Tagovi

Začarani krug akademske korupcije, II dio

„Sve, sve počinje sa novcem
i sve, sve završava sa novcem“

Ovi mi stihovi ne izlaze iz glave dok se spremam na pisanje jer je u njima sažeta srž teme. Naše društvo se odavno opredijelilo, baš kao i skoro cijela Europa, za sustav financiranja visokoga školstva u kojem participiraju svi građani. Osim znanstvenog i nastavnog kadra, mi plaćamo i školovanje studenata, koji bi trebali biti, po jedinstvenim kriterijima, najperspektivniji dio naše mladeži. Ovim želim naglasiti da je krilatica „besplatno školstvo“, koja je sve prisutnija u svakodnevnom govoru, zapravo netočna, njome se zamagljuje činjenica da svi mi plaćamo školstvo, da smo svi mi vlasnici sveučilišta te da bi sveučilišta svima nama trebala odgovarati za svoje djelovanje, koje se proteže na tri važna polja: školovanje stručnjaka i znanstvenih radnika, znanstveno-istraživački napredak zemlje, kao i (posljednje, ali ne i manje bitno) odgoj studenata u humanističkom pogledu.

Kad je državna revizija pročešljala poslovanje naših sveučilišta u 2009. godini, nalazi su otkrili nevjerojatno visok stupanj korupcije. Čitajući o tome, spontano sam počeo sparivati nedavne velike korupcijske afere koje tresu našu zemlju sa sličnim, ako ne i jednakim, slučajevima koje je iznjedrila naša sveučilišna elita, a na svjetlo dana dovela spomenuta revizija. Budući da su i sveučilišne blagajne mnogima služile kao bankomati za neometano i neograničeno podizanje novca, nazvao bih ovu sveučilišnu aferu „Bankomat II“. Pritom bih naglasio jednu sitnu razliku. Aferom „Bankomat“ bavili su se i policija, i USKOK, i pravosuđe. Aferom „Bankomat II“ ne bavi se nitko. Ona je otkrivena, registrirana, i tu priča staje. Sve ono što nije dopušteno običnim smrtnicima, pa čak ni premijeru, a kamoli ministru ili saborskom zastupniku, izgleda da je dopušteno nekim visoko pozicioniranim članovima akademske zajednice. No, krenimo redom sa sparivanjem pojedinačnih slučajeva.

Da se Ivan Čehok držao Filozofskog fakulteta i gradio „samo“ sveučilišnu karijeru, nitko ne bi pitao od koga i po kojoj cijeni nabavlja robu i materijal. Njegovi su kolege na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, primjerice, samo na uređenje knjižnice potrošili 20 milijuna kuna, što je protuvrijednost jedne dobro opremljene „manje“ zgrade od oko 3.000 kvadrata. U samo godinu dana, izravnom pogodbom ugovorili su i našim novcem platili poslove u vrijednosti od 73,2 milijuna kuna, što je protuvrijednost triju „manjih“ zgrada od po 3.000 kvadrata. Javni natječaj, čini se, još nije zaživio u akademskoj zajednici. Dok se razigranošću u trošenju državnog novca varaždinskog gradonačelnika bavi USKOK, jednako razigrane članove akademske zajednice od policije štiti „autonomija sveučilišta“.

Iza Ivana Mravka, koji je fiktivno zaposlio Radu Buljubašića, stajala je „samo“ Hrvatska elektroprivreda. Iza Rade Buljubašića stajao je „samo“ vladajući HDZ. O aferi Buljubašić pisali su i govorili svi mediji, a protiv njih dvojice pokrenut je i kazneni postupak. Otprilike u isto vrijeme državna je revizija naložila da se zatvori Društveno veleučilište jer ima samo 3 zaposlena, jer svu nastavu drže profesori s Pravnog i Ekonomskog fakulteta, jer se studiji koje ono organizira već izvode na Pravnom i Ekonomskom fakultetu i jer je sporno povećavanje upisnih kvota. Hoće li se ta vele institucija zatvoriti ili ne te hoće li odgovorni za njezino osnivanje odgovarati (nije li osnivanje tog i sličnih učilišta bez kriterija samo otvaranje novih „bankomata“!?), o tome nigdje ni riječi. „Autonomija sveučilišta.“

„Podravka“, donedavno sinonim za juhu i Vegetu, odnedavno je sinonim za aferu. Jedna od afera koje su je potresale izbila je kad su njezini menadžeri i njihovi politički zaštitnici uz pomoć „Fima grupe“ ušli u malverzacije s dionicama. Dok Polančeca, Šestaka, Marinca, Horvata i društvo čeka dugo suđenje s ne baš pozitivnim ishodom za njih, dekani većeg broja fakulteta investirali su u privatne investicijske fondove. I kao da je jedino bitno kolo sreće, kao da je nebitno to što su se kockali s državnim novcem, dekanica medicinskoga fakulteta u to vrijeme, Nada Čikeš, koja je bacila na kocku 37 milijuna kuna i pritom izgubila koji milijunčić, izjavila je: “Ulagali smo vlastiti novac, a ne sredstva iz proračuna. U konačnici smo bili na dobitku, zbog toga smo i dobili uvjetno, a ne negativno mišljenje revizije.“ Postavio bih joj pitanje: “Čiji ste Vi, gospođo, novac ulagali? Svoj? Odakle Vaš novac u blagajni državnog fakulteta? A to što niste izgubili sav novac, iznenađeni smo što niste.“ Ne podsjeća li vas dekaničina izjava na riječi kojima su se pred javnošću branili menadžeri iz „Podravke“: “Da smo zaradili, slavili biste nas.“ Njihovo opravdanje nije upalilo kod USKOK-a, a vjerujem da neće upaliti ni na sudu. Ali zato pali u slučaju Nade Čikeš, njoj policija neće postaviti niti par kurtoaznih pitanja. „Autonomija sveučilišta.“

Dok su Hrvatske autoceste i „Skladgradnja“ braće Žužul ugovarali nepostojeće radove i bojili tunele po da Vincijevoj cijeni, u isto vrijeme, 2009. godine, na našim je sveučilištima isplaćeno 212 milijuna kuna autorskih honorara i 153 milijuna kuna naknada putem ugovora o djelu. Mnogi od njih se po zakonu ne mogu smatrati autorskim djelom, ali su tako predstavljeni kako bi se državi platio i do 70% manji porez. Za toliku cifru nas niti 5 “Skladgradnji“ nije moglo prefarbati. Postoji još jedna sitna razlika. „Skladgradnja“ je barem izvela većinu radova, dok kod nemalog broja članova akademske zajednice to nije slučaj. Isplaćuju im se basnoslovni honorari za nikad objavljene radove. Protiv braće Žužul pokrenut je kazneni postupak. Je li itko postavio ijedno pitanje pripadnicima akademske zajednice koji su nezakonito stjecali basnoslovne honorare? „Autonomija sveučilišta.“

Nalaz revizije otkrio je i to odakle se pune „bankomati“ na fakultetima. Fakulteti su 2009. godine od školarina i projekata (što nije ni četvrtina prihoda) zaradili 884 milijuna kuna, od čega su gotovo pola podijelili preko autorskih honorara. I nitko za to neće odgovarati. Kako se pojam „sveučilišna autonomija“ uspio tako deformirati da je jednu skupinu javnih djelatnika uzvisio iznad zakona? Sve je krenulo od Flegina zakona iz 2002. godine, koji je, težeći biti liberalan i demokratičan, ustrajao na autonomiji ne shvaćajući na što se ona zapravo odnosi. Ovdje je najbolje da citiram prof. dr. Matka Marušića iz naših ljetnih razgovora:

„Prije toga su fakulteti (sveučilišta) nevoljko i licemjerno ipak dogovarali s Ministarstvom znanosti upisne kvote na osnovi nekih uvjeta – prostornih i kadrovskih. Tzv. crta je potom dijelila upisane i neupisane studente, a crta se povlačila prema dogovorenoj kvoti.

Uvođenjem liberalizma u sustav, fakulteti su samovoljno (autonomija!) počeli za novac upisivati neupisane studente. Uskoro su (opet u ime svoje „autonomije“) počeli crtu i pomicati – nagore, dakle sve manje studenata upisivati besplatno (na račun države), a sve više za novac.

Nastao je potpuni kaos, ali nitko nije htio reći istinu: to je nečuveno, pa profesori ne smiju raditi više od 137,5% svoje nastavne norme! No, oni su „radili“ mnogostruko više, zarađivali basnoslovne svote (kako je otkrila državna revizija, pojedinci u akademskoj zajednici zarađuju više od 100.000 kuna mjesečno, ne računajući dnevnice, putne troškove i druge beneficije) i sasvim su zapustili struku i znanost. Prezasićeni nastavom, uskoro su i nju zapustili. Pretvorili su se u „tezgaroše“ – trgovačke putnike koji s pomoću PowerPoint prezentacija prodaju stare i uvijek iste stvari na svim vrstama nastave koju drže.

