pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Proteklih tjedana u svojoj sam kolumni opisao čitav niz što gospodarskih, što običnih životnih tema uz koje su direktno vezani predstojeći izbori. U ovom tekstu želim reći nešto o krizi morala koja prati HDZ-ovu vlast na odlasku.

O svim makroekonomskim pogreškama ove Vlade pisao sam već više puta. I ne samo ja. Tisuće tekstova već su objavljeni na tu temu. Ono o čemu pišem danas je indirektna šteta – usađivanje svijesti u ljude da se na nepošten način može nešto postići.

U protekle 4 godine potpuno je poremećen sustav vrijednosti. Korupcija je postala općedruštveni problem, a ucjene koje proizlaze iz takvog sustava postale su najnormalniji način javnog obraćanja. Primjer za to je najnoviji slučaj zastrašivanja štediša Osječke gradske banke u stečaju. Stečajni upravitelj, postavljen od HDZ-ove vlasti otvoreno prijeti ustrašenim štedišama posrnule banke da svoj novac neće vidjeti ako na izborima ne daju glas HDZ-u.

Da je sustav poremećen, jasno je pokazala i crkva uplitanjem u stvari koje ni u kojem slučaju nisu u njenoj ingerenciji – javnim pozivanjem vjernika da se opredijele za političku opciju koju zagovara crkva. Nije ni čudo, jer upravo je katolička crkva od aktualne vlasti podržavana da uvede vjeronauk u škole i to ne više kao izborni predmet, nego kao predmet za koji se dobivaju ocjene.
Može li se danas uopće pričati o Hrvatskoj kao sekularnoj državi kad je Rimokatolička crkva po svom tretmanu u državi toliko dominantna u odnosu na druge vjerske zajednice?
Ja sam katolik i kao dijete sam išao na vjeronauk, ali u crkvi. To je bio moj izbor. Danas se taj vjeronauk iz crkve preselio u školu i moja djeca nemaju izbora. Mene je to veselilo, a moje kćeri o katoličkoj religiji uče ravnopravno kao i o hrvatskom jeziku ili matematici i za to dobivaju ocjene.

Kad smo na hrvatskom jeziku, događa se i tu pravo silovanje jezika i izmišljavanje novih riječi koje zvuče nakaradno, pa mi roditelji više ne znamo kako se kaže bjelogorično ili crnogorično drvo, što su to samoglasnici, a što suglasnici. Za sve to i za još mnogo drugih stvari izmišljaju se „hrvatskije“ riječi.

No, vratimo se mi na politiku. Prema uredbama gradskih vlasti, u Zagrebu nije dozvoljeno lijepiti plakate po stupovima za rasvjetu ili zabijati ih na drveće. HNS to poštuje, pa su naši volonteri postavili predizborne plakate na leksan (tip plastike) i zavezali ih oko stupova.
Danas prolazim svojom ulicom i vidim sljedeću situaciju: HDZ je svoje plakate dijelom oblijepio oko stupova iako to nije dozovljeno. Što je s drugim dijelom njihovih plakata? Naprosto su ih zalijepili preko HNS-ovih plakata na plastiku koju je postavio HNS, a kupio ju je vlastitim novcem.

Ovo je naizgled nevažna stvar, ali pokazuje kolektivnu svijest HDZ-ovskog tipa. Osim što treba potrgati što je moguće više plakata HNS-a (što se stalno događa od izbora do izbora), ovo je nova ideja. Parazitsko korištenje tuđe imovine. To me neodoljivo podsjeća na ono što se događa i na državnom nivou.

Vlast ćemo za nekoliko dana promijeniti. No, ova svijest da se smije otimati tuđe koja je došla i do najmanjeg čovjeka koji lijepi plakate – to je veliki društveni problem. Posljedice ove HDZ-ovske vlasti nećemo tako osjećati samo kroz osiromašivanje države koje je učinjeno kroz ove 4 godine, nego i kroz mukotrpno iskorjenjivanje krize morala koja je u proteklom razdoblju bila općeprihvaćena i tretirana kao najnormalnija pojava.