Čujem na TV kalendaru da se na današnji dan 06.03. (ili 21. veljače) 1882 godine proglasio kraljem Milan Obrenović , najprije knez (1872-1882) pa kralj Srbije (1882-1889). Tradicionalno Obrenovićima skloni austrijski car Car Franja Josip osobno je čestitao novopečenom srpskom kralju Milanu Obrenoviću.
Sedam godina poslije, na proslavi Dana Kraljevine, opet 06.03.(ili 22. veljače) 1889. kralj Milan Obrenović je objavio svoju abdikaciju, a ta abdikacija bila je uvod u skori pad dinastije Obrenović (opet izuzetno nasilni činom tj. zvjerskim umorstvom Kralja Aleksandra Obrenovića i Drage Mašin u Majskom prevratu 1903 godine), te skori ponovni dolazak Karađorđevića na vlast. Ali što je najgore, i povratak Nikole Pašića, Bugarina (!?) i najvećeg srpskog radikala (koji se kao politički izgnanik u međuvremenu nalazio u bugarskom egzilu).
To je istovremeno bio, sada pod pretežitim utjecajem Karađorđevića i Pašićevih radikala kraj prozapadne real-politike, a početak srpskog novovjekog imperijalnog sna, koji nije do danas zgasnuo. Iz naše hrvatske perspektive ove godišnjice ne bi trebale za nas predstavljati neke značajnije događaje, da iza tih tragičnih povijesnih mijena nisu zaostale neke posljedice i konotacije koje se vuku do današnjeg dana, opterećujući samu Srbiju, ali i uneređujući čitavi Balkan, i ponovno zabrinjavajući cijelu, danas ujedinjenu, Europu (za koju su ondašnja i današnja Srbija uglavnom bile i ostale nerješive enigme).
Ovih dana Hrvatska (kao i Slovenija jučer) treba konačno priznati novu kosovsku državu, ali će se time opet otvoriti ples duhova, koji će se opet vjerojatno najstrastvenije usmjeriti baš protiv Hrvata i Hrvatske, koji su u srpskoj mitološkoj svijesti dežurni krivci za sve njihove poraze i nedosanjani imperijalni radikalski san. No, mi moramo ostati dosljedni sebi, svojoj povijesti, tradiciji, i dugoročnijim nacionalnim interesima, jer jednom, u skoroj budućnosti, i na ovim balkanskim vjetrometinama moraju zavladati mir i razum.
Na Wikipedijinim stranicama ( engleska varijanta– ili srpska varijanta, dok hrvatsku varijantu Wikipedije ti događaji nisu interesirali iako postoji “poziv” da se i ta tema obradi) može se detaljnije upoznati s tima burnim događajima iz moderne srpske povijesti, naravno uz preporuku da ih se mjeri i promatra iz današnjih perspektiva i spoznaja. Možda nam tako neke današnje stvari postanu jasnije.
Dinastije Karađorđevića i Obrenovića su bile u smrtonosnim odnosima (još od vremena poslije Prvog srpskog ustanka, kad je budući prvi srpski knez Miloš Obrenović dovukao iz Rusije i za glavu skratio velikog Vožda i kuma Karađorđa, a glavu mu poslao u Carigrad kao zalog za postizanje šire autonomije nove srpske državice u nastajanju). Njihove beskompromisne među-dinastičke borbe su obilježile srpski mentalitet do današnjih dana. Čitajući danas ovaj dio povijesti može se ipak uočiti da su Obrenovići (za razliku od Karađorđevića) bili bliži prozapadnoj orijentaciji – i što je najvažnije – bili, uvjetno rečeno, realpolitičari, koji su stremili da se nakon dugih stoljeća ponovno uskrsla Srbija smjesti unutar okvira zapadno-europskog civilizacijskog kruga.
Tada još knez, i Milan Obrenović se poslije preuzimanja vlasti, a prema pravoslavnim tradicijama, počeo oslanjati na Rusiju. No taj smjer je bio kratkotrajan, i završio se 1875. godine poznatom bunom u Bosni i Hercegovini , popularno nazvanom „Nevesinjska puška“ , u kojoj je knez Milan odbio učestvovati, čak osuđujući taj ustanak. Ono što je znakovito, baš taj prosrpski orijentirani ustanak protiv Turske iskoristio je njegov dinastijski suparnik i budući srpski kralj Petar Karađorđević, još i nazivan Osloboditelj, koji je pod pseudonimom Petar Mrkonjić skupljao nacionalne i nacionalističke poene za skore buduće povijesne preokrete jedne male i manje-više beznačajne balkanske državice k imperijalizmu.
Razlaz s Rusijom je bio neminovan. Podlegavši pritisku javnog mnijenja Milan je 1876. godine nespreman uletio u rat s Turskom, što je završilo porazom Srbije 1877. godine, ali su ga unatoč tome Rusi krajem te iste godine opet uvukli u isti rat (radi ruskih imperijalnih interesa), da bi mu San Stefanskim mirom okrenuli leđa i počeli forsirati Bugare. To je Milana toliko razočaralo da se opet okrenuo Austro-Ugarskoj (uvijek im sklonoj još od vremena nepismenog ali visprenog i prirodno pameću obdarenog Miloša Obrenovića). Tako je na Berlinskom kongresu 1878. godine Kneževina Srbija dobila nezavisnost, a Srbi su nagrađeni proširivanjem na istok (dobili su Vranjski, Niški, Pirotski i Toplički okrug), da bi se za uzvrat suglasili s Austro-Ugarskom okupacijom Bosne i Hercegovine.
Time su srpski vlastodršci počinili “zapadni grijeh” kojim su raspolutili srpsko nacionalno biće, koje se ni do danas ne može osvijestiti, realno i politički pravilno orijentirati, te konačno usmjeriti tamo gdje im zaista i jest mjesto – u krug europskih civiliziranih država.
Bilo je to divlje vrijeme, u kojem se svašta događalo, pa mi ovdje nije bila namjera pisati povijesni esej, nego se samo osvrnuti na moguće uzroke današnjeg srpskog neurotičnog lutanja, u kojem su se konačno suočili s porazom radikalskih imperijalnih želja začetih u megalomanskim glavama dinastije Karađorđevića i radikala Nikole Pašića. Mada su tamo i dalje srpski radikali, još i danas, najjača politička stranka, teško se prihvaća da takva radikalska politika više nije neka politička opcija koja bi imala budućnost. No eto, uvijek je najteže raskrstiti s nedosanjanim snovima, ovdje o srpskom imperiju i velikoj Srbiji, koji su donijeli mnogo nesreće njihovom vlastitom, ali još više susjednim narodima.
Uoči ovih promjena na Balkanu (poslije pada Berlinskoga zida) negdje u Čengićevim zapisima “S Krležom iz dana u dan” pronašao sam da je Krleža nekom prilikom izjavio otprilike kako bi Srbima bilo puno bolje da čitaju Crnjanskoga i “Seobe”, nego da se zanose Garašaninovim “Načertanijima”. Kako do tada i sam nisam čitao ništa od Crnjanskoga, a potaknut ludostima koje su počela vladati našim prostorima, u nekoj sam antikvarnici jeftino kupio “Seobe” i pažljivo ih pročitao. Krleža je imao pravo - ali tko bi to mogao utuviti u tvrde radikalske glave.
Je li ipak tamo negdje možda ostao koji Obrenović?? Naravno u modernijem, demokratskijem izdanju. I da mu poželimo svu sreću i dug život, jer se za prozapadne orijentacije tamo još uvijek olako gube glave (Đinđić!).
Komentari
Nema se ovom tekstu bilo
Nema se ovom tekstu bilo šta dodati, na ovako malom
prostoru je sve rečeno, sve tačno i racionalno definirano.
Lično sam zahvalna na objektivnosti autora, što i nije teško
kad se koriste prave činjenice.
Kad bih imala tu moć, to bi bio prvi čas iz povijesti,
koji bi se morao UTUVLJIVATI U GLAVU svakog učenika.
Za početak. Ni manje ni više.
Za naše povijesničare se ne bi moglo reći da istu
ne poznaju, zapravo jako je dobro poznaju,
i svesno je kriju te još i gore, namjerno pogrešno
interpretiraju. Sami ne odustaju od Karađorđevića,
Pašića, Garašanina i Vase Čubrilovića.
Pothranjuju najnižu strast - nacionalizam,
veličajući ličnosti čija nas je politika zavijala u crno,
od monstruoznog ubistva Aleksandra Obrenovića i Drage Mašin,
preko Gavrila Principa i Crnorukaša pa preko rušenja pakta
1941. do ubistva Zorana Đinđića.
Sve što se sada dešava je u - korenu - koji ste jasno opisali.
Slično nama u Hrvatskoj, i
Slično nama u Hrvatskoj, i vi u Srbiji paralelno sa ovom tradicijskom praksom stalno imate i drugu tradicijsku praksu, pa i zadnjih desetljeća, u kojoj zbilja iznimno vrijedni i u takvim iznimno nepovoljnim okolnostima rade iznimno odlično, vrijedno, pametno i šta sve ne.
Tako da se nije objektivno ni kod vas ni kod nas samo uživljavati i iscrpljivati oko vlasti i politike koja dominira, jer to objektivno ipak nikad ne prekriva sve 100 %. Udio toga drugog je također značajan, nikad nitko ga pa ni veze sa drugim praksama nije uspio polomiti niti će uspjeti, što je više lomljeno to se je više održalo i dobilo na značenju, pa težište drama nije u pobjedi ovakvih snaga nego u dugim činjenicama poraza s kojima se ne mire (pa se time treba sve više baviti kao problemom poražene pameti i poraženih divizija, kao velikih humanitarnim problemom u raspamaćenim područjima ali i sa raspamaćenim širim okolnostima, nešto što jako dugo i dobro poznajemo).
Zaniljivi podaci. Kako sam
Zaniljivi podaci.
Kako sam odrasla u BiH, značaj dio povjesti smo posvetili i povjesti Srbije, a kad smo učili to razdoblje, profesor mi je bio Srbin. Jednostavno mi je ostalo onako instikntivno, da su Karađorđevići bili pozitivci, a Obrenovići negativci srpske političke scene. Tako su me učili. Mada nisam nikad mogla to logički pojasniti, to je bila ona emotivna potka koja je pratila puko navođenje činjenica. Sam Nevesinjski ustanak se dijelom događao i tom mom kraju, pa je emotivni naboj bio velik. Tek sad mi je zapravo jasno što je izazivalo tolike emocije. Nikad nije izrečeno, poput ovog ovdje, ali je bilo u potki priče.
Zanimljiv je jedan dogadjaj
Zanimljiv je jedan dogadjaj iz 1848 godine. Prilikom postavljenja Josipa Jelacica za bana u Zagreb je dosla i delegacija na celu s aleksandrom Karadjordjevicem koji je tada bio srpski knez ili kralj. No u isto vrijeme je u Zagrebu boravio i Milos Obrenovic koji je bio u kucnom pritvoru ili u zatvoru dok nije okoncana ceremonija i dok se Aleksandar nije vratio u Srbiju.
Sto se samog politickog smjera Srbije tice to sam vec napisao nakon demonstracija 21. 02 pod nazivom Parastos moderne Srbije. Ono sto sam onda naslutio da se dogadja izgleda ce se obistiniti ovih dana u parlamentu stvaranjem nove skupstinske vecine nacional socijalisticko narodnjacko dss-ovske. Onaj glas razuma koji je u danasnjoj Srbiji oglasio se uz potporu svih "domacih izdajnika", "stranih placenika" i "belosvetskih satrapa" na tribini na kojoj je prisustvovala i Vesna Pusic. Ovdje imate tekst govora Kako vidite veliki naslov na stranici poziva na nove izvanredne izbore. Oni ce vjerojatno donijeti novo jacanje nacional socijalisticko narodnjacke koalicije i s time za dulje vrijeme udaljiti Srbiju od moderne drzave pretvarajuci ju u tamni vilajet.
na tribini na kojoj je
na tribini na kojoj je prisustvovala i Vesna Pusic.
Evo nastupa - http://www.ldp.org.yu/info/news.jsp?id=943.
Da li se i vama čini za nijansicu neskromno i s previsoke razine, malo previše začina a opet nekako ne tako neodoljivog okusa, pa ako tako zvuči nama vjerojatno neće turbo pomoći ni proevropskim snagama u Srbiji.
Zašto pitam? Ne toliko radi Vesne Pusić pa ni Srbije. Problem je što su ova područja vječnost pod visokim kardeljističkim i drugim odgajanjima i preodgajanjima, praktički stalno od istih snaga, zatim što EU šalje slične emisare i još više što nas tisuće domaćih na istom pa čak i višem nivou neumorno i sve više eu obrađuje. Jeste da smo vični i najvičniji po Evropi tome, ali nijansice sa jakim autorskim pravima na te edukacije i podizanjem nivoa možda tako sjedaju na te iskusne želuce da im se naprosto sve manje da te da "hajte, stupimo u nove pobjede" nakon Tita i Kardelja za nijansicu rezultira obrnutim, da se to čak možda zato i radi, ne namjerno nego iz razloga jer se u pokretanju i okretanju masa pokušava imitirati originale, ne samo ovdje nego i po EU, da neokardeljizam širi i jača, a posebno u ovim područjima.