Studenti su se pobunili što plaćaju školarine, ali ni oni nisu htjeli reći istinu: plaćaju školarinu jer se – nisu upisali, bili su „ispod crte“! Jednom upisani, oni su se pravili da su zasluženo upisani. Jednom potpisavši ugovor o plaćanju (samo da se upišu!) oni ga više ne spominju. Odlučili su ga poništiti na ulici, računajući da od buke nitko ne će primijetiti prijevaru. I nije. A ako ju je tko i primijetio, nije se usudio viknuti.

Zatim je doneseno naizgled pravedno i mudro pravilo: svi se studenti upisuju u prvu godinu besplatno (nitko se ne usudi govoriti o uvjetima koji bi trebali odrediti kvote), država za svakoga studenta daje pola bivše školarine, a potom studenti plaćaju studij razmjeno broju bodova ECTS koje nisu zaradili polaganjem ispita.

Na prvi pogled, to je dobro, napose u odnosu na situaciju koja je tome prethodila. Međutim, u novom se sustavu opet krije jedan apsurd: fakulteti na kojima studenti bolje prolaze, tj. koji svoje studente bolje i uspješnije uče – ostaju bez novca.

Nagrađuje se neuspjeh, a ne uspjeh.“

Zaključio bih na kraju: Nije problem samo u (starom i novom) zakonu o visokom obrazovanju, koji se kao spin ili kukavičje jaje ubacauje kao top tema političkih i elitističkih razgovora o ovoj temi. Prije svega treba građanske zakone, koje vrijede za sve nas, uvesti i na sveučilišta.

Ovom dnevniku prilažem Izvješće državne revizije visokih učilišta, za one koji žele podrobnije proučiti ove skandalozne rezultate, kao i odličan članak Ivane Kagogjere-Brkić i Gorana Penića u kojem analiziraju nalaz revizije. Rektor Aleksa Bjeliš jako se uzbudio zbog ovoga članka te je tražio zaštitu i očitovanje Predsjednika i Vlade. Predsjednikovo očitovanje sam našao i također ga prilažem, a ako netko pronađe Vladino, neka ga podijeli s nama.

http://www.revizija.hr/hr/izvjesce/revizija-visokih-ucilista-za-2009/
http://www.jutarnji.hr/ovo-je-neugodna-istina-o-hrvatskim-fakultetima/95...
http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/rektor-bjelis-uputit-cemo-pismo-preds...
http://www.jutarnji.hr/ivo-josipovic--sveucilista--treba-jasno-razgranic...

P.S.1 Sljedeći nastavak zasad nosi radni naslov „ A što dobivamo za ovaj silni novac?“.
P.S.2 Za one koji to nisu učinili, upućujemo ih da kliknu na slikicu na početku dnevnika radi boljeg pogleda.

Komentari

Hrvatska sveucilista su pod utjecajem politike jos od 1945.

Sto mislis, tko je dijelio puste doktorate i magisterije Dusanu Dragosavcu, Milki Planinc, Franji Greguricu, Zlatku Matesi i kompaniji? Doticni vlasnici prestiznih akademskih titula su dobro poznati javnosti kao potpuni idioti.
Hrvatska sveucilista su dobrano prozeta politikom i potpuno nekvalitetna. Izbor za rektora sveucilista tijekom kojeg je dr. Ivan Lovrinovic priznao kako ne govori niti jedan strani jezik i da mu niti jedan rad nije objavljen u inozemstvu je zorno pokazao svu (ne)kvalitetu nasih sveucilista. Da ljudi ne bi mislili kako se radi samo o ekonomskom fakultetu, dovoljno je podsjetiti ljude na fakultet politickih nauka, na kojem predaju znanstvene velicine poput Miroslava Tudjmana i Zdravka Tomca. Slicna je situacija i na filozofskom fakultetu i arhitekturi, kojom gospodare ljudi Jure Radica.
Hrvatski fakulteti, u usporedbi sa slicnim fakultetima u razvijenim zemljama EU ne vrijede ni pisljiva boba. Autor clanka je postavio dobro pitanje: sto dobivamo za silni novac? Odgovor je identican kao i u slucaju drugih drzavnih institucija: dobivamo nesposobnost, nekvalitetu, javasluk i korupciju. Hrvatsko drustvo je trulo do srzi, problem lezi u politickom sistemu koji je samo nastavak komunizma drugim sredstvima, da parafraziram Clausewitza.

Tko je glasao

uopćavanje je preglupo

bez obzira na srozavanje koje traje, nije istina da kod nas nema dobrih liječnika, stomatologa, profesora, inžinjera, raznih lingvista....jedan PMF nije baš olako snizio kriterij .... druga je stvar što ekipe umjesto da medicinski fakultet opreme najboljom opremom koju mi kupujemo, ta oprema završava u privatne ordinacije i time se zadržava za sebe "tajna znanja". Ta tajna kojom se trguje obično je u uputstvima za korištenje proizvođača opreme
onda Milka nema neke doktorate ili magisterije, ali je svejedno znala držati za uzda tadašnju prolupalu ekipu. Lako moguće da je ostala na mjestu predsjednice vlade još 4 - 5 godina da bi pad berlinskog zida prošao bezbolnije u ovim krajevim.....a da je sada takva umjesto ove premijerke i zadnjeg premijera ne bi se ni za desetinu zadužili koliko su ovi "znalci" zadužili i opljačketali

Tko je glasao

"druga je stvar što ekipe

"druga je stvar što ekipe umjesto da medicinski fakultet opreme najboljom opremom koju mi kupujemo, ta oprema završava u privatne ordinacije i time se zadržava za sebe "tajna znanja". "
Nije oprema problem - nje ima više nego dovoljno. Naša muka i trajna slabost je znanje, odgovornost i organizacija posla kako bi se ono što imamo iskoristilo na efikasniji način.

Tko je glasao

Vjerovatno je do totalnog

Vjerovatno je do totalnog srozavanja došlo zadnjih desetak godina, ali još uvijek ja imam odličnog liječnika opće prakse, stomatologa, znam nekolicinu izuzetno dobrih kirurga. To su još ljudi u snazi. Znači znanje nije potpuno nestalo. Eksperimentiranjima zadnjih desetak godina uznapredolvao je trend i na vrhunac se izdignuo dugo puzajući poučak „sveučilišnog“ profesora.
Komentiram anonimnom koji inputira da je propast od 45 na ovamo. Da, puže od tada, ali nije stalno, u raznim razdobljima je različito i ipak je ovisilo o naporima i o ljudima
Istina je kao Zokster veli za Srbiju, tako je i ovdje: najsubverzivniji element sustava je razum.
Na svakome od nas je da probamo volove uhvatiti za rogove, nekako ... valjda makar u nekim skupinicama koje su koliko toliko još normalne (ma šta to značilo)

Tko je glasao

"...ja imam odličnog

"...ja imam odličnog liječnika opće prakse, stomatologa, znam nekolicinu izuzetno dobrih kirurga. "
Nisam mislio na znanje liječnika iz njihove uže struke - po meni, ono čak i ne može biti sporno. Problem je u vođenju procesa unutar zdravstvenog (pod)sustava sve do mikro-razine. A tu, vjerujem da ćeš se složiti, sve puca od lošeg da lošije ne može.

Tko je glasao

Lječnička struka

mi izgleda sasvim solidno u našoj zemlji. Osobna iskustva su mi isto jako dobra, u usporedbi sa Velikom Britanijom, puno bolje. I meni je naletio jedan profesor, Tuđmanov sparig partner u tenisu, koji je dobio par stotina eura za ginekološki pregled a onda je tražio još 1 000 na dan operacije u javnoj bolnici, isto koliko je koštala operacija kod privatnika. Dobio je u "Jutarnjem" reportažu sa svim cijenama na crno. No kontra njemu imam 10 osobnih primjera vrhunske zdravstvene usluge. Puno im hvala na tome..
Sustav u medicini i zdravstvu su izuzetno loši i potpuno se slažem da pucaju. Zato sam ih i krenu jednostavno, "zdravo seljački" analizirati kako bih sebe i drugima pomogao da tražimo rješenja.
Anonimnom korisniku sam dao plus jer je točno da smo problema imali i ranije, u socijalizmu. Komentar mu je preoštar jer ipak to nisu bili problemi kao danas. Bilo je poklonjenih doktorata, mogao se kupiti poneki ispit ali veoma rijetko, većina predavanja je ipak održavano a ne obrnuto a i sa naučnim radom smo puno bolje stajali.

