ZAHTJEV ZA ZAŠTITU USTAVOM ZAJAMČENOG PRAVA

ZAHTJEV ZA ZAŠTITU USTAVOM ZAJAMČENOG PRAVA
I SLOBODE ČOVJEKA I GRAĐANINA (Članak 66. Zakona o upravnim sporovima)

Odlukom DSV-a IS-6/03 od 10. travnja 2003.: „Za suca Prekršajnog suda u Sisku imenuje se Tonči Majica odvjetnik iz Zagreba. Imenovani sudac stupit će na dužnost 01. lipnja 2003. Na temelju članka 122. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske sudac Tonči Majica imenuje se na vrijeme od 5 godina.“

DOKAZ: Odluka IS-6/03 od 10. travnja 2003

Odlukom DSV-a IS-6/03 od 8. svibnja 2008.: „Sudac Prekršajnog suda u Sisku
Tonči Majica ne imenuje se trajno na sudačku dužnost. Sudačka dužnost mu prestaje s danom
1. 1. lipnja 2008.“

DOKAZ: Odluka IS-6/03 od 8. svibnja 2008.

I

Odlukom DSV-a od 8. svibnja 2008. povrijeđene su odredbe članka 5. stavak 2., članka 14. stavak 2., članka 19. stavak 1. članka 26. i članka 44. u svezi članka 54. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske.

Povrijeđena je odredba članka 19. stavak 2. i članka 5. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske kada je DSV svoju odluku temeljio na brojčanom pokazatelju broja donijetih odluka u razdoblju 2005,2006,2007 godina stavljajući iste u srazmjer s brojem odluka koje je sudac trebao donijeti temeljem „Okvirnih mjerila za određivanje broja sudaca u prekršajnim sudovima“ od 1995. , iako navedeni propis nisu okvirna mjerila za rad sudaca u prekršajnim sudovima, niti po nazivu, niti je takav propis donijet.
Naime, okvirna mjerila se uvijek donose za situaciju koja trenutno postoji u zakonodavstvu, a ne anticipira se neko buduće stanje, koje će tek eventualno nastati. Tako su Okvirna mjerila za određivanje broja sudaca u prekršajnim sudovima iz 1995. temeljena na postupovnim zahtjevima Zakona o prekršajima iz 1995. i tada se nije znalo niti moglo znati da će 2002. biti donijet Zakon o prekršajima koji je uveo glavnu raspravu
i postupovne zahtjeve istovjetne Zakonu o kaznenom postupku.
2007. godine donijeta su okvirna mjerila za rad sudaca u svim sudovima (Općinski, Županijski itd.), ali ne i za Prekršajne sudove. Okvirna mjerila za rad sudaca u Prekršajnim sudovima tek su u fazi donošenja.
DSV dakle nije moglo prilikom donošenja odluke primijeniti „Okvirna mjerila za određivanje broja sudaca u prekršajnim sudovima“ od 1995. jer to nije propis koji niti po svom nazivu niti po svojoj pravnoj prirodi može zamijeniti nepostojeća okvirna mjerila za rad sudaca u prekršajnim sudovima temeljena na Zakonu o prekršajima iz 2002. godine.
Radi slikovitosti navodi se da je u 2006 godini na Visokom prekršajnom sudu RH oko 50% predmeta riješeno zastarom kao posljedica Zakona o prekršajima iz 2002 godine,
a ne kao posljedica nekvalitetnih sudaca.

II

Uvidom u spis DSV-a utvrdio sam da u istome ne postoji niti jedna isprava, osim odluke Sudačkog vijeća prekršajnih sudova Su-Sv-27/07-2 od 25 veljače 2008. godine. Odluka DSV- a IS-6/03 od 8. svibnja 2008. donijeta je bez raspravljanja i bez uvida u bilo kakvu dokumentaciju. Iz obrazloženja odluke DSV-a vidljivo je da se ista poziva na podatke iz obrazloženja odluke Sudačkog vijeća prekršajnih sudova Su-Sv-27/07-2 od 25 veljače 2008. godine.
Podaci o mojem radu tijekom 2005, 2006 i 2007. koje je predsjednik Prekršajnog suda u Sisku Mladen Kauzlarić dostavio Sudačkom vijeću, a na kojim podacima je DSV temeljio svoju odluku nisu istiniti.

Prema podacima predsjednika Prekršajnog suda u Sisku :

Rezulat prema propisanim „Okvirnim mjerilima“
(nepostojećim op. T.M.) 2005 g. 2006 g. 2007. g.

45% 37% 49%

DOKAZ: Uvid u spis Sudačkog vijeća prekršajnih sudova Su-Sv-27/07-2

Predsjednik Prekršajnog suda u Sisku nije pri tom dostavio podatke o vremenu provedenom na radu odnosno razdoblja opravdanog izostanka, a što je imalo izravno za posljedicu neistinitost podataka o mom radu. Istiniti podaci jesu kako slijedi:

2005 2006 2007
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Fond sati 2090 sati 2080 sati 2088 sati
Bolovanje + g.o. 680 sati 984 sati 320 sati

DOKAZ: Obračunske liste plaća za navedene godine

Iz navedenih dokaza proizlazi činjenica da je predsjednik Suda uzeo u srazmjer broj riješenih predmeta sa ukupnim fondom sati, a ne u srazmjer sa satima provedenim na radu.
Kao ishod takvog obračuna, primjerice u 2006. godini pola godine opravdanog izostanka nije uzeto u srazmjer s brojem sudskih odluka .Ne samo da sam oštećen prešućivanjem broja dana provedenih na bolovanju, već sam oštećen i neistinitim prikazivanjem broja sudskih odluka koje sam donio u 2007. godini kako slijedi:

Podaci predsjednika Suda:
Odbačaj optužnog akta Prekršajni nalog Obustava postupka Okrivljujuća odluka Ukupno

30 505 46 135 725

Istiniti podaci:

30 575 59 187 852

DOKAZ: Uvid u statističko izvješće predsjednika Suda za 2007. godinu.
Uvid u statističko izvješće suca za 2007. godinu.

Iz navedenog je vidljivo da sam oštećen za razliku stvarnog broja donijetih sudskih
odluka i prikazanih broja odluka, a nisu uzeti u obzir i opravdani izostanci.
Kako je DSV svoju odluku utemeljio na neistinitim podacima o mom radu, a isti podaci su imali izravni upliv na donošenje odluke DSV-a, tom odlukom povrijeđena su moja Ustavom zajamčena prava radi kojih podnosim ovaj Zahtjev, a podnijeti ću i kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu.

III

Odlukom DSV-a povrijeđena je odredba članka 44. i 54. Ustava Republike Hrvatske na način da DSV nije ocjenivao činjenicu da mi je na Prekršajnom sudu u Sisku bilo onemogućeno pod jednakim uvjetima sudjelovati u obavljanju poslova suca.
U razdoblju od 2004 do 2008. predsjednik Prekršajnog suda u Sisku donosio je godišnji raspored poslova suprotno članku 30. Sudskog poslovnika (Nn 80/97) ne uvažavajući moje sklonosti i stručne sposobnosti (30 godina sam zastupao u radnim sporovima), a potom suprotno članku 50. Sudskog poslovnika umjesto da po abecednom redu iz svakog upisnika jednako rasporedi predmete, sebe kao suca pisanom odlukom u potpunosti isključio u suđenju u predmetima gospodarstva. Predmeti iz područja gospodarstva (okoliš, buka, radni odnos, autorsko pravo itd.) su najzahtjevniji obzirom na intelektualni napor i utrošeno vrijeme.
Time je kao predsjednik Suda sebe stavio u nesrazmjerno povoljniji položaj u odnosu na druge suce, povrijedivši time ne samo Zakon već i osnovne kolegijalne standarde. U 5 godina nije riješio niti jedan jedini predmet iz područja gospodarstva, ali je dobio time puno vremena da u jednostavnijim predmetima zadovolji kriterij koji se danas gotovo isključivo cijeni u prikazu uspješnosti sudovanja – broj predmeta.

DOKAZ: Statističko izvješće za godinu 2006. za predsjednika Suda.

Ovim zahtjevom nisam opisao uvjete rada koje sam imao kao sudac Prekršajnog suda u Sisku, smatrajući gornje navode dostatnim za pobijanje odluke DSV-a.
Cijelo razdoblje mog rada kao suca, a posebice nakon što sam donio jednu presudu koja je eksponirana u javnosti, obilježili su neljudski uvjeti rada. Svakodnevno putovanje od mjesta stanovanja do mjesta rada u trajanju 4 sata, svi mogući oblici mobbinga, prijetnje prebijanjem palicom, zaista je previše za jednog suca koji ima 35 godina staža i 60 godina života.

IV

DSV po prvi puta u svojoj praksi nije trajno imenovalo za suca, suca kojem je Sudačko vijeće dodijelilo 163 bodova a rad ocijenilo uspješnim (k tomu na temelju neistinitih i umanjenih podataka o mom radu), iako je do tada bila praksa neimenovanja za manje od 150 bodova.
Jedino spis DSV-a IS-6/03 od 8. svibnja 2008. za suca Tonči Majica zjapi prazan, a u spisima za druge suce nalazi se dokumentacija.
Koji su to posebni kriteriji za suca Tončija Majicu, koji vrijede samo za njega a ne i za ostale suce, a da pri tome nisu povrijeđene odredbe članka 14. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske (Svi su pred zakonom jednaki), članka 44. (Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe) i članka 54. st.2 Ustava (.........svakome je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost).

DOKAZ: Odluka Sudačkog vijeća prekršajnih sudova Su-Sv-27/07-2 od 25 veljače
2008.

Ne smatram svojom posebnošću ili manom, što sam ozbiljno shvatio prisegu koju sam dao kao sudac, što uredno plaćam porez ili novac smatram imovinom.
Bez ukidanja odredbe o imenovanju predsjednika sudova od strane izvršne vlasti, izmjene odredbe kojom se sudac bira na 5 godina, i bez transparentnosti rada DSV-a, nema trodiobe vlasti, neovisnosti sudbene vlasti i neovisnosti i samostalnosti sudaca.
Stoga moje neimenovanje predstavlja samo jednu fotografiju stanja u pravosuđu pred otvaranjem tog poglavlja u pregovorima s Europskom zajednicom.

V

Prije donošenja odluke Upravnog suda u ovom predmetu, molim da Sud uzme u obzir da je u radu DSV-a odnosno prilikom donošenja odluke o mom neimenovanju sudjelovao i sudac Upravnog suda Republike Hrvatske – član DSV-a.

VI

Predlažem da Upravni sud Republike Hrvatske uvaži ovaj Zahtjev za zaštitu ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina, te poništi Odluku Državnog sudbenog vijeća IS-6/03 od 8. svibnja 2008.

Komentari

primati za naše pojmove

primati za naše pojmove veliku plaću i ne raditi ništa je ipak luksuz...
poznata mi je ova materija i mogu reći da su neradnicima uvijek krivi drugi....i samo uzgred, do danas DSV nije trajno imenovao ukupno
šest sudaca a razlog je njihov nerad...

Đto je ovo? Dan napiši

Đto je ovo? Dan napiši nekakav tekst koji čitatelj može pratiti, po novinarskim načelima. Kroz ovu suhoparnu dokumentaciju prenaporno se probijati da bi se shvatilo o čemu se radi.

Zoran Oštrić

Iako nisam dugo na ovom

Iako nisam dugo na ovom webu, primjetio sam jedan problem koji je tipičan za sve portale. Kao i u pravom životu tako i ovdje ima osoba koje smatraju da sve znaju, ili da na sve moraju dati svoj komentar, pa čak i o onome u čega se na razumiju. Smatram da bogatstvo svakog portala čini raznolikost sadržaja koji se na njemu pojavljuju, čime se ujedno osigurava i prisutnost velikog broja osoba iz različitih domena života, što na portalu oslikava različitosti našeg društva. Svjestan sam da ću ovim komentarom stati nekim osobama na žulj, ali moram napisati da je za onoga koji prati rad pravosuđa i razumije se u materiju i problem o kojem se ovdje radi tekst jasan i precizan, te ga se bez problema može razumjeti i komentirati, a onaj tko ga nije razumio ili mu je "prenaporno" probijati se kroz stručni sadržaj teksta, neka se suzdrži od komentara, jer tema i problematika o kojoj se ovdje radi su preozbiljne da bi ih se na ovaj način obezvijeđivalo!

za onoga koji prati rad

za onoga koji prati rad pravosuđa i razumije se u materiju i problem o kojem se ovdje radi tekst jasan i precizan, te ga se bez problema može razumjeti i komentirati, a onaj tko ga nije razumio ili mu je "prenaporno" probijati se kroz stručni sadržaj teksta, neka se suzdrži od komentara

To je naravno mogući pristup. Ne čini mi se primjeren za jedan kolaborativni blog opće prakse, na kojem se, o bilo čemu je riječ, većina ljudi ne "razumije u materiju". Možeš ih prezirati i pisati samo za desetak znalaca, ali plodonosnijim mi se čini pokušati i nestručnjacima razjasniti o čemu se radi.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

DSV je gnjezdo korupcije,

DSV je gnjezdo korupcije, čija se opstojnost garantira njegovim sastavom, tj. načinom izbora DSV-a. Sasvim je sigurno da DSV ne funkcionira kao višeinstitucionalni organ kontrole rada pravosuđa, već je mehanizam kojim se osigurava da pravosuđe ostane pod kontrolom političke mafije, koja obnaša vlast u državi. Da nije tako DSV bi svake godine razriješavao desetke nestručnih i koruptnih sudaca. Nisam upoznat s konkretnim slučajem Tončija Majice, ali iz odluke DSV-a i navedenog u zahtjevu za zaštitu ustavom zajamčenog prava je vidljivo da ne ispunjava kriterije koji su hrvatskom pravosuđu donijeli naziv pravosudna močvara. Nažalost tužbu će rjašavati drugo govno te iste plutajuće močvare, čime je gotovo sigurno da će se postupati po onoj "vrana vrani oči ne kopa" Naime Upravni je sud kao i svi drugi hrvatski sudovi osim svoje sporosti poznat i po nesposobnosti da sudi po slovu zakona, inače se DSV nebi ni upuštao u riziko donošenja odluke koju je donijeo, kada nebi znao da će Upravni sud potvrditi njihovu odluku! Na kraju krajeva DSV je taj koji kroji i odlučuje o sudbini sudaca koji bi se usudili poništiti njihovu odluku.

Upravni postupak je odvratno

Upravni postupak je odvratno dosadan i pravnicima, stvarno nema potrebe mučiti i nepravnike njime.

ja imam jedan upravni spor

ja imam jedan upravni spor koji se vuče već godinama i moj definitivni dojam na tu temu je da se radi o procesu u kojem bi i kafka zavidio

upravni postupak se događa u sudu na kojem nema parnica, na kojem nema odvjetnika niti možeš doći do stanja svog spisa (osim da je u rješavanju ili nije u rješavanju)

a da ne kažem kako se upravni postupci nerijetko (u stvari većinom) baziraju na nepoštivanju zakona prilikom odlučivanja pojedinog državnog tijela što je vrlo često iznimno komplicirano i baš se pitam kako ti ljudi to tamo rješavaju jer ne mogu biti eksperti za baš svaki zakon koji postoji u ovoj državi (i podzakonski propis, da i na to skrenem pažnju; a riječ je o 14.000+ dokumenata)

koliko ja razumijem jedno od temeljnih prava je i pravično suđenje, a jedno od elemenata pravičnog suđenja je i pravovremeno suđenje

Upravni sud poništava svaki

Upravni sud poništava svaki drugi upravni akt koji izdaju ministarstva
http://www.poslovni.hr/2423.aspx

To pobliže izgleda tako da prosječno u 4 godine sud poništi 6.000 rješenja Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva kao drugostupanjskog tijela, koje nakon toga vrati na ponovno rješavanje prvom stupnju, od toga prosječno Gradu Zagrebu bar 4.000, i tako cirkuliraju slučajevi, sve rutinski slučajevi masovnog karaktera ali zaspamani save as trashom iz svih vremena, pa je u 9o % te maoističke prakse sknaadalozno i pomisliti da će samostalnom upravnom referentu biti omogućeno da sam rješi stvar dok je ostalih 10 % rezervirano za one koji se sigurno rješavaju pa taman i da nema veze s mozgom, kao izdavanje uporabne dozvole na Vrbanima III sa pitkom vodom punom razređivača i crnih ulja.

Naša kolegica komentatrica Vesna ŠO je i to turbo sredila a turbo ministrica Marina MD, po uzoru na Vesnu Pusić u vezi zagrebačkog GUP-a - strašno pojačana efikasnost rješavanja na način da se zahtjev (žalba itd.) automatski odbaci (ili prihvati) i onda to postaje trash koji cirkulira i po više puta prijeđe sve orbite i vrati se, klučno omogućujući realizaciju puno sposobnijim i pametnijim impresivnim zamislima.

Pravo rješenje je ono što se inače dominatno radi - da ovdje suci Upravnog suda postanu pomoćni referenti, kopiranti i slično i da stignu rješiti pišljivih 50 % upravnih postupaka u RH a sve ostalo da je nadgradnja koja to nadzire, oko togaa posrduje itd. Tako se inače u RH radi sve značajno, maoistički, na jednog takvog "pomoćnog" dolazi 99 kardeljista i maoista, koji brinu i provode samoupravljanje pod vodstvom partije i kulturnu revoluciju, uz razumljivu dužnu pažnju da bi stvar bila na doličnoj postmodernističkoj razini (osobnost, estetika ...).

Tako da pojam "vuče se godinama" znači da je još rano za rješenje.

Sve se češće spominje

Sve se češće spominje nejadnakost građana pred zakonom, dugotrajnost postupka, kao i skandaloznost presuda, kojima pojedini sudci dokazuju da im su moral i poštenje zadnja rupa na svirali, a o stučnosti takvih sudaca da se i ne govori. Nužnost reforme pravosuđa godinama je omiljena tema političkog prepucavanja upravo onih koji su najodgovorniji za stanje u državi, a koje je stanje rezultat nefunkcioniranja pravne države i institucija u kojima kadrovira politika. Upravo je aktualna ministrica pravosuđa javno izjavila da je stranački vojnik stranke, a vojnici kao što znamo slušaju svoje pretpostavljene, a ne svoj narod. Poznato je da su sudstvo, policija, državne institucije, ustanove i državnih poduzeća čvrsto u rukama političkih moćnika, koji opstanak na vlasti zahvaljuju upravo mitu, korupciji, i zbrinjavanju podobnih političkih kadrova na državnim jaslama i upravama javnih poduzeće. Tu svakako spada i sudstvo koje svako malo uzburka javnost s nekom novom presudom i novim sudačkim „biserom“ iz škrinjice skandaloznih presuda i obrazloženja istih, a za koje umne degenerizacije nije nikada nitko odgovarao, Razlog je jednostavan: O sudačkoj odgovornosti odlučuju kolege po struci, i grijehu, a ne štovatelji i zagovornici etike, morala i zdrave pameti koja razlikuje crno i bijelo, pošteno i nepošteno, savjesno i sramno, i prije svega ono što šokira svaku normalnu osobu. Treba se upitati šta bi bilo s ugledom, dostojanstvom i poslovnim uspjehom pekara koji prodaje prijesne proizvode, mehaničara nakon čijih se „popravaka“ mora koristiti taksi, zubarom čije plombe i popravljeni zubi ispadaju, zidarom čije se građevine prije useljenja moraju rušiti, ili s mnogim drugim uslužnim djelatnicima čija budućnost ovisni o kvaliteti ponuđenih usluga i obavljenog posla. Netko će se možda upitati može li se suca kvalificirati kao visokoobrazovanog državnog uslužnog djelatnika koji za sudsku pristojbu obavlja javnu djelatnost tumačenja i provedbe zakonskih propisa sadržanih u presudi, ili rješenju. Nameće se pitanje ima li razlike između kruha koji se nemože jesti, auta kojim se nemože voziti, zubala koje ne grize i sudske presude koja izaziva sveopće zgražanje javnosti, a koja zbog nedodirljivosti pravosudnih dužnosnika ne podliježe osudi javnosti čime je jasno prekršeno temeljno načelo ravnopravnosti zanimanja i struka, te slobode na kritiku kojoj je cilj upravo ukazati na apsurdnost zakonskih propisa koji ne samo da štiti, već naprotiv, kao što se iz prakse DSV da zaključiti potiču na nerad, donošenje skandaloznih presuda i rješenja, jer struka je solidarna, a ono što je apsurdno, tu solidarnost financiraju njihove žrtve.

To pobliže izgleda tako da

To pobliže izgleda tako da prosječno u 4 godine sud poništi 6.000 rješenja Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva kao drugostupanjskog tijela, koje nakon toga vrati na ponovno rješavanje prvom stupnju, od toga prosječno Gradu Zagrebu bar 4.000, i tako cirkuliraju slučajevi, sve rutinski slučajevi masovnog karaktera ali zaspamani save as trashom iz svih vremena, pa je u 9o % te maoističke prakse skanadalozno i pomisliti da će samostalnom upravnom referentu biti omogućeno da sam rješi stvar dok je ostalih 10 % rezervirano za one koji se sigurno rješavaju pa taman i da nema veze s mozgom, kao izdavanje uporabne dozvole na Vrbanima III sa pitkom vodom punom razređivača i crnih ulja.

Od toga 98 % slučajeva ne bi trebalo doći na Upravni sud RH, pa čak niti na drugi upravni stupanj (ministarstvo) pa se ovdje i u jako puno toga ne radi o pravosuđu nego o ne baš slučajnoj (nego dubokoj interesnoj praksi) davljenja bilo kakve normalne prakse da bi se mogla nastaviti praksa (samo)upravnog poslovanja pod vodstvom partija i udruženih "naprednih" snaga.

Ponavljanje pravosuđe, ovaj, onaj ... je dio duge usklađene kardeljsitičko-maoističke glazbe, koja tako sprječava ostalu glazbu i tonove i svodi ih na zanemarivih i nečujnih ("ne čujem dobro") 1 %.

Uzmimo spomenuti primjer Vrbana III. Rokovi za upravni spor su odavno istekli, ogromni državni i gradski aparati po redvnoj dužnosti nisu napravili ništa i ostaju samo rascjepkani sudski procesi, pa se opet težište prebacuje na pravosuđe. A proteklo je 2 godine, u pitanju je voda kao redovna stvar. S druge strane ogledala nikoga ne zanimaju slučajevi kada sve funkcionira, pa niti u smislu plaćanja. Koja duga ekskluzivna praksa i svijest, veoma dirljivo i veoma dobar uvod za neka drukčija poslovanja, raznovrsnije tržište - tko voli izvoli poslovati s tim i obrušavati se na pravosuđe a tko voli drukčije, da se sve rješi stvarno bar minimalno zadovoljavajuće redovno, okrenuti će se tome.

Suština mojeg dnevnika nije

Suština mojeg dnevnika nije Upravni sud RH, već iznijeti u javnost pod kojih okolnostima nisam ponovno imenovan za suca. U Upravnom sudu ima sjajnih sudaca i manje sjajnih kao i u svakom sudu. Teško im je raditi jer broj predmeta premašuje objektivne mogućnosti rješavanja. Suci nisu perpetuum mobile da se u njih malo ulaže a puno dobije.

Suština problema je već

Suština problema je već odavno poznata, a to je da ne funkcionira višeinstitucionalna kontrola u pravosuđu, kao i činjenica da je uz sječu sposobnih sudačkih kadrova prisutno imenovanje i promocija podobnih osoba, pa je tako moguće da se za sudce Ustavnog suda izaberu političke marionete grješne strukture koje tvrde da novac nije imovina, ili potrkači koji su po mišljenja kako presuditi trčali na Pantovčak, utajivači poreza, osobe koje ne ispunjavaju uvjete za izbor u to tijelo i njima slični, a onda ti i takvi odlučuju o temeljnim ljudskim pravima, i o tome dali su njihove kolege i partija koja ih je izabrala postupali pravilno.. Moš si misliti!

Posebni problem predstavlja izbor Predsjednika Općinskih sudova, a ništa manji problem je i potvrda predsjednika Županijskog suda, ali sve je to u rukama politike i političara, od kojih bi u slučaju da se provede reforma pravosuđa i profunkcionira pravna države 90 posto završilo u zatvoru!

''Stoga moje neimenovanje

''Stoga moje neimenovanje predstavlja samo jednu fotografiju stanja u pravosuđu pred otvaranjem tog poglavlja u pregovorima s Europskom zajednicom.''

ti Tonči bar imaš sve zakone u glavi, a kako će PanonVU...
predlažem da POŠTENI pravosudni organi naprave svoj vlastitu organizaciju koja će ovako argumentirano po lopovima i smradu...

Pozdrav! Eto prozvan sam da

Pozdrav!
Eto prozvan sam da Vam nisam odgovorio, ali ipak jesam.
Da, pok. Mile Majica u najbližem mi je rodu.
Bez obzira na njegovu ponekad pretjerano lijevu orjentaciju, on je
za Sv. Filip i Jakov kao mjesto i ljude učinio što nije nitko do tada
niti će ubuduće.
Hvala na ukazanoj pozornosti glede članka.
Do čitanja!

Je li šta u rodu legendarni

Je li šta u rodu legendarni Mile Majica, čelnik PZ Nova zora iz Sv. Filip i Jakova, vječno najuspješnije zadruge u SFRJ, koji je rušio sve prepreke ?

a pisac ovog dnevnika je

a pisac ovog dnevnika je tonči majica ili netko drugi?

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
Osvojite besplatan EnerGO tretman!
Syndicate content