pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Kako je i red, na ovim stranicama moraju biti što ravnopravnije zastupljene sve političke opcije zbog čega je potrebno osvrnuti se i na sjednicu Glavnog stana HSP-a. Oni su, čineći jednaku grešku kao svojedobno HNS, danas održali sastanak na kojem je predsjednik stranke naredio mobilizaciju članova stranke i definirao zadaće do izbora. Obznanjena je i oduka da HSP na izbore izlazi samostalno.

Članovima Glavnog stana poručio je i da nemaju vremena za odmor, te da će cijelo ljeto morati provesti u kampanji "od vrata do vrata".

Dakle, kao i za HDZ-ovce, nema odmora dok traje obnova! No ima i razlika. Dok je HDZ raskošnom režijom i produkcijom svoje priredbe želio svima dati do znanja da nema problema s novcem, Đapić upozorava članove izbornih stožera da paze kako i na što troše stranački novac. Vrlo razumno od njega jer se po dubini stranačke blagajne sigurno ne može mjeriti s HDZ-om, SDP-om ili HNS-om, posebice s ovim prvim. No, ne mogu a da ne pomislim na honorar Jakova Sedlara, znano skupoga režisera koji je snimio antologijski film o liku i djelu najdugovječnijeg predsjednika nacionalne stranke. Nisam ga gledao, ali valjda za Đapića vrijedi toliko jer je rejting njegove stranke ostao isti u uvjetima kad je onaj svih manjih stranaka pao, pa i „velikog“ HDZ-a.

Osim toga, Đapić je zatražio političko i akcijsko jedinstvo kako se ne bi ponovile scene sa sjednice sinjskog HSP-a na kojoj su se oko nekog kadrovskog rješenja zakrvili Tonči Tadić i lokalni šef stranke. To je i razumljivo jer ni za koga nije lijepo da ispadne kako je najvažnije tko će sjesti u koju fotelju.

A kad smo kod fotelja, Anti Đapiću je jako stalo da nakon izbora sjedne u jednu. Nagađa se da priželjkuje onu na kojoj trenutno sjedi Šeks, jedan od trojice „prvih“. Za to postići, Đapiću je potreban dobar poslijeizborni sporazum.
Jasno je rekao da ne može sa SDP-om pa i pored uobičajenih fraza o podudarnosti programa i da neće u koaliciju po svaku cijenu, ispada da se nudi HDZ-u. Nudio se on i do sada, čak mu je bilo i obećano pred posljednje parlamentarne izbore, ali je bio izigran. Sad je valjda siguran da će Sanader održati riječ. Ne zato što mu vjeruje već zato što vjeruje da HDZ bez njega neće moći. I doista, HDZ klizi na dolje a HSP je stabilan na oko 9%.

Nedavno smo bili svjedoci ispijanja kavica u najljepšem gradu na Dravi (op.a). Iz ono malo informacija koje su procurile, može se zaključiti da je svim kavopijama dobro sjela. Pa im je optimizam narastao.

Ovdje se ponovno otvara staro pitanje o mogućnosti da HSP uđe u vladu što je jedina cijena na koju bi HSP pristao u zamjenu za poslijeizbornu koaliciju s HDZ-om. Koliko će takva vlada biti prihvatljiva Evropi jer, zna se, Sanader o tome jako vodi računa?
Đapić je uložio puno truda (i novaca) da se riješi balasta devedesetih i prikaže se uljuđenim demokratom konzervativnog usmjerenja. Međutim, činjenica je da se radi o čovjeku svojedobno „mjeraču visine kukuruza“ s naglašenom sklonosti ka modi koja uključuje nošenje crne boje pa bi se moglo dogoditi da Sanader ponovno dobije evropski veto.

A što ako Đapić bude jedina slamka (?!?) spasa za Sanadera? Hoće li biti rješenja za takvu pat poziciju? Možda.

Razmišljam o trenutnoj HSP-ovoj postavi. Tomašić, Rožić, Tadić, Kovačević,…nisu izvorni HSP-ovci i mogli bi biti prihvatljivi svima. Za razliku od Đapića. E sad, ako je većina prihvatljiva a jedan ne? Hoće li većina opet pristati da bude talac jednoga?

Da li je u politici moguće da stranka bude u opoziciji a u ključnim momentima podržava vladu? Naravno, HSP je tu neiscrpan izvor iskustava. A isto s pojedincima u vladi?

Što ako Đapić bude jedina prepreka tome? Da li bi Sanader odustao na zadnjoj prepreci?
Da li bi ju preskočio…zaobišao…probio?

Ili možda maknuo?