Zagreb: Bitka za Cvjetni trg i Donji grad se nastavlja

Reakcije i osvrti

Gradonačelnik i poglavar Zagreba Milan Bandić, iako ozbiljno uzdrman u vlastitoj stranci, kao što se i očekivalo, održao je kontrolu nad gradskom Skupštinom. Projekt razaranja bloka Cvjetni trg - Varšavska - Gundulićeva - Ilica prošao je relativnom većinom. Za plan su glasovali 23 zastupnika i zastupnica, protiv je bilo 8, suzdržanih 8, dok čak 12 nije prisustvovalo sjednici odnosno glasovanju.

Među paradokse skupštinskog života spada i to, da su oni koji su glasali protiv ili suzdržano posredno ipak omogućili da plan prođe: da su izašli iz vijećnice, ne bi bilo kvoruma i odluka ne bi mogla biti donesena. Prihvaćena je i hrpa drugih spornih planova, oko kojih će još biti sukoba.

Došlo je do ozbiljnog raskola u SDP-u. Prema izvještajima, od 19 zastupnika i zastupnica SDP-a, samo devet je podržalo projekt, dok se petero (Mirando Mršić, Ivo Josipović, Neven Mimica, Iva Prpić i Jurica Meić) ili čak sedmero "Milanovićevih" suzdržalo, a ostali valjda nisu došli na sjednicu.

Prisustvovalo je samo troje HDZ-ovaca (četvero odsutno), od kojih su dvojica bila za projekt, a jedna (Danira Bilić Nakić) je glasovala protiv. Protiv su bili vijećnici HNS-a i HSP, te bivši pravaš a danas nezavisni Miroslav Rožić (kojem je međutim dosta "rajngla revolucije", jer ionako su, kaže cijeli centar grada sagradili privatnici; da - ali u ono mraćno doba Austrougarske i Kraljevine Jugoslavije, javna vlast je privatnicima davala okvire, a ne obrnuto!). Bandić je međutim dobio potporu vjernih koalicijskih podložnika HSS-a, HSU i SNL-a, te dvoje nezavisnih.

Ivica Fanjek, pročelnik za prostorno devastiranje, objasnio je vijećnicima i neukom puku da je ključni razlog uništenja ambijentalne vrijednosti trga i sužavanja pješačke zone potreba da se urede dvorišta u središtu bloka. Ona će se urediti na taj način, da ih se uništi.

Doris Kažimir, pročelnica Gradskog ureda za uništavanje spomenika kulture i prirode (koja na upite vijećnika gradske četvrti Gornji grad - Medveščak prezrivo odgovara: "a tko ste vi da ja vama nešto kažem?"), slavodobitno je objavila da kuća s adresom Preobraženska 6, na kojoj stoji spomen ploča pjesniku Vladimiru Vidriću, zapravo s njim nema veze; pa je onda sasvim normalno, da ju se sruši.

Kao i susjednu kuću, na adresi Trg Petra Preradovića 6, koju je sagradio značajni ali i zaboravljeni zagrebački poduzetnik, nakladnik i mecena Ignjat Granitz. On je prije 130 godina stvorio tiskaru i nakladničko poduzeće, iz kojih je nastao današnji "Vjesnik". Nasuprot Tomi Horvatinčiću, koji zastupa kapital sumnjivog porijekla koji udara i zarađuje po načelu "drpi i bježi", Granitz je primjer pravog poduzetnika, koji zarađuje tako, da nešto stvori.

Odobren je i plan gradnje sedmerokatnice u Cesarćevoj, a i drugim se donjograskim blokovima sprema ista sudbina. Svatko tko ima para moći će dobiti dozvolu da ruši i gradi kako mu volja.

Zagreb, a jednako i Osijek, Split, Dubrovnik i drugi hrvatski gradovi, suočeni su danas s razornim aspektima kapitalizma: u ime profita, bezdušno rušenje svih drugih dobara - kulture, tradicije, nekonzumerskog okupljanja. Kapitalizam je uspješan jedino, ako je snaga kapitala ukroćena i usmjerena načelom demokracije, vladavine naroda. Taj se sukob svuda događa. U posljednja dva desetljeća, građani Berlina, Praga, Bogote i niza drugih gradova u Europi i van nje uspješno su se othrvali razornim nakanama bezdušnih profitera. Nakon toga, razvojnike su zamijenili poduzetnici: poslovni ljudi kadri da svoje interese usklade sa interesima naroda.

Zastupnici razaranja gradskog centra inzistiraju na potrebi "revitalizacije" blokova Donjeg grada, lažući da centar umire. Istina je naravno suprotna: centar Zagreba je itekako živ, i upravo zato razvojnički kapital, brutalno gazeći javni interes, pikira na njega bezbrojnim šoping-cenrima, stanovima za elitu i sličnim profitabilnim sadržajima. Gradonačelnik Zagreba, iz stranke koja se naziva "socijalno demokratskom", dakle strankom radnika (onih, koji žive od svojeg rada i ne posjeduju kapital), bezrezervno pogoduje razvojničkom kapitalu na način, kojeg se ne bi postidio ni najradikalniji američki libertarijanac (radikalni liberal, koji stavlja privatne interese iznad narodnih).

U Zagrebu sve poskupljuje, gradski proračun je veći nego ukupni proračuni svih gradova i općina u Hrvatskoj, Zagrebački holding jedno je od najmoćnijih hrvatskih poduzeća - a ipak se tvrdi kako nema novca pa zato treba dati sve pogodnosti onima, koji novac imaju (ili ga se mogu mešetarskim metodama domoći).

Godine 2006. bio je donesen Generalni urbanistički plan koji, uz brojne kompromise, na temelju trogodišnje rasprave u kojoj su sudjelovali stručnjaci raznih struka, stranke, udruge i građani, zaključuje da se u blokove može intervenirati samo vrlo pažljivo i ograničeno. Taj je plan polazio od normalnog odnosa javnog i privatnog interesa: javna vlast daje privatnicima (bez obzira, koliko para imaju) okvire, u okviru kojih se trebaju kretati. Taj je plan poštovao činjenicu da je zagrabački Donji grad kao povijesno-urbanistička cjelina uveden u Registar nepokretnih kulturnih dobara Ministarstva kulture RH (Z-1525).

Danas, promotori razaranja grada ponašaju se kao da taj GUP nikada nije ni postojao i bulazne o tome kako bi zastupnici narodnog interesa morali izmišljati neke posve nove "bolje" planove!

U vrijeme kad je taj GUP završavan, pojavio se razvojnik Tomo Horvatinčić s idejom zarađivanja novca uz uništenja osnovne logike tog plana - kako urbanističke, tako i demokratske. Zagrebački gradonačelnik zaključio je da sve napravljeno treba baciti u smeće, da bi se njemu omogućila zarada. S jedne strane 54.000 potpisa građana - s druge, brutalni mešetar koji može angažirati 54 milijuna eura (ili više, svejedno). "Lova je uvijek u pravu, narod nas ne zanima!" rekli su gradonačelnik i gradski vijećnici.

Žele nas usrećiti i protiv naše volje. Žele nam sagraditi Zagreb još ljepši i još stariji. Borba je međutim tek počela. Narod neće odustati od borbe protiv agresora na grad, koji mu pripada.

Pogledajte:
Urša Raukar: Pismo predsjedniku Vlade Ivi Sanaderu i ministru kulture Boži Biškupiću
Pokret otpora protiv devastacije gradova
Članak o Trgu Petra Preradovića na hrvatskoj wikipediji
Povijest Trga Petra Preradovića (članak u časopisu Vijenac)

Komentari

Doris Kažimir, pročelnica

Doris Kažimir, pročelnica Gradskog ureda za uništavanje spomenika kulture i prirode

Ispravak krivog navoda.

Gospodična je pročelnica "Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode", kojeg vodi potpuno maoističko apsolutistički, uključujući preoblikovanje svijesti i psihofizike stručnih i po zakonu samostalnih uposlenika, u izvršavanju dviju međusobno suprotnih praksi:

1. uništavanje spomenika kulture i prirode, kako navodi autor, s posebnim naglaskom na uništavanje većih i značajnijih zaštićenih spomenika kulture i prirode a naročito urbaniteta i cijelih blokova i područja. Npr. kao za predmetni blok, prije ikakve procedure potpiše ona i nešto njezinih, uključujući čuvenog A. Lasla, bilo šta treba, uključujući niz očiglednih nezakonitosti kao rušenje zgrada koje se po zakonu štite. Ili npr. za zadnji GUP, kada se za donjogradsko područje iskristalizira lista želja za rušenjem zaaštićenog ili stvaarnim rušenjem, kao Kerum Nada Dimić, ona taj spisak nezakonito ovjeri kao mijenja se režim i predviđa se za rušenja. Veoma jednostavno i za tren, nikad nigdje u svijetu jednostavnije i brže, uključujući da nikakve veze nema zakon i bilo šta i solidarna državna vlast ne poduzima ništa;

2. otežavanje i onemugaćavanje svega ostaloga zakonima i životom predviđenog, ne samo stoci sitnog nego i stoci krupnijeg zuba. Npr. na jednoj nisko zaštićenoj i javno neizloženoj i prilično beznačajnoj poziciji treba obnoviti ulazna i kolna vrata u dvorište. Sve se ipak rješi, uz sudjelovanje niza stručnjaka i minucioznu proceduru u trajanju cca 2,5 godine. Pravih protivljenja nema, čak vlasnik ima razne stvarne podrške, jer je bio ili jeste dekan fakulteta i javno istaknuti i priznati stručnjak, zastupnik Sabora, vijećnik u gradskoj skupštini, ministar, u raznim javnim akcijama. I stručnjaci imaju podrške. Nakon što Doris nakon 2,5 godine uz pečat stavi potpis odobrenja za malu preinaku vrata, isto se za par dana izvede i sve 5. funkcionira i svi zadovoljni jer su rješili, razni jer su pomogli, uključujući beskrajna vodstva i politiku.

Cca se sve tako radi, ali pitanje mjere nije isto.

Ovdje je mjera na najvišoj razini. Jer, Doris je Bandiću za ispomoć, u eri raspada službe od hdz prakse i pritiska HNS-a na nesposobnost, doveo Linić i ona je njegov klon. Iako bez ikakvog znanja i iskustva i mlada, a baš u tom je ključ, uspjela je u prilično kratkom roku sve popeglati i preoblikovati svijesti i psihofiziku samostalnih stručnih voditelja tih poslova, uključujući čuvene koji to obično podržavaju radi svoga statusa u beskrajnim predmetima žudnje, načelnike itd., i apsolutnu kontrolu (tele)komunikacija, misli i ukupne prakse. Nakon sličnih praksii HNS-a (urbanizam slučaj štake, Zagrebfilm, gradnje ...), ovo je značajan slučaj nadgradnje nešto trivijalnijeg maoizma u maoizam nad maoizmima, što se onda kao referentni slučaj širi na svu praksu. Pa inače strava od složenog upravnog, komunalnog i drugog aparata postaje svakim danom sve više i više čista strava. A navedeni rokovi (pod 1. brzo i pod 2. za cca 2,5 godine) se ubrazno pomiču ka pod 1. odmah i bezuvjetno i pod 2. nikad ili tu negdje.

Milimetri nas djele od konačnog uspjeha.

Obzirom na delikatnost slučaja i duljinu, ipak malo refkeksnog dodatka za razmišljanje o rješenju gordijskog čvora. Kada je sve tako demokratski krenulo, evo malo sinteze.

Blok zapadno od Cvijetnog a i IGH Cesarčeva sve to tako samo sve staklo, na skrivenoj ili vidljivoj čeličnoj konstrukciji. Jedan Big Brother koji je cca sinteza svih složenih i različitih pogleda, a koji se putevima paradoksa koji to nije istovremeno idu u neku sintezu.

Da dalje ne elaboriram, svima je to blisko, čak i tim potencijalnim ili gotovim kupcima stanova, jer oni tu dolaze radi forsanja a tu su već nužni sastavni djelovi Big Brother sa seksom otvorenim pogledima, privlačenje što veće i što stalnije pažnje i slično. Ako slučajno dođe do rizika, razvojnici i s njima povezana vlast su u vezi sa sličnim razvojnicima koji kontroliraaju i osiguravaju koliko hoćeš propulzivnih zanimanja i osoba (nogometaši, manekenke i slično, razni show biznis ....), kojima onda to sve lako popune. Ujedno je zanimljivo, jer bi to bio primjeren izraz svega toga i Zagreb bi u nekoj mjeri predvodio, ono za što su svi i što tvrde i prijete. A ujedno je i socijalno i socijaldemokratski, pomiruje razno, sve ono čemu i gradska vlast ipak teži. I lako se prepravlja, kada dosadi građanima i bilo kome, bez prašine i rušenja. Na rubu razrješenja godijskog čvora.

Dakle, šta mislite sve to isto samo sve u staklu i izloženo bespućima povijesne zbiljnosti, kao sinteza dugog napretka?

Uzmite u obzir i skrivene namjere - kroz nekoliko godina, dok se napredak malo iživi, sve skupa bi se malo pomalo, ugodno i kreativno, pretvorilo u raznorazne protore javne namjene, u jedan svestrani centar za mlade i stare a vjerojatno i djecu, čime bi Zagreb opet predvodio.

Nije apstrakcija, od pompoznih stanova u Importaane Galeriji nema više ni jedan a stanovao je nekoliko mjeseci samo jedan zbunjeni košarkaš, ali i on pobjegao kada je došao k sebi. I nakon toga razvojnici i s njim povezane snage mole milost. I tada socijalno odgovorna gradska vlast izvadi lovu i sa 10 % za uloženo ih spasi od gladi a u prostore useljava druge jadnike, koji će do tada već cvokotati od zime i gladi. I tako bi se ujedno napredak socijalno i demokratski adaptirao i transformirao. I vizije grada, o čemu upravo traje megakonferencija, ulaznica skromnih 1.900 kuna za toliko čuda.

P.S. Možda smo u povjesno najsloženijim gužvama (prostornog) napretka Zagreba. Nadam se da je svima uočjivo da nikakvih rješenja pa ni vizija nitko nema, da su beskrajno plaćene i nagomilane snage bez i malo kompasa i sigurnosti. Da je megakonferencija samo izraz teške inercije toga, jer nakon donekoliko puta donešenih GUP-ova i detaljnih planova i kada se gradi sve u šesnest nemaš šta pričaati kao da si sa Marasa pao na pustu zemlju. Kao da Isus opet dolazi na zemlju i razmatra vizije kršćanstva, ili još gore jer o fizici beskrajnih milijardi, blokova i svega se radi. Njemačka stenje da li rušiti par zgrada u istočnom Berlinu ili ne, a naše vrle snage predvode kolone koje razmatraju ono što se ni KP Kine još ne usuđuje, po cca 30. puz negdje nešto ulupati, rušiti ...

Joj, pa to je ona Doris koja

Joj, pa to je ona Doris koja je u životopisu navela da od svjetskih jezika govori i Srpski.

Vipera, Pa srbijanski jezik

Vipera,
Pa srbijanski jezik i je svjetski, kaj nisi nikad čula kad ljudi veliju:

Govori bre Srbski, da te ceo svet razume.

strasno da je u trenutku

strasno da je u trenutku odlucivanja o ovom, za gradjane zagreba vaznom projektu, 12-ero zastupnika nije prisustvovalo sjednici.
to su ljudi koji bi trebali zastupati interese gradjana upravo prilikom donosenja odluka, a ne prisustvovanjem sjednici su omogucili da projekt prodje zapravo manjinom jer nam nije poznato kako bi oni glasovali.

zar nije sramota da ih placamo za nerad. jer njihova je glavna obveza odluciti za ili protiv.

fuj, fuj, fuj...
veseli leptiric

Kao što kažeš, svojim

Kao što kažeš, svojim neprisustvovanjem sjednici su omogucili da projekt prodje zapravo manjinom.
Dakle, glasovali su ZA, samo ih nitko za to neće prozvati. Prilično mudro, zar ne?
Može ih se prozivati samo za izostanak, a to se uvijek može opravdati.

a čujte, to je politika

a čujte, to je politika :
'' Politika je kolektivna djelatnost koja smjera donošenju odluke o rješenju problema i izvršenju te odluke koja je obvezna za sve članove zajednice.
Politika pretpostavlja početnu raznovrsnost stajališta, pa je pomirenje razlika među uključenim stranama također jedan od njenih ciljeva. To se postiže predlaganjem rješenja koje se smatra racionalnim i ispravnim. Druge članove zajednice potrebno je pridobiti za tu opciju, što se postiže raspravom i uvjeravanjem. Stoga je komunikacija iznimno bitna za politiku, a u sebi sadrži i borbu za poborništvom.
Donešena odluka iako teži zajedničkom dobru može zadirati u suprotne interese nekih pripadnika stanovite skupine, što otvara mogućnost da je oni ne slijede. U tom slučaju upotreba fizičke sile može jamčiti da će odluku poslušati i oni kojima ne odgovara! Takva upotreba sile je politička samo ako je većina pripadnika smatra opravdanom i svrhovitom za dobrobit skupine. Radikalna suprotnost nasilnom rješavanju jest dogovor pripadnika skupine, konsenzus. Nedostaci takvog načina su : dugotrajnost procedure, pogotovo u velikim zajednicama i ponovna primjena sile nad onima koji ne prihvate konsenzus. Tipična ishodišta politke su društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama.''
(vidi enciklopedija , pod Društvene znanosti klik na Politika )

meni više nije jasno da li

meni više nije jasno
da li je prekršen gup ili nije?

U GUP iz 2006. su u prosincu

U GUP iz 2006. su u prosincu 2007. uvedene radikalne promjene, koje su bitno promijenile cjelokupnu koncepciju. Praktički, to je novi GUP.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Ne, nije prekršen. Izglasan

Ne, nije prekršen. Izglasan je novi, prilagođen Horvatinčićevim potrebama. Kao slijedeći korak očekujem u Saboru izglasavanje zakona u skladu s potrebama kriminalaca.

U Dubrovniku imamo 'Župski

U Dubrovniku imamo 'Župski karnevo' - karneval iz obližnje Župe dubrovačke, koji već skoro trideset godina dolazi na Stradun, a glavna atrakcija su (političke) poruke. Evo jedne ovogodišnje poruke (održan je prošle nedjelje):

Čudo je ova naša demokracija!
Čini mi se da ih je u Saboru najviše radi imuniteta.

Moja mama bi rekla:"Nek idu

Moja mama bi rekla:"Nek idu svi ti političari u tri slova..."

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
www.crvenikarton.com - samo nogomet!
Syndicate content