pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ustavni sud je ukinuo kao neustavnu odredbu koja je dodijelila povlasticu izravnog upisa djeci branitelja u srednje škole i na fakultete jer krši pravo jednakosti na školovanje, eksplicitno upisano u tekst ustava. U reakciji na ovu vijest se istakla HVIDR-a koja je poštivanjem Ustava naravno "šokirana", a Jadranka Kosor se nespretno branila od odgovornosti za promicanje neustavnih rješenja prebacivanjem odgovornosti na radnu skupinu koja navodno nije imala prigovora na zakon. To postavlja nekoliko pitanja: kakvi ljudi sjede u radnim skupinama, trebaju li ministri poznavati barem Ustav, kako će biti obeštećeni oni koji se nisu upisali zbog neustavnog zakona, koliko neustavnih odredbi je ova Vlada progurala, kako će nas sudovi štititi od daljnih neustavnih nasrtaja vlasti i slično. Na još široj razini postavlja se pitanje možemo li posao usklađivanja zakonodavstva sa opsežnom i složenom pravnom stečevinom EU povjeriti onima koji nisu u stanju uskladiti običan zakon s ustavom vlastite zemlje.

Mediji javljaju da je i potpredsjednica Kosor na tragu želje da se pronađe zajedničko rješenje s rektorskim zborom, sveučilištem i braniteljskim udrugama koje će "proći na Ustavnom sudu" (u prijevodu, biti u skladu sa Ustavom što mora biti svaki zakon, a posebno onaj koji predlaže jedna Vlada). Drugim riječima, Kosor poručuje da ćemo složno pronaći ustavan način za dodjeljivanje privilegija (jer privilegirane kaste su inherentne politici konzervativnog desnog krila) i to ne onima koji su zasluge stekli u etničkom sukobu u HR nego njihovoj djeci, koja se u tom položaju nalaze isključivo po rođenju. Kosor će naći način kako "omogućiti djeci hrvatskih branitelja ne da imaju prednost nego da studiraju".

Začudo, nismo vidjeli nikakvo istraživanje koje potvrđuje da djeca branitelja "ne mogu studirati". Možda ne pratim dovoljno emotivne nastupe sijede ex-novinarke, ali ne sjećam se da je resorno ministarstvo ikada prezentiralo javnosti studiju u kojoj je znanstveno utvrđeno da su djeca branitelja diskriminirana pri upisu i da nemaju iste mogućnosti upisa na fakultet odnosno da postoji neopravdana podzastupljenost te populacije, što bi možda opravdalo pozitivnu diskriminaciju. Odluke treba opravdati, ali Vlada je svoj potez opravdala i tada i sada isključivo ideološki, no ne i činjenično. Takvo ponašanje je konstanta u hrvatskoj politici na koje ni opozicija ni javnost ne reagiraju jer nisu navikli na pravi demokratski dijalog i postavljanje pravih pitanja.

Nedoraslost zadatku vladajuće stranke i ljudi koji ju okružuju prelomila se na leđima nedužne djece koja se navodno nalaze u "zemlji znanja". No kako se to točno gradi zemlja znanja u prostoru u kojem neki imaju zakonom propisanu (kako upozoravaju braniteljske udruge) "prednost, a ne privilegiju" na obrazovanje pred drugima po rođenju ostaje nejasno i neobjašnjeno. Osobe čiji su "roditelji i obitelji zadužili Hrvatsku" nisu tražile da budu privilegirane nego su to tražili oni koji se šokiraju kad čuju da postoji Ustav, a zapravo se šokiraju kad shvate da im se ne pridaje značaj kakav su si oni umislili.

Za poboljšanje statusa branitelja (ali i svih ostalih) treba nešto učiniti, ali to mora biti napravljeno u skladu s Ustavom. Svakom je jasno, pa valjda i šokiranim članovima HVIDR-e, kako Vlada s ovakvim sposobnostima i vještinama ne posjeduje one kvalitete koje su potrebne za rješavanje ovog problema.