Tagovi

Za što su se borili?

Gledam malo emisiju "Drugi format" na HTV-u prije spavanja, a tema studentska pasivnost u društvenim i političkim zbivanjima, odnosno odsutnost bilo kakvih demonstracija i prosvjeda studenata, makar i zbog svojih partikularnih interesa, ako već ne zbog onih općih, društvenih, svjetskih i nacionalnih. Povod emisiji bila je 40. obljetnica raznolikih studentskih demonstracija 1968. u svijetu i tadašnjoj Hrvatskoj i Jugoslaviji. Međutim, kako se zagrebački studenti u tim zbivanjima baš i nisu proslavili, jer su ih u tome vješto zaustavili komunisti na čelu s Markom Veselicom i Šimom Đodanom, za razliku od beogradskih koji su svoje demonstracije šaljivo na hrvatskom zvali "lipanjska gibanja", kao usporedba s današnjom jadnom studentskom neaktivnošću, ponovno je uzeto Hrvatsko proljeće 1971. i poznati studentski štrajk krajem te godine.
U posebnom prilogu emisije Ivan Zvonimir Čičak izjavljuje kako je ponosan što je sudjelovao u rušenju tadašnjeg "hrvatskog establišmenta" (Savke, Tripala i ostalih), jer je bio komunistički. Bio je antikomunist i između jugoslavenskog i hrvatskog komunizma nije vidio nikakvu razliku, odnosno hrvatski je smatrao čak i gorim, jer dok se jugoslavenski komunizam lako mogao prokazati neprijateljskim, hrvatski se lako mogao zamaskirati u nacionalne simbole i retoriku. Dakle, Čičku na jedan način i nije baš žao što je Proljeće završilo kako je završilo i ne bi ga boljela nečija zlobna primjedba da je posredno pomogao Titu da ga uguši. Za današnju studentsku pasivnost smatra da je odraz sadašnjeg stanja u hrvatskom nacionalnom korpusu, koji je, kaže, u demokratskom smislu potpuno nezreo, još uvijek zadojen komunističkim mentalitetom i politički "mentalno retardiran".
Razmišljajući na svoj način o stvarima koje je Čičak izgovorio, sam bih potpisano veći dio izrečenoga. Pohvalna je njegova dosljednost u antikomunizmu, jer iz toga proizlazi da ispravno shvaća da se država ne stvara tek tako da bi postojala, već da je jednako važno (pa i važnije), kako je ona uređena, na kojim vrijednostima i temeljima ona postoji. Mogao bih se složiti i s tezom o političkoj nezrelosti i "mentalnoj retardiranosti" hrvatskog naroda, ali nisam siguran koliko mu vrijedi priča o još uvijek prisutnom komunističkom mentalitetu. Od 1990. Hrvatskom doduše vladali su (i još vladaju) bivši članovi Saveza komunista Hrvatske/Jugoslavije (jedan je bio, a drugi je još uvijek predsjednik), ali zajedno s njima vladali su i imali veći utjecaj ljudi skloni ili možda više tolerantni prema jednom drugom totalitarnom mentalitetu (ustaškom) i takav je mentalitet bio poželjniji. Ideološki (u teoriji) taj mentalitet je drukčiji, ali u praksi (odnos prema neistomišljenicima i općenito drukčijima te vlast nad vlastitim građanima) je jednak komunističkom. Zato bi Čičak morao objasniti u kojem smislu u Hrvatskoj još "vlada" komunistički mentalitet - ideološkom (teoretskom) ili praktičnom? U praktičnom smislu bi se mogli složiti, ali u ideološkom teško. Plakanje starijih za prividnom socijalnom sigurnošću u socijalizmu i pjevanje partizanskih pjesmuljaka od strane manjeg dijela mladih (nasuprot većem dijelu obožavatelja proustaških Thompsonovih partizansko-ustaško-četničkih kopija) nije dovoljno da potvrdi njegovu tezu. Možda potvrdu o tome pronađe u onome čime se bavio 1990-ih: zločinima Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. Da srpskoj tezi o ustaškom HV-u suprotstavi tvrdnju da je HV te zločine počinila po zapovjedi komunista Tuđmana i Bobetka pod utjecajem partizansko-komunističkog mentatliteta.
Kada bi Čičak bio u pravu, morao bi se zapitati koliki je tome njegov doprinos. Ni sada, kao ni prije, ni on ni drugi proljećari ne odgovaraju na pitanje: Za što su se zapravo borili? Za komunističku Hrvatsku navodno ne. Za kakvu onda? Nigdje nema ni riječi o demokraciji, višestranačju, protivljenju represiji nad neistomišljenicima, zatvaranju Golog otoka i sličnih zatvora. Hrvatska o kojoj govore je vrlo apstraktan pojam, ne vidi se po čemu je drukčija od Titovog režima. Po čemu bi ovome narodu i ovoj zemlji bilo bolje da su Čičak i ekipa već tada uspjeli? Događaji od 1990. nadalje ne daju razloge za optimizam. Možda bi 1990, dok se u cijeloj istočnoj Europi rušio komunizam sovjetskog tipa, Hrvati rušili režim uspostavljen na tekovinama Hrvatskog proljeća, koji se barem u praktičnom smislu ne bi od njega razlikovao, ako bi u ideološkom. A bi li i to bilo bolje, tko zna? Hrvatsko proljeće se idealizira, kao i sve drugo, zato što nije uspjelo. Da je uspjelo možda bi se sumnjalo u njegovu vrijednost, kao što se mnogi danas rezignirano pitaju da li je sva prolivena krv u Domovinskom ratu vrijedila. A možda je za neke njegove sudionike Proljeće uspjelo, samo što Čičkov politički "mentalno retardirani" narod to još nije shvatio. A shvatit će kad i on i drugi objasne za što su se borili.

