pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Moj tekst o socijalnoj politici izazvao je prilična protivljenja. A kao što nema socijalne politike, ovaj tekst kaže to isto i za kulturnu politiku.

O sastavu nove hrvatske izvršne vlasti odlučuje nekoliko mandata stranaka koje u stvarnom političkom životu zapravo nemaju nikakvu ili posjeduju tek neznatnu važnost. Drukčije rečeno: nije važan tekst koji ispisuju, nego kontekst u kojem su se našle. Birači su formalno zaokružili svoje kandidate, nepredvidljivi proporcionalni sustav pretvorio je glasove u mandate, a onda je započeo rodeo paragrafa, kavica, taština, na brzu ruku potegnutih fraza krajnje dramatičnih protagonista... Idealistički opetuju da im je stalo do programâ, a za ministarska mjesta, vidjet ćemo, pa ako se nešto nađe i za nas, dobro... Pokušamo li se ipak prisjetiti gdje je u svim tim genijalnim programima kultura i kulturna politika, brzo ćemo uvidjeti da je nema. Jesmo li barem jednom čuli u posljednjih nekoliko tjedana da je neka od stranaka ustrajavala na povećanju izdvajanja za znanost i da se od toga u pretkoalicijskim razgovorima neće i ne može odstupiti. Strateški, važnije je razgovarati o 0,5 promila alkohola u krvi nego o kulturnim ili znanstvenim programima i osmišljenu ulaganju u kulturu. Obrambena jezična sintagmica o društvu znanja govori sama za sebe, što se tu još ima raspravljati. Sadržaj će se već nekako i nekada popuniti, u hodu, kada prijeteći bum! u loncu postane neizdrživ... Kultura je postala maniristički premaz o kojem se razmišlja naknadno, a to je kada se sve drugo kako-tako posloži i poreda. Za one koji samo prazne državnu blagajnu i stalno nešto zanovijetaju uvijek ima vremena. Umorni od bezlične i dosadne kampanje što se svodila na proganjanje bipolarne lisice između crvenoga i plavog tabora, stranačkih jednadžbi s mnoštvom tupih nepoznanica, hrpetine bahatih i autističnih nastupa te prekomjerne skrbi za opće hrvatsko dobro u relativnih pobjednika i relativnih gubitnika, čovjeku je apsolutno drago što će uskoro sve biti gotovo, pa će se moći osvrnuti i na vlastiti život, onaj koji ga postojano čeka iza ugla kada dežurni zabavljači skinu maske obećanja i hinjene žrtve za narod... Kraj priče. Nastavak slijedi.