Tko je glasao

anonimni je u pravu ako

anonimni je u pravu ako gledamo ovaj negativni apsekt koji navodiš u zadnjoj rečenici. Toga jest bilo u onom sustavu političke podobnosti.... ali je zanimljivo da je baš to procvjetalo u ovom sustavu. U principu se uhvatilo ono negativno (onda je recimo to naraslo do 20% pojavnosti - a sada je to došlo da 80%. Stranke doslovce naručuju: ti ćeš diplomirati ovo, ti ono, ti ćeš magistrirati.... (zato su zanimljivi Islanđani koji sastavljju novi ustav sa ljudima koji nisu nikada bili ni u kojoj stranci). Strančarenje je po defoltu potraga prvenstveno za osobnim probitkom . Stranke izlaze u susret mladima sa težim materijalnim problemima što je načelno ok..... Ovi i ako su bili kapaciteti pod takvom arbitražom postaju htjeli ne htjeli politikanti izvan stvarnog doticaja sa životom i radom, zaboravljaju i bježe od muka koje su sami iskusili.
sa druge strane oni napori koje je ono društveno uređenje negdje napravilo i koji su dali pozitivne rezultete ili su se razvile dobre firme - e to je sve dokusureno i stavlja se pod tepih jugonostalgičara, komunjara... u glavnom se ovako ili onako etiketira a u pozadini je ... zna se (ne odnosi se samo na hdz)

Tko je glasao

konceptualna intervencija

...kao monter centralnog i pripadnik neakademskog plebsa, osjećam obvezu da
posudim glas i onima koji učestvuju u financiranju cijele šarade o kojoj se ovdje
govori.... nije da imamo što reći no može potporiti legitimnost diskusije to što su
uključeni svi slojevi društva.
Sada smo svi na broju, .....

pozdrav, Marinko jozin

Tko je glasao

Par načelnih pitanja

Ovako ide pjesmica:
Već i vrapci na grani znaju da ima previše ljudi na državnim jaslama (premda nitko ne zna koliko ih ima ;)
Država "ostvaruje" sve veće i veće deficite u proračunu. Zbog toga se zadužuje, pa je i nerođeni građanin Hrvatske već dužan. Državni je proračun iz godine u godinu sve veći, kao i deficit.
Nema džabe ni u stare babe, a kamoli u kapitalizmu kojem težimo.
Ipak, mi smo socijalna država i svatko ima pravo na zdravstveno i školovanje, a to piše i u Ustavu.
Što se ne mere, ne mere se, mjere štednje i racionalizacije su nužne i dio se troškova mora prebaciti na građane.
Tako su u zdravstvu uvedene participacije za preglede, lijekove, bolnička liječenja, ... a udio participacije građana iz godine u godinu je sve veći.
Slična je shema i u visokom školstvu, a ni srednje, pa čak niti osnovno nije lišeno toga...

E sad, logično bi bilo za pomisliti - ako se dio troškova prebacuje na građane, onda:
a) novac raspoloživ za npr. školstvo se povećava, ostvaruju se nova ulaganja, zapošljavaju ljudi kojih je manjkalo, podiže se kvaliteta, povećavaju se upisne kvote itd.itd.
b) razina "usluge" ostaje ista, ali se ostvaruje značajna ušteda u proračunu
c) nešto treće?

Koji je odgovor točan i zna li itko o kakvim se brojkama radi?
Da li je prebacivanjem troškova na građane, privatizacijom dijela zdravstva/školstva, te funkcioniranjem akademskih ustanova na tržištu postignuta ikakva ušteda u proračunu?

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

lov na vještice

Da ovo sve ipak ne ispadne nekakav "lov na vještice" i "svi su oni isti" - da se pokušam malo uplesti.

Fakulteti se ne financiraju samo iz studentskih školarina i samo direktno iz MZOŠ-a. Ogroman broj fakulteta ima i svoje zavode i sl. koji imaju i znanstvenu i istraživačku ulogu. Kao takvi - javljaju se na razne natječaje (što domaće, što strane) - i kada im se projekti ocijene dobrima - dobivaju sredstva za provedbu projekta. Ta sredstva znaju, pogotovo kada se "upadne" u neki EU-projekt, biti stvarno izdašne. Naravno da će taj odjel, zavod ili sl. - taj novac i potrošiti. Mora ga potrošiti, prema propozicijama donatora. No - kako odjeli nemaju pravnu osobnost - nemaju niti svoje računovodstvo, pa se sve to vidi samo kao zbroj svih zavoda i sl. na razini cijelog fakulteta.

Usprkos zajedničkom računovodstvu, računovodstvo interno vodi koliko je svaki projekt dobio - i svaki voditelj projekta smije tražiti da se novac iz "njegovog projekta" troši kako on kaže, mislim da se čak niti dekan fakulteta u to ne smije miješati.

Većina tog novca koristi se upravo za autorske honorare - dakle, recenzije, prijevodi, pisanje knjiga, izrada ilustracija - sve je to po zakonu - autorsko djelo. Naravno da neki student ili novak za posao obrade statističkih podataka neće biti (tj. ne bi smio biti) plaćen za autorsko djelo, već za "obično".

Ono što želim reći je da čisto sumnjam da je 100% akademske zajednice "loše" - i da, budući da tim istim polu-novinarima ne vjerujemo kada su neke druge teme u igri, da ni sada ne treba sve uzeti bez i najmanje rezerve.

Tko je glasao

Od raja do pakla

Unaprijed se ispričavam ako u komentaru navedem nešto što je već spomenuto. Mene je prije svega zanimalo što se radi na ekonomskom fakultetu jer bi bar oni trebali imati svu dokumentaciju na svom mjestu. Ako su i " mučkali " morali bi to znati i sakriti.

Da ne davim previše, ispada da su ovi zagrebački ekonomisti daleko učinkovitiji u punjenju vlastitog džepa od svojih kolega u Osijeku, Splitu ili Rijeci. Ili su možda ovi iz Osijeka, Splita i Rijeke vanjski suradnici zagrebačkog ekonomskog fakulteta, a ovi sa zagrebačkog su vanjski suradnici ovih ostalih. Vjerojatno su ti vanjski suradnici toliko sposobni da u isto vrijeme mogu biti barem u tri od četiri navedena grada. Ne piše to u izvještaju, ali me ne bi iznenadilo. A honorari - boli glava.

Zanimljivo je da su materijalni rashodi u 2009. manje izvršeni za 8.750.194,00 kn najvećim dijelom zbog smanjenja rashoda za intelektualne usluge, reprezentaciju i službena putovanja. Imaju ipak i oni svijetlih trenutaka kad znaju trošiti manje. Rashodi za reprezentaciju jesu izvršeni u iznosu od 1.569.434,00 kn, ali je to ipak za 1.126.078,00 kn ili 41,8% manje u odnosu na 2008. kada su navedeni rashodi izvršeni u iznosu 2.695.512,00 kn ( dnevno su trošili na reprezentaciju 7.385 kuna ukljućujući i nedjelje - voda se vjerojatno nije pila ni bez ni sa okusom ). Rashodi za reprezentaciju se u 2009. odnose na ugostiteljske usluge u iznosu 1.361.611,00 kn te nabavu poklona za poslovne partnere u vrijednosti 207.823,00 kn. Fakultet internim aktima nije utvrdio uvjete i način korištenja sredstava reprezentacije, odnosno tko ima pravo koristiti sredstva reprezentacije i poslovne kartice, do kojeg iznosa i druge uvjete. Na računima pojedinih dobavljača za ugostiteljske usluge nisu naznačeni poslovni
partneri koji su ugošćeni. Rashodi u iznosu 1.607.400,00 kn su evidentirani na temelju dokumentacije iz koje nije vidljivo jesu li, kada i u kojem obujmu usluge obavljene.

Koji interni akti, koji zakoni, koja dokumentacija - jer što im se i uz ovakve nalaze revizije može dogoditi u zemlji u kojoj su si oni stvorili raj na fakultetima, a nikoga nema da ih otpravi u pakao gdje po svom ponašanju pripadaju.

Dodaci na plaće su isplaćivani bez utvrnenih kriterija. Evidencije radnog vremena za većinu zaposlenika kao ni evidencije rada iznad norme i prekovremenog rada nisu vođene ( valjda i zato da bi mogli biti na tri-četri mjesta istovremeno ). Odluka o korištenju mobilnih telefona i kriteriji za njihovo korištenje kao i za korištenje sredstava reprezentacije i poslovnih kartica nije donesena.

Fakultet nema dokumentacije o povećanom obujmu posla i uspješnosti u radu zaposlenika, ali su im dodaci redovno isplaćivani. Dodaci na plaće su isplaćivani bez utvrnenih kriterija. Nekim zaposlenicima su isplaćivani navedeni posebni dodaci prema više osnova. Nekim zaposlenicima su isplaćivane povremene jednokratne naknade za pripremu sjednica i vođenje zapisnika, prekovremeni rad za potrebe kodiranja indeksa studenata, poslove tajnika na doktorskom studiju, utvrđivanje prijedloga za stimulaciju, poslove oko pripreme svečanosti za Dan Fakulteta, te druge poslove (u neto iznosima od 300,00 kn do 31.000,00 kn po zaposleniku). Najviša isplaćena neto plaća (sa svim dodacima) isplaćena je u listopadu 2009. u iznosu 46.490,00 kn.

U pomoćnim knjigama za 2009. je evidentirano 140 projekata, od čega je 45 znanstvenih projekata financiralo Ministarstvo, a za pet menunarodnih projekata je dalo potpore, dok su sedam projekata financirala druga ministarstva (Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, te Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva). Evidentirano je i 48 komercijalnih, 29 edukacijskih, te šest menunarodnih projekata.

Revizijom je utvrneno da kod pojedinih projekata ugovorima nisu odreneni ciljevi odnosno svrha. Za većinu komercijalnih projekata i projekata drugih ministarstava nisu izranene studije, analize i druga projektna dokumentacija u ugovorenim rokovima. Elementi i kriteriji za izračun cijene koštanja projekata nisu odreneni. Kod većine ugovora o autorskom djelu nisu odreneni konkretni poslovi koje autor treba obaviti u realizaciji projekta. Kriteriji za utvrnivanje iznosa autorskih honorara nisu doneseni, te je s istim osobama zaključeno više ugovora o autorskom djelu za
realizaciju pojedinog projekta. Ugovori o autorskim djelima su zaključivani, odnosno troškovi realizacije projekata su evidentirani u godinama nakon izrade projektne dokumentacije i završetka projekata. Pojedini autorski honorari su isplaćeni iz prihoda projekata na koje se ne odnose.

U većini slučajeva, ugovorom o autorskom radu – djelu nisu odreneni poslovi koje
autor treba obaviti.

Pa onda sredstva utrošena za životna osiguranja ili dnevnice za službena putovanja u milijunskim iznosima koji se godinama nisu pravdali, troškovi mobitela. Izuzetno zanimljivo, ali bilo bi predugačko.

Tko je glasao

nepravilnosti

Ovo je lijepo opisano - ali (uz svo poznavanje materije koju komentar pokazuje) - to bi se dalo napisati, mislim, za skoro svaki fakultet.

Nama nedostaje okvir! Djelo - kontrola - posljedica. Je li tamo bila revizija? Je li ustanovljeno da internim aktima EF-a nije određeno to i to? I, tko je kažnjen?

Zašto takve ustanove imaju reviziju (od koje nikakve koristi), a malo i srednje poduzetništvo ima inspekcije koje dođu sa popisanih 847 možebitnih prekršaja (od kojih odmah kažnjava odgovornu osobu i tvrtku u cijelosti), a onda još ako im je nešto sumnjivo - ide se u kopanje papira, analizu, ekspertizu, procjenu prošlog prometa, budućeg, kamatu na prošli promet - i kaznetine?

Hoću reći - naravno da će ljudi uvijek raditi prekršaje - svjesno i nesvjesno. Ali će i uvijek ići linijom manjeg otpora. Ako ih godinama nitko ne kontrolira, naravno da će im apetiti narasti.

Što radi država koju plaćamo da donese pravne okvire i koju plaćamo da ustroji državni aparat da se ti pravni okviri i poštuju???

Tko je glasao

@zaphod, zakoni su doneseni,

@zaphod,

zakoni su doneseni, ali ih sveučilišta ne poštuju. Dakle država je donijela zakone, imamo Državni ured za reviziju ( utvrdili su nepravilnosti ), Valjda je sad na redu Državno odvjetništvo.

Tko je glasao

Hvala

na upisu. I da, i ono što je pod zakonom krši se.
Jedna je veoma bitna napomena Državne revizije a to je da niti jedan fakultet nema osobnu reviziju ili kontrolu.
Bez kontrolnih mehanizama vlada bezvlašće.
Da ih ima ne bi Ekonomski fakultet mogao "legalno" prodavati ispite u ljetnoj školi. U startu im je neko u rektoratu trebao reći da to nije po zakonu.
Kontrolni mehanizmi (sveučilišne revizije) nisu niti do dan danas uvedene a državna revizija ne može svaku godinu pregledavati ( a morati će izgleda). Treba uvesti kontrolu i kazne. Točka.

Tko je glasao

Analiza negativnosti i prijedlog promjena

Druže, zadnji sam koji bi pokrenuo lov na intelektualce i ovo to sigurno nije. Ovo je činjenična analiza nepravilnosti kako bi došli do rasprave o tim novim zakonima o kojim se elitistički govori tako da prosječan građanin ništa ne razumije.
Naučni rad i naučni projekti moraju postojati na fakultetu a novci od njega biti podijeljeni između autora i fakulteta.
Samo što se fakultetima i pogotovo institutima omogućilo da pod pojmom naučnog i autorskog rada čine svašta a malo toga naučno i drustveno korisno.
Kada sam bio na Agronomiji mogli smo se baviti korisnim projektima za društvo i za nas. Tko zna bolje genetiku stočarstva od nas? Tko zna bolje genetiku biljaka od nas? Tko može napraviti najbolje hibride? Tko bi trebao implementirati nove tehnologije u poljoprivredi bolje od nas? Projekata i društvenog korisnoga posla koliko hoćeš.
Samo trebaju prave vođe (dekani) koji će se pohvatati pravih a ne kvazi projekata.
Mislim uključiti još nekoliko ljudi iz akademske zajednice kada počnemo razgovarati o rješenjima.
Za sada smo na lošem, na negativnostima. Kao i u nauci prvo treba označiti probleme pa ih rješavati.
To pokušavam uraditi a ne Pol Potov sistem rješavanja intelektualaca. Neki osmjeh mi zatitra kod posljednje rečenice. Možda bi ih ipak par pustio na kratkotrajno druženje sa Crvenim Kmerima da vide što se desi kada se narod zaglupljuje.

Tko je glasao

Na arhitekturi je zanimljivo,

Na arhitekturi je zanimljivo, javno, otvoreno i transparentno
Još lako za to što ti uzimaju sve poslove i još su toliko izvrsni da su ocjenjivački suci na natječajima i sami sebi i svojima (npr igh) dodjeljuju prve nagrade za izuzetno talentirane, potpuno svježe copy-past radove kakve niti jedan svjetski projektant ne može zasjeniti, nego idu do toga da dogovaraju nebulozne idejne projekte (nekoliko iscrtanih listova A4 papira – iscrtavaju studenti) kojima je više manje sigurna propast ili ako i nije onda će se dobro naplatiti... dakle takvi propali idejni čistog silovanja prostora (garaža ispod Trga maršala Tita) na nekoliko A4 listova, građani grada Zg plaćaju 50 milijuna kuna.
Sve legalno, legitimno, svima su normalna takva štetna ugovaranja. Potpuno u skladu kako vlada vlada (boli đon za sve, samo hapajmo) jer je sveučilište u raspodjeli „pripalo“ vladajućoj stranci....

ima jedno u tome - stvar je opće klime na nekoj ustanovi. Postavlja se pitanje da li će bilo tko tko ima doktorat moći ravnopravno kandidirati se i ući među zaposlenike koji su na faksu ili će selekcija biti napravljena po nekom unutarnjem ključu i reklo bi se - sklonostima tog miljea.
na medicini skoro da se zna - oni pravi se ne vade iz operacijskih sala, uglavnom nemaju mjesta (a niti vremena) na fakultetu....
tako je i drugdje
VEĆINA radi stvarno, ali se na ta dobro plaćena mjesta na faksevima uz ugodno radno vrijeme ipak guraju isključivo "izvrsni"
pa po tome nikada nije cijela akademska zajednica
jer akademska zajednica nije skup likova koji su profe na faksu i upali po nekom ključu u HAZU, akademska zajednica je jako široko more i naravno da je nemoguće da su svi. Sva sreća da je tako jer ako jbvjtri izguraju ove iz operacijskih sala i zubnih ordinacija jao si ga nama

Tko je glasao

vidis zap, ja mislim da se ne

vidis zap, ja mislim da se ne radi samo o znanstvenim projektima..

mnogi fakulteti ulaze u trzisnu utakmicu sa "neznanstvenim" ustanovama i tako rade potpuni kaos ..

1. zavodi su oslobodeni PDV
2. zavodi nemaju troskove, jer je to vec ukljuceno u drugi izvor sredstava

zato fakulteti i znanstvene ustanove ne bi smjeli ucestvovati u nesnastvenim projektima. njihovo ukljucivanje u trzisnu utakmicu radi nelojalnu konkurenciju onima koji samo od toga zive..

napr. arhitektonski fakultet... zavod xy.. dobije projektiranje napr. ministarstva z. ....

to je ekstra novac, koji apsolutno nema troskova jer je onima koji rade na projektu sve vec placeno. osim toga ruse trzisnu cijenu i tjeraju one kojima nije sve placeno na cijene ispod realne vrijednosti.. neki biroi propadaju. zaposlenici ostaju bez posla, i traze posao u drzavnoj upravi ili fakultetu??

Znanstvene i skolske ustanove, na drzavnom ili javnom financiranju ne bi smjele raditi nista drugo osim toga. Tada bi se vrlo jednostavno taj iznos ekstra zarade smanjio. a oni prof. koji misle da vrijede i na trzistu nek prestanu biti znanstveni zaposlenici i nek rade u jednakim trzisnim uvjetima..

Ako to ne prestane, mozemo svi traziti zaposlenje po takvim ustanovama. Pa nek nas financiraju iz budeta a milijone koje zaradimo na trzistu neznanstvenim vec trzisnim radom cemo lijepo podijeliti sami sebi.

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Medvjeđi PDV

1. zavodi su oslobodeni PDV
Oslobođenje od PDV-a je nešto što se mistificira i vrlo često je zapravo minus u poslovanju. Smisao oslobođenja od PDV-a ima isključivo ako se posluje s nekim što nije u sustavu PDV-a, a i tada je vrlo upitno obzirom gotovo sve što kupujemo ima u sebi uključeni PDV.. Recimo da bi imalo smisla kod ponude koja je čista usluga kao peglanje ili čuvanje djece gdje nemamo materijalnih troškova a radimo s osobama koji nisu u sustavu PDV-a.

Oslobođenje od PDV-a se nudi firmama u prvoj godini poslovanja što je zapravo čista medvjeđa usluga, na što sam nažalost nasjeo. Pogotovo u prvoj godini imamo dosta investiranja u opremu i sljedno tome podosta PDV-a kojeg nismo u mogućnosti "prebiti" pri naplati.

Slično se dešava i zavodima pri fakultetima koji kod ugovaranja poslova ne mogu naplatiti PDV, a svi suradnici iz privrede i sve nabavke će u sebi imati i PDV. Iz tog razloga će zapravo zavodi biti skuplji za investitora kojemu je u pravilu svejedno kome daje PDV, da li državi, da li nekome u sklopu dobivene usluge. Fakultetski zavod će zapravo naplatiti PDV (barem dio) a neće ga moći iskazati u svom računu.

I još jedna stvar je da su fakulteti poprilično naplačivali svojim zavodima i ne sjećam se koji je to postotak bio, ali se sjećam da sam se nemalo iznenadio. Svakako dio zarade fakultetskih zavoda, barem u vrijeme kad sam se ja motao po faksu, je odlazilo za potrebe fakulteta, a sad gdje je to konkretno odlazilo ne znam. Svakako nije odlazilo u džepove onih koji su radili u tim zavodima.

No pitanje zavoda je danas minorni problem, glavni problem je da veliki dio nastavnog osoblja ima svoje firme potpuno nezavisne od fakulteta, a da istovremeno ti isti koriste fakultetske resurse za svoje potpuno privatno poslovanje. Tako imamo mukte prostor kompletno opremljen s kompjuterima, telefonima, internetom, ugodno grijan i čuvan. Uz to ide nepresušni resurs jeftine studentske radne snage. Tako je na mom faksu bila nekolicina profesora koji su godinama vukli neke ljude za neku stvar obećanjima da će ih sigurno zaposliti samo sad treba još ovo ili ono.

Takav način poslovanja je zapravo čista krađa i nelojalna konkurencija i to je nešto što bi trebalo vrlo oštro sankcionirati. Jel' smo zaboravili profesora Miomira Žužula na čiji telefon u kabinetu bi se javljala automatska skretarica: "Dobili ste tvornicu čarapa Sloboda Samobor . . .". Zbog nečeg takvog je trebao dobiti masan račun i nakon toga nogu u dupe kao dobar primjer svi sličnim "mudracima".

leddevet

Tko je glasao

zavodi ne bi trebali

zavodi ne bi trebali 'ugovarati' poslove

oni su znastveno-obrazovna institucija ..dakle ne ugovaraju vec su financirani ili primaju donacije u neku svrhu (napr. istrazivanja neceg)

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

gle led.. stvar je sasvim

gle led.. stvar je sasvim krivo postavljena..

javne i drzavne ustanove koje su na budzetskom financiranju, makar studenti dodavali privatno za svoje skolovanje nisu poduzeca kojima je cilj profit

za to sluze sasvim drugi oblici poslovnog udruzivanja

zato i jesu oslobodeni placanja pdv'a.. oni nemaju veze sa poslovanjem i trzistem

ali imaju, jer si uzimaju to pravo..

dakle jednostavno je, nek se gospoda odluce, ili ce biti privrednici ili profesori..

***posebna napomena pdv, samo komentar na tvoju primjedbu
fakultet-zavodi idu ispod trzisne cijene. sva oprema koju koriste u poslovanju placena je iz normalnih sredstava. osim toga oni naplacuju visokoumnu uslugu. kod takvih usluga nema znacijnijih troskova opreme, dakle ni utjecaja ne obracuna pdv na zaradu.. nisam jos cula da je neki zavod za zaradeno na tkzv slobodnom tj. uzurpiranom trzistu upotrijebio za neki poseban stroj ili unaprijedene nastave ili ispitivanja itd itd.. bla bla

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Da i ne

javne i drzavne ustanove koje su na budzetskom financiranju, makar studenti dodavali privatno za svoje skolovanje nisu poduzeca kojima je cilj profit
Imaš pravo ali i nemaš i o čemu se tu radi:

Na mnogim fakultetima odnosno na mnogim katedrama je izuzetno važno da imamo ljude koji su povezani s praksom. Prvi koji mi tako pada na pamet je medicina, isto vrijedi za građevinu, arhitekturu itd. Ja osobno nisam volio niti cijenio profesore koji su postali samo profesori bez kontakta s aktualnim zbivanjima u onom što su predavali. U tom pogledu mislim da bi trebalo biti čak obaveza za te profesore i asistente da imaju doticaj s privredom i da sudjeluju u nekakvim poslovima.

Ako se dobro sjećam takva odredba se čak bila pojavila u jednom trenutku na mojem fakultetu. Zanimljivo da su neki odbili, a ti koji su odbili su sve bili oni o kojima smo inače imali loše mišljenje. Između ostalog je odbila i jedna asistentica koju smo zvali "vješalica", a taj nadimak je proistekao iz činjenice da od nje nije bilo nikakve koristi osim kao nešto na što se može okačiti kuta.

Osim toga na mnogim fakultetima u svijetu postoje zavodi i instituti koji su povezani s privredom i sudjeluju u realnim poslovima. Ono što u našem konkretnom slučaju nije dobro je što takav rad na više strana nije reguliran. S jedne strane imamo veliko nerazumijevanje i kontinuirane napade, a s druge strane imamo veliku zloupotrebu takvih mogućnosti. Niti jedno niti drugo nije dobro i sve to vapi za jednim velikim redom koji će visokoškolskoj zajednici omogućiti da sudjeluje u realnoj privredi, a istovremeno onemogućiti nelojalnu konkurenciju i bilo kakav monnopol.

leddevet

Tko je glasao

@Luna @Led

Evo vam jedan primjer - Research Institute of Molecular Pathology (IMP)

Tu se u okviru Campus Vienna Biocenter vrlo uspješno spajaju akademski i potencijali realnog sektora. Autorska i patentna prava su podijeljena. U grubo, ako institut više financira država ona su pojedinog znanstvenika i instituta a ako realni sektor, ona pripadaju kompanijama koje daju novac.

Pojedini djelatnici instituta su i profesori ili asistenti na fakultetima. Osnovno su plaćeni za znanstveni rad u institutu a za profesuru dobijaju samo dodatak. Moguće je raditi i samo profesuru ili samo znanost, ali je najbolja kombinacija i jednog i drugog. Cijeli je sustav vrlo uređen.

Na taj se način osigurava da profesori budu ne samo u doticaju već i subjekti znanstvenih postignuća od čega izravnu korist imaju i studenti.

U odnosu na nas, zanimljivo je da se za mjesta na institutima raspisuju međunarodni natječaji čime se osigurava izvrsnost.

B-52

Tko je glasao

pa meni se nekako cini da sam

pa meni se nekako cini da sam bas to principijelno predlozila.. da li to treba biti u jednom campusu.. ne treba nuzno..

i fakulteti su u mnogim zemljama i gradovi u kampusima, ali nasi kao i neki drugi nisu..

svejedno smatram da univerziteti moraju imati dovoljno stalno zaposlenih, bas profesorskog kadra ciji je primarni posao obrazovanje i razvoj znanosti koji nije ovisan o profitu i vaninstitucionalnom placanju.. jer to je jedini mehanizam drustvene kontrole "placene" znanosti od koorporacija..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Primjerom se nisam oglasio da

Primjerom se nisam oglasio da bih vam oponirao već dao plastičan prilog vašoj raspravi.

U komentaru sam naveo i da ima profesora stalno zaposlenih na fakultetima, ali za pojedine kolegije je daleko bolje da ih drže ljudi koji primarno rade znanost. Tamo se ne događa da se predavanja temelje na znanstvenim postignućima od prije nekoliko desetaka godina kad su pojedini profesori još bili mladi, možda radili znanost, a onda se začahurili na katedri, propustili napredak struke, i čvrsto se drže onoga što su zadnje naučili. Takvi studente ne mogu ni puno naučiti a kamoli ih zainteresirati da istražuju uvijek novo.

Ima i tamo instituta koje financira država ali nemoj misliti da je imalo upitan razvoj znanosti "ovisan o profitu i vaninstitucionalnom plaćanju". Kao prvo, financiranje od strane realnog sektora je institucionalizirano i vrlo transparentno a drugo, ono je puno izdašnije nego državno.

Naravno, ne daju kompanije novac za nerad i da bi ga se rasfrćkalo. Pa kojoj kompaniji bi uopće bio interes bacati novac u bunar bez dna. Na kraju krajeva, u znanosti nema zadanog rezultata i roka u kojem se on mora postići, inače to ne bi ni bila znanost, ali se tamo raditi mora. Nitko ti neće dati novac za nerad.

Također, vrlo je razvijena kompetitivnost jer je konkurencija jaka, međunarodna, i ako nisi kvalitetan, teško da se možeš izboriti za grantove. Bolji rezultat daje bolje reference a bolje reference osiguravaju nova sredstva i tako u krug.

Kod nas je situacija posve obrnuta. Ionako neveliki kolač se dijeli svima bez obzira na prethodne rezultate i reference, a pritom je jedan od kriterija tko ima bolju špagu do onih koji odlučuju. Kada se kolač raspoređuje na puno dijelova, onda obično svi ostanu gladni. Odnosno, bez sredstava nema rezultata, a bez rezultata nema referenci pa si unaprijed eliminiran iz međunarodne utrke za grantove. I to je onda začarani krug.

Đikić je po tom pitanju u pravu. Novac koji imamo se mora raspoređivati na način da ga dobijaju oni koji doista rade i postižu rezultate. Bolje je koliko treba financirati nekoliko projekata nego nedovoljno njih stotinu. U prvom slučaju napreduje barem nekoliko projekata a u drugom stoje svi. Što je bolji pristup, lako je zaključiti.

Srećom, ima i kod nas uspješnih znanstvenika koji osvajaju grantove na međunarodnim natječajima, no naš sustav im je više smetnja nego pomoć. Primjer, kod nas u nomenklaturi još uvijek ne postoji zanimanje bioinformatičar pa ga oni koji i dobiju novac iz inozemstva ne mogu zaposliti (ne mogu ga kao takvog prijaviti) a bez njega npr. projekt ne može u realizaciju. a to su apsurdi.

Sustav nam je vrlo krut i bez volje da se prilagođava zahtjevima znanosti koja stalno grabi naprijed. Ostane li ovako, potpuno će pregaziti vrijeme. Srećom još nije ali je krajnje vrijeme da odlučivanje o znanosti bude u rukama onih koji je poznaju i rade a ne raznih činovnika po ministarstvima ili "znanstvenika" s fakulteta ili HAZU koji su zadnji rad objavili prije desetak, dvadesetak ili tridesetak godina.

Ovo zadnje je vezano za prošli Splićin dnevnik.

B-52

Tko je glasao

Pa kojoj kompaniji bi uopće

Pa kojoj kompaniji bi uopće bio interes bacati novac u bunar bez dna.

Možda zato hrvatske kompanije tako malo ulažu u znanstveni sustav? Ne kažem da takvih slučajeva nema, ali vjerujem da je u dnevniku opisana kompromitacija visokog obrazovanja jedan od bitnih razloga zašto tako loše stojimo u pogledu razvoja. Istraživački odjeli u samim kompanijama mogu se baviti znanošću, ali samo na razini primjenjenih istraživanja. Bazična istraživanja ipak su rezervirana za sveučilišta i institute u kojima je koncetrirana brain power.

Na kraju krajeva, u znanosti nema zadanog rezultata i roka u kojem se on mora postići, inače to ne bi ni bila znanost, ali se tamo raditi mora. Nitko ti neće dati novac za nerad.

Upravo zato znanstveni sustav mora operirati odvojeno od drugih društvenih pod-sustava - jedino tako ćemo biti sigurni da se radi o znanosti, a ne o servisu prohtjeva bilo koje provenijencije i vrste. Isto vrijedi i za sustav visokog obrazovanja. I nije za to potrebno imati neki astronomski BDP. Dovoljno je samo osigurati transparentno korištenje javnog novca. Privatni novac može donijeti puno dobra, ali može i korumpirati. Pogotovu tamo gdje su resursi ograničeni. Naravno, sve to neće imati nikakvog smisla ukoliko se javne poltike nastave kreirati daleko od očiju javnosti i sudjelovanja svih zainteresiranih.

nemesis

Tko je glasao

hrvatske kompanije?

Da bi neka kompanija ulagala (ovdje je riječ "ulagala" zapravo pogrešna, ona ne ulaže - već plaća neko istraživanje i sl.) - mora biti proizvodna.

Nije istina da hrvatske kompanije ne naručuju istraživanja ili gotova rješenja od znanstvenog sustava, ja osobno znam puno primjera, pogotovo u prehrani (naručitelji su proizvođači suhomesnatih proizvoda, npr.). Druga je stvar što je takvih kompanija jako malo. I što naručuju samo ono što im trenutno treba (zapravo nemaju vlastite odjele za razvoj ili nisu do kraja ekipirani, pa ovo daju u outsourcing).

Po meni je veći problem znanstvenog sustava što mu se dozvolilo uplitanje u područja u kojima mu nije mjesto (konkurencija na tržištu), a samim time oni sami sebi pile granu jer se ne bave "čistom znanošću" - pa onda nemaju niti takvih rezultata. Ako si plaćen (od države) za znanost - pa bavi se znanošću!

Tko je glasao

Spojene posude

Neoliberalni uvjeti poslovanja natjerali su firme na bespoštedno kresanje troškova proizvodnje, u koje su očito spadali i odjeli za istraživanje i razvoj. Spremnost da se ti poslovi plate nekom drugom dovela je do bujanja ponude istraživačkih (znanstvenih samo uvjetno) "usluga". Nije onda čudno da su poslovično loše plaćeni sveučilišni nastavnici i njihovi asistenti odgovorili na potražnju tako kako su odgovorili. Jedno vrijeme su svi bili zadovoljni - država jer nije trebala povećavati izdvajanja za visoko obrazovanje, akademska zajednica jer je pronašla nov način zarade, a firme jer su za jeftine pare dobivale naručeno (one koje su imale novaca da, kako ti kažeš, plate istraživanja). Bilo bi dobro ispitati da li zadovoljstvo još uvijek traje i ako ne, zašto je prestalo. Ipak, samo se jedan vrlo mali segment ovog o čemu diskutiramo (korupcija u visokom obrazovanju) odnosi na neka primjenjena istraživanja koja su imala i realizirala razvojni potencijal. Puno veći dio, po meni, se odnosi na para-obrazovno-znanstvene aktivnosti kojima se krčmio javni novac. Bojim se da država nema blagog pojma čemu bi trebala služiti znanost pa da bi mogla razlikovati pravu znanost od prodavanja magle (vidi slučaj Paar, a da o društvenim znanostima ni ne govorim).

nemesis

Tko je glasao

bas bih voljela cuti naslov i

bas bih voljela cuti naslov i temu tako narucenog istrazivanja?

koliko je meni poznato daje se na ispitivanje, a ne istrazivanje.. a i to ispitivanje je vrlo cudna kategorija.. ali to je vec druga tema..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

istraživanja

Koliko je meni poznato, znam par projekata gdje je jedna domaća mliječna industrija ulagala (i ulaže) u istraživanje i razvoj (a ne ispitivanje) materijala za pakiranje hrane. Da sad ne ulazimo u to koliko se sam pojam "istraživanje" razlikuje od grane do grane znanosti... Ne razumijem baš ovo inzistiranje na tome da nema istraživanja, kad ih ima :)

Tko je glasao

gle zap, ozbiljno

gle zap, ozbiljno istrazivanje zahtijeva toliki novac da je to nesagledivo za nekog koji je vezan za ovako malo trziste.

osim toga istrazivanja nekog proizvoda provode se u teorijskom dijelu na bar tri mjesta paralelno, a na to kasnije dolazi prakticno istrazivanje tj. testiranje izmisljenog, i recimo teorijski dokazanog. obicno se rade za odredene vrste testova na vise mjesta, ovisno o potrebnoj opremi i iskustvu ljudi koji testiraju.

tako obradeni rezultati u praksi usporeduju se sa teorijskim te se nastvlja teorijski dio sa korekcijama.

i onda u nedogled.. bar 5 do 10 godina..

tada se napravi prototip te plan proizvodnje. slijede ispitivanja u ovlastenim institutima koji imaju potrebnu opremu. i to ponekad i u vise instituta.. a onda se tek izdaje tehnicko dopustenje za taj proizvod kod ovlastene ustanove.

sume koje su potrebne za ovako nesto su minimalno 150.000 ali dosezu i 1.000.000eura..

reci mi molim te, koja firma je to u hrvatskoj sposobna platiti?

jedino ako nasi znanstvenici ne rade dio istrazivanja u sklopu vecih istrazivanja za neki veliki koncern..

ili rade samo neki detalj.. poboljsanje postojeceg..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

@luna

Sad me već stvarno zezaš :)

Znam koliki su iznosi potrebni. I ponavljam da nisu sva znanstvena istraživanja jednaka, pa ni jednako skupa. Ponavljam da znam za nekoliko takvih istraživanja - pretežno prehrambena industrija u širem smislu (iznosi su puno veći od ovih koje si navela).

Dakle, ovaj tvoj komentar mi nije dao ništa novoga. Ti tvrdiš da takvih istraživanja nema, a ja da ima. OK :)

Tko je glasao

OK

OK

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

koliko je meni poznato daje

koliko je meni poznato daje se na ispitivanje, a ne istrazivanje

Odlično uočena razlika koja puno toga može objasniti.

nemesis

Tko je glasao

British Council

Dok sam se "družio" sa njima vidio sam jednu veoma interesantnu stvar. Dr. Cristopher Brigs je bio predsjednik,u Jugoslaviji u mome mandat i kada sam došao kod njega pitao me što hoću raditi. Rekoh :"Kavezni uzgoj riba". Čovjek izvadi jednu knjižurinu extra large (500-1000 strana) i u njoj gleda što ih zanima i što su se dogovorili financirati u cijelom svijetu. Našao je par tema i par profesora u Velikoj Britaniji. Na kraju me poslao kod jednoga u Stirling.
Po istom principu bi svaki fakultet mogao predložiti teme koje ih zanimaju a rektorat i država odobriti teme. Bolja riječ podržati ih. Fakultet može raditi i neke teme koje i društvo nije odobrilo. Nema zabrane rada, ali za njih mora sam namaknuti sredstva. Naši će odmah vikati "autonomija sveučilišta". Evo vam Britanija koja je izmislila kapitalizam i neoliberalizam pa gledajte autonomiju. Tako bi se spriječilo da se kafanski ili društvu ne bitni uratci plaćaju kao znanstveni rad. Opet smo na kontroli koja se mora uvesti.
Provlači se pojam privatni fakulteti. Ima ih, biti će ih još i nikako se ne trebaju zabranjivati. Kao i privatne gimnazije. Samo trebaju proći na kraju "autorizaciju" znanja kao i svi. Samo tako ćemo imati kvalitetan kadar.

Tko je glasao

nisam ni shvatila kao

nisam ni shvatila kao oponiranje..

a moja primjedba je bila samo u dijelu da se obrazovanje svakako ali i znanost u jednom dijelu mora ostaviti van financiranja korporacija..

jer koliko god vi govorili o transparentnosti i ljepoti takvog sistema, makar ga podrzavam kazem i da..
ako ne bi bilo neutralnog misljenja koje ne ovisi o investitoru moglo bi doci do mucke puno lakse nego ago "neutral" postoji

a ima i jako puno drustveno korisnih mogucnosti od tako placenog..

inace, profesori i svo znanstevno osoblje mora stalnim objavljivanjem znastvenih radova potvrdivati svoj status.. ili ga gubi.. to sto se predstavljaju kao znastveni radovi oni koji to nisu ili copy paste radovi.. greska je naravno citavog sistema, ali i drustva kojem je takvo ponasanje normal.. makar se zvalo akademsko..

bas me zanima, jel postoji mozda sud casti u akademskoj zajednici? na kojem mozes izgubiti titulu i ostala slovca zbog laziranja, varanja itd..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

zar ne bi bilo logicnije da

zar ne bi bilo logicnije da se angaziraju ljudi iz realnog sektora sa odredenim akademskim znanjem i drze nastavu u okviru fakulteta te budu placeni tocno za ono sto odrade?

dapace, od najboljih se mogu tada birati nasljednici znanstveno-obrazovnog univerzitetskog kadra, zar ne?

sto bi smetalo da recimo medicina pozove drmrsr ili nekog posebnog spec iz neke bolnice, istrazivackog instituta, na koncu samo za jedno predavnje sa nekog simpozija koje je proizvod znastvenog rada narucenog i placenog iz realnog sektora, da drzi na nekom koligiju 20 sati predavanja?

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

naravno da imam pravo.. jer

naravno da imam pravo.. jer rad u praksi znaci da covjek moze biti vandredan profesor ili asistent

kao sto je oduvijek bilo..

radi u praksi i to za novce iz realnog svijeta..

na fakultetu radi tako da drzi odredena predavanja ili vjezbe za koje je placen po odredenoj tarifi

stvar je jako jednostavna

znastveni rad i obrazovanje su jedna stvar a zarada i trziste druga..

zasto ne bi profesori tj fakulteti radili drustveno korisne studije kao svoj naucni rad..

naprimjer - studija o gradskoj jezri -

napr. metode revizije projekata tipa tog i tog

napr. nove metode u gradenju, obradeni primjeri iz prakse i novosti..

gle oni su placeni .. njima ne trebaju konkretne revizije ili natjecaji da bi nesto radili

mogu raditi sto god zele i jos dobiti priznanje, jer placu ionako imaju

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

@luna

Daleko od toga da se slažem s time kako stvari funkcioniraju. Samo pokušavam objasniti na koji se sve način fakulteti financiraju. Da ne spominjem da tim načinom rada - profesori umjesto da kvalitetno predaju - oni rade na prikupljanju sredstava za projekte i radu na njima. Onda dobijemo predavanje staro 10 godina (i pripadajuću konstantnu plaću za to) + nabrzaka (obično loše) odrađeni projekt (+ honorar) = kao rezultat dobijemo situaciju "svi mi imamo prste u pekmezu".

Skoro da nema branše koja nije pogođena totalno nelojalnom konkurencijom raznih državnih fakulteta, zavoda, instituta i slično = jer kako ćeš se tržišno natjecati s nekim kome su svi djelatnici na državnom trošku pa im je, u svakom dodatnom poslu - trošak djelatnika NULA? Da ne govorimo o korištenju opreme, prostorija i slično.

Došli smo u nevjerojatno situaciju da oni - kojima je životni poziv obrazovanje i podizanje istoga - neposredno rade na uništavanju gospodarstva koje to isto obrazovanje financira. Totalno shizofrena situacija, a što je najgore = obrazovni rezultat je katastrofa.

Tko je glasao

vidis ja mislim da se

vidis ja mislim da se fakulteti masovno bave 'poslovima' a ne obrazovanjem i znanstvenim radom..

nemam nista protiv da netko bude financiran za znastveni rad, profesor ili zavod ili fakultet.. ovisno tko i kako sudjeluje u znastvenom projektu, no ako je taj posao obavljen na fakultetu onda fakultet dobija novce a profesor je samo zaposlenik i prima placu, odnosno poticaj na placu maksimalno, a ne moze biti placen autorskim honorarom

to bi bilo isto kao da zaposlenik neke firme dobija autorski honorar za posao obavljen na radnom mjestu u radno vrijeme i jos za svoju firmu

s druge strane prioritet je obrazovanje. a cini mi se da je profesorskom i ostalom kadru na sveucilistima to najmanje vazno i totalno usputna zanimacija, ako stignu.. dapace, i radno vrijeme namijenjeno obrazovanju za koje primaju placu je totalno zanemareno i nitko ne pita da li oni stvarno to obavljaju

kad bi fakultetski zaposlenici stvarno obavlajli posao za koji su primarno placeni nikad ne bi doslo do ovakvih situacija o kojima pise splica.. ne bi naprosto stigli obaviti sve te 'poslove'

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

AH

Da ne ulazimo sada u Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima - vrlo često i privatne firme za poslove koji imaju obilježja autorskog rada s zaposlenicima sklapaju poseban ugovor - upravo da si osiguraju zakonita autorska prava na iste, itd. Ne bih previše ulazio u to. Također, svaki znanstvenik će ti reći da on "taj projekt nije radio u radno vrijeme" nego u slobodno. Je li pri tome "habao državnu stolicu" mi je manje bitno.

No jedno se slažem, kada bi nekim znanstvenicima popisali to da su redovni profesori, koliko su projekata godišnje odradili i ovo i ono - ispalo bi da njihov prosječan dan ima stvarno 82 sata.

A tema koju je ledevet gore spomenuo a koja se zove - "redovni sam profesor ali..." a) imam tvrtku za nabavu biološkog materijala koji se koristi u zavodu, b) supruga mi ima taxi-kompaniju koja ima ugovor s fakultetom, c) sin mi opskrbljuje fakultet bezalkoholnim pićima, d) kćer mi ima agenciju za istraživanje javnog mnijenje s kojom moj odjel ima trogodišnji ugovor... to bih kažnjavao najstrože što se može.

Tko je glasao

Zaphod, kod nas je uobicajeno

Zaphod, kod nas je uobicajeno da se autorski ugovori sklapaju i u poslovima koji veze nemaju s autorskim djelima;
poznati su i slucajevi da su sa cistacicama sklapani autorski ugovori!

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

eh :)

Kod nas je poznato i da saborski zastupnici dobijaju plaćene putne troškove Dubrovnik-Zagreb, iako spavaju u Zagrebu. Svašta je poznato.

Samo sam htio naglasiti da u slučajevima kada djelo IMA obilježja autorskog djela, da je čest slučaj da zaposlenik sklapa ugovor o tome s poslodavcem.

Tko je glasao

hmmm.. zaposlenik prima placu

hmmm.. zaposlenik prima placu za svoje radno vrijeme.. nagrade i sto god.. premije, itd..

ako je autorsko djelo nesto sto nije radio na radnom mjestu, dapace cak nema ni veze sa njegovim stalnim poslovnim obavezama sklona sam

reci da bi to bilo u redu..

no tko radi jedno i specijalist je u jednom, a za to je placen na poslu.. da bi proizvodio "djela" iz neceg drugog.. Superman? ili ???

to sto pricas je obicno varanje drzave i poreza.. i nista drugo.. a pakira se pod a-djela..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

mislim da visoko skolstvo ima

mislim da visoko skolstvo ima vrlo slican problem kao i sve ostalo 'visoko' u nasoj drzavi..

napr. saborski zastupnik, ne sjedi i ne radi posao u saboru ali zato kao radi u 5 nadzornih odbora, vodi jos pokoju firmu i pise clanke..

fakulteti su takoder prepuni 'raznih supermanova' koji za pocetak uopce ne obavljaju posao za koji su zaposleni i za koji su placeni

ja bih isto rado da mi netko osigura primanja a da skoro nista ne moram raditi za to(i ro ne mala)
a onda mi ostaje bas fino vremena za zanimacije, hobije i pravu, neopterecenu zaradu

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

2 posla

pogotovo tako odgovorna ne može nitko raditi. Možda bi baš prvi korak trebao biti da saborski zastupnici ne mogu raditi na fakultetu i u Saboru.
I tu dolazimo do problema. Sve stranke, uključujući manjine imaju nekog svoga bitnoga zastupnika koji još pride drži svoju katedru. Na prvi pogled izgleda kako oni rade to volonterski ali zapravo se radi o tome da nitko neće izgubiti puno bolji i plaćeniji posao fakultetskog profesora.
A što mi imamo od toga? 30-70% nastave se ne održava !!! Ne postoji takav lumen koji će za pola vremena održati predavanja bolje od stručnog početnika u punom vremenu.
Lako je zaključiti i vidjeti kako se saborski zastupnici, profesori, drže čvrsto zajedno kada se po tome pitanju krene bilo što mijenjati. A ima ih u svim strankama. Kako ne bih neku stranku ili pojedinca više ili manje ocrnio neću napisati tih desetak imena.
No to me baš jako interesira. Možeš li pogledati koliko ima profesora saborskih zastupnika?

Tko je glasao

nije tesko.. mislim da svi

nije tesko.. mislim da svi imaju napisano prof ili doca spada u aktivne profesore kod imena..

evo liste svih zastupnika http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=1797

Čehok, prof. dr. sc. Ivan
Dorić, prof. dr. sc. Miljenko
Flego, prof. dr. sc. Gvozden Srećko
Grčić, prof. dr. sc. Branko
Hebrang, prof. dr. sc. Andrija
Heffer, prof. dr. sc. Goran
Jerković, prof. dr. sc. Romana
Jurčić, prof. dr. sc. Ljubo
Kovačević, prof. dr. sc. Dragan
Marić, doc. dr. sc. Goran
Pupovac, prof. dr. sc. Milorad
Pusić, prof. dr. sc. Vesna
Selem, prof. dr. sc. Petar

molim za ispriku sve one koji se nadu uvrijedeni jer sam ih zbog brzine izostavila kao univerzitetske zaposlenike.. i naravno ako sam nekog uvrstila a ne spada u aktivne profesore

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Hvala

Još sezona nije jenjala, hvala ti Bože ( puno veći doprinos od Bajsa), a i plus 31C je pa sam u velikom minusu sa vremenom.
U slijedećem nastavku ću probati stanje na sveučilištu u pogledu nastave i naučno istraživačkoga rada. Postoji izvješće OECD koji vjerno oslikava situaciju. Jedna je i ta da se na lošijim fakultetima ne održi 70% nastave a na boljima oko 30%.
Naći imena ovih ljudi je lakši dio, teži je koliko nastave i konsultacija naprave.
Pupovac je, recimo, već 20 godina u politici. Prosječan asistent sa punim radnim vremenom i posvečenošću će sigurno dati puno više i studentima i nauci nego što on može. Katedre svih njih bi se jako brzo i kvalitetnije popunile.
Izgubile bi političku podršku i zaštiti.
No njoj nije niti mjesto na fakultetu i to je prava autonomija, bez upliva politike.
To se mora razdvojiti. Profesori i asistenti za političkog mandata nemaju što tražiti na fakultetu. Ako su pravi lumeni brzo će se, poslije politike, brzo vratiti u nauku. To je početna karika koju treba prekinuti. Poslije nje se može to isto tražiti od profesora koji rade na par mjesta. Neka izaberu ćemu će se posvetiti kao i svi građani ove zemlje.

Tko je glasao

10%

10% njih 13, zastupničkih mjesta drže.
Koji je to lobi!

Tko je glasao

fakultetima znanost i projekti, veleučilištu školarine

zaphode,

evo ti prijedloga

fakulteti se ne bi smjeli financirati od školarina
nemesis ima pravo
studiranje je pravo, ali i obaveza,
daćemo svi da se oni najbolji, mogu besplatno školovati
optimalno i maksimalno
jer na njima će počivati i naša budućnost

oni koji neće, ne mogu, pratiti obaveze
neka se skinu s fakulteta
i neka završe visoke škole i rade

visoke škole mogu biti i privatne
i mogu naplaćivati školarinu

mislim da nije dobro, da ista ustanova može naplaćivati
i školarine i projekte

luka

Tko je glasao

Stimulirano obrazovanje

daćemo svi da se oni najbolji, mogu besplatno školovati
Jelte, a onda mogu u inozemstvo. A ovi koji nisu najbolji niti ne trebaju obrazovanje jer nemaju love. Da, to je religija tržišta koja nema veze s održivim razvojem ali ima s konzumerizmom i elitama koje ga forsiraju!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci