pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Mi, no ne samo mi na ovom portalu, nego i mnogi novinari, političari i sve ono što se pojednostavljeno rečeno naziva javnost, raspravljamo o manama ovog društva, države, političkih stranaka, ovih ili onih poteza vlade ili kojeg ministra, ali sve naše analize malo pomažu i samo su djelomično točne.

Jer mi se stalno vrtimo u krugu. Pomalo ličimo na psa koji sam sebi lovi rep.I nikako da ga ulovi. I što ga više želi uhvatiti to se brže okreće. Kao što se i mi sve brže vrtimo u krugu nerješivih problema.

A sve se svodi na jedan zajednički nazivnik: ne postoji pravna država i ne funkcionira pravosuđe. Sve o čemu mi pišemo, sve što bi htjeli da se promijeni, sve to u velikoj mjeri ovisi o pitanju: hoće li netko smoći snage i pravosuđe (najpotkupljiviju komponentu društva) dovesti u kakav takav red.

Da bi se podsjetili na to kakvo nam je pravosuđe dovoljno je citirati sitne događaje. Nisu uvijek potrebni krupni primjeri.

Primjer 1. Sudac Đuro Sessa, danas predsjednik Građanskog odjela na Županijskom sudu u Zagrebu a donedavno predsjednik općinskog suda u Zagrebu izjavljuje povodom afere „gruntovčani“ mrtav hladan:“Tražio sam od policije već pred deset godina da u gruntovnicu pošalje svoje ljude.“

Dakle predsjednik Općinskog suda javno priznaje da je znao za svinjarije u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu. Dapače on im je bio šef. I ništa nije poduzeo osim nekog slabašnog apela na policiju. Da on poduzme nešto sam, što bi mu bila dužnost, na tu ideju nije došao. Nego je još i unaprijeđen. Nagrađen zbog nerada i mita i korupcije koji su vladali odjelima suda kojem je on bio predsjednik. Dok se takva praksa, nagrađivanja lošeg ne promjeni ništa se ne može promijeniti na bolje. Ni vozni red tramvaja a kamo li što drugo.

Primjer 2. Namještena suđenja su svakodnevnica a suci koji donose takve presude skrivaju se iza sudačke neovisnosti. Pa tako, od onog gospićkog skandala s rukovanjem i anusom, pa sve do odugovlačenja s presudom mladom ubojici Hrvoju Žužiću, samo zato jer mu je majka sutkinja a otac bogataš, sve su to skandali koji prolaze nekažnjeno. „Pravosudna struka“ kojoj je uža specijalnost potkupljivost, nije u stanju dovesti u red suce.

Primjer 3. Sapunica oko Ljubomira Čučića kao da nema kraja. Vukao je nadležne službe, policiju i pravosuđe za nos. Mlatio je svoju ženu godinama. Oteo je svoje kćeri protivno odlukama suda. U tome mu je pomagala i jedna odvjetnica. I na kraju mu je Županijski sud smanjio kaznu za sva ta nedjela na samo godinu dana (Općinski sud ga je osudio na 14 mjeseci). Pitam se dali je Čučić morao ubiti svoju suprugu ili djecu pa da dobije, recimo zbog smanjene uračunljivosti, godinu i pol ili možda dvije. Da to je žalosna stvarnost na našim sudovima.

Svatko tko ovo čita znade da bi se ovakvih primjera moglo nabrajati u nedogled. Zato ponavljam bez čistog pravosuđa nema pravne države, bez pravne države nema nikakvog napretka i boljitka.