pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Iza nas su još jedni izbori za vladu ove države koja kao da klizi kao i kuće u Kupskoj. Jer, svi znamo što će nam se dogodit, ali nitko ne sluša i naša mišljenja. Nije slušao ni Jure Radić dok je gradio most, ni Polančec dok se pravio pametan u aferi KIMa. Jedini način na koji nas oni mogu čuti je da iziđemo svake četiri godine i damo svoj jedan glas koji će oni ionako izvrnut na svoju ruku, jer batina je u njih. Pitam se samo kako smo im dopustili da nas skinu do gola i drže vanka na hladnoći, a svaku i pomisao neke bune oni bez problema riješe.

No ipak, ako ćemo provlačit neke zaključke, onda moramo odnekud krenut, uzet nešto kao apsolutnu istinu i dalje indukcijom stvarat zaključke. Meni ne zvuči loše da kao prvu premisu uzmemo činjenicu da svaki narod zaslužuje onu vlast koju su sami i izabrali. Sljedeći problem je taj što tu sad nastaje uskličnik, nema priče dalje, imamo ono
što zaslužujemo.

A zašto mene boli? Pa boli me zato što se ja sad ovdje ubijam misleći o tome što kakva će budučnost ovog društva biti u skoroj i daljoj budučnosti, brinem se hoću li izgubit moje more, moj pogled, moju zemlju. Boli me jer svake godine se sjećam Vukovaraca kojih više nema, mojih Dubrovčana i svih. I svake godine, ova politička i mafijaško-lopovska garnitura sere iste priče, suzu puštaju na silu s velikim podsmijehom u sebi. I taman kad bi im sam htio presudit netko do mene me uhvati i reče nemoj, pa vidiš da su oni isto dobri, a ja ga gledam u čudu i pitam se kako tvoj mozak funkcionira čovječe? I onda ja ispadam lud što sam se drznuo reći nešto protiv, onda ja ispadam lud što se opterećivam tim i što doma svojima dođem u lošem aspoloženju pa samo još i njima pokvarim atmosferu.
Ali nije mi krivo, jer nisam sam...

I kako pjeva Bare: tu živi narod junaka... ...ma što ja sad tu serem, zarađujem jer se derem, ali isto kažem, a nikako ne lažem... NASTAVIMO GOVORIT ... u domovini junaka