, i nadam se da se doista neće to pretvoriti u neargumentiranu raspravu; isto tako, smatram da tekst analizira samo one negativne stvari, identificirajući ih s "Europom" - to uopće nije sinonimno, kao što rekoh, moderno postindustrijsko društvo donosi neke pozitivne, neke negativne promjene.

Nažalost, u raspravi za i protiv EU (a ne za i protiv tih negativnosti suvremenog društva) često se znaju pojaviti i takvi "argumenti". Moram recimo spomenuti kako u toj "Europi" koja se na ovaj način malo ocrnjuje u većini država funkcionira sustav - bilo koji, pravni, politički, državni, ekonomski, socijalni, znanstveni, sveučilišni...Ima u toj Europi i kriminala i nasilja i "zaglupljivanja putem televizije", ali ima tamo i kulture i znanosti i vrhunskih sveučilišta,. čovjek tamo može doista raditi svoj vlastiti posao i biti poštovan i priznat za to,...jedan veliki dio država članica Europske unije može slobodno reći da spada u bogatije i organiziranije države svijeta - jesu li to vrijednosti kojima moramo ili želimo težiti?

Europa ili Europska unija (a to nisu sinonimi, iako ima preklapanja) isto su tako društva gdje donekle vrijedi princip osobne odgovornosti preklopljen s društvenom odgovornošću. U Hrvatskoj? Odgovornost je riječ koju ćete uzalud tražiti u rječniku; a svaka čast odgovornim ljudima u Hrvatskoj kojih nasreću ima, jer zbog njih još uvijek plutamo.

O dekadenciji zapada može se raspravljati, može se isto tako raspravljati o modernim europskim idejama i vizionarstvu, ali i nedostacima modernog društva...Svakome Europa ili Europska unija predstavlja valjda nešto drugo...no ja osobno vjerujem u tu "Europu" zato jer predstavlja prirodno okruženje za Hrvatsku, i sve one principe kojima bi morali težiti kako bi zaista mogli živjeti u dobro uređenoj, suvremenoj i bogatoj državi, za što mogućnosti itekako imamo.