Tagovi

Zahtjev za ocjenom ustavnosti Ustavnog suda

Ustavni sud je - u usporedbi sa ostalim predmetima - brzo donio odluku o haraču, tj. kriznom porezu kojeg nam je Jadranka namjerila obračunavati do kraja slijedeće godine. I dobro da je tako - na posebno važna pitanja nacionalnog značaja treba reagirati brzo. U ovom slučaju, Ustavni sud je imao i dodatni motiv za brzo djelovanje - naime, teško je obavljati redovan posao kada je Ustavni sud konstantno zasipan desecima tisuća novih prijedloga za ocjenu ustavnosti kriznog poreza - a sve zbog prakse da paravo na povrat harača imaju samo oni koji su podnjeli zahtjev za ocjenom ustavnosti.

Rezultat je pred nama - svojim priopćenjem (pdf file) od 17. studenog Ustavni je sud podržao harač. U tom priopćenju suci Ustavnog suda redom odbacuju prigovore koji su stavljeni na teret kriznom porezu - osobno se ne osjećam kompetentnim komentirati sve, no jedno objašnjenje mi je istoga trenutka privuklo pažnju.

d) Posebno značenje koje ZoPPPM ima za stabilnost javnih rashoda Republike Hrvatske trenutno ima prednost pred zahtjevima za ostvarenjem apsolutne jednakosti i pravednosti u ubiranju posebnog poreza. Privremeno ubiranje posebnog poreza zasnovano je na kvalificiranom javnom interesu, pa pojedine razlike koje ZoPPPM stvara među svojim adresatima, iako podložne kritici, ne dosižu stupanj zbog kojeg bi se taj zakon u ovom trenutku mogao proglasiti nesuglasnim s Ustavom.

Ovim dijelom priopćenja Ustavnog suda direktno se govori kako je Ustavni sud vagao između „zahtjevima za ostvarenjem jednakosti i pravednosti“ s jedne strane, i „stabilnosti javnih rashoda“ s druge strane, te se odlučio u korist potonjega.

Problem je u tome, što su jednakost i pravednost vrednote eksplicitno propisane Ustavom, dok „stabilnost javnih rashoda“ –nije. Da stvar bude gora, jednakost i pravednost nisu samo ovlaš spomenuti u ustavu, već se u članku 51. eksplicitno navodi „porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti“.

No da ne trčim pred rudo – i sama je predsjednica Ustavnog suda, Jasna Omejec rekla kako je presuda iznimno opsežna i napisana na četrdeset i pet stranica, te kako ju treba pročitati prije komentiranja.

Ok, ne budi lijen, odoh ja do www.usud.hr kako bi potražio spomenuto rješenje. I eto ga.. I stvarno je poduže. Dobro, hajde da vidimo što tu piše.

Nakon uvoda u kojem piše što je sve Ustavni sud poduzeo nakon što ga je zasula hrpa prijedloga i zahtjeva za ocjenom ustavnosti, slijedi objašnjenje odbijenice. Suci na samom početku ustvrđuju: „U postupku ocjene ustavnosti zakona Ustavni sud polazi od sveobuhvatnog pristupa Ustavu, pa njegove odredbe sagledava kao jedinstvenu cjelinu“. Djelim to mišljenje, proširujući ga i na ovo rješenje ustavnog suda – rješenje je potrebno gledati kao cjelinu, posebno promatrajući da li se suci Ustavnog suda cijelo vrijeme vode jednakim kriterijima, i u skladu sa člankom 3. Ustava:

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava

No tome nažalost nije tako, te se Ustavni sud upušta u politički voluntarizam, nepoštivanje članka 3. Ustava i niz nekonzistentnih primjena različitih kriterija.

KRITERIJI

  • S jedne strane, Ustavni sud utvrđuje kako harač ne opterećuje najsiromašnije, uzimajući pritom minimalnu plaću (cca 2800 kn) kao „svojevrsnu smjernicu pri konkretizaciji ustavnog jamstva da svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život“ (odjeljak 14.2, pod d), implicitno priznajući time egzistenciju „egzistencijalnog minimuma“ – svote kojom građanin mora podmirivati najosnovnije životne potrebe.

    S druge strane, u odjeljku 15.3, Ustavni sud obrazlažući „načelo vertikalne jednakosti“ harača ustavni sud tretira prihode u njihovom apsolutnom iznosu, ne umanjujući ih za svotu egzistencijalnog minimuma. Tako je Sud ustvrdio:

    relativni odnos gospodarske snage prije oporezivanja osobe A, čiji primici iznose 10.000,00 kuna, prema gospodarskoj snazi osobe B, koja ima primitke u visini od 40.000,00 kuna je 1 : 4. Nakon oporezivanja primjenom stope od 6% u skladu s odredbama ZoPPPM-a, odnos njihovih gospodarskih snaga ostat će neizmijenjen: osoba A platit će porez u iznosu od 600,00 kuna, a osoba B u iznosu od 2.400,00 kuna, pa će odnos njihove preostale gospodarske snage ostati i dalje neizmijenjen, to jest 1 : 4 (9.400,00 naspram 37.600,00 kuna u apsolutnim iznosima mjesečnih primitaka).

    No, gospodarska snaga osobe prije oporezivanja ne predstavljaju njegova ukupna primanja, već primanja umanjena za svotu egzistencijalnog minimuma. Prema tome, omjer gospodarske snage osobe A i osobe B prije oporezivanja iznosi 0,1935 (7200:37200), dok taj omjer nakon oporezivanja iznosi 0,1896 (6600:34800) - dakle, osoba sa većim primanjima postala je gospodarski snažnija u odnosu na osobu sa manjim primanjima nakon primjene harača.

    Relativna razlika između omjera postaje još drastičnija ukoliko se usporede osoba C sa primanjima od 3000 kuna i osoba sa primanjima od 40 000 kuna – iako je osoba B oporezovana po većoj stopi. Tada prvotni omjer gospodarske snage sa 0,0053 (200:37200) prelazi u 0,0040 (140:34800).

    Ključ za pravilno razumjevanje je načelo progresivnog oporezivanja – koje harač ignorira. Ustavni sud s pravom utvrđuje da hrvatski ustav, za razliku od talijanskog ili španjolskog ne propisuje eksplicitno obavezu progresivnog oporezivanja, no ta je obaveza implicitno dana i u hrvatskom Ustavu u formulaciji članka 51: „svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima.”. Naglašavam ovaj dio „u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima“, budući taj termin treba tumačiti na način da se „gospodarskim mogućnostima“ smatra gospodarska snaga osobe nakon što podmiri svoje osnovne egzistencijalne potrebe i osnovne egzistencijalne potrebe osoba koje uzdržava.

    Pitati ćete se – otkud meni pravo da Ustavnom sudu diktiram kako tumačiti ustavne termine. Odgovor je jednostavan – iz Ustava. Naime, članak 3. Ustava propisuje: „(...) socijalna pravda (...) najviša je vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava”. Ovaj primjer pokazuje, kako socijalna pravda nije bila temelj Ustavnom sudu za tumačenje spornih odredbi zakona.

    S treće strane, Ustavni sud pojam „egzistencijalnog minimuma“ – čije je postojanje sam utvrdio u odjeljku 14.2, u odjeljku 15.4 odjednom počinje stavljati u znakove navodnika, relativizirajući njegovu egzistenciju i iznos. U tom odjeljku, Ustavni sud u potpunosti okreće ploču, te priču o „egzistencijalnom minimumu“ pojedinca i osoba koje taj pojedinac uzdržava u potpunosti predaje diskreciji zakonodavca. Čime – poput slona u staklarni – jasno i glasno negira „socijalnu pravdu kao temelj za tumačenje Ustava“. Na ovom mjestu, sucima Ustavnog suda, socijalni položaj samohrane majke sa dvoje djece u usporedbi sa socijalnim položajem samca bez djece postaje apsolutno irelevantan sa ustavnog aspekta.

    .... Socijalna pravda .... temelj za tumačenje Ustava...

    Hm, ne ovim sucima Ustavnog suda.

  • Još jedna nedosljednost u primjeni kriterija upada u oči..

    Tako u odjeljku 15.4 u kojem obrazlaže ustavnost oporezivanja neto primitaka (obzirom na prigovor o socijalnoj nepravednosti takvog postupka), Ustavni sud obrazloženje Vlade komentira riječima „tvrdnjama Vlade Republike Hrvatske ne može se odreći racionalna osnova. Sukladno tome, Ustavni je sud ... ocijenio da se osporeni posebni porez ... "

    Na stranu u ovom trenutku sadržaj tog rezona – koji ja osobno smatram neprihvatljivim, i u neskladu sa socijalnom pravdom – zanimljiv je kriterij odlučivanja Ustavnog suda. Naime, u ovom slučaju, Sud je ocjenio kako stav Vlade ima rezona, te je egzistencija rezona bila dovoljna za prihvaćanje vladine argumentacije.

    U odlomku 15.6 sud opet mijenja priču. Sada utvrđuje kako „se navedenim prigovorima ne može odreći logična i racionalna osnova“ ali to nije dovoljan kriterij za usvajanje prigovora, već se daljnjom argumentacijom upušta u voluntarizam („ipak ne može izvesti zaključak da je riječ o njihovu prekomjernom opterećenju zbog kojega bi ZoPPPM generalno morao biti ocijenjen nesuglasnim s Ustavom“), koristeći još jednom minimalnu plaću kao kriterij.

    Nakon što je egzistencija racionalne osnove objašnjenja Vlade bio dovoljan uvijet, a egzistencija racionalne osnove prigovora na Zakon nije dovoljan uvijet za odluku Ustavnog suda, nedosljednost u primjeni kriterija kulminira u odlomku 15.5. U tom se odlomku odgovara na prigovor kako harač ne oporezuje primitke ispod 3000 kn koji se ostvaruju iz više izvora.

    I tu je Sud zatražio očitovanje Vlade, koje je bezsadržajno. Iz tog se objašnjenja nikako ne može zaključiti na koji bi način takva vrsta oporezivanja bila jednaka prema svima. to je ujedno i prigovor koji se ne može jednostavno odbaciti formulacijom kako se „ne radi o prekomjernom (ne)opterećenju“, budući rezultira situacijom u kojoj osoba sa visokim prihodima (npr. četiri prihoda iz različitih izvora u iznosu od 2990 kuna, što u zbroju daje 11 960 kn) ne plaća ni kune poreza. Kraće rečeno – nikakva racionalna osnova za ustavnost ne može ni teoretski postojati.

    E, tu Sud u potpunosti napušta kriterije kojim se koristio u drugim točkama, te jednostavno zaključuje:

    Ustavni sud u ovom pitanju mora ostati suzdržan s obzirom na podijeljene uloge i odgovornosti zakonodavca i Ustavnog suda. Ustavni bi sud prešao dopuštene granice svoje nadležnosti kad bi se upustio u ispitivanje opravdanosti, svrsishodnosti i racionalnosti mjerila koje je vodilo Vladu Republike Hrvatske u predlaganju, odnosno Hrvatski sabor u prihvaćanju odluke da se posebnim porezom optereti svaki primitak iz članka 4. ZoPPPM-a zasebno, ali ne i njihov zbroj ostvaren u jednom mjesecu.

    Sud nam ujedno podmeće i kukavičje jaje – nitko naime od Suda nije tražio da „ispituje opravdanosti, svrsishodnosti i racionalnosti mjerila“, već da utvrdi da li je konačan rezultat tih mjerila – harač – usuglašen sa Ustavom ili nije. Dakle, kraće rečeno Sud nam prodaje muda pod bubrege, govoreći nam kako on ne smije raditi nešto što nitko od njega nije ni tražio, elegantno pritom zaobilazeći odgovor na pitanje na koje je trebao odgovortiti – da li je ovakav konačni proizvod u skladu sa Ustavom ili nije.

SAŽETAK

Nakon čitanja ovog rješenja ostaje gorak okus u ustima da se Ustavni sud nije vodio jednakim načelima i kriterijima prilikom odgovaranja na prigovore, već je upotrebom ad-hoc kriterija branio unaprijed zauzeti stav.

Suci si kroz kuloare laskaju da su ovom odlukom napravili puno više od odlučivanja o ustavnosti harača, te kako su ovom odlukom povlačili liniju između demokratske procedure (zakonodavne uloge parlamenta) i ustavnih prava (prava na socijalnu državu u ovom konkretnom slučaju). Nažalost, dodatna dimenzija ove odluke ne ide u tom pravcu, već oslikava političku ovisnost Ustavnog suda – što nije ni čudno, obzirom na koji se način Ustavni sud popunjava (isključivom voljom vladajuće većine), te kojim kadrom (bivše tajnice, državni službenici, ministri).

Meni osobno ovaj slučaj predstavlja prekretnicu, nakon koje sam uvjeren da se suci MORAJU birati dvotrećinskom većinom u Saboru, te da se kriteriji za njihov odabir moraju postrožiti i biti u većoj mjeri podložni javnom propitivanju. Štoviše, uvjerenja sam da nije dovoljno samo nove suce birati na taj način, već i da postojeći suci moraju proći kroz javnu raspravu i dvotrećinsku saborsku ratifikaciju.

KOMENTARI

Za sam kraj sam ostavio komentiranje komentara na ovu presudu, a najveću su mi pažnju privukli komentari Jadranke Kosor i Stipe Mesića.

  • Jadrankine svete krave

    Jadranka Kosor je u svom komentaru bila kratka i suzdržana:

    "Kao što znate, presude, odnosno odluke Ustavnoga suda, se ne komentiraju i ja je neću komentirati, nego se one ispunjavaju u potpunosti". ... Zamolila je pritom da se, a nakon današnje odluke Ustavnoga suda, u medijima taj porez više ne zove haračem.

    Rekao bih da je takav komentar očekivan. Svima, pa i Jadranki Kosor i sucima ustavnog suda, jasno je da je porez loš i da po nekoliko osnova krši ustavne odredbe. Sud je odlučio na to zažmiriti – pravdajući se ograničenim djelovanjem poreza i “neprekomjernosti opterećenja”. U tom kontekstu, naravno da premijerka želi da se čitava priča što prije pomete pod tepih, te da se ova loša odluka Ustavnog suda ne komentira i ne analizira.

    Također, ova Jadrankina izjava pokazuje i što je njen primarni interes u cijeloj priči – “o ustavnosti šutite, ali porez više ne zovite haračem!”. Dakle, važniji je spin, način na koji se porez naziva, medijska i politička slika – nego sadržaj, tj. novci koje Vlada svakog mjeseca uzima iz novčanika. Ovime postaje jasno da “jabuka ne pada daleko od stabla”. Jadranka je ipak dugogodišnja Sanaderova desna ruka, a jedina stvar koju se uz Sanadera moglo pošteno naučiti je – kako spinati bez sadržaja.

  • Stipina “pravna država”

    Stipe Mesić je pak u svom komentaru ustvrdio:

    "Moram reći da je to samo dokaz da ova država funkcionira kao pravna država i ja uvažavam odluku Ustavnog suda"

    Ja ne znam gdje to Mesić vidi dokaz da “pravna država funkcionira”. Upratvo suprotno, ja u ovoj odluci vidim kako ona ne funkcionira, tj kako Ustavni sud traži opravdanja za unaprijed donesenu političku ocjenu.

    Za razliku od nas, omraženi nam susjedi – Srbi (ne Slovenci) demonstriraju što to znači “pravna država”: Zbog čaše šampanjca na stadionu Boris Tadić mora na sud

    Naime, beogradska policija podnijela je 16. listopada prijavu protiv Tadića, predsjednika Nogometnog saveza Srbije i drugih nogometnih čelnika te tamošnje ministrice sporta. Naime, nakon utakmice koja je završila 5:0 za Srbiju nazdravili su šampanjcem na stadionu Marakana jer se Srbija plasirala na Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi, prenose srbijanski mediji.
    Prema srbijanskom Zakonu o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim događajima, točenje i konzumiranje alkohola zabranjeno je na stadionima, ali i u krugu od jednog kilometra oko njih. Tadić kao i drugi protiv kojih je podnesena prijava ranije su izjavili kako će platiti kaznu ako su prekršili zakon. Tadić je tvrdio da je samo nazdravio, no ne i da je popio piće.

    Ako se sjećate i mi smo imali predsjednika Vlade kojeg je kamera uhvatila kako ispija čašicu na sportskom natjecanju. I sami znate kako je reagirala naša pravna država – nikako.

Komentari

"skladu sa svojim

"skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima!" - mislim da je ovo bezobrazluk i da je progresivno oporezivanje nepravedno. Samo zato što sam ja spreman raditi ko konj i zraditi 40.000 kn mjesečno ne znači da sam spreman da mi uzmu pola, dok onaj tko laganini radi od 8-16 i zaradi 4.000 kn plaća puno manje poreza. Progresivno oporezivanje nas sprečava da napredujemo i zarađujemo više od nekog minimuma i pokušava nas se strpati kao u bivšem sustavu u prosječnost i da smo svi jednaki. Nikad nismo bili niti ćemo ikada biti.

A što se prava i pravednosti tiče nedavno sam shvatio da nam "pravo" bez pravednosti uopće ne treba. To su ljudske gluposti i onog trenutka kada se pravo odvojilo od pravednosti postalo je samo sebi svrhom. Što će nam pravo bez pravde? Totalna glupost da bi pravnici imali što raditi i zarađivati ogromnu lovu.

Tko je glasao

U banana državi gdje

U banana državi gdje vladaju Superhikovi &jaranen, gdje se vladari brinu tko će još jamiti ( jer to nikako nije prošlo svršeno vrijeme) i ustavni sud kojeg ta ista bratija postavila je odluka sramotna i ponižavajuća za svakog umirovljenika (osim lažnih i povlaštenih) i radnika- ali ta skupina je već tradicionalno tretirana kao stoka sitna zuba i treba im uzeti još jer biraju sposobne lopine a ne svoje predstavnike koji im trebaju služiti a ne ih tlačiti i haračiti. Kako se glasa tako neka se i kusa!

Tko je glasao

U grješnom, podmitljivom, i

U grješnom, podmitljivom, i korumpiranom režimu kakav je hrvatski, ovakva odluka Ustavnog suda samo je logična posljedica prljave rabote mafije ustoličene na Markovom trgu. Mafije političkog predznaka čije sponzore i nalogodavce treba tražiti među pojedincima i interesnim skupinama koji su se okoristili Domovinskim ratom, privatizacijsko-pretvorbenom pljačkom i tajkunizacijom Hrvatske.

Ta je mafija putem svojih stranačkih i političkih marionete ustoličenih u Saboru i vladi, stvarala zakone i propise po kojima su sebi i političkom etablišmentu koji im je u tome pomagao dao u ruke zlatnu žlicu kojom si grabe i prisvajaju sve blagodati privilegirane kaste debila bez odgovornosti, a narodu, ili kako ih je otac izumitelj i glavni mentor privatizacijsko-pretvorbene pljačka i tajkunizacije Hrvatske od milja nazivao rulji, su namijenili nezaposlenost, socijalnu bijedu i dužničko ropstvo.

Ta Tuđmanova zamisao se provodi do dana današnjeg, pa se umjesto stručnih, neovisnih i poštenih sudaca i sutkinja, u hrvatskom pravosuđu uhljebbljava politički podobni, poslušni i pouzdani aparatčiki, a sve dogovoru stranaka i privoli glavnog pravosudnog kadrovnika Vladimira Šeksa.

To su pokazali i izbori za popunu mjesta na Ustavnom sudu, gdje zbog nedostatka političke podobnosti nisu izabrani stručni i neovisni kandidati, jer takvi kao Tonči i Mirjana Jurčić nisu uspjeli dobiti potporu političkih marioneta bez odgovornosti, ali je izabran kumov pajdaš Zvonimir Šeparović, državni prevarant i utajivač poreza Marko Babić, krivotvoriteljica natječajne dokumentacije Slavica Banić, dugogodišnji dokazani falcifikator popisa birača Antun Palarić i Šeksov, opet Šeksov, sukreator zakonodavstva i propisa kojim je mafija legalizirala privatizacijsko-pretvorbenu pljačku i tajkunizaciju, a politički žbiri, aparatčiki i glasačka mašinerija koja je prodefilirala Markovim trgom nagrađena privilegijama i povlasticama na teret i o trošku prevarenog puka.

Stoga je jasno da su i nakon Drive na Markovom trgu na djelu klonovi gramzivaca, aveti i nusprodukata Tuđmanove banane države, aparatčiki u službi mafije koja je dobila državu.

Zato je i ova kao i sve buduće odluke Ustavnog suda, potvrditi ono što im Jacini nalogodavci bude naredila.

Zato će i ova kao i sve buduće odluke Ustavnog suda, dokle god ih budu diktirali, donosili i potpisivali oni koji su režiseri, sukrivci, pa čak i suučesnici u privatizacijsko-pretvorbene pljačka i tajkunizacije Hrvatske, imati ukus gorčine.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

@Pogled: <<< Natrag KAKO

@Pogled: <<< Natrag
KAKO SE NA MARKOVOM TRGU TRAŽE SUCI USTAVNOG SUDA
najbolji sudac je naš sudac
Najvažniji razlog za lošu percepciju sudstva općenito je vrlo niska politička i pravna kultura. Imam običaj pitati studente: Kad igrate utakmicu, je li bolje imati vašeg ili nepristranog suca? Većina smatra da je takvo pitanje smiješno, a odgovor jasan: najbolje je imati svog suca. Zaključak izvedite sami, kaže Branko Smerdel

piše sergej abramov
Tko sve može biti sudac Ustavnog suda? Po radikalnom tumačenju, bilo koji diplomirani pravnik koji je radio bilo gdje, jer diplomirani pravnik stječe iskustvo u svojoj struci radeći bilo gdje, makar i kao konobar ili spasitelj na plaži.
Branko Smerdel i Zoran Malenica, profesori s pravnih fakulteta u Zagrebu i Splitu koji su se suprotstavili takvoj odluci Ustavnog suda, kad su bili pozvani da se stručno očituju u tom predmetu, smatraju da je glavni izvor negativne percepcije u samom procesu izbora. Prevelik utjecaj politike na Ustavni sud izvire iz želje stranaka da svoje ljude uguraju u tu instituciju.
– I sama posljednja odluka Ustavnog suda izbjegava jasno odgovoriti na bitno pitanje: ako je netko zaista pravnik koji se tijekom 15-godišnjeg iskustva u struci istaknuo znanstvenim ili stručnim radom ili javnim djelovanjem, onda nema potrebe da o tome podnosi potvrde – rekao je našem listu Branko Smerdel, profesor Ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu.
Zagrebački profesor posebno naglašava da sam Ustavni sud implicira kako Sabor izbjegava svoju odgovornost za imenovanja ustavnih sudaca zbog uskostranačkih interesa i u tom svjetlu vidi i novu praksu da kandidati za ustavne suce uz svu dokumentaciju podnose i potvrde poslodavaca.

evidentni nepotizam

Novoustanovljenu praksu Sabora vidi rezultatom pukog formalističkog izbjegavanja biti problema.
Slično razmišlja i profesor splitskog Pravnog fakulteta Zoran Malenica, koji je istaknuo da je izbor Miroslava Šeparovića u Ustavni sud zapravo ponavljanje istog obrazca kao u slučaju Slavice Banić.
svi grijesi ustavnih sudaca

Vice Vukojević – ne treba puno gledati unatrag, dovoljno je prisjetiti se njegove nedavne izjave o Jasenovcu kao logoru koji je najmila Židovska općina. Privatni rat Vukojevića s Jasenovcem ne tiče se javnosti i prava je sramota da jedan bivši ustavni sudac takvim izjavama relativizira zločine. Treba spomenuti i sumnje da je tijekom rata silovao Bošnjakinju u Bosni, te da je – potvrđeno – pucao iz armbrusta po slavonskim Srbima. Svoj odnos prema institucijama hrvatske države pokazao je nošenjem odore HVO-a u Saboru.
Milan Vuković – najpoznatiji po izjavi da se u obrambenom ratu ne može počiniti ratni zločin. Taj je ustavni sudac i raniji predsjednik Vrhovnog suda tom izjavom artikulirao državnu politiku kakva je devedesetih vladala prema ratnim zločinima: krivi su samo oni drugi, mi nikako.
Smiljko Sokol – osoba od Tuđmanovog povjerenja, kreator Ustava i svakako ugledni pravnik, no nažalost svoj je ugled upropastio branjenjem prava Tuđmanove obitelji na ušteđevinu, famoznom izjavom da novac nije imovina. Nakon toga ga je malo tko u struci shvaćao ozbiljno.
Ivan Mrkonjić – taj nekadašnji ustavni sudac je, nakon odlaska iz te cijenjene institucije, iskočio u aferi s Prvom hrvatskom štedionicom, uz koju se uostalom, vežu mnogi HDZ-ovci. Taj isti Mrkonjić bio je svojevremeno pomoćnik ministra Andrije Hebranga, a kao predsjednik povjerenstva bio je zaslužan za nasmijavanje šire javnosti.
Marijan Hranjski – nekadašnji glavni državni odvjetnik. Na toj je dužnosti bio do 1999. godine, a potom je prešao u Ustavni sud. Valja se sjetiti da je upravo u tom periodu Haag žestoko kritizirao Hrvatsku zbog neprocesuiranja ratnih zločina.
Ivan Matija – ustavni sudac koji se u svojoj kandidaturi Saboru javno pohvalio svojim višegodišnjim stažom u SDP-u. No, ustavnosudske obveze nisu ga smetale da se često pojavljuje u TŽV Gredelj, gdje je prije toga proveo svoj cijeli radni vijek. Toliko često je bio u Gredelju da su radnici počeli sumnjati da i dalje radi tamo, no on je to otklonio navodeći da je sklopio takav ugovor da se može vratiti u Gredelj kad mu istekne mandat.
Marko Babić – odvjetnik iz Vinkovaca kojem se nije davalo puno šanse za ulazak u Ustavni sud. Tek nakon njegovog ulaska otkrilo se da je nije platio državi 270 tisuća kuna. Neće ni morati to platiti, jer je u tom pravnom pitanju nastupila zastara. Zašto mu država nije blokirala račune zbog tih dugova? Može se samo nagađati.
Jasna Omejec – današnja predsjednica Ustavnog suda ranije je bila članica Liberalne stranke, a govori se da izbor u Ustavni sud može zahvaliti svom prijatelju Zlatku Kramariću. Preko Kramarića veže je se i s osječkim kružokom, odnosno Vladimirom Šeksom, koji godinama slovi kao najutjecajniji kadrovik u pravosuđu. Zbog Jasne Omejec su se štimali i uvjeti za suca Ustavnog suda, pa je Sabor izmjenama zakona snizio kriterije.
Miroslav Šeparović – bivši ministar pravosuđa, šef HIS-a, odvjetnik HDZ-a, odvjetnik protiv HDZ-a, zastupnik INe i PLINACRO-a, branitelj generala Zagorca i Markača, progonjen zbog lažnih optužbi da je iznosio dokumente iz službi. Iako je biografija Šeparovića doista značajna, a njegove ga kolege u pravosuđu uvažavaju, najvažniji dio njegove biografije u privatnoj sferi – vjenčani je kum Vladimiru Šeksu. Zbog toga i zbog lojalnosti HDZ-u, bilo je jasno da će proći čim se javio na natječaj.
Iako ispunjava formalne uvjete, činjenica njegovog kumstva sa Šeksom trebala bi ga diskvalificirati, a ne kvalificirati za suca Ustavnog suda.
– Tako evidentni oblici nepotizma i političke podobnosti razlog su više protiv izbora. Psi laju, a karavane prolaze. HDZ nikako da prihvati činjenicu da njegovi vodeći predstavnici moraju vlastitim primjerom demonstrirati drugačiju praksu. Jer ovo nisu primjeri zbiljske borbe protiv korupcije u društvu i njima se pokazuje da je priča o borbi protiv tog zla i dalje samo priča za Europu – rekao je Malenica.
Poseban problem Malenica vidi u kandidiranju osoba oko kojih se ne slaže ni stručna, ni opća javnost. Takve osobe, smatra, ne pridonose poboljšanju percepcije suda, a među njih svrstava i Slavicu Banić. Njen životopis, po njegovoj ocjeni, nije životopis kandidata za ustavnu sutkinju.
– Kod nas je situacija ovakva: ako netko jako želi doći do vrlo važnih funkcija, on to može napraviti. Naprosto imate osjećaj da se ljudi sami predlažu na dužnosti i budu imenovani. Kad pogledate tko sve zauzima javne dužnosti, onda je jasno da se radi o zakulisnim igrama – kazao je Malenica.

sabor kao arbitar izvrsnosti

Percepciju javnosti prema kojoj u Ustavni sud ulaze pravnici ili političari koji uživaju sinekure prije odlaska u političku mirovinu, zagrebački profesor Branko Smerdel smatra pogrešnom. Najprije, posao ustavnog suca je težak posao, pa čak i kad nema opterećenja politike te suci u Ustavnom sudu odrađuju u najmanju ruku ogroman statistički posao i rješavaju tisuće ustavnih tužbi za zaštitu temeljnih ljudskih prava svake godine.
– Negativna percepcija javnosti dolazi od, sad već ustaljenog, nedovoljno transparentnog postupka izbora sudaca, u kojem političke stranke, sve bez iznimke, nastoje utjecati da suci djeluju u njihovom interesu, a po mogućnosti i po njihovim uputama. Uslijed toga su, od samog početka djelovanja Suda, saborskim odlukama ublažavani kriteriji prosudbe tko je »istaknuti pravnik«, u smislu da je to onaj o kome se stranke dogovore, zaključio je Smerdel.
Pritom odgovornost za negativnu percepciju Ustavnog suda zagrebački profesor vidi i u Saboru i u samom sudu. Posebnu odgovornost vidi i u radu oporbe unutar Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav, koja osim svađe na televiziji, nije poduzela ništa da razriješi pitanje može li predsjednik Odbora davati mišljenja u ime cijelog Odbora. Popravljanje imidža, međutim, ne može se postići propagandom ili radikalnim reformama.
– Najvažniji razlog za lošu percepciju općenito je vrlo niska politička i pravna kultura. Imam običaj pitati studente: Kad igrate utakmicu, je li bolje imati vašeg ili nepristranog suca? Većina smatra da je takvo pitanje smiješno, a odgovor jasan: najbolje je imati svog suca. Zaključak izvedite sami, rekao je Branko Smerdel.

Prilagođeno za ispis
KOMENTIRAJ ČLANAK POŠALJI LINK ISPIS

Tko je glasao

Ustavni sud ocjenjuje

Ustavni sud ocjenjuje ustavnost zakona, a ne pravednost ili nepravednost, mozda jednog dana to skuzite !

Tko je glasao

@Kronologija sory, ali

@Kronologija sory, ali upravo je meritum Mesićevog zahtjeva bio ocjenjivanje ustavnost zakona. Na istom su tragu koliko mi je poznato bila većina dostavljenih i zaprimljenih zahtjeva Ustavnog suda.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

ti si procitao tekst?

ti si procitao tekst?


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

Prema tome, omjer

Prema tome, omjer gospodarske snage osobe A i osobe B prije oporezivanja iznosi 0,1935 (7200:37200), dok taj omjer nakon oporezivanja iznosi 0,1896 (6600:34800)
Matematički sustav na kojem je temeljen harač je jedan od najbedastijih zamislivih i utoliko ova tvoja logika je njima vjerojatno apsolutno nerazumljiva i izgleda im kao neki proračun akceleracije čestica iz hadronskog sudarača.

Općenito porezni sustav koji ima nagli skok kod određene vrijednosti i gdje dobivamo manje para ako više zarađujemo je nevjerojatno blesav te pokazuje ekstremnu nekompetentnost onih koji upravljaju ovom zemljom, a to je stvarno više nego zabrinjavajuće. No, to je samo jedna u nizu imbecilnih odluka koje je proizvodila Sanaderova vlada a ova vlada kontinuiteta uspješno nastavlja.

Da, i onda nam još samo fali da Bandić postane predsjednik do apsolutnog savršenstva :(

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Zbilja, bi li se mogla

Zbilja, bi li se mogla pokreniti neka akcija masovnog slanja prijedloga za ocjenu ustavnosti ove odluke Ustavnog suda?
Mislim da se može tražiti preispitivanje ustavnosti svake odluke, pa tako i ove.

silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

@odluke Ustavnog suda nisu

@odluke Ustavnog suda nisu podložne osjeni ustavnosti.
Nikada o jednoj odluci ( ili presudi ) ne odlučuje onaj sud ili državno tijelo koje je tu odluku donijelo, već neko drugo- žalbeno tijelo.
Ustavni sud je najviša ustavna instanca, izvan i iznad sudbenog, zakonodavnog i izvršno-političkog sustava, pa nema nijedne više rangirane instance koja bi mogla kontrolirati njegove odluke.

Tko je glasao

To bi značilo da Ustavni

To bi značilo da Ustavni sud može neometano donositi protuustavne odluke i nemamo lijeka za to?

silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

@Upravo tako. nitko im

@Upravo tako. nitko im ništa ne može.

Tko je glasao

A sta je s europskim sudom?

A sta je s europskim sudom?

Tko je glasao

@Europski sud odlučuje o

@Europski sud odlučuje o pri/tužbama pojedinaca-građana Republike Hrvatske, protiv presuda/odluka kojima su povrijeđena temeljna ljudska prava i slobode...
Odluka Ustavnog suda kojom se odbija prijedlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti ili odluka kojom se odbija zahtjev za ocjenu ustavnosti zakona nije odluka kojom bi u smislu Europskog suda bilo povrijeđeno neko pojedinačno pravo čovjeka i građanina.
Zakon nije pojedinačni akt, protiv kojega se može pokrenuti spor pred redovnim sudom, koji postupak bi završavao po pravnom lijeku na Ustavnom sudu ( po ustavnoj tužbi).
Zakon je tzv. opći akt koji podliježe ocjeni ustavnosti, a protiv odluke Ustavnog suda nema daljnjeg pravnog puta......osim izmjene ili ukidanja zakona u slučaju promjene političke volje, koja u pravilu, dolazi s promjenom vlasti...

Tko je glasao

to je zanimljiv prijedlog.

to je zanimljiv prijedlog. :)
isplatilo bi se raspitati.


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

Unatoč činjenice da se

Unatoč činjenice da se ponavljam smatram da se u pogledu našeg pravosuđa nikada ne može dovoljno puta ponoviti da je Ustavni sud samo jedna u nizu septičkih jama s plutajućim govnima koje samo totalna i rigorozna reforma kadrova može odstraniti iz struke, koju je složna korimpirana i gramziva politička oligarhija pretvorila u brukui ponizne sluge.

Kadrovirajući kontinuirano u svim segmemntima samo deklarativno slobodne, samostalne i neovisne Hrvatske, političke Tahije svih boja i predznaka su Ustavni sud kao i sve druge hrvatske institucija pretvorile u svoju poslušničku prćiju, tako da je odluka tog i takvbog suda samo logična posljedica političkog diktata.

Naivno je bilo očekivati da bi zlotvori i neprijatelji svoga naroda poštivali Ustav, te digli svoj glas i donijeli odluku protiv onih koji su ih postavili na zobnicu državnih jasala, na zobnicu koju interesno politička mafija HDZ-a i njenih podepaka sustavno pljačka i koju sada treba napuniti upravo haračem.

Sudcima i sutkinjama Ustavnog suda se može spočitati mnogo štošta, ali ne da će rezati granu na kojoj sjede i ugristi ruku koja ih hrani i vodi na uzici, što jasno proizlazi i što je bilo razvidno iz Jacinih izjava prije i nakon odluke Ustavnog suda. S druge strane treba razumjeti da predsjedniku Mesiću kao općepoznatom fikusu ni ne preostaje ništa drugo do posprdno zaključiti: "Moram reći da je to samo dokaz da ova država funkcionira kao pravna država i ja uvažavam odluku Ustavnog suda"

Kao što sam već odmah na početku uvođenja harača i inicijative predsjednika države napisao: "Odluka Ustavnog suda se zna, jer ju je donijela ista ona interesno mafijaška skupina s Markovog trga koja je predložila i izglasala harač. Posao Ustavnog suda jer samo prepisati tekst odbijenice, a to su kao što vidimo, učinili!"

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

@Kolumne, komentari: <<<

@Kolumne, komentari: <<< Natrag
Mirna savjest Jasne Omejec
Za moju mirnu savjest« – to je još jedna, ovaj put uistinu razočaravajuća, inačica onoga poznatog Jarnjakovog »Ne bi se štel mešat'«, populističkog slijeganja ramenima svih političkih lukavaca
Za moju mirnu savjest – tom izjavom, ne trepnuvši okom, predsjednica Ustavnoga suda Jasna Omejec okrunila je osamnaestogodišnje pravosudno ponižavanje Marice Šeatović i Ane Vujić, umirovljenica iz Novske čija je tragedija – zajedno s tragedijom Siščanke Vere Solar – postala znamenom nekažnjavanja ratnih zločina nad Srbima. »Za moju mirnu savjest« – tako je liberalna, pristojna, suvremena i ambiciozna predsjednica Ustavnoga suda odgovorila na pitanje zašto je, zapravo, tražila izvješće o odlukama kojim je Ustavni sud tužbe Marice Šeatović i Ane Vujić proglasio nedopuštenima? Zašto ga je tražila, ako Ustavni sud ne može preispitivati vlastite odluke? »Za moju mirnu savjest« – taj odgovor, implicitnog cinizma kojega Jasna Omejec vjerojatno nije bila ni svjesna – može postati sloganom svih sanadera i barba Luka ove zemlje, svih koji rade – ili ne rade – tek da zadovolje formu, da brigu prebace na drugoga, da otmu plaću ne hajući ni za mrvu osobnog poštenja, namjerno zaboravljajući da bez te mrve pristojnoga društva naprosto neće i ne može biti. »Za moju mirnu savjest« – to je još jedna, ovaj put uistinu razočaravajuća, inačica onoga poznatog Jarnjakovog »Ne bi se štel mešat'«, populističkog slijeganja ramenima svih političkih lukavaca čije posljedice trpimo svi mi u ovome vječnome limbu Europe, a čiji bijedni epilog, na vlastitim leđima i posve opipljivo, u sudnici Haškoga suda ispaštaju trojica generala Hrvatske vojske.
Ali kada je o Omejec riječ, kažemo, to je uistinu razočaravajuće. Ali i karakteristično: Jasna Omejec, naime, posljednja je osoba od kojih bi javnost očekivala gorki sarkazam prema žrtvama ratnih zločina. Prije položaja predsjednice Ustavnoga suda, Omejec je bila istaknuta pravnica i članica proeuropske Gotovčeve Liberalne stranke. Prešutjela je Omejec, istina, političke manipulacije Ustavnim sudom, ali uvijek je nekako tinjala nada da će samosvjesna pravnica zauzdati HDZ-ov politički rodeo nad kućom hrvatskoga ustava. Neslužbena curenja iz Ustavnoga suda, uistinu, davala su naslutiti da Omejec tešku bitku bije za obraz svoje institucije: jedna od njezinih pobjeda, čini se, bila je odredba da vlasnici miniranih kuća na područjima neobuhvaćenim ratom – uglavnom Srbi, dakle – ne moraju barem plaćati sudske troškove kada gube sudske procese protiv države. Bila je to, istina, Pirova pobjeda, ali javnost je bila spremna, za početak, zadovoljiti se tek i naznakama dobre volje. A za tu dobru volju, sva je prilika, zaslužna je bila Jasna Omejec.
K tome, nije Omejec odgovorna za sporno odbacivanje ustavnih tužbi Marice Šeatović i Ane Vujić: nije bila sutkinja izvjestiteljica, i nije sjedila u vijeću. Ona s tim slučajevima, na prvi pogled, nema ništa. Ali samo na prvi pogled. Jer, odluke suda – upozorila je »Documenta« a poduprlo Državno odvjetništvo – protuzakonite su. Nisu poštovale stavak 4. članka 28. Ustavnoga zakona o Ustavnome sudu, koji propisuje da sud mora pismeno obrazložiti pravni put kojim stranka može ostvariti cilj. To nije učinjeno; povrh toga, odluke nisu objavljene ni u Narodnim novinama ni na internetu, što indicira da su ustavni suci dobro znali da imaju što skrivati. Jasna Omejec, pak, tražeći izvješće, dopustila je mogućnost da su odluke protuzakonite. Ali eto – učiniti neće ništa, ni zucnuti neće, i tek će umiriti vlastitu dušu nekakvim jalovim izvješćem. Ali što ćemo s mirom Marice Šeatović i Ane Vujić? Što ćemo s mirom Vere Solar? Što s mirom njihovih ubijenih supruga, kćeri, braće i šogorica? Ništa – nikada ni nisu bili važni. Što ćemo sa savješću hrvatskoga pravosuđa? Ništa – ona je oduvijek mirna. Jer su sramota, nepravda i beščašće sam smisao njihova postojanja.

Prilagođeno za ispis

Tko je glasao

Bravo kukljica,mudro

Bravo kukljica,mudro zboriš.Ne razumijem ove Mesićeve riječi.On je prvi javno prigovorio da je harač neustavan,koliko se sjećam.Za njim je i oko 80 tisuća isharačenih građana poslalo tužbu na Ustavni sud.A što smo mislili,da će suci žalbe uvažiti? Koliko je tu nepravde!Zamislite, dvoje malo mlađih penzića ( s odrađenim radnim stažom)imaju na grbači i dvoje studenata.Mirovine su koju kunu više od 3000kn i eto idile.

Tko je glasao

@čini mi se da je Mesić,

@čini mi se da je Mesić, čitajući između redova, htio reći da je ovo dokaz ili znak KAKO pravna država funkcionira.

Tko je glasao

@RoseParks, točno tako,

@RoseParks, točno tako, naglasak je na dokaz ili znak KAKO pravna država funkcionira.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

I,zato je bespredmetno,što

I,zato je bespredmetno,što bi rekao Feniks,dalje palamuditi o nekom "pravnom" sustavu ili "pravnoj državi".
U Hrvatskoj je sve potpuno jasno i unatoč poštovanju prema autoru dnevnika,molim i njega i ostale da ne troše više riječi na analizu postupaka "političkog smeća" koje nas drži na uzdama,analizirajući njihove postupke kroz prizmu demokratskih,političkih ili pravnih standarda.
Bandu treba kazniti,ali grubo i bolno!

Tko je glasao

Meni osobno ovaj slučaj

Meni osobno ovaj slučaj predstavlja prekretnicu, nakon koje sam uvjeren da se suci MORAJU birati dvotrećinskom većinom u Saboru...Po sadašnjem Ustavu Ustavni sud je nelegalan i nelegitiman (bez obzira na broj glasova) zato jer su oni kaj su ga izabrali nelegalni članovi tog tijela tj Sabora. Ali ta mantra o legalitetu i legitimitetu je pasja priča u nekim karavanama. I tu je Žužul dobro naučio Tuđmana u onoj njegovoj - stoka sitnog zuba, i još dugo tako...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Plenković nastavlja izgubljenu Arbitražu s MOL-om, da bi krivnju za 5 milijardi kuna gubitka svalio s MOST-a i B.Petrova na HDZ od ppetra komentara 0
  2. NAŠA MISIJA od petarbosni4 komentara 0
  3. ŠEFovi reformiraju Republiku Hrvatsku od aluzija komentara 2
  4. Hrvatski nacionalni interes i kako ga steći od Feniks komentara 17
  5. Vrh HDZ-a onemogućava HDZ-u preuzimanje vlasti od ppetra komentara 3
  6. Može li Trump doživjeti i preživjeti inauguraciju od sjenka komentara 15
  7. Kao i hrvatsku državu, INU je prodala detuđmanizacija od MKn komentara 14
  8. Putevi i stranputice: Dvije godine mandata Kolinde Grabar Kitarović od sm komentara 6
  9. Fašizacija hrvatskog društva nesmetano napreduje od Feniks komentara 12
  10. Svemir je integralni organizam; uključuje i Kolindu od bube komentara 6
  11. Leakovina - Autodanuncijada - Nije li ljevica preživjela dovoljan broj 'Markovina'? od doza komentara 4
  12. iskustvo proizvodi vrijednost preživljavanja od aluzija komentara 0
  13. Božo Petrov i MOST napravili su 250 puta veću štetu RH, nego Hanžeković svojim ovrhama i spinovima od ppetra komentara 22
  14. Stop formatiranju diskova od robot komentara 13
  15. čovjek (SLUGA) MORA biti pokoran i poslušan čovjeku (ŠEF) od aluzija komentara 0
  16. dama s hermelinom i još 86 000 umjetnina od indian komentara 7
  17. Šteta od preko 5 milijardi kn građanima RH, traži ostavku Bože Petrova i hitnu akciju DORH-a od ppetra komentara 14
  18. Je li 2016. za Hrvatsku prijelomna godina? od vkrsnik komentara 11
  19. Politika Donalda Trumpa: ako su znanstvene činjenice suprutne mojoj politici, treba ukinuti znanost od Zoran Oštrić komentara 23
  20. O bankrotu ljevice u doba globalizacije od Zoran Oštrić komentara 4
  21. Međunarodni kazneni sud od Zlatno doba kap... komentara 1
  22. Veleizdaja Ustavnog suda RH od sjenka komentara 11
  23. Igra Plenkovića i Petrova, MOST-a i HDZ-a, odigrana na Badnjak, vulgarna je kao gluma Frljićevih glumica s državnom zastavom od ppetra komentara 5
  24. Izgubljena arbitraža: Upravljačka prava u INA-i nije predao Sanader, nego hrvatska vlada od sm komentara 49
  25. satnica obiteljskog preživljavanja od aluzija komentara 0

Tko je online

  • otpisani

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 1
  • Gostiju: 42

Novi korisnici

  • F1
  • valentino
  • justiceforall
  • sandy199
  • Puležan