Tagovi

Vlast objavila rat debeloj djeci!

Današnja sjednica Vlade donosi nacionalni program Sheme školskog voća. Shema se deklarira od izuzetne važnosti kao mjera potpore sektoru voća i povrća (malo Vladinih floskulica i mazanja očiju građanima), a izuzetno je jer tako nešto prakticira i EU, of course.

Kao cilj Sheme vlast definira djelovanje na prehrambene navike djece školskog uzrasta. Što bi bilo “djelovanje” u kontekstu prehrambenih navika djece općenito? Vlast polazi od premise da su, citiram:

neuravnotežena prehrana i prekomjeran unos hrane razlog rasta broja debele djece i izvor bolesti koje su vodeći uzrok smrtnosti u suvremenom društvu

Što ako danas-sutra dođu do zaključka da je vodeći uzrok smrtnosti u suvremenom društvu sam čovjek? Ovo pitanje može zvučati kao besmisleno i pretjerano. No može li na isti način besmislena biti citirana hipoteza koja je navodno osnovni razlog uvođenja Sheme?

Što je to “debelo dijete“? S obzirom da vlast uočava debelu djecu onda bi doista trebala javno definirati parametre debelog djeteta da jasno znamo o čemu govore. Možda im je neugodno izražavati se u toj maniri no to ih ne sprječava da donose nacionalni program kroz koji žele djelovati na “prikrivenu” debelu djecu. S obzirom da nije jasno tko je debelo dijete pitanje je na koji način će ova shema biti shvaćena i na koji način će biti provođena, kao i od koga.

Fokus sheme su niži razredi osnovnih škola, a mjere provođenja su:

  • promocija zdravih prehrambenih navika s ciljem povećanja udjela voća i povrća u svakodnevnoj prehrani
  • oblikovanje prehrambenih navika djece i ograničenje unosa hrane s visokim sadržajem masti, šećera i soli
  • omogućavanje dodatnog obroka svježeg voća ili povrća

  • Za navedeno ni u kojem smislu nije potreban nacionalni program. Odlučivati o ovim pitanjima trebali bi roditelji (skrbnici), a promovirati zdrave prehrambene navike može se na bezbroj neinvazivnih načina i u svakom slučaju bez uplitanja dušebrižnika na vlasti koji očito nemaju pametnijeg posla jer im je dobro tamo gdje jesu.

    U ovom slučaju manje je problematična njihova briga za našu djecu, čak štoviše javnost je oduševljena ovakvim politikama. Veći problem je nametanje “oblikovanja prehrambenih navika” te “ograničenje unosa hrane” onog sastava i oblika kojeg vlast temeljem spoznaja, kojima kao građani nismo u posjedu niti ih možemo osporavati ili barem kritizirati, definira kao neprihvatljivu.

    Prehrambene navike djece se razlikuju od djeteta do djeteta. Djeca i na različite načine prihvaćaju različitu hranu, na isti način hranu i odbijaju. Moje dijete primjerice neće pojesti komad voća bez obzira koliko ga molili i tumačili mu vrijednost sadržaja tog ploda na njegov organizam. Izvodimo stoga razne kerefeke, cijedimo naranče u sok pa ga nakon toga još i dodatno cijedimo, rijedimo, kamufliramo, u umak za špagete raskuhavamo cijelo čudo povrća ne bi li dopremili tu hranu koju kao roditelji smatramo vrijednom djetetu u organizam. Crvena salama (iliti srijemska, čajna) prolazi uvijek, Linolada bez greške, voli špinat i ribu pa i to često jedemo no sve u svemu radi se o vrlo ograničenom jelovniku no navikli smo na njega, dijete raste, nije anemično ni bolesno, u razredu odlikaš. Kako vrijeme prolazi polako prihvaća i nove prehrambene namirnice, a s vremenom će ih prihvatiti i većinu.

    Zamislite sada to dijete u školskoj kantini gdje mu se kao obrok servira kruška jer se Shemom odlučilo ne poslužiti šnitu linolade ili čak paštete. Krušku neće pojesti, znači ostat će zakinuto za obrok i gladno.