Komentari

Kao HRVI i razvojačeni

Kao HRVI i razvojačeni branitelj, kao intelektualac uvjek sam bio i bit ću protiv jednoumlja. Dali to bio KPJ,HDZ,Crkva ili netko treći. Pustimo proljeće, okrenimo se budučnosti ovog naroda. sve teme NOB-a,Proljeća pa čak i domovinskog rata su isprazne ako nemate socijalni mir.

Tko je glasao

Pamtim dobro burne događaje

Pamtim dobro burne događaje 1968 - 1971, revizija sustava 1974, te promjena sustava 1991 do danas. Sam sebe bih samouvjereno mogao nazvati svjedokom vremena da osobno nisam dovoljno razuman i oprezan, pa da u sve te opće događaje ne bih uključivao i osobne motive i očekivanja raznih aktera tih događanja. A oni najčešće znaju prevagnuti.

IZĆićak je bio ono što jest, i zato što je sam sebi i drugima okolo sebe htio biti važan, pa možda je to čak kod njega i prevladavalo s obzirom na njegovu potpunu političku kontraproduktivnost u vremenima poslije pada "komunizma" odnosno demokratizacije koja je nastupila i u Hrvatskoj nakon pada Berlinskog zida. Pa čak je možda i njegova uloga borca za ljudska prava došla nakon prevelikih osobnih političkih frustracija (iako njegovo djelovanje na tom planu nije bilo nimalo promašeno).

No, pojednostavljivanje događaja 1968 i stavljanje u kontrapoziciju s onima iz 1971 opet proizlazi iz takvih preuveličavanja vlastitih uloga - jer je ijepo sebe vidjeti kao važnog u povijesti, bez obzira na to koliko si bio glumac tada kao učesnik, a poslije "izumitelj" osobnog imagea.

Studentske bune su 1968 bile sveeuropska svakodnevnica koja se prelijevala i preko raznih pa i naših ondašnjih granica, a svaki prostor im je dodavao vlastite specifičnosti. Sječam se i danas "delegacije" studenata s Beogrdskog Univerziteta, koje smo radosno raspoređivali po našim studenstskim sobama, svjesni da im neke stvari s našeg stanovišta baš i nisu previše razumne, ali smo težili promjenama jer su nas želja za promjenama ujedinjavale, a u samo poželjnim promjenama bi se moglo i trebalo ostvarivati i nešto od naših težnji i ideala. (Sjećam se i policije s policijskim psima koji su stražarili okolo na prilazima domu, a mi smo uživali u autonomiji sveučilišta koja se zrcalila u radosti spoznaje da takvi - barem tada - nisu smjeli k nama).

