pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Sigurno nisu pravi oni koji su prigrabili raznorazne privilegije. Jebate, ako idem susjedu DRAGOVOLJNO
pridržat pajceka, pa neću mu onda poslije naplaćivat.
Pa ako me susjed i mobilizira, onda je mobilizirao
i sve ostale sposobne. Znači opet se ništa ne plaća.
Jer odrađujem dug - domovini.
Jedino što očekujem od vlasti koja me mobilizirala,
da me sačeka radno mjesto koje sam i napustio,
i da u novoj državi bude bolje nego u staroj.
Znači veći izbor radnih mjesta, pa time vjerovatno,
i šansa za bolju plaću.

Ja stvarno ne znam u ovoj rvackoj ko je više lud a tko zbunjen.

On je napravio antologijsko snimateljsko djelo, sustavno je dan za danom snimao sustavno granatiran nepovoljni a ključni hrvatski položaj na rubu Karlovca, gdje se je neprijateljska strana sa dobrog položaja zabavljala do mjere valjda svjetskih rekorda u količini granata i streljiva pa jedinici mjere. Zbog toga je sigurno bio posebno obrađivana meta, kao Lederer, i poginuo je najednom otpočetom streljanom nakon primirja, dok nekim strancima pokazuje ratnu situaciju.

U takoj situaciji prepovoljne pozicije neprijatelja se desio blizu i čuveni slučaj Hrastov, kad je nova smjena za streljanu po hrvatskoj liniji obrane i Karlovcu od nekakve ležernosti umjesto iza brda kao normalno preko mosta ulazila u Karlovac. U situaciji kad su snimatelji i strane delegacije sustavne mete i ubija se sve što se miče, svi se čude kako Hrastov bar kao etnički Srbin nije po ženevskoj konvenciji uspio zarobiti pun kamion za streljanu raspoloženih sprskih dečki i kako zbog pucanja po njima nije osuđen kao veliki zločinac. Ti koji se čude to isto ne bi uspjeli ni u simuliranim uvjetima. U takvoj ratnoj situaciji kad netko nepredviđeno juri na tebe se često najprije nagonski puca pa tek provjerava, makar bili i tvoji.

O Ledererovoj pogibiji slušao sam u kolovozu 1992. od Damir Tomljanovića Gavrana i Tome Medveda, pripadnika Tigrova koji su bili s njim kad je snimao.

S Tomom Medvedeom obilazio sam položaje iznad Dubrovnika prema Trebinju kad nas je zasula vatra iz minobacača 120 mm. Gdje god da smo se sklonili (pod kamion s eksplozivom, iza suhozida, kuće bez krova) mogli smo poginuti, ako ne od šrapnela, onda od razbijenog kamenja. Iako je Tomo bio na zadatku, odlučio je napustiti položaj i spasiti me. Otpuzali smo do nekog vozila, pa me odvezao do baze 3. bojne 1. brigade u Zaton. On se vratio na položaj jer je trebao obaviti smjenu ljudi na prvoj crti.

Sjedio sam u bazi, a Dragan Basić (moj zemljak iz Privlake kod Vinkovaca) razgovarao je s Tomom. Odjednom smo preko motorole čuli potmulu eksploziju i muk. Basić je uzeo argetinku i "odletio" na položaj. Izvukao je Tomu, kojeg je eksplozija odbacila, ali ga ništa nije pgodilo. Natukao je vratne pršljenove pri padu na kamenje, pa se iz stacionara vratio na bojište sa šamsovim ovratnikom.

Eto, takve ja branitelje poznam i takvima danas zahvaljujem.

Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.