    Daje li ova Shema za pravo djecu maltretirati na ovakav način, izgladnjivati ih? Ako se ne radi o tome, daje li Shema za pravo prisiljavati dijete da jede nešto što ne želi pojesti i kome se dodijeljuje uloga osobe koja će dijete prisiliti na nešto što ono ne želi, i koje su metode prisile? Pretpostavimo da one moraju biti fizički nenasilne, no nasilje nad djetetom može se provoditi na bezbroj drugih suptilnih načina.

    Primjerice učitelj u ispunjenju nekog budućeg cilja vezanog za uspješno provođenje Sheme možda će “pedagoškim” mjerama maltretirati dijete, nabacivati mu na nos primjere poželjnog ponašanja njegovih školskih kolega koji jedu i željezo ako im se nađe u tanjuru. Kakve emocije će to izbirljivo dijete, kojeg će se pokušati oblikovati u poslušnog “jedača voća i povrća”, razviti prema svojoj okolini u tom procesu? Hoće li okriviti onu prikrivenu “debelu djecu” između sebe za to što ih škola maltretira provedbom Sheme? Neće, jer neće ni znati zbog kojeg osnovnog razloga im se povrće nameće te će sa suzom u oku i izgladnjeli promatrati bucmaste prijatelje kako jedu dodatni obrok voća ili povrća koji im je omogućila vlast. U trošku tog dodatnog obroka sudjeluju naravno i roditelji izbirljive djece koja će ostati bez obroka.

    "Kleso! Ak netef pojeft ovu kvufku daj meni… mmm…“

    Svako dobro,
    Kapitalac

    P.S. dobronamjerna preporuka - RODITELJI, SAMI UČITE DJECU PREHRAMBENIM NAVIKAMA I NE DOZVOLITE VLASTIMA DA VAM MALTRETIRAJU DJECU OVAKVIM PROGRAMIMA!

    Komentari

    Tko je glasao

    Neš' ti rata...

    Napad kruškom!

    *crno je crno, a bijelo je bijelo*

    Tko je glasao

    zablude nutricionista

    @Kapitalac
    Dobro pogođena tema, ne samo za razmišljanje nego i djelovanje.
    U škole i vrtiće naguravaju se jelovnici "takozvanih eksperata" za prehranu. Obično su to osobe koje imaju koristi od objavljivanja raznih knjiga i brošura o zdravoj prehrani.
    No nitko ne želi postaviti nekoliko bitnih pitanja.
    Troše li nam djeca više kalorija nego što su uzela tjekom raznih obroka ?
    Koliko ih svakog jutra radi gimnastiku ? ( ne tjelovježbu).
    Koliko ih dnevno trči, pliva, igra nogomet ili se bavi atlkom ?
    Koliko je sati tjelesnog odgoja u školama?
    Zašto roditelji pribavljaju lažne potvrde o oslobađanju od tjelesnog?
    U posljednje vrijeme sve je više dokazanih stručnjaka pobornika prelaska sa ulja na svinjsku mast. Kažu da je teže probavljiva ali je zdravija od raznih biljnih ulja. Naravno i tu treba paziti na količinu.
    I sad dolazimo do glavnog zašto se djecu u vrtićima i školama "prisiljava"da klopaju voće i povrće. Tko ga nabavlja , po kojoj cijeni , koja je kvaliteta, ima li deklaraciju o korišćenju pesticida i herbicida.
    No djeci se to natura odlukama državnih ili gradskih ureda.
    Rezultati slijedeći;! Djeca gladna, (jer ih se na silu tjera jesti što ne žele) , dođu kući i opustoše frižider. Drmnu hambić, picu ili nešto što se kuha u njihovu domaćem okruženju.
    Stoga bez obzira na dobru volju da se djece rješi pretilosti, u pitanju je samo utrka za štednjom i zaradom.

    Tko je glasao

    Kaj ti mislis da je gda.

    Kaj ti mislis da je gda. Milanovic razmisljala o sirim utjecajima i ne do bog posljedicama ili mozda uzrocima?

    Ja ti u to ne vjerujem, kao sto ne vjerujem ni d aj enapravila dill sa Popijacevom zenom i jabukama... Ali sam zato duboko uvjerena da je Nusic imal prav... jako prav..

    lunoprof
    (Luna)

    Tko je glasao

    Da i mi roditelji malo ohanemo

    Psiholozi koji se bave genetikom ponašanja kazuju nam, koliko to god zvučalo šokantno za generacije nas odraslih uz učenja i apsolutno svim psihoterapijskim pravcima 20.st podupirana vjerovanja o prevažnom i dominantnom utjecaju roditeljskoga ponašanja i obitelji iz koje dolazimo na sve ono što jesmo, i u dobrom i u lošem smislu, kako se značajke ljudskog ponašanja mogu svesti na tri zakona:

    1. Sve su značajke ljudskoga ponašanja nasljedive.
    2. Utjecaj odrastanja u istoj obitelji manji je od utjecaja gena.
    3. Značajan udio varijacija u kompleksnim značajkama ljudskoga ponašanja nisu rezultat ni utjecaja gena, niti utjecaja obitelji.

    Ako im je vjerovati, kažu još i da u postotcima gore navedeno po prilici izgleda ovako: geni 50 %, 0-10% utjecaj zajedničke obiteljske okoline (npr. za braću i sestre iz iste obitelji) i 40 % utjecaj individualne okoline ili utjecaj vršnjaka i kulture koju neko dijete od njih upija, te „sreće“ ili „nesreće“ da se u određeno vrijeme zatekne u određenom sociokulturnom, obrazovnom, ekonomskom ili političkom okružju koje će mu omogućiti ili onemogućiti ulazak u neku od socijalnih niša.
    Ako bismo i odnos djece prema hrani svrstali u neku od značajki ponašanja, a po svoj prilici bi mogli, tada ispada da je utjecaj roditeljskih, zdravih ili manje zdravih, navika i stavova o prehrani puno manji ili gotovo mizeran u odnosu na utjecaj vršnjaka iz školske sredine, susjedstva ili drugih socijalnih skupina kojima dijete pripada ili će pripadati tijekom svoga djetinjstva i adolescencije.

    Pa ako u tom kontekstu sagledamo školsku krušku možda će nam biti lakše razumjeti da će neki naš Krešo pojesti tu krušku peti dan nakon što mu je baš cool to što je jede i Fran i Toma koji su mu super face, a i dobri prijatelji. I da će Kreši biti svejedno što će o tom reći nastavnik ili mama doma, on će je pojesti, kao što će je i drugi dečki i cure u razredu pojesti. Neki,e, će je pojesti i zato što im je stvarno jako privlačna, neki,e, zato što ionako smažu sve što im se da, a neki,e, i zato što doma gotovo da i nema voća jer je u Billi uvijek nekako trulo, a i skupo, a na plac mama ili tata više ni ne idu.

    O ovoj prevažnoj temi o stvarnom utjecaju roditeljskih uputa i navika na ponašanje djeteta, čarobno dobro piše genetičarka Ljudmila Ulicka u svojoj pripovijetci Sonječka. Autorici je bilo zabranjeno baviti se genetikom pa je, kako je bila talentirana, počela pisati i napisala mnoge od najboljih stranica današnje ruske literature.

    agnusdei

    Tko je glasao

    "Zašto su neke masti

    "Zašto su neke masti zdrave
    Adekvatni unos masnoća je bitan za rast i razvoj. Mlađa djeca, posebno, trebaju određenu količinu masti u svojoj prehrani kako bi se mozak i živčani sustav razvijali pravilno.

    Osim dobavljanja goriva za tijelo, masti:
    -pomažu u apsorpciji određenih vitamina (vitamini A, D, E i K su topljivi u masnoći, što znači da samo tako mogu biti apsorbirani ako postoji masti kod neke osobe prehrani)
    -su satavne jedinice hormona
    -su potrebni za izolaciju svih tkiva živčanih sustava u tijelu
    -pomažu ljudima da osjećaju puni, tako da ste manje vjerojatno da će se prejesti
    -masnoća je odličan izvor energije, ali ima dvostruko količinu kalorija u usporedbi s istom količinom ugljikohidrata ili proteina. Na primjer, jedan gram masti daje 9 kalorija, dok jedan gram oboje, ugljikohidrata i proteina, pružaju 4 kalorije svaki.

    Low-fat dijete su savjetovane već godinama, ali neki stručnjaci misle da je low-fat/no-fat revolucija možda otišla predaleko, s obzirom na složenu prirodu masti i kako one funkcioniraju u tijelu."

    http://kidshealth.org/parent/growth/feeding/fat.html

    Tko je glasao

    Postavke za pregledavanje komentara

    Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
    Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

    Najkomentiraniji članci

    Najčitaniji članci