Neovisni, ali ne i neutralni

Brojni hrvatski građani, da ne kažem većina nas, u životnoj svakodnevnici ne uočavamo da nam životi koje živimo prolaze u radu, u stvaranju. Da! I neovisno o činjenici što brojni od nas "ne vole raditi", već više vole "jesti i piti", i u "životnim radostima uživati", ipak je životna činjenica da to što izgleda da je tako - ipak nije tako. Pa čak i najtežu životnu nevolju - bolest, pa čak i onda kada je riječ o najvećoj životnoj drami u suočenju sa smrti, prihvaćamo kao "nešto što će proći", ili kao "nešto" što je "nadnaravno", ili kao "nešto" što nas je snašlo na "Božjoj pravdi", kako se to kaže, ili, pak, kao sudbina neželjena, netražena, koja je pokucala na naša vrata nezvana, nepozvana - jer ona dolazi drugima, ne nama. No, što je s onim svakidašnjem, tako i toliko naravnim, i na što time mislim? Dakako, mislim na običnu riječ pod nazivom - otkaz. Otkaz nije sudbina, otkaz nije nadnaravan ili apstraktan. Bio pozvan ili nepozvan, on je uvijek izravan. Otkaz je konkretna nepravda, on je učinjen svjesno i namjerno, otkaz čine druge osobe da nam nanesu zlo, da nam oduzmu golu fizičku egzistenciju, da nam ugroze život, djecu, obitelj. I uvijek iza otkaza, među tim "drugim osobama", postoji jedna konkretna osoba koja je to učinila i zato da nas ponizi, da nam pokaže i dokaže da smo ništa, da smo bezvrijedni, da kao duhovna bića koja živimo vlastite živote vrijedimo N U L A ! A da li čovjek može vrijediti "nula"?

I onda kada iz predočenoga ishodišta promišljamo o čovjeku u nama, o čovjeku u sebi, nije teško uočiti da "ipak" hoćemo, i želimo raditi. I to ne samo zato da zaradimo, i da živimo bolje i kvalitetnije u legitimnoj težnji vlastite životne sreće, već i zato što smo ljudska bića. Konačno, brojni, ili barem poneki, iz vlastitog životnog iskustva znaju kako novac sam po sebi ne osigurava životnu sreću. Rad nas potvrđuje kao ljudska bića. I držim da zato u Hrvatskoj postoji toliko veliko "narodno nezadovoljstvo". S jedne strane postoje bogati ali i superbogati, s druge strane postoji golema većina stanovništva koja ne može raditi. Primjerice, u Zagrebu radi samo oko 50% građana, u Ljubljani radi gotovo 75% građana, u Hrvatskoj je prijavljena nezaposlenost velika, s neprijavljenom još i veća, a s tzv. "sivom ekonomijom" je golema! Financijska kriza u svijetu itekako će pogoditi - koga, zar bogate i superbogate, i zar one koji rade u državnim službama?! Postavlja se pitanje zašto je to tako, zašto golema većina stanovništva ne može raditi, a oni koji rade - rade samo da žive, i da prežive?

Dakako, odgovori su brojni, no ovoga trenutka nisu toliko važne političke, ekonomske, sociološke, vjerske, pa i neke druge analize i "analize", pa i nerijetka mudrovanja o tomu zbog čega nam je tako teško. Ono što svi znamo, a to je točno, u Hrvatskoj po prvi puta u našoj narodnoj povijesti imamo ono što nismo nikada imali. A to je kapital, to su goleme količine N O V A C A, fizičkih "papirnatim novčanica", i to ne u bezvrijednim kunama ili nekadašnjim još bezvrednijim dinarima, već u čvrstoj konvertibilnoj valuti pod nazivom (hrvatska) kuna! Postojeća razina međunarodnog duga svih hrvatskih građana (tzv. javni i privatni sektor) danas je preko 50 milijardi dolara, doduše na oko 5 milijuna građana. To je mnogo, i to dokazuje da imamo novaca, i da stanje u državi nije dramatično kako brojni neprijatelji hrvatskog naroda kažu - i lažu! Da, teška je i bolna činjenica, dapače, tragična je činjenica da brojni neprijatelji hrvatskog naroda, koji su kao "relikti prošlosti" ostali među nama, tvrde kako to nije istina. Dapače, kleveću i lažu da u Hrvatskoj nema 5 milijuna građana, već da nas je jedva "nešto više" od 4 milijuna, i da je zato međunarodni dug "po glavi stanovnika" mnogo veći, i da smo faktički zato "u banani". A to nije istina. Stoga jedinstveno, i s dubokim gnušanjem moramo odbaciti njihove laži. Odlučno im odgovaramo: Mi, Hrvati, nismo "u banani", vi ste sami s takvim svojim lažima "u banani"!

Brojni politikanti, faktički probisvijeti, desetljećima podrivaju temelje naše Hrvatske države. I s desna, i s lijeva, i izravno iz sredine, dapače, iz našega hrvatskog srca, to čine kao bi nam uništili naše hrvatsko srce. A to je Hrvatska demokratska zajednica koja s razlogom ima svenarodno povjerenje, i to je Hrvatski sabor, i to je naša hrvatska Vlada Republike Hrvatske na čelu, s razlogom, najzaslužnijega i najodgovornijega Hrvata - dr. sc. Ive Sanadera, koji s brojnim suradnicima hrvatstva - daju doslovno sve od sebe da opstanemo u svijetu koji nas okružuje. Jer je o tomu riječ, a ne o novcima! Nisu važni novci, i nikada za našu Hrvatsku vladu, i za naš Hrvatski sabor nisu bili važni novci. Važni su naši neprijatelji! A nas, danas, okružuju neprijatelji, dapače, okružuju nas svi oni koji hoće uništiti naš hrvatski narod, naše hrvatsko biće, našu hrvatsku opstojnost - a to je naše hrvatsko dostojanstvo! Naime, i na proteklim državnim izborima javno je dokazano da nas u Hrvatskoj ima, ako ne već točno 5 milijuna, onda nas ima približno 5 milijuna!!! Zato u Hrvatskoj gospodarsko stanje nije "dramatično", ili "krizno", zato u gospodarsku nemamo "kaos i anarhiju", kako to drugi zlurado podmeću iz svojih pokvarenih interesa u nastojanju da nas sruše na koljena, i da padnemo u blato pred njima. Poručimo im stoga odlučno, na putu Ive Sanadera, predsjednika Vlade Republike Hrvatske, i uvaženoga i časnoga Luke Bebića (iz Metkovića), predsjednika Hrvatskog sabora, ali i uvaženoga i časnoga pravosudnog stručnjaka, u svijetu renomiranoga, dipl. iur. Vladimira Šeksa, i u ime takvoga našeg doličnog hrvatskog čelništva - poručilmo svima:

MI HRVATI - NAS PET MILIJUNA - NISMO U BLATU !

U to sam i osobno duboko uvjeren zato što smrtni politički protivnici, koji s razlogom žele smijeniti HDZ s vlasti, kako bi i sami bili na vlasti, to potvrđuju. A ako to potvrđuje Zoran Milanović, kao predsjednik Socijaldemokratske partije Hrvatske, i ako to potvrđuje Milan Bandić, gradonačelnik grada Zagreba, naše prijestolnice Hrvatske i svekolikoga hrvatstva, tada je to istina. I kada HDZ i SDP kažu zajedno: - MI HRVATI - NAS PET MILIJUNA - NISMO U BLATU ! - tada je to istina. A istina, i samo istina bila je povijesno uporište hrvatskih političara, jer oni su govorili uvijek iz srca hrvatskog naroda!

I mislim upravo na to dok gledam, i dok promatram taj mali filmić koji se vrti danas širom svijeta, ovoga našega maloga svijeta hrvatskoga, i zagrebačkoga. Koliko su samo lukavi, koliko su samo prijetvorni, koliko su sam pokvareni neprijatelji hrvatskog naroda koji i na taj način pokušavaju razoriti naše narodno biće. I nije im dosta što rovare protiv nas - danas, već nas vraćaju se u antiku, u prošlost, dapače, kada smo svi bili u jazbinama, a ne na koljenima! Da, zaboravlja se na takva naša izvorišta, i to danas kada smo u drugoj situaciji, kada smo svi na nogama. I tamo neke daleke 480. godine, prije Krista, vodila se bitka Sparte, s kraljem Leonidom na čelu, protiv bojnih snaga Perzijskog carstva. Ali to nije bila naša bitka!!! To je bila njihova bitka!!! Za to vrijeme naši preci su se borili protiv Azije, protiv Europe, protiv čitavog tadašnjeg poznatoga svijeta. I opstali su! Zahvaljujući samo njima živimo danas u Croatiji, u Hrvatskoj, u Lijepoj Našoj - najljepšoj zemlji na svijetu. Leonida i spartanci bili su poraženi, oni su nestali - mi smo ostali i opstali, ponosni, na nogama. I zato nas danas ima više nego što nas je ikada bilo - 5 milijuna!

Stoga odbacimo s gađenjem takve poruke koje svatko izravno može vidjeti, na žalost, na adresi:

http://www.youtube.com/watch?v=cttQeYkczQs

jer je to adresa i legitimacija Hrvatskih Neprijatelja!

U ovom odlučnom času stisnimo zato ruke ZAJEDNO. I vi drugovi iz SDP, i vi gospodo iz HDZ, na putu bratstva i hrvatstva - ujedinimo nas 5 milijuna hrvatskih građana kao JEDNO. I izađimo ponosno, i na nogama sutra na izbore. I time u Zagrebu, i diljem Lijepe Naše, odlučno odgovorimo i kažimo - NE - izdajicama hrvatskog naroda:

Mi nismo Leonide - mi smo Hrvati!

Građani Zagreba - kažite odlučno NE i Kregaru i Srići,
ostanimo ZAJEDNO NA NAŠEM HRVATSKOM PUTU,

ZA HDZ - ZA SDP !!!

Nemojmo šutjeti, ne smijemo šutjeti:

HRVATSKA DRŽAVA NAM MOŽE PASTI - SPARTA NAPADA!

Tko su Josip i Velimir - protiv naših Zorana i Milana, protiv naših Ive i Luke?
Nitko i ništa, to su izdajice hrvatskog naroda - to su neprijatelji nas 5 milijuna,
koji uznosito stojimo na svojim nogama.