Tagovi

Zahvalnost i pobjeda

Oluja 1995. (photo by www.vecernji.hr)

Danas je državni praznik. Dan zahvalnosti, dan pobjede. Dan Hrvatske. Moj djed je poginuo za nju, ubili su ga srpski žandari. Moj otac je poginuo za nju, ubili su ga komunistički partizani. Dobar dio svog života aktivno sam rušio Jugoslaviju i stvarao uvjete za slobodnu Hrvatsku.

Zato ja danas slavim i ne zanimaju me uobičajeni prigovori. Da, moglo se državu i bolje osnovati. Sigurno! Pametnije? Možda. No to nije danas, barem ne danas relevantno. Države koje su imale sreće da se osamostale davno prije nas, osnivane su od ubojica, razbojnika, gusara – koji su se nazivali kraljevi, kneževi, prinčevi. I nitko to danas više ne spominje. Ni predbacuje.

Objesio sam sinoć hrvatsku zastavu na kuću. Imam svojih 700 m2 zemlje i kuću na koju mogu objesiti hrvatsku zastavu bez da se moram bojati posljedica. Čak ne vješam ni državnu, nego lijepu emigrantsku zastavu koja je prošla kroz brojne demonstracije od Muenchena do Pariza.

Ima onih koji u ovu Hrvatsku ne vjeruju. Ja vjerujem Kao mladi novinar u Matici hrvatskoj sam slušao o tome kako je Hrvatska krasna i kako bi svaki naš susjed rado štogod teritorija otkinuo. Pitao sam se da li je to istina. Slušao sam da Jugoslavija izvlači iz Hrvatske više prihoda nego što je Engleska izvlačila iz Indije. Pitao sam se da li je to istina.

Doživjeli smo to. Sve je to bilo istina. Od Hrvatske bi svi susjedi, od Talijana, Slovenaca, Bošnjaka do Srba rado otkinuli koji komad, kad bi mogli.

Iz Hrvatske se više ne izvlači prihod nego ostaje u Hrvatskoj. Autoput Zagreb-Split (na kojem smo mama i ja 1971. izgubili svaki 4 prosječne plaće) je stvarnost. Opći napredak, usprkos nesposobnim vladama i ministrima je uočljiv. Za dobronamjerne. Oni drugi me danas ne zanimaju.

1990. godine čim se moglo, vratio sam se u Hrvatsku i doveo svoju obitelj. Mojim sinovima (tada 12 i 14 godina) nije to lako palo. Moja supruga i ja smo se vratili kući, no jedina kuća koju su sinovi poznavali je bila u Bavarskoj. Ali da se onda nismo vratili, nikad se ne bismo vratili. A ja sam htio dati mojim sinovima domovinu.

Jednom, prije mnogo godina, moj stariji sin me je upitao:“Tata da li si ti 1990. god. sigurno znao da će biti rata? Da si sigurno znao, da li bi nas svejedno doveo ovamo?“

Moj odgovor je bio“Da. Doveo bih vas u svakom slučaju. Naše mjesto je uz narod. Kako njima tako i nama.“ Dečki su bili zadovoljni odgovorom.

Ja nazdravljam prazniku i onima koji ga slave. Oni drugi me danas ne zanimaju.

Komentari

Morao sam s vama podijeliti

Morao sam s vama podijeliti komentar Drage Pilsela s H-Altera o samoj proslavi, iako je to možda tema za cijeli novi dnevnik:Gdje se zapravo slavilo
Drago Pilsel
Fešta koju Marko Perković tradicionalno povodom obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti organizira u rodnim Čavoglavama ove je godine nadmašila dosadašnja čavoglavska slavlja, zasjenivši fešte u Kninu i Sinju. U Čavoglave je stiglo oko šezdeset tisuća ljudi, među kojima je bilo više od 400 moto bikera iz Hrvatske i Slovenije. Slobodno možemo zaključiti, parafrazirajući biskupa Antu Ivasa, koji je, da pokaže Ivi Sanaderu gdje se zapravo slavi, svoj dan završio u zagrljaju s Thompsonom, pod žestokim vatrometom, i to uz Matoša: Dok je srca i Čavoglava, bit će i Croatie. Jebeš ostalo. Amen. Aleluja. Za dom!

Tko je glasao

Hvala svim pravim i

Hvala svim pravim i nesebičnim braniteljima.
No, da su znali da se bore za slobodnu Hrvatsku,
ali za građane Hrvatske u najtežim okovima dosad (nezaposlenosti, dugova,
bezperspektivnosti, nepravde, korupcije, pljačke...) mislim da
bi razmislili dvaput.

Hvala Tuđmanu, ocu nacije.
Ali ja više volim da me krade susjed,
nego vlastiti otac.
Zato se takvog oca odričem. Koliko god on
napravio pametnog na ratnom planu, tolko je zasro na svim ostalima.

Tko je glasao

Hvala svim pravim i

Hvala svim pravim i nesebičnim braniteljima.
No, da su znali da se bore za slobodnu Hrvatsku,
ali za građane Hrvatske u najtežim okovima dosad (nezaposlenosti, dugova,
bezperspektivnosti, nepravde, korupcije, pljačke...) mislim da
bi razmislili dvaput.

Možda sam prepotentan, ali sebe smatram jednim od tih, ne zato što sam HR branitelj dragovoljac od 1990, već zato jer su me zajebli u svemu za što sam žrtvovao skoro pa sve, ali doslovno sve što sam imao i do čega mi je onda bilo stalo.
Sada još samo ponekad poželim da se bar još jednom vrati 90. i 91.,.. ali to su one žute minute i srečom kratko traju.

Tko je glasao

Sigurno nisu pravi oni koji

Sigurno nisu pravi oni koji su prigrabili raznorazne privilegije. Jebate, ako idem susjedu DRAGOVOLJNO
pridržat pajceka, pa neću mu onda poslije naplaćivat.
Pa ako me susjed i mobilizira, onda je mobilizirao
i sve ostale sposobne. Znači opet se ništa ne plaća.
Jer odrađujem dug - domovini.
Jedino što očekujem od vlasti koja me mobilizirala,
da me sačeka radno mjesto koje sam i napustio,
i da u novoj državi bude bolje nego u staroj.
Znači veći izbor radnih mjesta, pa time vjerovatno,
i šansa za bolju plaću.

Ja stvarno ne znam u ovoj rvackoj ko je više lud a tko zbunjen.

Tko je glasao

Potpisujem sve što kažeš.

Potpisujem sve što kažeš. Jebate umjesto NAS dragovaoljaca i mobiliziranih ispalo je nakraju da rvacka ima najskuplju plačeničku vojsku na svijetu. Lažovima i lopovima dali lažne mirovine, a nama sjebali firme i poslali nas na biro, jer kao koji vam je k... bio kada niste bar tražili mirovinu na PTSP. FUJ FUJ FUJ FUJ

Tko je glasao

Čestitam svima dan pobjede.

Čestitam svima dan pobjede. I veliko hvala, još jednom, svima koji su svoje živote nesebično stavili na branik domovine.

Tko je glasao

Vama, kojima Hrvatska nesto

Vama, kojima Hrvatska nesto znaci, umjesto uobicajene, izvolite ovu cestitku:

MOJA HRVATSKA

Izbodena, izgazena,
Popaljena, ponizena,
Prodavana, proganjana,
I pljuvana, i pljackana,
Na samrti, al' jos ziva,
Poput tigra, poput diva
Viteski se, hrabro brani
Od cetnika, od nemani.

Htjedose je kroz vjekove,
Okovati u okove,
Nastojase unistiti,
Pokoriti i srusiti,
Podjarmiti, osvojiti,
Groblja njome napuniti.
Branila se poput diva,
Ostala je zato ziva.

Kroz povijest je ona svoju,
U velikom, Boze, broju
I cvilila, i plakala,
Grcila se, uzdisala,
Padala je, ustajala,
Krvarila, opstajala,
Borila se poput diva,
Pa je danas, jos nam ziva.

Ko sto drznik nikad nije
Unistit je mog'o prije,
On ni nece to uspjeti,
Jer ce svugdje odoljeti,
Pustosenju svakoj steti,
Krvnicima bez pameti.
Ostati ce vjecno ziva.
Neslomljiva, poput diva.

Tko je glasao

Nikakve riječi ne mogu

Nikakve riječi ne mogu dovoljno dobro opisati žal i sječanje na one kojih više nema među nama, i samo naša djela mogu dokazati da uzalud nisu poginuli.......

Neka im je laka hrvatska zemlja.......

Tko je glasao

Znam da je Vrdoljak ovo

Znam da je Vrdoljak ovo naručio za himnu HOO-a, i da je Gibo baš ne pjeva više puno, ali se ja svaki put kad je čujem naježim i mislim da je jako prigodna - prije svega mislim na onaj stih - sve to vrijedilo je truda/bola... i naravno Bog i Hrvati:-)

Tko je glasao

Odličan tekst za proslavu

Odličan tekst za proslavu kakvu trebamo... Bar jedan dan da budemo zahvalni na onome što JESMO postigli, bez afera, bez skandala, bez optuživanja... Dan kada možemo biti zahvalni što imamo cjelovitu državu koja usprkos svemu ide naprijed i postaje nam pravi dom, dan kada zbrajamo sve pozitivno. Hrvatski Thanksgiving.

Tko je glasao

Još i danas se naježim kad

Još i danas se naježim kad čujem Brothers In Arms od Dire Straitsa...

Banijska ratna praskozorja - Gordan Lederer

Za slobodnu Hrvatsku su zaslužni mali ljudi. Oni koje svakodnevno susrećete na kiosku, u dućanu, u autobusu. Oni koji se ne hvale svojim sudjelovanjem i oni koji ništa ne traže zbog toga jer su napravili ono što su morali. Jer oni su dobili ono za što su se borili. Slobodnu Hrvatsku.

Tko je glasao
Tko je glasao

Danas se sjecam skolskog

Danas se sjecam skolskog frenda iz moje klupe i mog susjeda iz najranijeg djetinjstva.
I da se ne zaboravi:

Živko Krstičević (Zagreb, 1954. – Turanj kod Karlovca, 1991.), filmski snimatelj, fotograf i producent, snimatelj brojnih spotova i TV-emisija. Bio je apsolvent ADU i FF u Zagrebu. Poginuo kao ratni reporter.

Pocivali u miru!

Tko je glasao

Upravo danas, 30. 12. 2009.

Upravo danas, 30. 12. 2009. godine u 11 sati na Turnju (predgrađe Karlovca) okupili su se karlovački ratni snimatelji, njih 15-tak i prisjetili se pogibije Živka Krstičevića koji je poginuo upravo na današnji dan 1991. godine. Informacija o tome bit će i na našoj web stranici www.radio047.hr

Zdenko Pomoravec
RADIO 047
Put Davorina Trstenjaka 1
47000 Karlovac

PS i sam sam 1991. godine napravio neke od prvih snimaka, istina VHS kamerom, razaranja Karlovca.
LP
Zdenko (Poma)

Tko je glasao

On je napravio antologijsko

On je napravio antologijsko snimateljsko djelo, sustavno je dan za danom snimao sustavno granatiran nepovoljni a ključni hrvatski položaj na rubu Karlovca, gdje se je neprijateljska strana sa dobrog položaja zabavljala do mjere valjda svjetskih rekorda u količini granata i streljiva pa jedinici mjere. Zbog toga je sigurno bio posebno obrađivana meta, kao Lederer, i poginuo je najednom otpočetom streljanom nakon primirja, dok nekim strancima pokazuje ratnu situaciju.

U takoj situaciji prepovoljne pozicije neprijatelja se desio blizu i čuveni slučaj Hrastov, kad je nova smjena za streljanu po hrvatskoj liniji obrane i Karlovcu od nekakve ležernosti umjesto iza brda kao normalno preko mosta ulazila u Karlovac. U situaciji kad su snimatelji i strane delegacije sustavne mete i ubija se sve što se miče, svi se čude kako Hrastov bar kao etnički Srbin nije po ženevskoj konvenciji uspio zarobiti pun kamion za streljanu raspoloženih sprskih dečki i kako zbog pucanja po njima nije osuđen kao veliki zločinac. Ti koji se čude to isto ne bi uspjeli ni u simuliranim uvjetima. U takvoj ratnoj situaciji kad netko nepredviđeno juri na tebe se često najprije nagonski puca pa tek provjerava, makar bili i tvoji.

Tko je glasao

Lederer je prije ovih snimki

Lederer je prije ovih snimki postao svjetski slavan prvim impresivnim snimkama masovnog bjega preko planina i stradavanja Kurda na sjeveru Iraka 8i nekim drugima). Zbog te su vjerodostojnosti ove snimke za domaću i stranu javnost bile najvažniji uvod u rat koji je već počeo. Bio je svjestan toga značaaj i da je zato najsustavnije obrađivana meta, ali nije odustajao od te svoje svjetske misije. On je nesporno jedan od rjetkih svjetskih likova iz Hrvatske.

U ovo doba nakon Oluje 1995.g. je u Pounju bilo prekrasno vrijeme, tišina i statična situacija, što je nas domobrane dan za danom razvlačilo više i, osim bauljanja uzduž ceste uz Unu i iza u Banovinu, bilo je sve teže ubijati vrijeme. Na suprotnoj prepreglednoj strani je vladao muk i samo poneki znak nekog pomicanja. Oni su se kretali samo noću a mi, osim na kontaktnim točkama u gradićima s UNPROFOR-om, nismo prilazili Uni jer te svaki snajper pa i pištolj skida kao na dlanu. Jednom kad je neka kap prelila čašu dosade i racionalnosti sam se sjetio kratkog snimka kad Lederera pogađa snajper i, znajući da je praktički sigurno, to lirski iskušao pažljivim dolaskom do Une. Dolazak i boravak 10-tak minuta uz rijeku je u svijesti tekao kao pjesma ali sam u povratku doživio kaos svijesti od zbrkanih znakova kolega domobrana i diktata u glavi da moram mirnim i uspravnim hodom, da nečim drugim sam sebe ne pretvorim u metu. Dok sam dugo dočekao gašenje požara pomoću piva, bilo je veoma mučno od raznih analiza. Pouka, lirika za sve trenutke ni za svakoga.

Tko je glasao

O Ledererovoj pogibiji

O Ledererovoj pogibiji slušao sam u kolovozu 1992. od Damir Tomljanovića Gavrana i Tome Medveda, pripadnika Tigrova koji su bili s njim kad je snimao.

S Tomom Medvedeom obilazio sam položaje iznad Dubrovnika prema Trebinju kad nas je zasula vatra iz minobacača 120 mm. Gdje god da smo se sklonili (pod kamion s eksplozivom, iza suhozida, kuće bez krova) mogli smo poginuti, ako ne od šrapnela, onda od razbijenog kamenja. Iako je Tomo bio na zadatku, odlučio je napustiti položaj i spasiti me. Otpuzali smo do nekog vozila, pa me odvezao do baze 3. bojne 1. brigade u Zaton. On se vratio na položaj jer je trebao obaviti smjenu ljudi na prvoj crti.

Sjedio sam u bazi, a Dragan Basić (moj zemljak iz Privlake kod Vinkovaca) razgovarao je s Tomom. Odjednom smo preko motorole čuli potmulu eksploziju i muk. Basić je uzeo argetinku i "odletio" na položaj. Izvukao je Tomu, kojeg je eksplozija odbacila, ali ga ništa nije pgodilo. Natukao je vratne pršljenove pri padu na kamenje, pa se iz stacionara vratio na bojište sa šamsovim ovratnikom.

Eto, takve ja branitelje poznam i takvima danas zahvaljujem.

Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.

Tko je glasao

Tomo je legenda, tri puta

Tomo je legenda, tri puta ranjen i nikada nije odustajao. Već dugo brigadir (onaj s brčinama na Ledererovoj snimci).
Svaka mu čast!

B-52

Tko je glasao

Drago mi je da ga poznaješ.

Drago mi je da ga poznaješ. Pozdravi ga. Sjetit će se. I pokojni Damir Tomljanović Gavran dobio je tek posmrtna odlikovanja. A mislim da ni Dragan Basić nije dogurao dalje od pukovnika. Nisu se imali vremena grebati, ni potezati veze. Ratovali su. Drago mi je da sam sreo te ljude i da znam tko su istinski heroji. Žalosno je kako se u u ovom ratu postajalo general.

Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.

Tko je glasao

I Basić je brigadir.

I Basić je brigadir.

B-52

Tko je glasao
Tko je glasao

Hrvatsku su spasili ti

Hrvatsku su spasili ti pristojni stasali momci, i uz njih na brzinu uključeni još mlađi, koji su preuzimanjem inicijative spriječili da sve konce tako složeneg rata preuzmu potpuno nepripremljene i nesposobnije starije ekipe i krimogene strukture, što je kod nadmoćne protivničke strane bilo od početka do kraja. To ima dragocijeni učinak i na ostala ratna i postratna zbivanja, jer i uz velika iskušenja i zbrku ta neka naša kičma nije otišla k vragu, dok kod bivšeg neprijatelja to još uvijek igra ključne uloge. U tom smislu je i za nas i za bivše neprijatelje dobro da se blago pomaljaju znakovi časnije strane tih zbivanja, praktički pregaženi nekim drugim praksama.

Snimatelji i novinari su dobili prve odlučne bitke sa takvim neprijateljem i raskrinkali ga, uz velike žrtve. Lederera su de facto ubijali cijeli dan odbijanjem davanja helihoptera, ali to je vjerojatno bio ključni trenutak kad je svima postalo jasno po kakvim pravilima će se "igrati". Moj prijatelj snimatelj Dragec Ruljančić je uskoro uspio zadržati kameru koja snima neku banijsku kuću dok granate padaju na njih i još ostati neozlijeđen, pa je to akceptirao i stari partizan Joža Horvat među njima, koji je sumnjao da je to ustaška propaganda da prijateljski partizanski narod napada i došao provjeriti na licu mjesta. U blizini je neprijatelj potom uspio uredno likvidirati rusku reportersku ekipu i pripisati to ustašama, što nije uspjelo. Potom su napredovali i Siniši Glavaševiću uredno preko televizije najavljivali šta će mu se desiti. I Živko Krstičević je vjerojatno ciljano ubijen. Ne čuje se ništa oko takvih ciljanih ubijanja istine, kao da smo to apsolvirali i imamo paradigmu za dalje.

Tko je glasao

Hm, hm... Evo još jedne

Hm, hm...

Evo još jedne prispodobe... Kad su mi zabranili ići u Vukovar i do Vukovara (studeni 91.), dali su zadatak Joži Horvatu da telefonom obavi stvar. On je malo zvao Gorinšeka, malo (nemam pojma koga) i natrkeljao nešto čega se ni ja više ne sjećam, a onda zasigurno nitko drugi tko je tada čitao Vjesnik.

P.S. Na ovome mjestu nećemo o s..... Sorry za ovo.

Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.

Tko je glasao

Čestitke svim pravim

Čestitke svim pravim braniteljima i osloboditeljima. Cerovac da Vas nema na pollitika.com, trebalo bi Vas izmisliti:-)

Tko je glasao

Ivane, čestitam ti

Ivane, čestitam ti današnji praznik!
Tebi i svima onima kojima je Hrvatska u srcu i znaju što danas slavimo.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Također spadam u red

Također spadam u red povratnika i onih koji su aktivno doprinosili. Slavim na svoj način. Dalje od službenog.

Sjećam se energije, nečega u zraku što nas je vezivalo. Sasvim nepoznate ljude. Sjećam se zajedništva vojske i naroda. Gdje god si došao ili ušao u uniformi, svi su te tapšali, smješili se, zapitkivali pa i čašćavali.
I bilo je lakše, čak i kad je bilo jako teško.

Onda je to nestalo. Ostalo mi je samo sjećanje.

Svim pravim braniteljima čestitam i želim da se što duže sjećaju.

B-52

Tko je glasao

O.K. Ovo je jedan domoljubni

O.K. Ovo je jedan domoljubni tekst i kao takav je sasvim u redu. Također se pridružujem čestitkama povodom Dana pobjede i Dom. zahvalnosti.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci