VRIJEME JE DA SE KRENE-KAKO SE SPREMITI NA ODLAZAK ?

• Dnevnik GLEMBAY - Pon, 30/04/2012 - 19:19
• Glasujte
  27 Up Down
• Komentari 26 dodaj komentar

Nisam sve ove godine mislio da će doći taj trenutak,ali eto-prelomi se nešto u čovjeku i pošalješ sve u tri lijepe.Uvijek sam se tješio nekom nadom,ali i nada ima rok trajanja. Najgore što se čovjek nada boljem,a ono ispada svaki dan sve gore i gore.Nema Beograda više,nema silnih neprijatelja amo-tamo,samo smo mi ostali i sami sebe upropastili...Umoran sam više od objašnjenja vlastitoj djeci gluposti koje nas okružuju i začuđenih pogleda kojim djeca poprate te moj prtljavine & petljavine (ima nade za vas još,kontam,dok gledam te radoznale,ali i kritičke okice),od gluposti političara,urušavanja zemlje za koju sam mislio da će napredovati divvskim koracima,baš kao što nazaduje istim,kriminala na sve strane,korupcije,nepoztizma,pljuvanja drugih,medija bez petlje,najezde "intelektualnih" skakavaca s večernjih škola,privrede koja se urušava,nezaposlenosti,besperspektivnosti uopće.... I onda zastaneš,i pomisliš : Čemu sve ovo,koji klinac radim više u zemlju koju uopće ne mogu prepoznati,gdje nema ideala,poštenja,gdje se znanje,rad ne cijeni i gdje je sve iščezlo iz one Mlinarčeve balade:
Kad bijah dječak upitah oca,
što da radim kad me snađe zlo,
kad se izgubi sreća ili se plakati želi,
on reče mi samo to:

Ti se ne daj, budi hrabar,
jer takav bit će život tvoj,
budi od sveg jači jer nije sve lijepo,
i sretnik bit ćeš tad.

I evo sada kad su brige ovdje,
kad već izgleda da je svemu kraj,
kad su ljudi strani, a vijesti loše,
na oca pomislim svog.

A ti se ne daj, glas čujem oca,
jer život je često grub,
nije sve lijepo, ali samo za lijepo se živi,
i sretnik bit ćeš tad..

Ti se ne daj, budi hrabar,
jer takav bit će život tvoj,
nije sve lijepo, ali samo za lijepo se živi,
i sretnik bit ćeš tad..

A sad,nakon 20-tak godina,moram priznati da su ipak drugi bili u pravu i da je prije bilo bolje.Imao sam tvrtku 80-ih u bivšoj državi,uredno isplaćivao svoje obveze,posao išao i širio se svijetom,bilo nekih ideala,iako nisu bili moji,bilo i kulture ihahaj,i to ne bilo kakve,bilo doista besplatno obrazovanje,bilo 3 radnika na 1 umirovljenika,bilo i izvoza,velikih tvrtki.I kad dođe Hrvatska,posmislih-stvarno naša Hrvatska,biće još bolje onda.Avaj....uspjesmo sve srediti i uništiti za buduće generacije,kamen na kamenu da ne ostane,opljačkati što nismo "privatizirali",što jesmo u prah pretvoriti,ljude na ulice istjerati,poštenje,pravosuđe i status novcem kupiti i time se hvaliti...I davno mi otac iz Mlinarčeve pjesme reče "Bićemo loši gospodari svoji,vidjećeš,ali zato ćemo biti odlične sluge sutra !" U poslovno msvijetu korupcija na kub,nema potraživanja i projekta gdje "nekom" ne treba dati,od lokalca do vlade,sve se pijavice poredale i samo sišu,valjda i za unuke još...

I tako ,sjediš i pričaš to strancu,a on te gleda,pijucka naš "Plavac" i lakonski odvali-"sjećate se Aristofana i njegove izreke-Domovina je tamo gdje mi je dobro ?-Riješenje vas bode u nos i ne vidite dalje od nosa .Odite napolje,svijet je danas ,posebice u Evropi ,sve na sat-dva,budite gost u zemlji,biće vam bolje,djeca će učiti i gledati pametnije stvari i imati više izbora.Ovdje vas čeka,ako je tako,samo čemer i nevolja,kako ovo sve ide,a ide nekom kraju,koji nije dobar..." I onda doista pomislim-zar bih svojoj djeci savjetovao doista da im "kušin bude stina" ili "krepat ma ne molat' ",a za koga i zbog čega ? Domoljublje se ne jede,a bogme oni koji su bili prije,oni su ga naplatili za stoljaća unaprijed.
Slušam "Goribor":
Probao sam sve
I priznajem, nisam se snašao, sa ljudima našao
U neku mracnu pricu rano ušao

Ali dobro, sad dobro je i jasno mi je zašto tako moralo je
A ljudi ko ljudi, brzo ocenjuju
Još brže osuduju i kad si mlad sve te to proganja i boli
Prvo bi da se skloniš, a onda sve da slomiš
I dižeš se i padaš, truješ, gubiš

Trošiš to svoje jadno vreme praveci još gore nevreme
Ne znaš gde si spavao, s kim si se tabao
Koliko si kome dužan ostao
I ceo svet se protiv tebe okrenuo

U trenutku lavinu pokrenuo i pitaš se, šta sad
U toj sobi sam si, želis negde da kreneš,
Nešto da osetiš i osvojiš,
Znaš da život bez toga nema smisla, ali vec kao da star si
Previše govana za tako malo vremena
Meni je trebalo petnaest godina i sad imam trista
I ne mogu da kažem da ne žalim,

Da opet sve isto bih na mnoge stvari ne bih ni da pomislim
A kamoli da ih ponovim, ali dobro, sad dobro je
Živ sam i napokon ose c am i ništa me više tako ne boli,
Pošto znam da i to pro c i c e,

Da zadovoljstvo i patnja ruku pod ruku idu,
Jer da bi se od srca smejao, od srca mora i da se placei I tako to ide, tako živi ljudi žive ali dobro, sad dobro je
Kako i šta moglo je

Stvarno,upitah poslije ,što preko poslovnih partnera,što osobno,dobih pozitivne odgovore iz 8 država ,a ispada da u vezi posla je još i najlakše ("Hrvatska,velite ?Pa ostavite tamo filijalu,ionako ćete dobivati ovdje potporu za izvoz tamo"). I stvarno ispašće da se krug zatvara-sad kad smo nešto i imali,ispada da nemamo.Sami smo si krivi.

• Dnevnik GLEMBAY - Pon, 30/04/2012 - 19:19
  
• Komentari 26
• 1328 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar