pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Shvaćam da se stradalnici rata jasnije pronalaze uz desne opcije, koje tobože bolje artikuliraju nacionalna pitanja, ali to nije nužno baš tako. Parole i velika galama, umatanje u zastave i podilaženje pojedinim skupinama od trenutka do trenutka, moguće je raskrinkati jedino djelotvornim akcijama, poštenjem i pravednošću. Shvaćam da se krupni kapital bolje sljubljuje s desnim strankama jer tamo ima više onih koji će učiniti "malu uslugu". Korupciji se moramo svi oduprijeti, to je pitanje građanske svijesti, od najnižih državnih službenika pa do šefa države.

Izokrenuto je i iščašeno shvaćanje demokracije u kojem se tolerira ovakvo ponašanje državne administracije kakvo smo mi do sada imali.
Ti bi se privremeni upravitelji nacionalne imovine morali ponešto drugačije ponašati. Bahatosti tu nema mjesta- jer što ih to čini tako bahatim , plaća, moć koju osjećaju, neki novi libido, dodvorništvo kojim su okruženi, kakvi su to ljudi? Kakvi su to naši idoli, kako se oni izražavaju, kakvi su im to cinični osmjesi na ustima i na koji nas to način tretiraju, kao ovce, kao tupoglavu raju?

Gdje su vrline koje bi trebali imati ljudi kojima povjeravamo svoju sudbinu, zašto nisu moralni i zašto to nije više toliko važno, gdje je skromnost i smirena kompetentnost.
Kako smo se to naučili tolerirati licemjerima sve oblike njihova jadnog morala, i kako to dozvoljamo najčešće baš takvim tipovima da uz našu pomoć siluju zajednicu.
Ovakvom se negativnom selekcijom i ne može doći do puno boljih rješenja, dok god se unutar partija selektiraju elite i dok god pojedinac na takav način dolazi do pozicije u kojoj može biti biran u predstavnička tjela, dotle će velik dio pametnih, skromnih, stručnih i sposobnih ljudi ostajati bez prilke da budu izabrani kao najbolji među nama.
Negativnom partitokratskom selekcijom dolaze nam samo likovi koji imaju želudac i obraz proći svu tu stranačku nedemokratsku torturu. Tako se uspinjući stječu vještine kojima će nas koju godinu kasnije nastojati pridobiti za sebe, jer nama je baš u interesu da nam baš oni budu gospodari sudbine. Kako to da ih nitko ne uspije raskrinkati. Uzmimo samo Sanaderove satove. Odakle mu, dali ih je kupio, dali ih je dobio na poklon, dali ih je posudio, možda to i nije neki veliki novac , za njega sigurno nije, ali kako ćemo preći preko toga da se spremamo dati još četiri godine mandat čovjeku koji ne može dokazati porijeklo svoje imovine. Možemo se malo zaustaviti , ili svaka afera traje dok ne dođe druga i nikom ništa. Što je s Veronom i kako je doista prodana Pliva, može li se išta o tome doznati od Žužula. Gdje je nestao novac iz Brodosplita, ne bi li sud ovih dan o tome trebao nešto progovoriti. Kako je Kalmeta radio ceste, može li neka revizija to utvrditi, kako lokalni HDZ-ovi( i ne samo HDZ-ovi) šerifi raspolažu s gradskim proračunima, kako Bandić može kupiti onakav stan bez kredita, i kako to ljudi tumače njega kao sposobnog gradonačelnika?
Ne da mi se baš više nabrajati, sve je to već bezbroj puta obrađeno i tone teksta o tome ispisano. I kako je moguće da smo onda takve ovce, kako je moguće? Možda ovo ili sve drugo nije istina? Pa nisam uspio još nigdje čuti ni pročitati drugačije argumentirane tvrdnje. Ne volim i ne podnosim lopove, ne volim i ne podnosim nečasne ljude koji se na nepošten način bogate, a sirotinji prodaju demagogiju, da se razumijemo takvih ima i s lijeva i s desna, i u crkvi, i svuda oko nas. Uređene zajednice nastoje zaštititi poštene građane i omogućiti im kvalitetan život od poštenog rada, sređena društva šalju jasne poruke svojoj djeci da se nepoštenje ne isplati da je lopov - lopov nešto ružno i jadno.
Neka vladu formira tko god , ali neka narod ne dozvoli nikom da od njega radi budale i ovisnike o mrvicama sa stola, mi zaslužujemo i nama pripada puno više.