pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

ovdje stvarno imaš pravo što se mene tiče.
ja sam ostala u šoku kada sam razgovarala s jednom prijateljicom koja je završila u austriji neku školu tipa naše upravne koliko sam ja shvatila i nikako da se skrasi i bude zadovoljna na nekom poslu.
ja sam završila gimnaziju (na kraju krajeva, što se posla tiče bolje je završiti upravnu nego gimnaziju, ali dobro) i sada sam na putu da završim faks (ima još dotad ali dobro mi zasad ide). uglavnom, radim honorarno i ništa mi nije problem; kad dođem u ured osjećam se kao doma i naravno da operem šalice itd, dok ona kaže da ne želi posao na kojem nekom kuha kavu i pere šalice. ja si razmišljam što nas dvije sa svojih 20 i nešto sitno godina možemo uopće više očekivati? ona je završila srednju školu i misli da je svijet njen i da će se nadređeni ponašati u skladu s time; ja mislim da sam na putu da završim faks i da je svijet tek tu negdje ispred mene i ako trebam oprati suđe ili skuhati kavu da bih malo kasnije napisala neki prijedlog, podnesak, ugovor, so be it. sve ima svoju cijenu i mislim da svatko od nas treba od početka biti svjestan toga. rekla sam joj da mislim da bi trebala probati, odraditi svoje najbolje što može pa možda kasnije napreduje i pomakne se u njihovoj hijerarhiji (do čega bi posve sigurno došlo), ali ona kaže da neće tako raditi. neki očekuju previše, a neki drugi pak daju premalo. imam i ja kolega i poznanika, pa i prijatelja koji apsolutno ne znaju mućnut glavom. čak ima onih koji rasturaju na faksu, a s druge strane ne znaju snaći se u nekoj životnoj situaciji. sve varira i još ako s lošom podlogom dođeš pred potencijalnog poslodavca s glavom u oblacima.... ništa od toga.

Ma gle, jasno da se slažem sa tobom..i smatrma da treba biti ponizan i čekati prilku pravu, ali ne dati na sebe na onaj način da te netko omalovažava..gle ja sam nakon faksa 6 mj drmao noćne i to u svojoj branši, pa da sada ne nabrajam što sam sve radio tamo, tako da jako dobro znam o čemu pričaš i kako se čovjek osjeća bespomoćno i jadno...nije cilj ove rasprave omalovažavanje SSS ili NKV radnika, već čuđenje političke i vrhovne nesposobnosti i neinteligentnosti da uopće predoči nacrt rješavanja ovakvih problema..još uvijek sam odgajan u onom duhu da je strpljen spašen i da sve dolazi polako na svoje i još uvijek želim vjerovati da nije sve u politici kada se traži posao..ima nešto i u stručnosti.

I na jedne i druge,doduše ljudi koji završe fakultet smatram da su stručnjaci u teorijskom dijelu...upravo je tu i problem, što većina njih ne dobije pravu priliku da teorijsko stečeno znanje upotpune sa praktičnim te na taj način postanu kompletne osobe u poslovnom smislu.Slažem se da ljudi koji završe fakultet nisu stručnjaci u punom smislu te riječi, međutim puno njih ostane samo na diplomi upravo zato što im netko treći nije pružio mogućnost dokazivanja..