pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Jučer su se dogodila i pogodila tri znakovite medijska predstave, koje su bile nekako usko povezane, a na što fino upozorava kolega Marshal u svome tekstu „Svako jutro jedna laž, egoizmu snagu da“. Stvar je, ne samo općenito nego za nas na „Pollitiki“ posebice vrlo aktualna budući da se tiče i nekih naših blogovskih rasprava, razmišljanja i dilema (u nekoliko recentnih dnevnika : spomenuti Marshalov post,
Destruktivni mozak od PoKileMozga , Sanader i Butković od Seneke
Anatomija političke bezdogađajnosti od hrvoje štefana , ali i unutar mnogih drugih dnevnika ili komentara na dnevnike.

Ta tri značajna i znakovita događaja, koja su obilježila jučerašnju nedjelju dne 10.02.2008. su bili :

• Nedjeljom u dva na HTV-u od 10.02., toj centralnoj političkoj pozornici u Hrvata na kojoj glavni hrvatski „opinion-maker“ Stanković je ugostio vlasnika Nacionala Ivu Pukanića,
• Naoko stupidni slučaj lažnog interviewa Davora Butkovića u Jutarnjem , te
• Film na Prvom programu HTV-a Bushev mozak .

Ja mislim da je naš Marshal posve dobro postavio stvari, čak više nego dobro, pa zaslužuje da se njegovim konstatacijama dodaju i neki sitni mali dodatni detalji i naglasci:

• Uvijek postoje "good guys and bad guys", i baš to se odražava na profesiju, tj. na posao kojeg netko obavlja, i načinu na kojem djeluje, pa tako „bad ili good journalsit“ ustvari ovisi isključivo o osobnoj moralnoj konstituciji osoba koje djeluju u medijima u Hrvatskoj, ili one koji se bave s njima. Butković spada u sam vrh hrvatskog novinarstva, bez obzira na ono što o njemu je laprdao laprdavi, a u stvari vrlo slični Ivo Pukanić na centralnoj političkoj pozornici u Hrvata (tj. Nu2 na HTV-u kod Stankovića).
• Naše novinstvo, ali i mediji općenito (pa tako i novinari), prečesto su bili involvirani u spinovanje svih vrsta, u kojima se mutilo javnošću, ili preciznije glasačkim tijelom, gdje se glasačima podvaljivalo na razne načine. Nije pojam „spinovanja“ počeo dolaskom Iraca na naš vrući politički teren, nego je tek s njima kod nas uveden jedan širom svijeta vrlo poznat i ustaljen pojam medijskog podvaljivanja.
• Uloga medija, a time i važnost novinara kod nas je vrlo rano prepoznata (i bez spoznaja o tom pojmu), sjetimo se samo stalnih igara oko "dalekovidnice" od samih početaka, pa do današnjeg dana (kad se npr. u sam njen vrh, namjerno i planski ubacuju takvi sumnjivi likovi kao Siniša Grgić , poznati vlasnik ZAPI-ja i Otoka Znanja, pojava koja bi prije trebala biti bliža Uskoku nego časnoj poziciji kontrolora i "higijeničara" hrvatskog medijskog prostora.
• Uloga hrvatskog novinara u javnim medijima je vrlo ograničena i usmjerena na služenje vlasnicima ili vlastima (ili obojici u isto vrijeme jer se u najvećem broju slučajeva ovako ili onako sve svodi na iste strukture), tako da je kod nas tzv. "istraživačko novinarstvo" ustvari nepoznat pojam, a ako se kod njih (novinara) ponekad nađe neko hrabriji i samostalniji, onda ga se gazi i uništava "nogama i rukama" (kao što je bio problem s kolegom nam Peratovićem).
• Otkada su počeli blogovi (kao izraz demokratizacije javnog prostora), gdje su se i obični građani počeli baviti jednim drugačijim i konkurentnim novinarstvom (s izraženom , istraživačkom "žicom"), nastupila je jedna zbunjujuća i neugodna "situacija" za novinare, za vlasnike novinara, ali posebice za vlasti kao "vlasnike tuđeg razmišljanja" , pri čemu se više ne biraju sredstva, pa tako se ne oklijeva ni upotrijebiti policiju (kao u nama dobro poznatim slučajevima „Šibenska konoba“ ili kolega Peratović),
• Zato ne postoji nikakva posebna rezerva prema mogućnosti da se kod nas provode i metode Karla Rovea , beskrupuloznog osobnog WBushovog „opinion-creatora“ u kojima se beskrupulozno uništavaju karijere poznatih i nepoznatih novinara, političara, pa čak i nacionalnih ikona (kao što je bio npr. senator Max Cleland, tj. da postoji vjerojatno prisutna okrutna metoda "žrtvovanja pješaka" , ma kako i koliko u javnosti izgledali „značajni“.

Davor Butković i nije neka zvjerka, jer smo bili svjedoci raznih dirigiranih „uništavanja“, od ovog najnovijeg, pa preko Vesne Škare-Ožbolt do Branimira Glavaša na političkoj razini ili mnoštva drugih sličnih slučajeva na raznim drugim područjima. Pritom ne pitajte za moralnu pozadinu svih tih raznih „spinovanih“ likova - jer to s gore spomenutim metodama nema nikakve veze.

Da kolega Marshal nagonski njuši postojanje i drugih dimenzija iza naoko komičnog slučaja Butković pokazuju rezultati istrage Jutarnjeg o slučaju Butković i sada već upacivanja novih učesnika kao Viktora Zahtile, i Večernjeg lista, koji se u sve ovo umiješani:

Zahtila je pristao na to da se njegove izjave snime pa Jutarnji posjeduje audiozapis razgovora s njim. On je bivši novinar Nacionala (objavio je stotinjak članaka), član je vodstva gay udruge Iskorak i jedan od organizatora Gay Pridea. Jutarnjem je izjavio da je odgovore na Butkovićeva pitanja poslao iz stana novinarke Večernjeg lista Milene Zajović. Upravo je ona u nedjelju 'ekskluzivno' objavila priču o 23-godišnjem Zagrepčaninu koji je "Butkoviću odglumio Sanadera".

Dakle ima tu svega i svačega, prava papazjanija od novinara do polu-novinara, svijeta i polu-svijeta, s javne pozornice i iza zavjese (iz kuloara). Sada je već evidentno, da su se u sve to umiješali razni "good guys and bad guys", "good gays and bad gays", "good journalists and bad journalists" , i na kraju svakako i obvezno (kad su naši novinari u pitanju) pozadinski "good politicians and bad politicians " – i na kraju još uvijek naš čuveni i sveprisutni „balkanski spin-doctor“ Ratko Maček, koji je tijekom svog službenog djelovanja uza sve svoje "bisere" zasigurno uvodio i rezervne kanale komuniciranja, pri čemu su „nepoznati telefoni“ i „nepoznate mail adrese“ bile najuobičajenije stvari!

Hoće li se naći neki hrabar "insider" da i o toj dimenziji hrvatske demokracije javno progovori? Živi bili pa vidjeli!!