pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ono što užasava u čitavoj toj zadarsko-karlovačkoj aferi su dvije činjenice. Prva je da je Kalmetin šofer reketario po Hrvatskoj, ne tako da je priprijetio da će nekom polomiti noge ili ostavivši konjsku glavu nekom u krevetu. Reketario je tako da je obećavao poslove o kojima odlučuje ministar. Dakle, šofer je bio savršeno dobro upućen u poslove ministra i mogao je na njih utjecati. Ne vidim kako bi se to moglo opisati jednim izrazom nego kao zločinačka organizacija, mafija koja uključuje ministra, a slijedom stvari i predsjednika vlade. Druga je činjenica da se ministar Kalmeta pojavljuje na svim svečanim i manje svečanim prilikama u Karlovačkoj županiji, gdje ministar Vukelić, manirom vrhovnog kuma, drži apsolutno sve konce u rukama, uvjeren sam i to tko će dobiti koji državni posao u županiji. (Naime, ako on odlučuje tko će biti direktor koje osnovne škole u Karlovcu, male su šanse da poslove koje plaća država vode i o njima odlučuju neki činovnici u Zagrebu). Vukelić je u potpunosti riješen odgovornosti oko Brodosplita, još jedne afere koja ukazuje na organizirani kriminal. To su dva ministra.
Dakle, nije strašna činjenica da ima kriminala. Ima ga svugdje i bit će ga uvijek. Manje ili više. Strašno je da kriminalom rukovode ljudi koje su građani odabrali da rade u njihovom interesu. To me plaši.

Možda sam stara, staromodna ili konzervativna, ali ono što me je najviše šokiralo u ovoj vijesti je da je urednik i direktor uspije odgojiti sina kriminalca koji reketari. Naravno, kad je i sam otac spretan u tom području. Ova pričica zapravo jako lijepo i sažete opisuje suštinu današnje Hrvatske. Kriminal se shavata kao normalan obrazac ponašanja, tzv. snalaženje. Njeguje se u obitelji. A najvažniji su prijatelji, kumovi i rodbina. Bez njih nema napretka ni karijere. Svi znaju, svi šute i lijepo žive.