Pred nekoliko dana smo sjedili na kavi u širem društvu "progonjenih" i "progonitelja" iz 1971 godine koji su iz onih kriznih vremena izašli čistih ruku i čiste savjesti - i uživali u osjećaju da se i poslije toliko vremena mogu voditi razumni, tolerantni i prijateljski razgovori. Zato što smo i onda znali da je trebalo uvijek biti i ostati čovjekom, i nastojati k promjenama. Jer su jedino promjene bile ono što čovjeka čini čovjekom, što društvo čini društvom. Jer samo promjene znače napredak.

Kad pogledamo unatrag vrijeme od 1945-1990 možemo ga cijeniti samo kroz 55 godina uspona i padova, ali s jasnom tendencijom uspona ka demokratizaciji. Tako smo doživjeli da su (kod nas barem) baš ti "komunisti" stvarali preduvjete demokratizacije koja se potom i dogodila. U našim uvjetima nismo imali takvih unutarnjih dilema i tenzija (mada smo se morali boriti protiv onih koji u sebi nisu bili stvarali težnje ka promjenama kao preduvjeta vlastitoj i općoj demokratizaciji.

Kad govorimo o ljudima koji su u sebi nosili jak politički naboj (političkim ljudima) , na takvom putu je bilo dosta onih koji su padali i otpadali.

Neki su padali radi svoga idealizma i demokratskog vizionarstva, ali mnogo veči broj radi svog nedemokratksog duha otpornog na promjene. Mnogo takvih nedemokratskih profila su 1990 shvatili kao svoju vlastitu "povijesnu" šansu, pa su svoj sukob sa sustavom u promjenama kapitalizirali kao neku fiktivnu borbu za Hrvatsku i njen narod (ma šta to u njihovim očima predstavljalo) - i potom to dobro naplatili. Bilo je i onih koji su promjene lukavo čekali, a čim je sustav pao raspodijeliše se po raznim strankama, i to u dijapazonu od ekstremno desnog do ekstremno lijevog političkog profila (mada su svi bili u ondašnjem Savezu Komunista). To su ti koji su u sebi nosili jak biljeg osobnih motiva i strastvene samopromocije, a slabašnu svijest za opće interese.

Nije danas dilema tko je "komunjara" a tko "fašista" (to su recidivi prošlosti u tragovima svijesti koji su se u Domovinskom ratu bili posve izgubili, da bi s povratkom "političara" se ponovno vraćali da bi ih se zlorabilo), nego tko je spreman i želi stalne promjene, a tko je protiv njih (i koji bi zamrznuo postojeće stanje radi očuvanja vlastitih dobrih šansi).

A demokracija je nešto što se stalno nadograđuje, i tko nije toga svjestan trebao bi se sam odstraniti ili biti odstranjen iz vrhova na kojima se odlučuje o tuđim sudbinama, pa tako i o sudbini nacije, ili bolje rečeno sudbini društva i države, jer svaki ekskluzivizam (osobni, vjerski ili nacionalni) je povratak nedemokratskog duha.

Tko je glasao

Pitanje:Za sto su se borili?

Pitanje:Za sto su se borili? Odgovor: Ni za sto.
Jer borbu za drzavu treba deplasirati, buduci nam jedni tvrde da smo drzavu imali i od 45-te. Borbu za demokraciju takodjer, jer je demokracija unistena dolaskom na vlast "diktatora tukija", tvrde drugi. Sve izglednije postaje da su prosvjedi imali za cilj osigurati materiju na kojoj ce buduci defektolozi i penolozi moci eksperimentirati kako bi pripremali kolokvije i ispite.

Tko je glasao

Postoji tu nekoliko stvari

Postoji tu nekoliko stvari koje trebamo razjasniti.
Sto se htijelo u svijetu sa studentskim demonstracijama i sto se postiglo.
Sto su u Jugoslaviji demonstracije znacile i na koji nacin je sprijeceno povezivanje beogradskih studenata sa zagrebackim i ljubljanskim.
Na koji nacin je studentski bunt 1971 bio upravo nastavak onoga sto su Djodan i Veselica dobili kao nalog sto moraju napraviti a o cemu pise Praxis u jednom broju iz 1972 godine.
Nadalje studentski bunt u Beogradu trebamo promatrati kao retrogradan za ono vrijeme jer je zahtijevao ponovnu boljsevizaciju drzave i zaustavljanje privrednih reformi koje su zapocete 1965 godine.
Sto se tice danasnjeg pacificiranog drzanja studenata ocito je da su oni zadovoljni jer da nisu vec bi vjerojatno nasli neki nacin da se organiziraju i iskazu svoje nezadovoljstvo.