Pusicka bi prvo trebala
Pusicka bi prvo trebala pomoci sebi u svezi ogromnog ega koji je davi.Tek bi nakon toga mogla eventualno pokusati podrzati liberalne snage u susjedstvu.Slizala se sa HDZ-om za fotelju, a to je ono sto navodno rado cini i Tadic sa Kostunicom.
"Da li se i vama čini za
"Da li se i vama čini za nijansicu neskromno i s previsoke razine, malo previše začina a opet nekako ne tako neodoljivog okusa, pa ako tako zvuči nama vjerojatno neće turbo pomoći ni proevropskim snagama u Srbiji."
Imaš li to oko sebe okupljeno društvo nepodnositelja Vesne Pusić pa govoriš u množini? Ne bih se čudio. Već milion puta viđeno u ovoj našoj antiintelektualističkoj, mediokritetskoj močvari - čim neka gatalinka malo ljepše i drugačije zakrekeće, većinske krastače počnu svojim neizdiferenciranim kreketom proizvoditi opću kakofoniju.
Ali ništa zato. Kako je i sama Vesna Pusić u svom
ohrabrujućem i prijateljskom govoru srpskim kolegicama i kolegama rekla, jedini i bitni smisao liberalizma u ovim krajevima jest da se temeljna počela (principi) liberalne demokracije ugrade u političko tijelo zajednice da bi ona budućim generacijama postala poželjnim mjestom života.
U tomu je najveći i nezamjenjivi značaj Vesne Pusić i ljudi poput nje. Pa ako je to Tebi i Tvojima "previsoka razina", možda je to zato što vi već cijelu vječnost sjedite na tvrdom podu s kojeg se niže ne može pasti, ali se niti dalje od vlastitog nosa ne može vidjeti (a da kvalitetu zraka ni ne spominjem).
grgo
Imaš li to oko sebe
Imaš li to oko sebe okupljeno društvo nepodnositelja Vesne Pusić pa govoriš u množini?
Cijela struja mojih prijatelja i suradnika je iz istog razdoblja i šinjela kao i Vesna Pusić i cijelu je vječnost je vani i više nego solidarna sa dugim strujanjima (koja najednom nemaju nikakva lijevi okus ali ni njima nije to više toliko bitno).
Ali oko ovoga što pitaš i liberalizma a la Vesna (bitno je to šire) ima nekih nijansica, ima dugo ali u zadnje doba dolaze više do izražaja, čak do stupnja da npr. neki neće u Motovun i drugdje po Istri i kada su pozvani kao službeno važni gosti a neslužbeno još i više (nemaju mentalne snage za to):
- već dugo je blago estetsko mimoilaženje, možda bitno ali obzirom da sve više i više potvrđuje isto, treba reći da su te blage estetske razlike na šminkere i ovo druge, meni nešto bliže;
- među ovim drugima je veći promet sa vanjskim zemljama, ali sa različitim pa i bizarnim relacijama, koje u nekim vremenima pa ni onda nisu bizarne, nego su malo za nijansu dobile neke druge ocjene, potvrde, pa i onda i sada evropske. Tu je dosta iznurenih ljudi koji i dalje čvvrsto stoje na pozicijama nešto malo veselja i zabave u svemu tome, pa im je tako iznurenim od beskrajnih naših i evropskih glođanja kostiju sve teže pa i nemoguće doći i do tračka odmora i raspoloženja;
- tako i dalje čvrsto teče duh saveza sa svim pa i ovakvim liberalizmom, ali i sve teže nalaženje svježine i za neizbježna bavljenja. Obzirom da se ponekad nađemo u istim prigodama pa i u druženjima, zadnjih godina se prvi put blago pomaljaju naznake da se možda ne treba mučiti kada je nama to isto kao prije 30 godina, pa i prije 25, i 20 itd. Ne bih htio komplicirati, ali previše je tu materijala. Samo jedan od mnoštva jest da se tu kreće podosta stvarnih aktera, pa i pravih "zvijezda" u raznom od onda do sada, kojima teže na želudac padaju 30-godišnja beskrajna ponavljanja vršnjaka nego bilo kakve ludorije mlađih i slabosti starijih, pa im tako blijedi osjećaj za liberalizam kojeg jako dugo poznaju više kao izbjegavanje tema nego kao liberalizam. Usput, to su ekipe koje su kod onih koji su razvijali slovenski liberalizam bile i ostale na cijeni, niz toga i kao uzor, pa je uvažavanje obostrano, a već od početaka je Žižek (i drugi) sa svojim egzibicijama uvažavan i sve više, kao nešto što drugim jezikom izražava duh zbivanja. Tu ima i onoga što je SK kvalificirao kao anarholiberalizam i što su naši sadašnji liberali izbjegavali kao i sva zbivanja u Ljubljani i na relaciji Zagreb-Ljubljana. Ali je svakako razlika u šminkerima i malo prljavijima, pa tako niti pop kultura nije na staroj slavi niti puno toga a poraslo je razumijevanje za razne amorfno-pučke i druge raznolikosti, što je zapravo stalno bilo blisko, bliže od urednih akademskih i političkih strujanja. Punk is not dead. Iz Beograda su bliži Koja, Filip David, nekad Kiš, Borka Pavičević, Sonja Savić i razni nego ovaj liberalno-intelektualni mainstream.
Ad Beograda, tamo je sada gusto i bilo često, kada se kod dobronamjernog gosta mora osjetiti malo slabosti i nezgode u govoru i bilo čemu. Npr. kada smo u jeku ofanzive pod radnim nazivom afera Kiš bili na tamošnjem uzavrelom bojištu, skoro istom kao i sada, iz Zagreba se nije nitko ničim oglasio, a bilo je jasno da se nešto mora i nije bilo riskantno, itd..
Ja osobno iz šire profesionalne prakse djelim opipljivo trpljenje od HNS Čačić-Vesna Pusić provođenja političkog shvaćanja u stvarnim situacijama vlasti (Zagreb itd.), uz ostalo nepodnošljivi zanos simpatizer koji pouzdano prelazi u nepodnošljivo razočaranje, što je non stop i neizdržljivo. Dodatno sam i sam specifično kriv za neke djelove takve uspješnosti, kriv za preomjerne uspješnosti nakon kojih u pravilu raste pijanka i slijedi rasap. Pojednostavljeno, demonstrirali su sve ono što i drugi prije i poslije, uz malo prekomjerno podizanje ljetvice toga, što je dalo zamah i onako kao zapetim puškama spremnim svim ostalim snagama. Neke vrste ubacivanja previše turbo začina u turboliberalizam, uz sve veće zanemarivanje ostalih sastojaka (nešto znanja i pažnje) i kao zagrijavanje za ono poslije (npr. ovo sada po Zagrebu).
U tomu je najveći i nezamjenjivi značaj Vesne Pusić i ljudi poput nje. Pa ako je to Tebi i Tvojima "previsoka razina", možda je to zato što vi već cijelu vječnost sjedite na tvrdom podu s kojeg se niže ne može pasti, ali se niti dalje od vlastitog nosa ne može vidjeti (a da kvalitetu zraka ni ne spominjem).
Ima sjedenja "na tvrdom podu s kojeg se niže ne može pasti, ali se niti dalje od vlastitog nosa ne može vidjeti (a da kvalitetu zraka ni ne spominjem)", za izvoz, u vidu vlastitih slabosti.
Ali u vezi predmetnog ima i drugog. To drugo sadrži razlike, dulje. Mi smo se bavili i svjesno dugo razvijali u vezi bavljenja prljavim, čak prije sličnih slovenskih liberala i bili im djelomično neke vrste uzor (pomalo priznati ex SFRJ pa i evropski kao oni koji su se time bavili i nešto napravili i prije nego što je to ušlo u neke mode). Mi smo se bavili i bavimo i previše time. U nekom nevažnom vidu nama su Čačić i Vesna Pusić i slični razmažena socrealistička derišta, ne toliko sada nego i unatrag kada smo ih više i dulje uvažavali ali nikad taj dio, šminkeri koji se forsiraju u boljim prigodama a iza zida kreću kada je prljavo i neizvjesno. Ujedno smo različitih obrazovanja, mi sa više književnosti, filozofije, matematike, tehnike, fizičkog rada i zanat, arhaične tradicije i razumijevanja za razne pojave, što kod takvih nije na cijeni. Mi smo i previše izbjegavali i pozive najznačajnih časopisa i pratitelja a guranje u hramove akademije i politike nije dolazilo u obzir, te smanjivali značaj svoga lika i djela koliko god se može, unaprijedili tu respektnu tradiciju (većina onih koje smo cijenili kao učitelje, profesori i razno drugo), dok je ta struja ona koja čvrsto slijedi tradiciju svoj lik i djelo izna svega ... (Krleža sabrana djela u 32. godini, Stepinac nadbiskup slično, Mohorovičić rektor u 32. godini, Eugen Pusić i Mile Čačić vrhovne funkcije u istoj godini, Tuđman general i direktor FK Partizan slično ...).
Sve skupa beznačajno ali toliko radi mladih koji se također lože u raznim smjerovima kao i mi nekad.
Nisam ni sumnjao da ćeš na
Nisam ni sumnjao da ćeš na moj komentar odgovoriti u svom uobičajenom idiosinkratičkom stilu (koji, nakon početne zbunjenosti, u čitateljima izaziva ili divljenje ili ignoriranje, a meni je beskrajno zabavno i duhovito).
Ali, ako se zanemari stil i usredotoči na sadržaj, što si Ti zapravo rekao? To da smo se u zajedničkoj prošlosti na "Balkanu koji nestaje" svi barem jednom štrajfali i da manje više znamo sve jedni o drugima, štoviše i o tome tko su nam očevi, kakvu muziku smo slušali, koje profesore cijenili, jesmo li bili anarholiberali ili nacionalisti, seljeki ili građani itd. I šta onda?
'90-tih su se dogodile najčudnovatije ljudske transformacije. Neke su čak dobile i naziv po svojim prvim protagonistima ("jurlinizam"), neke su nas duboko razočarale u ljude za koje bismo do tada dali "ruku u vatru", a neke su potvrdile sve ono što smo i prije znali.
Sad se, međutim, vidi tko je nakon osamnaest godina ostavio kakav trag na političkom tijelu nacije. Netko pozitivan netko negativan, netko nikakav. Isto je tako sasvim jasno tko je pomagao, a tko odmagao u tranziciji k demokraciji. I to je jedini krijeterij po kojem možemo ocjenjivati naše aktere politike. Sve ostalo je žalosno provincijalno naklapanje.
Baš kao što je frederik istaknuo razlike u političkoj orjentaciji srpskih dinastija i posljedicama koje Srbija i danas osjeća zbog toga, tako ćemo i mi jednog dana moći reći da je Vesna Pusić bila među onima koji su svojim principijelnim i dosljednim političkim djelovanjem najsnažnije vodili u zajednicu europskih društava pod imenom Europska unija.
grgo
Sad se, međutim, vidi tko
Sad se, međutim, vidi tko je nakon osamnaest godina ostavio kakav trag na političkom tijelu nacije. Netko pozitivan netko negativan, netko nikakav. Isto je tako sasvim jasno tko je pomagao, a tko odmagao u tranziciji k demokraciji. I to je jedini krijeterij po kojem možemo ocjenjivati naše aktere politike. Sve ostalo je žalosno provincijalno naklapanje.
Ovih osamnaest godina je previše vezano za ono prije, više posljedica nego nešto novo. Inače je sve, kako to kaže majmarljiviji analitičar Žižek, mjerodavnije ocjenjivati po onome što ostaje iza nekoga.
Tko je ostavio kakvog traga u tranziciji ka demokraciji ? Ako uzmemo po Vesni Pusić da je glavni kriterij ono kada drugi počnu koristiti tvoje ideje (ona i dalje misli da su njezine), onda su predvodnici naše tranzicije ka demokraciji nesumnjivo Slamnig i Šoljan od početka pedesetih, a zatim grupa EXAT, Vlado Kristl i posebno Bernardo Bernardi te razni. Zagreb je šezdesetih pa i sedamdesetih opet bio predvodnik strujanja u SFRJ, pri čemu je skladatelj Kelemen predvodnik tranzicije cijelog istoka ka zapadnoj demokraciji i što je ludo, s veseljem. U Srbiji samo da spomenem Makavejeva, Žilnika i Kiša. Sama Vesna Pusić koristi ono što smo prije 30 godina koristili pred neupredivo brojnijom i respektabilnijom publikom nego što će je ona ikada privući.
Vrenja po srednjoj Evropi su počela davno prije berlinskog zida i opravdano su puno očekivali od razvoja događaja ovdje. Ravno prije 30 godina se je zadnji put odlučivalo o smjeru svijeta i Evrope (ili ka provincijalnim balkanskim izgradnjama boljih šansi oko lika i djela), nije bilo ništa mistično nego povoljno, prethodni su omogućili dobru podlogu. Kao što vidimo sve je jasno, nema novih ljudi i potpuno isti ljudi igraju iste igre non stop. Pojednostavljeno, imamo dvije struje, onu koja je nasljedna prosječno a la kao u sirijskoj BASS partiji i Rusiji a ide u etapama i drugu koja pojednostavnjeno nikada nije shvatila da smo mi nešto odvojeno od Evrope i svijeta, pa i u Beogradu i drugim djelovima Srbije, a i u nižim varijantama (mornari, gastarabajteri i slično). Vesna Pusić i njezina uža sljedba su, na žalost, propustili prilike odvojiti se iz te prve struje, pa se kao razmažena djeca poznatijih očeva forsaju po uzoru na ameriken širitelje civilizacije (pa i Banca), s glavnim uspjesima koje su joj po odjeku u javnosti nesebično omogućili Rojs i Anto Kovačević a u vlasti darovao vječni i umorni Račan. Ta navodna liberalna ekipa nije shvatila niti toliko da je Feral Tribune lider liberalizma. Nije shvatila nikad ništa, čak niti to da su malograđanske socrealističke lajone raskrinkali davno od Baudelairea i Ante Kovačića preko Nušića i non stop impresivne plejade stranih i domaćih majstora, kao u najgrotesknijim objašnjavanjima furioznog Kangrge ili u najluđim djelovima humora iscrpljenog Slamniga. što je najgluplje, smjernice Čačića za Zagreb kada su se dočepali vlasti su shvatili tako liberalno da se je vjerojatno i Čačić začuđeno križao iako nije vjernik (npr. da Zagreb nikada nije imao GUP, afera štake ...).
Ad "žalosno provincijalno naklapanje" u vezi ovih područja, začudan je kontinuitet dviju prehomogenih tradicija, kao neke vrste dugih jednoumlja:
- u ovoj su Vesna Pusić, general Tuđman, Krleža, razni evropski intelektualci i političari ex simpatizeri impresivnih graditeljskih uspjeha društva u cjelini pod Staljinom, struja neobično bliska vlasti i moći, koju je predvodio Nikola Pašić;
- struja koja nikada nije niti glorificirala ni non stop docirala i non stop uvažavala i ove provincije kao ravnopravi dio svijeta, pa i BiH i Kosovo, gdje su ipak brojnije i raznovrsnije pa i znatno respektabilnije domaće i vanjske snage.
Vjerojatno se radi o najtrivijalnijim razlozima, povodljivosti ili ne za nekim običnim stvarima, kao sloboda mišljenja i vlastite slike ili kao tzv, viši nivo, ono što zovu malograđanština i slično, sve skupa ono što je svuda, ono što se opisuje u "Spleen Pariza", "U registraturi", non stop u Feralu ...
Baš kao što je frederik istaknuo razlike u političkoj orjentaciji srpskih dinastija i posljedicama koje Srbija i danas osjeća zbog toga, tako ćemo i mi jednog dana moći reći da je Vesna Pusić bila među onima koji su svojim principijelnim i dosljednim političkim djelovanjem najsnažnije vodili u zajednicu europskih društava pod imenom Europska unija.
To nesumnjivo, zajedno sa Šeksom koji je to zbilja počeo najranije od ovih sada i to u Bogradu i prdložio Sanadera koji se je za to pripremao od osamdesetih, Mesić koji je vizionarski još početkom šezdesetih prvi između Triglava i Vladivostoka ne samo shvatio nego i počeo sa privatnom inicijativom i poduzetništvom, Lukom Bebićem koji je ugradio u to veliki kontinuitet ... u regiji s Milom koji sve to skupa najuspješnije vodi ...
Kao i do sada, mi ćemo sve to skupa pratiti sa najvećim uzbuđenjima. Zbog tako impresivnog uvoda shvaćamo da se je trebalo prije 30 godina potpuno distancirati od bizarnih gibanja na relaciji Zagreb-Ljubljana-Beograd i znalački, kao Milo, primit se ganjanja mutikaša a la Šuvar (Budiša, Slavko Perović ...) i potom u velikom stilu trijumfirati, kao i sve prije toga.
Iako nisu moji funovi, mislim da sve to skupa najbolje shvaćaju i na to reagiraju Goran Bregović, Severina i slična rulja, pa ubiru porez za to shvaćanje i usput se provode pos vom ćeifu, odgovarajuće tome. Vesna Pusić i sve te galerije nakon dr Vlatka Mačeka mi se čine jadnici koji ne shvaćaju da se vjetrovi igraju s njihovim sitnim, komičnim i besmislenim strastima kao od šale a mi svi drugi smo značajno manjkavi u mjeri koliko previše na to gubimo vrijeme i pažnju. Punk is not dead.
Zagreb je šezdesetih pa i
Zagreb je šezdesetih pa i sedamdesetih opet bio predvodnik strujanja u SFRJ, pri čemu je skladatelj Kelemen predvodnik tranzicije cijelog istoka ka zapadnoj demokraciji i što je ludo, s veseljem. U Srbiji samo da spomenem Makavejeva, Žilnika i Kiša.
Zaboravljas jos neke stupove napretka: Tomislav Gotovac, Lazar Stojanovic te Kugla glumiste
ne samo to nego i prije i
ne samo to nego i prije i poslije postoje ozbiljni krugovi i ljudi evropskog formata i priznati, a ja sam samo leteći naznaačio.
Nije red da više, jer se može urušiti cijela vječnost slagana arhitektura, a što je najvažnije, i malom krivom nijansom možemo pokvariti nečije raspoloženje, zatim ključno ko nastupa odličnika (Vesna Pusić, Sanader, Mesić, Luka Bebić ...) i jedina povjesna šansa za ulazaak u povjesno najznačajniji hrama (EU) se rasplinuti kao sapunica.
Pri tome trebamo paziti da ne mučimo beskrajne i onako sluđene službe (dovoljni su im neki drugi kolege blogeri) a kod raznih funova dotičnih likova i djela možemo izazvati neželjene stresove i neprilike.
Vidiš da naši kolege grgo i frederik vide veliku povjesnost u činu kada se jedno već vječnost staro dvorište (mama Savka i dječica njezinih kućnih prijatelja iz istog dvorišta Ratkić i Vesnica) oglasi u vezi drugog svorišta (Tuđman, Manolić), dok to pozorno promatraju susjedna (Milka pLnainc i ekipa) i vriju. Još nije vrijeme, nikad nije vrijeme, da bi neopreznim hodom, kašljom, izgledom, govorom i bilo čemu ugrozili sve sa impresivnog puta. Kao nekad, i da smo i SFRJ i evropske vrijednosti, naše je da jako pazimo na povjesnost zbilje a drugi ljudi su tu za to. To odavno nije staljinizam, to su naprednije i razvijenije stvari, pouke su izvučene (Staljin se nije ni ohladio a već su pljuvali po njemu a Beija ?), to je naprednije i od maoizma. Krleža pa ni Buden nemaju šta tu objasniti, samo zamagliti, kako su ta dvorišta i brdašca Zagreba tako na najvišem svjetskom nivou i iznova življa i neodoljivija nego ikad. To nigdje nije uspjelo tako.
tako ćemo i mi jednog dana
tako ćemo i mi jednog dana moći reći da je Vesna Pusić bila među onima koji su svojim principijelnim i dosljednim političkim djelovanjem najsnažnije vodili u zajednicu europskih društava pod imenom Europska unija.
To je istina. Ali je zato na domaćoj sceni podržavala kriminal, nepotizam, i principijelno kočila unutarstranačke demokratske procese.
Koliko sam ja primijetio, i
Koliko sam ja primijetio, i na ovom portalu, a i u široj javnosti zamjera joj se "profesorski stil", "napuhani ego" pa čak i građanski status i tomu slično. Uglavnom, ljude nervira to što je pametna (tipično za domaći prnjavor, osim ako nije u pitanju neki "mudrac" muškog roda). Zato mi je čudno da joj još nitko nije predbacio to što Ti esperanza navodiš. Nekako sam uvjeren da bi, uzimajući u obzir javno mnijenje, medijska rulja jedva dočekala priliku da ju malo provuče kroz svoje blato. Ali evo, Ti si dobila čast da budeš prva koja je bacila kamen. Sad mogu i ostali....
grgo
Grgo, oprosti što sam
Grgo, oprosti što sam uvrijedila "njeno veličanstvo", ali govorim samo iz perspektive doživljenog i proživljenog. Na kraju imam i krunskog svjedoka koji bi sada mogao stati na čelo stranke:), zamisli apsurda. Bit će opet da sam ja u pravu. Nije ovo nikakvo blaćenje, ali i kada se prizna greška i nepravda, veliki je to napredak za čovjeka. U svakom slučaju, vrijeme tu odigra najvažniji faktor.
Esperanza, i trebaš se jako
Esperanza, i trebaš se jako ispričati, i svi mi, jer nehotice diraš napredak zadnjih 10-tak godina i sve nakon 1944.g. na najosjetljivijoj i bolnoj točki, koja je pokopala vlast demokratskih turbo naprednih snaga i otvorila retrogradnim pojavama, baš sada kada su povjesno zbijeni redovi i dream team igra za nas i naše spasenje da nas uvede u hram (EU, NATO).
Vrh HNS-a je imao značajni dio vlasti u Zagrebu (kompletan kompleks gradnji i imovine sa najviše novca i kulturu), paralelno sa značajnim uplivom na novce na državnoj razini (više od 40 mlrd kuna izravno upravljao Čačić, INA sa privatizacijom i poslovanjem) .
Sve što se je dešavalo od kada su preuzeli vlast, preko raspadanja za vrijeme vlasti do stupnja da nisu imali ljudi za najznačajnije funkcije nakon što ih sami smjene po nekoliko puta (urbanizam 3 osobe, Zagrebfilm 3 osobe ...) do fjaska na idućim izborima te zbivanjim potom, je iscrpno javno praćeno, uz ostalo tako što su Vesna Pusić i njezin uži krug (Alenka Košiša Čičin Šain ...) u skupštini i javnim istupima uspjeli pokazati sami jako puno toga što ti navodiš, a obzirom a se radi o praksi u kojoj se kreće i radi skoro trećina Zagreba onda iskusno mnoštvo to jako dobro zna.
Npr. oko najburnijeg i dugo pripremanog GUP-a, sa bezbroj interesa i igri novca:
- njihov (HNS) i gradski čelni čovjek za urbanizam, po vlastitom iskazu poslije i vidljivoj praksi, je sustavno odobravao gradnje i novoplanirane unosio u GUP po mobitelskim i sličnim nalozima iz stranke a ne po postojećom GUP-u niti novo po stručnoj i javnoj proceduri (značajna sustavna nezakonitost radi koristi nad javnim). Nakon završetka javne rasprave o GUP-u kada se primjerci pečate i ne smiju više dirati, po istim nalozima isti unosi dodatno. Videći to, dolazi do povjesnog otkazivanja lojalnosti vlasti (sa NDH-Reich i NOV je pružen otpor posštivanjem GUP-a ali rješeno tako da su vlasti popustile i išlo je po GUP-u iz 1936.g.) te isto unose i drugi djelatnici po raznim intervencijama, pa ih on tužuje a oni njega. Uključeno sve i svašta, pa povlače tužbe i nastavlja se;
- skandal štake prije donošenja, u kojem gradonačelnica u svom uredu uz njihovu asistenciju organizira linč istog čelnik za urbanizam jer se je prvi put suprotstavio nezakonitim nalozima iz stranke oklijevanjem, obzirom na delikatnost i neprimjerenost (2 nebodera na poziciji gdje nema uvjeta niti za 1). Nakon štaka slijedi daljnji linč osobno od predsjednice stranke i stranke, jer ga optužuju kao krivca, izbacuju mu stvari i mjenjaju ključ, o čemu je dobio sporove sa presudom da je sve bilo nezakonito;
- postavljaju za čelnika čovjeka neodgovarajuće struke i bez ikakvog znanja i iskustva, koji na bezbroj fromulara odgovara se "ne" na bezbroj zakonskih prijedloga i upita, što je po pravilima skandal i nikad nigdje se nije desilo ni približno nešto slično;
- u skupštini gdje je ustavno-pravno i objektivno trebala biti višednevna rasprava, Vesna Pusić se sa Tomcem (za SDP) dogovara da nema rasprave i da se donese GUP glasanjem bez rasprave, što je odmah izvršeno. To također nikad nigdje nije bilo. Nakon toga Vesna Pusić daje veliki intervju, više njih, a i "stručnjaci" (AKČŠ, Ferenčak) u kojima se detaljno hvali kako su spasili Zagreb jer su napravili nešto čega nije nikad bilo i što je bio dugo gorući problem, kako su sve genijalno, uključujući pravovremenu zamjenu odličnim mladim čovjekom, sve što je zaprepastilo brojnu branšu jer se sve poznate muljavie iz svih vremena, uključujući sustavne laži, nezakonitosti i vrijeđanja struke radi izravnih koristi nad javnim prikazuju sustavno a sve kao velika fora. To je naprosto jedinstvena glorifikacija toga u povijesti, Zagrebu čije su urbanističke osnove evropsski poznate i cijenjene a osnova iz tridesetih 20. st. te za Holjevca iznimno.
Npr. nastavljaju i troše na stadion, iako je cijeloj RH jasno da je projekt i sve iznimna muljavina. Uz ostalo se devastira evropski ugledno djelo još uglednijeg Vladimira Turine, koji je bio prva evropska profesorska zvijezda a ovdje smeće (slično Strižić i razni), koji je i u zbilji svima sjeo, a da to ne zadovoljava ni jedan kriterij, nove tribine šire na vrhu od ikakvih kriterija i ne mogu se pokriti nikako i ništa se neće moći spasiti i morati će se rušiti, na javnoj sceni uključeni najpoznatiji forseri i kokošari, uključujući akademika Kincla.
Npr. stare kokošare koje nitko više nigdje nije htio ni za kakav posao postavljaju na srednje ali veoma značajne funkcije, koji odmah rade ono sve što po čemu su bili javno poznati, da ih i sami moraju mjenjati.
Npr. sudjelovanje sa ostalima u slučaju Komercijalne banke, hapani ogromni novci iz gradskih zavoda i fakulteta, sve se točno zna, nije vratio nitko ni lipe, nikome ništa, zastara.
Npr. u vrijeme kada se srednje kvalitetni stanovi na srednje skupim lokacijma u Zagrebu prodaju po 1.100 €/m2, oni za lošije od toga POS stanove na jeftinijim lokacijama troše skoro dvostruko.
Npr. iznimno, maksimalno, gomilanje/nabijanje zgrada Vrbani III i POS Špansko Oranice, tako ne prolazi zrak, pogledi prozor u prozor, klupa i zajedničkog prostora praktički nema.
Npr. snažni podsticaj za slični bitno liberalniji nastavak takve prakse.
Npr. nakon poraznog prolaska na izborima ista ekipica (AKČŠ, Morana Paliković) glumi jaku oporbu i istovremeno predlažu (i prihvača se) u GUP veoma sporone gardnje, uz ostalo one protv kojih teku stalne javne pobune i afere, gdje suprug ministrice i ex gradonačelnice.radi projekte za čuvenog mr Žnidarčića, Vedriševa kuma i prijatelja raznih svita, sa impresivnim nizom komičnih afera, tipa uzme sve novce i ne plati ili ne izvede ništa i nikome ništa. Također je Frenečak tajnik i vrh stranke, iako je podignuta tužba za nezakonitu zaradu od 10 milijuna kuna sa preprodaju zemljišta Konzumu Todirić a koje mu je bilo dodjeljeno po beznačajnoj cijeni u svrhe projeta sa hendikepiranom djecom.
Tako je istina da je HNS u predmetnom smislu ne samo čista stranka, nema presude suda za stranku, kao ni za KP, SK, HDZ, SDP i bilo koju drugu, nego i povjesno ključna, kao što razvoj događaja pokazuje.
Ujedno nije kraj, prvi napori i preobraćenja svijesti i svega tek slijede, ali možemo biti mirni u krajnji rezultat obzirom na preiskusno i preiznimno vodstvo, ni blizu smušeno kao Drnovšek i naš Slovenac dr Maček nekad.
Ante, sve je to u redu, ali
Ante, sve je to u redu, ali esperanza ti pokušava reći nešto drugo. Da je HNS (kakav god bio) ipak otvorio neke teme, isto kao i cirkusant Mesić. Niš puno koristi, ali neke stvari su ipak izašle na vidjelo.
I to ti je sve po obrascu kojega ti dobro detektiraš: daj nešto generalno, politički što će zadiviti mase, a onda, dok ne gledaju, drpaj ispod stola.
Tako su radili i Tito i Tuđman i svi iza njih. To je ta balkanska generalsko-akademska škola. Oni prije su barem otvoreno pljačali narod, a ovi kao rade ZA narod. Daj, molim te...
# Kad ljubav postane zapovijed, mržnja može postati užitak.
Sve te teme su otvorili cca
Sve te teme su otvorili cca 1982.g. predsjednica SIV-a Milka Planinc i SK, a prije toga uredno profesionalci. Npr. ja sam zajedno sa dva profesora fakulteta različitih struka i sa pravim teorijskim i praktičnim znanjima to isto uredno snimao, obrađivao i dokazivao na prijelazu sedmadesete i osamdeste.
Ujedno je to jako dobro poznato i otvoreno od cca 2/3 građanstva od sedamdesetih na ovamo. Jako puno ljudi sa jako puno javnog (birtijaškog i u porofesionalnim masovnim prigodama) to puno puno bolje i preciznije sve zna, i smjerove i usmjerava ... to nešto otrcano općepoznato šta su ovi otvorili - a otvorili su ne da otvore nego da prodaju fore, jer i njih cca 200.000 ljudi jako dobro zna, šta su radili i rade, i sve škole, koje su iz istog šinjela.
takod a nije smisao moga komentara u tome da se pokaže nešto što se ne zna, znaju mnogi to još puno bolje, nego onaj vječni dio - da sebe i nas malo poštede forsanja, da malo poštuju različitost birtije dok se forsaju (a onda će se malo i procesi rada i uživanja osloboditi izvejsnog stupnja jedne te iste daveži, kao da netko stalo vrti isti album ili instant TV seriju). Dakle, radi nekih naoko nevažnih stvari ali ključnih za raspoloženje iskusne i preiskusne društvene sredine kakva jesmo, u kojoj maoizam buja ali nikad tako da bi postao opća moda.
Bez obzira na sve razliko
Bez obzira na sve razliko drago mi je da sam izazvao ovakav slijed reminiscencija, jer mi zaista jesmo jedan dio općeg kontinuuma u kojem nikome ne pripada pravo da ustvrdi kako je povijest počela ali ni završila s njime.
Bavljenje praktičnom politikom nosi svoju dozu pragmatizma i rizika koji može odvesti u zastranjivanje radi dnevno-političkih razloga , ali Vesna Pusić je intelektualac(ka), kojeg (koju) pamtim najviše po njenim izuzetno pametnim napisima još prije nego se doselila u Hrvatsku, da bi bila šefica nakon Savke. Ako je samo to bio njen doprinos općim intelektualnim promjenama - dosta je.
No njen sadašnji doprinos možemo promatrati i kroz potrebu ujedinjavanja liberalne scene što je osjetila, pri čemu se izmakla da bi oslobodila prostor jer na liberalnoj sceni nema autoriteta. Nadajmo se da je to učinila za opće dobro.
A intelektualni profesorski stil - pa Bože moj, to je prirodno i pripada jakim liberalnim osobnostima. Možda nije mnogo doprinijela demokraciji dok je bila na čelu stranke, ali svakako jest ostavila jakog traga iza sebe kao osobe.
Možda nije mnogo
Možda nije mnogo doprinijela demokraciji dok je bila na čelu stranke, ali svakako jest ostavila jakog traga iza sebe kao osobe.
Vesna Pusić je svakako ostavila traga:
- kao sudionik gibanja među mladima i studentima 68. i 71. i kćerka moćnog akademika Pusića je dala značajan doprinos iskustvu i učenju o razlikama kako je jedno načelno a drugo zbilja, a nročito da su neke snage uvijek i u svakom trenutku tako napredne da su avangarda a neke druge su za neki drugi tretman;
- kao sociologinja iz biranog kruga je radila i napravila karijeru prvenstveno istraživanjima društvenih promjena tadašanjeg društva, čiji glavni rezultat je bio da društvo napreduje ali još puno više i stalono napreduju tehnomenadžerske i slične snage, tako dobro da prate svjetsku razinu a kasinije i da su nam oni veliki izvozni adut. Vrhunac te karijere i odgoja novih generacija je bio sa nalizom i stavom o iznimnoj osobnosti Radimira čačića, koji je sam tako sposoban da može sam i to jedini preporiditi društvo, uz napomenu da su iz istog dvorišta, zajdno sa počasnom predsjednicom stranke, a ne samo starnački vezani. Njezin kolega Županov se sa velikim kašnjenjem i uz ispriku osvrnuo na to s mišljenjem da je kolegica očigledno radila na krivim uzorcima. Kolega Nebojša Popov iz Srbije s eje izrazio da su imali sumnje ali nisu istraživali kasno je, da su društvene odnove od poečtka sedamdesetih prešle na sustavne pljačke kao osnovu društva. Brojni sociologisjki diletanti i brojni vanjski stručnjaci su već od sedamdesetih imali sasvim drukčiju sliku toga što vide, uključujući neke iskusne sociologe. Već krajem sedmadsetih su na Filozofskom fakultetu održane neke javne prezentacije više vanjskih doktorantskih sitraćživanja na tu temu;
- u društveno-političkim zbivanjima sedamdesetih i osamdesetih te početkom devedesetih, Vesna Pusić je opet postupala jako iskusno, što je također ostavilo traga. Bila je naprdna javna osoba, što se je najviše iskazivalo olajavanjem Šuvara, izbjegavanjem prljavih balkanskih tema pa i zbivanjima u zagrebu, Ljubljani i Beogradu i sličnim;
- tako je, u suradnji sa kućnim frendovima iz istog kruga, Savkom, Ratkićem ... a zatim i drugima, u parvo doba na pravom mijestu plasirala čuvena liberalna pisma za spas nacije, tako da će ona stići u bitnim ulogama, što je familijarna tradicija i tradicija cijelog miljea, bez obzira na obzir i bilo šta;
- u liberalnom političkom angažmanu je najjači trag ostavila kao kolektivno predsjedništvo države koje uklanja najveću smetnju Budišu i zatim kontrolira i moderira idući problem, Račana, za kojeg je prilikom smrti rekla da je jedini bio iskusan i znao sve o čemu se radi u ulozi Vlade dok oni ostali nisu imali pojma;
- nakon takvog isksutva i ostavljanja traga u evidentnom najsupjelijem sudjelovanju u vlasti do sada, logično je bilo da je potom ostavila veliki trag u upravljanju Zagrebom (vidi gore), toliko jak trag da je nakon toga liberalno upravljanje koje simbolizira socijaldemokrat Bandić na dulje vrijeme primorano slijediti novopostavljene kriterije;
- u svije zadnje državne izborne kampanje se je Vesna Pusić istakla principjelnim i nefoteljaškim pristupom, za razliku od takvih pojava, i tako čvrsto fundirala liberalna i principjelna pravilaa kao i u svemu čega se je dotakla prije,
- nakon toga je logično da je prerasla okvire i RH i Balkana te da samo može odigrati ključno ulogu u spasenju istih vezano na EU. Neki zluradi i niski to čitaju drukčje, da je od malena friend Čačić konačno shvatio da mu više šteti nego koristi te da ju je otpremio iz stranke tako da, u dogovoru sa kuhinjama (HDZ, Mesić, Goldstein ...), ojačaju "bolje pakt nego rat" i skrate malo neke druge (Milanović SDP, HSS Friščić) koji su se pokazali nediscipliniranim oko vječnih pravila napretka u RH i po Balkanu koji nestaje, tako da je i u toj varijanti Vesna Pusić ponovno osatvila jaki trag, uvijek isti rukopis, kao dio istog šireg rukopisa (ništa nije važno pa ni vlastita osoba, važno je slika avangarde i tko je avangarda).
Tako su određeni slovenski krugovi u pravu. U nekim davnijim razdobljima (sedamdesete, naročito početak osamdesetih) je nastalo definitivno odvajanje naprednih snaga unutar ex SFRJ na turbo napredni dio i smušeni dio kod njih. Vesna Pusić je školski istaknuti lik i djelo ovog turbonaprednog djela (i drugi HNS istaknuti - Savka, Čačić, Mesić, Ferenčak, Košiša ...; u Beograadu otac i sin Tadić ...), za razliku od tog drugog (kojeg simboliziraju npr. Drnovšek, Žižek, Marko Brecelj i razna rulja).
Nakon toliko generacija Pusića i posebno najnaprednije Vesne neće ništa biti isto, skokovito dolazimo tamo gdje smo bili negdje prije 100 godina a svakako ćemo jednom stići i do razdoblja dr Mačeka i Holjevca.
Interesantno, i kao uvijek
Interesantno,
i kao uvijek i zbunjujuće i poučno. Tako široki pristup nije moguće shvatiti bez šireg predznanja detalja, malo dužeg razmišljanja i malo dubljeg promišljanja.
Anyhow, uvijek je dobro čuti nešto temeljito.
Ma kakvu god mi vodili
Ma kakvu god mi vodili politiku prema Srbima, ostati ćemo im trn u oku. Isto kao što je Kosovo "koljevka srpske države" tako je i Dubrovnik "najveća "srpska luka". (nedavno pisalo u glasniku srpske patrijaršije u Zagrebu.)