Neovisni, ali ne i neutralni

Povodom čestih upita braniteljima o tome za kakvu su se oni Hrvatsku borili želim se složiti oko toga da nije bio njihov zadatak obaviti baš cijeli posao i formirati strukturu države. Oni su na bojištu ostvarili pobjedu i učinili upravo ono što su trebali. Na tome im trebamo ostati zahvalni. Što se tiče formiranja države, to je trebao biti zadatak političara. Moje mišljenje je da smo tu napravili najviše grešaka, pogotovo pri izboru političara koji su svojom arogancijom i nesposobnošću sustavno donosili pogrešne odluke. Zato povodom ovih izbora želim pomoći ljudima pri njihovoj odluci. Želim također istaknuti činjenicu da se nismo puno pomaknuli od loše situacije i zbog toga iz povijesti moramo još uvijek jako puno učiti. Skloni smo zaboravu i vjeri u prazna obečanja. Zaboravljamo i dobro i loše, a nemamo kritički pristup prema svemu što čujemo. Danas imamo kakvu-takvu demokraciju u usporedbi sa ratnim vremenima i možda je ovo jedna od posljednjih prilika skretanja na bolji put.

Još bih se samo osvrnuo na programe... Logično je i opravdano da neki kandidati obečavaju gospodarske komponente poput pomoći poduzetnicima ili poduzećima oko različitih unutarnjih pregovora ili sa stranim izaslanstvima. Međutim, zapazio sam neke kandidate koji zbilja pretjeruju tako da sam citirao i neke misli vezane uz tu problematiku. Sve u svemu, razočaran sam posljednjim sučeljavanjem gdje u 3h narod nije imao puno koristi, osim vidjeti lošu situaciju na političkoj sceni. Zato se nadam da su mnogi danas gledali gospodina Lesara koji može biti primjer uzornog i poželjnog zastupnika naroda u Saboru. Smatram da takvim ljudima svi trebamo pomoći kako bi nastavili svoj posao, no to je priča za neki drugi dan...

Možda će se nekima ovo činiti kao glupo kopanje po prošlosti, ali dajte priliku tekstu i sigurno će te prepoznati neke patologije koje još uvijek postoje. Dakle, ne znam što bi točno Vlado Gotovac danas govorio, ali imam osjećaj da mnoge njegove misli danas vrijede. Koristio sam njegov intervju iz „Globusa“ 1992. i citirao neke misli koje smatram aktualnima. Zahvaljujem korisniku "PaPa" što je otvorio web stranicu.

O kandidatima koji megalomanski opisuju funkciju, dužnosti i mogućnosti predsjednika:

„Ja sam protiv predsjedničkog sustava. Zalažem se za živ i politički presudan parlament. Ja sam za vladu koja mora biti efikasna, slobodna i djelotvorna. Ja sam za to da demokratske ustanove imaju puno pravo funkcioniranja i slobodnog djelovanja. Ja sam za najrigoroznije poštovanje trodiobe vlasti: zakonodavne, sudske i izvršne.“

O ostvarenju samostalnosti Hrvatske, navodnom ispunjenju snova i samozadovoljstvu bez pokrića:

„Ne vjerujem da je sve to skupa sadržaj koji ispunjava želje svih Hrvata. To je sve zapanjujuće. Ja, naime, mogu zamisliti da netko kaže da će ispuniti želje svih Hrvata. Ali tu obvezu do sad nije nitko ispunio. Mi smo, u ovom trenutku, vrlo daleko od takve mogućnosti. Prema tome, ako netko takvo što izjavi, očito je da su za njega stranačka načela i izborna pobjeda važniji od nacionalne istine i od stvarnog stanja nacije. To, po mojem sudu, zvuči dosta opasno, zato što upozorava da stranačka komponenta postaje važnija od državne i nacionalne. Time se zemlja doista dovodi u opasnost. Ne u vanjskom nego u unutarnjem smislu, budući da borba za stranačku prevlast postaje važnija od borbe za nacionalni interes. Pazite, kod nas se razvija ideja da u ovom trenutku nije važna sloboda, nego da je jedino važno da mi pobijedimo. Ali, mi još nismo definitivni pobjednici. Pitanje je: treba li nas uvjeravati, kad nismo pobjednici, da ipak jesmo pobjednici? Sto mi, dakle, radimo? Mi stvaramo posve iracionalnu predodžbu o Hrvatskoj. Mi tvrdimo kako je ovo što danas imamo san svih Hrvata, premda znamo kako je san svih Hrvata cijela Hrvatska, posve neovisna Hrvatska, demokratska Hrvatska, pravna Hrvatska…“

O izbornom sistemu kada Gotovac još vjerojatno (vidimo po broju od 2 milijuna birača) nije niti znao za inženjering biračkih popisa:

„...duboko sam uvjeren da je Hrvatskoj potreban razmjerni (proporcionalni) izborni sustav. Hrvatska je mala zemlja, naše je glasačko tijelo maleno. Ako vi tom tijelu nametnete mogućnost »velikih brojeva«, nikada izbori ne mogu biti pravedni. Dalje, s obzirom na našu totalitarističku prošlost, razmjerni je sustav za Hrvatsku najprikladniji zato što omogućuje da ljudi dodu do izražaja. Ljudi koji su pisali izborni zakon kažu da se boje više stranaka. To je besmislica. Mi se moramo plašiti obrnutog procesa: moramo se plašiti toga da nam kadrovske igre onemoguće afirmaciju vrijednih ljudi. Mi smo živjeli u društvu u kojem ste se mogli afirmirati na dva načina: ili kao čovjek koji služi partiji, ili kao disident. Glupo je da sada obnavljamo tu shemu.

Mi smo malo biračko tijelo, koje nije veće od dva milijuna ljudi. Zašto ti ljudi ne bi mogli mirno reći što misle, zašto ih treba opterećivati raznim kombinatornim izbornim sustavima, primjerenim velikim biračkim tijelima, poput američkoga ili njemačkoga? Argument nestabilnosti (organa vlasti zbog razmjernog biranja) posve je bespredmetan. I sami znate da naša Vlada, bez obzira na to bila jednostranačka ili koalicijska, uopće nije stabilna. Ministri na ključnim mjestima mijenjaju se svaki čas. Hrvatska Vlada, dakle, nije stabilna usprkos parlamentarnoj dominaciji jedne stranke. Taj argument o stabilnosti vlasti zbog manjeg broja stranaka, očito, ne vrijedi. Stalno nas plaše ne stabilnošću koju bi mogao donijeti Sabor kad bi u njemu bilo nekoliko ravnopravnih stranaka. To danas ima Italija, pa što joj fali? To je, svojedobno, imala Francuska, dok de Gaulle nije promijenio politički sustav, pa su danas Francuzi sve nezadovoljniji predsjedničkim režimom."

O vlasti, opoziciji, poziciji i odgovornosti:

„Kritike koje vrijede za vlast, vrijede i za opoziciju ako pravi iste greške. No, kad dođem na vlast, onda moram biti spreman i odgovarati za ono što sam učinio. Ako nisam ništa učinio, ili, ako nisam učinio ono što sam obećao i što su ljudi očekivali, na idućim ću izborima otići s vlasti. Svojstveno vlasti jest to da je provjerljiva i da mora odgovarati za svoje postupke.“

O HRT-u i praćenju izbora:

„Informativni program HTV-a doista je jednostranački obojen. Razumijem da sve vlade u svijetu žele imati državni tv-program. Razumijem da se u njemu, donekle, favorizira trenutno vladajuća stranka. Ali barem u vrijeme predizbornog natjecanja, šanse drugih stranaka morale bi biti barem donekle iste.“

Do kada ovako? Zašto napredujemo tako sporo?