Tko je glasao

joj, daj molim te, prestani

joj, daj molim te, prestani spominjat Čička i njegove quasi zasluge za ovo ili za ono. Ti očito ne poznaješ tog "razbarušenog" lika (ljepše zvuči nego da velim psihički poremećenog lika, megalomana i Minhausena, jer o tome se, zapraff, radi). Zapamti jednom zauvijek: Čičak se uvijek - i tada, i kasnije kad se ustoličio na čelu HHO-a - borio samo za jednu stvar - za sebe. Da uđe u povijest. Pod bilo koju cijenu.

CC

Tko je glasao

Čičak je dosljedan sam

Čičak je dosljedan sam sebi. Uvijek lupeta. A ovo što se navodi o studentskim demonstracijama 1968. pisano je s tako malo znanja da mi se neda ulaziti u raspravu. A što je recimo onda s austrijskim studentima koji su te godine demonstrirali protiv Sovjetske okupacije Čehoslovačke? Da li je bilo bolje Hrvatsko proljeće s kakvim takvim slobodama i buđenjem nacionalne svijesti u narodu ili represije i zatvori prije i poslije?

P.S. O svim tim temama postoji dovoljno literature koju je lako naći. Pisao sam i ja o tim temama na mojem blogu ali i na ovim stranicama.

P.S. 2 Ako je uvijek bio protiv komunista zašto je 1969 u Parizu usred Notre Dame zapjevao Internacionalu?

Tko je glasao

Maestro u svom komentaru

Maestro u svom komentaru spominje demonstracije austrijskih studenata zbog intervencije u Čehoslovačkoj.

Po meni "najjače" studentske demonstracije ikada održane u Europi, su bili prosvjedi u samoj Čehoslovačkoj. Daleko najpoznatiji prosvjed, rekao bih nepojmljiv po veličini žrtve, bio je onaj studenta filozofije u Pragu, Jana Palacha koji je sam sebe zapalio usred Praga pored spomenika Sv.Vjenceslava. Bilo je to 16.01.1969 u 3 poslijepodne (obljetnica Palachovog prosvjeda obilježena je pred nekoliko dana)! ČSSR je zahvatio val pokušaja protestnih samoubojstava: u četiri mjeseca ukupno 26, od kojih je 7 završilo fatalno!

Palach je prevezen u bolnicu a grupa studenata, koja se na tu vijest okupila pored spomenika započela je štrajk glađu koji je trajao do Palachovog sprovoda, 25.01. Među tim štrajkašima bio je i Jan Zajic, koji će se i sam spaliti na istom mjestu mjesec dana kasnije. Palach je umro 19.01.

Student s likovne akademije uspio se kradomice uvući u mrtvačnicu i napraviti otisak Palachovog lica te izliti reljef kojeg su studenti pričvrstili na crnu ploču i postavili ispred Narodnog muzeja (pored spomenika) 20.01. Okupljeno mnoštvo nosilo je crne zastave i zastave ČSSR-a te velike Palachove slike. Nastala je kilometarska kolona koja je prolazila ulicama praga u potpunoj tišini, na čelu kolone istaknut je transparent „Ostat ćemo vjerni“. Isti dan spalio se još jedan student, Josef Hlavaty (umro je 25.01.)

22.01. spalio se Miroslav Malinka, a Blanka Nachazelova se u znak protesta ugušila plinom.

Pogreb Jana Palacha, se pretvorio u opći prosvjed protiv tadašnje političke situacije u kojem se nalazila Čehoslovačka. Uz Palachov odar smjenjivali su se akademici, umjetnici i studenti, održane su brojne mise zadušnice, sve pod stalnom paskom milicije. Služba sigurnosti pozorno je provjeravala fotografije s demonstracija, pogreba i održanih misa i naknadno „obrađivala“ sudionike.

25.02. spaljuje se Jan Zajic u znak protesta jer, kako je napisao u oproštajnom pismu, život se u Pragu, usprkos Palachovoj žrtvi vratio na staro. Mjesec dana kasnije spaljuje se Evžen Plocek. Osim trenutnog šoka, samozapaljenja nisu imali drugog učinka na političko stanje u zemlji.

