Vražje kolo zločinačke organizacije

• Dnevnik Golgota - Ned, 11/07/2010 - 18:11
• Glasujte
  19 Up Down
• Komentari 58 dodaj komentar

Već duže vrijeme gruntam o jednoj temi koja je uvijek aktualna u Hrvatskoj politici bez obzira na trenutnu temperaturnu gravitaciju raznih aqatorija i koja ima svoju cikličku potentnost i koja nikad zapravo nije doživjela svoje određenje konačnosti u smislu konsenzualnog sadržaja. Pravi šlagvort i podstrek da verbaliziram istu mi je dao moj stari „pajdaš“ Kuki (Kukljica) kad je upotrijebio nama svima znanu staru metaforu vrzinog kola iliti vražjeg kola i komentara na isti Marival-e o cijeni ulaska u to kolo.
Temeljna politička potka svodi se na činjenicu konstitucije političkog sustava u Hrvatskoj u kojem je moguće, a tako se praktično i ostvaruje – obnašanje vlasti i vladanje na bazi 1% osvojenih glasova na izborima bilo koje razine političkog organiziranja. Daklem za one koji su novijeg datuma rođenja Kuki tu metaforu sadržajno predstavlja kao:U narodnoj predaji postoji ideja ili bolje reći slika i usmena predaja o vrzinom kolu. To je kolo u koje se ljudi uhvate i nikako iz njega ne mogu da izađu.
U tom kolu oni izgube osjećaj za vrijeme i kretanje i okreću se onako kako neka viša sila, koje oni sami nisu ni svjesni, to od njih zahtijeva. Ta sila su vrazi (vrzi) po kojima je kolo i dobilo ime.
To kolo, dakle, vodi sam vrag-šejtan-sotona-nečastivi, koji tada upravlja ljudskim ponašanjima i odlukama onih koji su uhvaćeni u njegovo kolo, čak kad su to samo i u mislima, a oteti se iz tog kola predstavlja nemoguću misiju i traži izuzetnu pamet i hrabrost. Prevedeno na funkcioniranje političkog oligopola (oligarhije stranaka) u Hrvatskoj ne postoji iznimka u bilo kojoj od 116 registriranih stranaka koja i za benigni interes ne bi zaigrala po vražjem naputku i prodala dušu “u ime naroda” ničim izazvana.
Sama priča o vladanju (i političkom i fizičkom) stara je kao i kapitalizam kojeg su nam podarili novokomponirani mesije u zavjetrini novijih balkanskih ratova kada su po ugledu na globano dokazane hohštaplere raznih boja “uvjerili” narod da je nirvana društveni poredak onaj u kojem je pojedinac apsolutno oslobođen društvene stege obostranog međuodnosa te da je njegova svojina nad resursima u društvenoj zajednici sveto pismo i koju su obvezni ćuvati i bog i zemaljska vlada. Da, ti mesije su u halabuci topovskih granata upalile svjetlo demokracije – i nasta “dan” koji traje sve do danas.
Ovom prigodom se neću baviti elaboracijom o praktičnoj nezakonitosti svega kaj je rezultat funkcioniranja parlamentarne mašinerije od trenutka donošenja Ustava, što znači nezakonitosti i nelegitimnosti svih triju poluga vlasti (zakonodavna, izvšna i sudska) iz razloga otuđenosti od naroda kao izvornog nositelja vladanja, već ću pokazati kako i taj nelegalni podsustav koji sebe naziva demokracijom zapravo igranjem u vražjem kolu prodaje narodu muda pod bubrege. Bez srama i konzekvenci s tendencijom recikliranja u idućih 99 godina.
Dakle, svjetski jebivjetri po bogu odabrani kao vlasnici sveg pokretnog i nepokretnog na planeti domislili su demokraciju kao surogat pravde u raspodjeli i konzumaciji resursa i stvorili hologram vladanja "većine nad manjinom". Ali već u samom početku morali su uvjeriti sve pa i one koji nemaju da u ime svih može odlućiti 50% +1 glas svih. I bi tako – bože pa oni su poslani od boga da spasu ljudski rod od svekolikog zla i samim tim oni nikad ne griješe, mi koji sumnjamo smo obuzeti vragom, a da bi se riješili nečastivog i lobotomija je preventiva zdravog društva koji je zaslijepljen vječnim danjim svjetlom.
E sad nastaje ali; koncentracija vlasništva nad resursima sve vise dobiva oblik anoreksične piramide da bi pri današnjem demokratskom svjetlu dosegnula odnos kod kojega 2% svjetskog populusa raspolaže s 98% ukupnog svjetskog bogatsva. I počinje narod sve vise i vise sumnjati i sve vise i vise ignorirati (apstinirati) evanđelje demokracije. I dovedoše u pitanje magičnu brojku od 50%+1 glas.
Ali obzirom da su benefiti hapanja tuđeg rada previše orgazmični, a ugoda nema cijenu - svjetska znanost je konsenzualno zaključila da demokracija jest apsolutno potetntna ako na izbore izađe i manje od 50% validnog populusa, bitna je većina tih što izađoše. Oni kaj apstiniraju konzumiraju demokraciju svojim dobrovoljnim prepuštanjem izbora onima što biraše. I danje svetlo zasja još jače - još blistavije.
I mesije rvacke ukopčale blagodati vladavine većine u manjini i složno zaigrali vrzino kolo. Glazba demokarcije odjekuje, a oni plešu li plešu sve u 16 svih 116 – i još bješe dan. I pjevaju svi zajedno, malo u duopolu malo u oligopolu.
Jel na izbore izašlo 49,9% ili 1% dragom bogu svejedno. U rvackoj se na izbore odaziva 30-40% biraća kaj je i više no dovoljno da demokracija nirvani. Hoće li se kaj promijeniti ako na izbore izađe 1% onih što imaju pravo birati. Neće! Bitna je većina od tih 1% - daklem 0,5%+1 glas. U apsolutnim iznosima to vam je odnos u kojem o populusu od 4.500 000 građana odlućuje 20-tak tisuća vjernika onima kaj uz glazbu vraga igraše u vražjem kolu uz video projekciju holograma o rajskom vrtu.
Apstinenti i nevjernici viđaše da osim blještavila dana ima i noći, dapaće mrkle tame ali ne smiju izraziti svoju sumnju jer nisu bogom određeni da sumnjaju, odgajani i poučeni su da odobravaju. Jer božji gnjev je strašan, i pakao nema dna. Ali postoji još jedna sumnja – možda to kaj mi vidimo je samo privid, možda mi zaista živimo u raju kako holografska projekcija vražjeg kola i prikazuje. Ako je tako onda smo mi moguće bolesni i o vlastitoj bolesti moramo šutjeti. Jer nas se može izolirati u karantenu da ne zarazimo zdravo tkivo. I plješćimo onima u vražjem kolu, onim 116 veličanstvenim – oni su naša nada i ufanje. I danas kad je dan i sutra kad dođe blažena tama...

• Dnevnik Golgota - Ned, 11/07/2010 - 18:11
  
• Komentari 58
• 2783 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar