Zagreb0710

• Dnevnik ap - Čet, 11/10/2007 - 13:02
• Glasujte
  0 Up Down
• Komentari 8 dodaj komentar

Dugo napredovanje sazrijeva. U Zagrebu se mjeri na dane. Sadašnji val napretka nezadrživo traje okruglo 35 godina. Nakon 1971.g. su zbrisane sve prethodne snage i od tada je kontinuitet naprednih snaga, svjetskih, približno po formuli boljševizam + napredak. Ovdje zato samo hitne stvari.

Pitka voda je povezani krug. Već šezdesetih pojačana industrija (Pliva, OKI, razno) je pojačala industrijske zagađene vode a i razna kanalizacija, sve odgađano do danas, tako da su se zagađivala vodocrpilišta jedno za drugim. Ali odgađanje radi uspjeha nije najkrupnije u tome - puno je krupnije u velikim projektima i pameti, tipa Sveučilišna bolnica Blato. Već osamdesetih je prevladalo larpuralatizam, da je za uspjeh bitan jedino uspjeh sam, pa je logički proizišlo da je pušten u rad pročistač od ukupno 11 mlrd kuna dok svi zagađivači i više od pola zagađene vode s cesta i raznog odlaze izravno u zemlju i vodocrpilišta. Kao bolnica Blato, stadion, pokušaj spalionice i razno, bitnn je uspjeh sam, pa je BOT projekt pročistač u prazno iz 1998.g. uspjeh, jer na samo 10 % na tome iznosi 1,1 mlrd kuna, vjerojatno odmah, dok će poslove oko kanalizacije trebati raditi godinama, naravno odmah usput mjenjati vodovodnu mrežu iz koje curi u zemlju 50 %, te razno drugo, pa tko da to radi dok ima izravnih uspjeha, odmah, u kojima 10 % doseže kakvu milijradu.

Snage uspjeha su u biti iste u tom više od 30 - godišnjem nizu. Prednjače mladi ljudi iz razdoblja najvećih uspjeha sedamdesetih i nešto regruta iz osamdesetih, koji se pojavljuju i mješaju kroz tzv. struku, politiku i razno.

Gori za ostatke pitke vode a ključno je sanirano odlagalište Jakuševec. Projekt je debelo tekao devedesetih i koordinaciji sa samom vlašću Marinom Matulović Dropulić i dovršen iza. Konstante posla su izvjesni dr. sc. Milanović, osamdesetih predsjednik Izvršnog vijeća općine Trešnjevka a poslije valjda nestranački, Ante Žužul i drugi Žužuli sa svojim tvrtkama kao kooperanti raznih tvrtki koje su fikus, tragom da je slično radio za Zagreb u socijalizmu i dalje, bio potpredsjednik HNS-a a davno nije, sadašnji vlasnik Školske knjige, beogradskog pandana i raznog. Dovršenje je vodio Bandić SDP Žarko Maričić, dipl.ing.građ., koje se u javnoj prestavci i stručnim časopisima hvali kako su izmjenili i unaprijedili projekt najuglednije hrvatske tvrtke za takve zahvate "Elektroprojekt". Obzirom na to i razno, gotovo je sigurno da je jako puno toga izvedeno slabije te da su zbog toga ugrožena preostala velika nalazišta pitke vode, jedina na koje se pod nezadrživim kontinuitetom napretka od 35 godina može računati kao ona koja nisu zahvaćena opasnim sastojcima napretka.