Češkim događajima prethodio je prosvjed u Poljskoj u studenom 1968 kada se u Varšavi spalio Ryszard Siwiec u znak protesta zbog napada članica Varšavskog pakta na ČSSR i sudjelovanja Poljske u istom. Siwiec je umro nakon četiri dana u bolnici. No, Palach vjerojatno nije znao za taj čin, jer je događaj bio u potpunosti zataškan. Prvu vijest o tom poljskom prosvjedu emitirao je Radio Slobodna Europa tek dva mjeseca poslije smrti Jana Palacha.

1989. godine, obilježena je 20. godišnjica smrti Jana Palacha. U demonstracijama u Pragu, u još uvijek komunističkoj ČSSR uhapšeno je 1400 ljudi.

Tko je glasao

Zato nasa omladina jos nije

Zato nasa omladina jos nije ni rascistila sa socijalizmom (i sovjetizmom).

Tko je glasao

Nisam zaboravio Jana Palacha

Nisam zaboravio Jana Palacha i njegovu žrtvu. (Upravo ga danas u Nacionalu ili Globusu blati vječni agent-provokator Cenčić) Ali u dnevniku se govorilo o 1968.god. A to se što se tiče studenata odnosi na Zapad. Zato spominjem austrijske studente, jer sam tada i ja bio austrijski student.

Tko je glasao

Upravo ga danas u Nacionalu

Upravo ga danas u Nacionalu ili Globusu blati vječni agent-provokator Cenčić
Pa kaj taj jos pise? Nije mu dosta sto se toliko izblamirao sa svim onim knjigama nego jos sad i po Palachu pljuje?
No spomenimo i jos jednu stvar. Na Korculi je bila filozofska skola i od tamo je poslano otvoreno pismo Titu da poduzme nesto u svezi upada u Ceskoslovacku. Koliko se sjecam bilo je dosta poznatih filozofa koji su potpisali to pismo. Takodjer se nesto ne sjecam da je Tito ista napravio. No bar nije kao sto je u Madjarskoj izrucio Imru Nadja Rusima. A i Cesi se nisu sklanjali u Jugoslavensku ambasadu.

Tko je glasao

Tito je 1968. žestoko

Tito je 1968. žestoko osudio okupaciju ČSSR. Ima toga u novinama, TV... (ondašnjim).

A osudio je i prvu sovjetsku intervenciju 1956. Nagyja je izručio nakon što su ovi dali jamstva. "obećanje ludom radovanje"...

Tko je glasao

U bilo kojoj represiji ili

U bilo kojoj represiji ili rezimu je tesko se isticati a zamisli tek govoriti o onome sto je tabu tema.

Tako isto ono sto imamo od literature u HR je ograniceno (i precesto puta jos uvijek zabranjeno.... pasivno se ne pusta u promet) po pitanju Hrvatske borbe za Nacionalni indentitet i samostalnu drzavu. Vecina knjiga koje su tiskane u inozemstvu npr. Argentina, USA itd nisu nikada pustene u slobodnu prodaju unutar HR za vrijeme SFRJ a ni sada u HR. Sustavno je velikosrpski propagandni aparat na svijetskom nivou petvarao SVE Hrvatsko u nesto crno i negativno (od 1945 god. pa do danas).

A mozemo reci da je ta ista borba koja se tada ugusila i doslovce zgazila nastavila 1989 god. i vodi se i dan danas. Ne moze se reci da je ovo demokracija, moze se otvoreno priznati da je ovo jedan tranzicijski period u kojem se ucimo i stvaramo nesto novo.

Clanak ima dobre i konkretne stavove i vidim da se ovdje moze dobra rasprava voditi o mnogo cemu a najvise o tome kakva je Republika Hrvatska bila zamisljena (pitajmo nase Dragovoljce) i kava je ona danas u realnosti?

Koliko vidim i ovdje da mi Hrvati se ne moramo bojati vanjskog neprijtelja vec iskljucivo unutarnjeg.
Nase vlastite prodane duse, anti hrvate, partijske sluge (ne mislim samo na KP) i one koji jos misle da Hrvati trebaju biti u nekakvoj neprirodnoj i umjetno stvorenu tvorevinu i to sa onima koji nas gaze i razjedinjuju po vjeri i otimaju nasu zemlju i pokrajine!, sitne duse koje mozemo svrstati u kategoriju IZDAJICE!

Zivila Hrvatska,
Dolje izdajice Hrvatskog roda i poroda!

Jakob Matovinovic - Jaksa

Obrisan

Tko je glasao

Eto nas na početku. I

Eto nas na početku. I ustaše i komunisti su najrevnosnije progonili upravo unautarnje neprijatelje, i upravo su ih tako i zvali izdajice.
Sad ja mogu postaviti pitanje, čisto teoretsko. Recimo da se vi i ja ne slažemo u stavovima. Tko je od nas izdajica.
varijanta a. Ja sam na vlsti, onda sam sigurna da ste vi izdajica,
varijanta b. vi ste na vlasti, onda sam pak ja izdajica i
varijanta c. nijedno od nas nije na vlasti, tko je onda izdajica.
Teško je reći čije je mišljenje ispravno, i tko je zbog mišljenja izdajica. A tko je zbog djela izdajica. I ustaše i pratizani su radili načelno u ime naroda. Svako mišljenje a kamo li postupak protiv njih samih, je bila izdaja naroda. Ali je to zapravo bila samo izdaja vlasti i to su kažnjavali. A kako narod, pa i Hrvatski natjerati da misle jednako? Pa da onda kažemo tko ne misli tako izdajica je. To je opet diktatura.
Različitost u mišljenju i stavu je ono što obogaćuje i tjera naprijed.

Tko je glasao

Po ovoj temi radi se o

Po ovoj temi radi se o osobama koje se bore protiv toga da se Hrvatska razvije u konkurentnu, pravednu i demokratsku drzavu koja je samostalna i ravnopravna prema svim svojim drzavljanima-stanovnicima.
Drzava u kojoj volimo svoje i postujemo tudje!

Takvi su izdajice Hrvatskog roda i poroda! JEDNOSTAVNO!

nikave kosture ili duhove ne vadim iz NDH... niti imam tu namjeu. TO JE NAJLAKSI NACIN ODVUCI SVE CITATELJE SA PRAVE TEME!

Tako da ne zelim dozvoliti to u ili po mojim komentarima u ovoj temi.
Ovdje se iskljucivo radi o vremenima unutar diktature (1960 god do 1990 god) i nastavak jedne te iste borbe u danasnjim neo-diktatorskim uvjetima (od 1990 pa do danas).

Sorri ali ne zelim pricati o Ustasama, Domobranima ili druge vojne sile ili politicke opcije iz ta vremena kao ni o partizanima iz bilo koje zemlje!

Tema je fantasticna i moze otvoriti dobar dijalog o aktualnim temama za danasnju RH.

Idemo Naprijed za bolju sutrasnjicu! (nikakve konotacije sa idemo dalje :) )

Jaksa

Obrisan

Tko je glasao

Mislim da u Hervatskoj nema

Mislim da u Hervatskoj nema nikoga koji bi se borio protiv napretka Hrvatske u svakom pogledu. Jedino postoji razlika u pogledima kako do tog napretka doći. I to počinju problemi, jer ono što ja činim u cilju napretka, vama se čini da unazađuje Hrvatsku. Da li sam ja izdajica?
Ustaše i partizane sam samo navela kao primjer krajnosti.

Tko je glasao

Prihvacam i to

Prihvacam i to stajaliste,

ali molim Vas nemojte pasti u zamku da nemamo osobe koje radi u interesu drugih ili samo u svoje vlastite (osobne) interese.

To su te izdajice...... pa jel nisu?

Mislite zato sto se SFRJ raspala da su se skupa snjom i KOS, UDBA itd raspali?
Odgovor je da nisu, na zalost tesko je dokuciti sa nase razine tko su ti pojedinci, tko je uistinu platio glavom a tko je smo sletio sa ceste, tko je dao informacije i dokumente u Beograd pa iz beograda u HAAG i slicno.

Nemojte samo pasti u tu ideolosku zamku da zato sto imamo Hrvtasku ...... da imamo cistu situaciju po pitanju ljudi na polozajima......

Ne govorim o nikakvim urotama ili James Bond serija.... samo ono sto je aktualno.

Razlike u misljenima i pristup prema stvaranju nove i bolje sutrasnjice je normalna stvar, cak i u strankama nisu svi istog misljenje npr. kada se biralo predsjednika SDPa, nije Milanovic pobjedio jednoglasno. Vec tu vidimo da je to normalno da svako ima svoje misljenje...... to je bit slobode i demokracije.
Ja se slazem sa vasim tekstom ali mislim da ste me krivo shvatili po pitanju izdajice. Tko god radi iskreno za narod republike ne moze biti izdajica, moze jedino biti uspijesan ili manje uspijesan u svom radu.... cak i onaj koji ne uspije ostvariti to sto je zamisljeno je pomogao u procesu razvoja i napredka.... kroz njegov neuspijeh se saznalo da se tim putem nemoze nesto ostvariti i stime necemo onda gubiti vise truda i vremena....

Ako me mozete shvatiti..... gubimo se kao narod u ovome svemu.... upadamo u zamku nasih neprijatelja i napadamo se medjusobno ...... a komsije polako ostvaruju svoje ciljeve...... a nasi susjedi ovdje se svadjaju (kolju... po narodnom rijecniku!)

Nadam se da cete moj odgovor drugacije tumaciti nakon ovog obrazlozenja. (A pogotovo onu jednu rijec).

Jaksa

Obrisan

Tko je glasao

ali molim Vas nemojte pasti

ali molim Vas nemojte pasti u zamku da nemamo osobe koje radi u interesu drugih ili samo u svoje vlastite (osobne) interese.

Tu se slažemo, da postoje ljudi koji se jako busaju u Hrvatska prsa,a onda na račun hrvatskih intersa zadvolje svoje osobne. Za njih bi se moglo reći da su izdajice. Danas se oni zovu uspješni političari i poslovni ljudi, uz časne iznimke. Samo tih iznimki nema nešto puno.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Slon u staklarni ili diskriminacija od boltek komentara 7
  2. Možda im nije jasno, da HRVI ne žele više promatrati uništavanje države koju su stvarali? od ppetra komentara 4
  3. O budućnosti europske energetike u Brislu i Londonu od Zoran Oštrić komentara 2
  4. Prosvjed branitelja od Weteran komentara 72
  5. Prigovor savjesti, kvalitativno i figurativno od lunoprof komentara 74
  6. Dignitet i percepcija od StarPil komentara 17
  7. Tko gnoji hrvatski meinstream fašizmom od sjenka komentara 31
  8. Nevenka Topalušić, 100%tni HRVI i ostavke ministara F. Matića i A. Kotromanovića od ppetra komentara 30
  9. osvajači samoStalnosti RH od aluzija komentara 0
  10. Odletio Milanović. Na Krilima Kvarnera. od Papar komentara 0
  11. Delanec od pravednik vz komentara 22
  12. u povodu ratovanja daleko oko nas od aluzija komentara 0
  13. Dezinfekcija i čišćenje- za laži poraženih i frustriranih od ppetra komentara 75
  14. Bandić i "Bandići" od bosancero komentara 39
  15. Prijevremeni izbori za gradonačelnika u Zagrebu? od Zoran Oštrić komentara 39
  16. KURDI, žrtvovan narod? od Ljubo Ruben Weiss komentara 24
  17. Argumenati ZA i PROTIV preferencijalnog glasovanja od DEMOS komentara 15
  18. Pa promijenimo konačno taj ustav, … III od Feniks komentara 64
  19. Referendum kao odraz od lunoprof komentara 15
  20. SDP dopušta HDZ-u osvajanje RH od aluzija komentara 0
  21. Nakon posjeta Putina Hrvatska treba revidirati politiku prema Srbiji od vkrsnik komentara 59
  22. Suđenje u Muenchenu okidač za lustraciju u Hrvatskoj od vkrsnik komentara 56
  23. živim okružen surogatima od aluzija komentara 0
  24. Kome će se prikloniti Srbija? od Weteran komentara 49
  25. Između dva referenduma od Zoran Oštrić komentara 35

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • 3103
  • laufer
  • lpg
  • ppetra
  • zaphod

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 5
  • Gostiju: 29

Novi korisnici

  • jeffrey
  • Turist s razlogom
  • Endrina
  • Primarijus iz BiH
  • narko