Napredak je već sedamdesetih dosegao velike svjetske rekorde uspjeha i samog modela - dogovorno, samoupravno među sudionicima, i sve na zajednički račun. I dalje nezadrživo teče po istom pravilu. Nekih pomoćnih pravila ima ali važe samo za diletante. Za široke krugove napretka sve ide, i milijarde i prosječne stvari. Prostornog uređenja i bilo čega nema, ono već desetljećima košta kakvih 15-20 tisuća EUR-a za kakvu zgradu, za nešto više dogovorom a dogovor pritišće uvijek široke krugove sudionika, tako uspjeh nema kuda, ne može natrag. Stvari nisu precizne, ali je uvijek nečeg za kakvih 3-4 proračuna zacrtano i uglavljeno unaprijed, vizije odavno napadaju svaku točku i dogovori padaju na svakoj točki. Tzv. frakcija Saveza komunista i tzv. stranke od devedesetih su u biti farsa, jer je cca 97 % sudionika istih, izmjene su više kao male promjene u raspodjeli, a u vezi politike je bitnija eliminacija svega što stoji na putu napretka. To nije neka teorija zavjere, teorije zavjere kasne po 20-30 godina za onim što cca 30.000 ljudi zna, nego uredni puzajući model napretka, postavljen javno i službeno sedamdesetih - sve usklađeno i svima na bazi zajedničkih interesa, samoupravno i široko dogovorno.

U čemu su znakovi sazrijevanja. Nakon što su se izredale sve frakcije, i Đapića sa ekipom uračunati u to jer je bilo bitnog posla i asistencija, sada je u špici frakcija Bandić SDP. Konkurencije nema, jer nazovi konkurencija i ta frakcija veoma ospežne točke napreka donosi usklađenije nego ikad, sve se prihvaća, uključujući veliku akciju u tišini zajedno sa svim snagama na nivou države, pola podsljemenskog područja istočno u građevinsko, najveći zahvat takve vrste u Hrvatskoj. Ta harmonija i nedostatak konkurencije, praktički bez i jednog čovjeka, je glavni znak sazrijevanja. Zatim se je opet javio čuveni lovac Tomislav Jelić, koji je uz neke snage rušio i podosta srušio, samo se vraćaju u drugom obliku, SK, Marinu Dropulić HDZ, HNS, Bandićevog Kocijana direktora Jaruna i drugo, i odmah hitno se mjenjaju neki aranžmani. Zatim se oglasio novi predsjednik SDP-a Milanović, brani firmu ali i prvi političar sa malom nijansom nesigurnosti ili indirektonog upućivanja na inspekcije i slično. Milanović daje i odgovore na neka pitanja, vjerojatno brifiran od tasta građevinskog stručnjaka. Milanović je obiteljski vezan i sa građevinskim inženjerom iz HDZ-a Jandrokovićem, oženio nečiju sestričnu, pa se graditeljske poluinformacije vjerojatno nehotice pojave.

Obzirom da je to sigurno ovdje zanimljivo, iako nije značajno i vratiti ćemo se na ključnije stvari (pitka voda i razno), evo malo takve politike. Politika je od 1971.g. bila čvrsta bez zareza slabosti. Sjetite se samo kao su HNS i Vesna Pusić ne samo branili svaki zarez nego i napadali sve, tako da su se i pobornici konsternirali. Zatim kako je branjena vlast pod svaku cijenu devedesetih, i kad je srušena iznutra - Jelić i ekipa sruše Marinu Matulović Dropulić a vrate je Tomčić HSS, Đapić i Rožić HSP, Tomac SDP i svi drugi iz opozicije koja je dobila izbore. Tako nešto bi se moglo ponoviti s Bandićem i s bilo kime tko ga eventualno zamjeni, npr. Đapićem, njegovi ga sruše a svi ostali brane. To nije nešto zakamuflirano, nego u takvim situacijama nastupa panika u kakvih pola Zagreba i političari, koji paze na svoju bazu, na taj način spašavaju situaciju od panike slabosti i ne daj bože prekida napretka.

Stadion od preko 5 mlrd kuna nema drugo nego graditi neki novi negdje, a na ovome srušiti sve iz devedesetih i vratiti izvorno stanje, po kojem je projekt u Evropi iznimno cijenjenog Vladimira Turine dobio ugled. Tako se jedino mogu pomiriti narastajuće opasnosti po napredak sam. Za prostono planiranje se hitno treba vratiti još živog i mentalno sposobnog smjenjenog Josipa Uhlika, koji je vodio ekipu od 120 biranih stručnjaka, koji su zbrisani 1971. Ako se želi održati sve bitne elemente napretka, kao postotke i sve drugo, treba jednostavno napraviti transparentni cjenik i raspodjelu. Pročistač treba hitno revidirati, do raskida ugovora i međunarodnog spora, jer je rješenje s ključnom greškom i ne odgovara svrsi, bolnicu Blato treba konzervirati i pretvoriti u muzej napretka, podučavati sve kako je to teklo, a muzej koji se gradi i slijedi bolnicu prodati na dražbi, kao i zgradu INA Trgovine preko puta jer ugrožava sve, kao i zgrade na bitnim koridorima, ona koja kao zid udara na čelo Jadranskog mosta i razno.

Napredak sam odavno pregrijava i zahtjeva neko minimalno spašavanje uz neko globalno a ne točkasto znanje. Ako se to ne napravi sazrijevanje napretka dugog 35 godina će brzo nekontrolirano promjeniti puno toga.

Zabune koje to nisu su razne, snage napretka tu ne glume nego puno toga jednostavno ne znaju ni ono što su znale:
- sruši se Kupska, veoma iskusni akteri optužuju javno sami sebe a razni skreću na Bandića, koji s tim nema veze, dok ga nitko ne pita ni za šta za nekoliko tisuća puta krupnije stvari;
- u vezi pitke vode su sva postupanja proceduralno i stvarno veoma neispravna, uključujući Čuliga koji se oslanja na dopis star godinu dana a posao mu je da upozna sve stvarno i vrši pritisak na rješenje, a sve se uredno zbunjuje u krivim smjerovima. tako bi ostavke Šostara pa i Bandića trebalo otvarati baš zato što njihov Čulig nije obavijstio stanare, javnost i državu a ne zato što su držali njegovo dopis (i to, ali to je manje važno). I ministarstvo zdravstva se tek sada oglasilo, a praktički raste panika na nivou Zagreba, pa je pitanje ostavke ministra zrelo. Ostavka ili smjena ministrice Marine matulović Dropulić je već trebala biti jer objašnjenje da njezina inspekcina nema šta s tim jer je izdana uporabna dozvola jest kao da policija ne radi ništa oko kriminala jer je netkom izdao neki papir. I kao trebali bi biti zadovoljni da se to svede na stranke, u situaciji gdje je pod HDZ-om kreirano, SDP u svemi surađuje, čelnik HSS projekt i nadzor, HNS plan i još niz poznatih tzv. stručnih snaga napretka;
- u igrama sa nekretninama bazde širokoraspojasane snage od 1945.g. a ovaj vid napretka stvarno bazdi neprekinuto više od 30 godina. Najmanje 50.000 ljudi je nešto smuljalo oko toga u vezi Grada Zagreba a plamti i dalje. I onda bi kao trebali biti zadovoljni kakvom točkicom i ako to će se rješiti;
- svi bitni koridori i pozicije za krupne stvari, uključujući velike dovarne koje idu graditi, desetljećima se neprekinuto zaposjedaju i dave bar 3 x iznad dopuštene mjere, aiko Zagreb ima mjesta za širenje. to se radi jer napredak počiva na banalnosti, nekome se digne, to je neka trenutna vizija i ide. Npr. svi vrište na razne trgovačke centre, a u stručnom časopisu na dugo i na široko to kao nešto ide kako ide objašnjava uredno navodno jako ugledni urbanist, fini i sin jako uglednog profesora, za razliku od kolega svima poznatih sirovih razbojnika, koji je to sve aranžirao i naplatio pod privatnom firmom a odobrio kao gradski urbanist, nešto što Al Capone i ekipa nisu nikad mogli ni pomisliti niti kad su postavili svoga gradonačelnika. A tek akademici u istom časopisu, urednici mlađi kolege ih u transu i dok im sline cure pitaju samo kao ste se toga genijalno sjetili, kako da vi tako dugo prednjačite po genijalnosti. U tom smislu naš napredak je naopak, mafija je fini i pristojni svijet koji često izvisi i u onome u čemu ima potpuno pravo, a desetljećima kao normalno ide takvo mafijašenje koje smisle akademici, profesori, najugledniji urbanisti i razno, jer je naprosto od sedamdesetih to bio službeni sustav i ljudi još nemaju pojma.

• Dnevnik ap - Čet, 11/10/2007 - 13:02
  
• Komentari 8
• 2722 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar