pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Vidim da je prosvjed odgođen za jedan dan, tj. za sutra (petak) u podne. Sat prije toga, Zagora u Zagrebu - prosvjed 300 metara dalje, ispred sjedišta EU. Pa taman kad to dovrši, došetat ću da vidim i drugu populaciju. :)

Inače, o Studentskom zboru ostavio sam i na face-buku kritiku studentima: Izbori su bili prije samo tri mjeseca - golema većina naravno nije izašla na izbore, mislili su da ih se to ne tiče. Izabranim predstavnicima može se osporavati legitimitet, ali oni imaju formalni legalitet. Proračun SZ Sveučilišta u Zagrebu je 3,7 milijuna kuna, s time legalno raspolažu i donose druge odluke. Bojim se da ćemo vidjeti par dana galame, nakon toga će se studenti razići na godišnji odmor i nikom ništa - možda će se postići neki sitni ustupak.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

1. FOI je valjda izvanredan primjer, u smislu da to nije redovno slučaj. Kad sam upisivala faks, školarina za redovne bila je 5500 kn, za izvanredne 3500. sada je uveden onaj sustav proporcionalnog plaćanja tako da neki plaćaju i gotovo 8000 kn. pitanje je da li je jednostavno došlo do preraspodjele tereta školarina ili se stvarno na taj način skupi više love (koliko sam vidjele neke izračune, ovo drugo je realno stanje), napretka ama baš nikakvog nema.
kregar će uvijek ispočetka stati pred kameru i tupiti kako studenti sjede na podu, i istina je, sjede, ali prvih tjedan dana, i to na prvoj godini, a kasnije se situacija raščisti i nema takvih situacija. to je čisto bacanje prašine u oči (jer je teško stvoriti novi prostor) da netko ne bi vidio prave organizacijske probleme (a to je da po cijeli dan čekaš jedan ispit, čekaš da te prozovu jer je 50 studenata naručeno istog dana u isti sat, proziva se metodom slučajnog odabira a ispitivanje SVAKOG traje 15-50 minuta. pa ti računaj! bitno da oni koji trebaju računati ne računaju. btw, ovo je još optimistični scenarij u kojem te NE odgode za drugi dan ili drugi tjedan u kojem onda opet prolaziš istu torturu čekanja; pored toga ona specifična bol u trtici od sjedenja na podu djeluje kao poželjniji scenarij).
ono što želim reći je da jako puno pitanja na faksu ovisi isključivo o volji, želji, razumijevanju, korektnosti itd. npr nije rijetko da se rezultati ispita saznaju u terminu usmenih ispita. drugim riječima, trebaš doći u ono vrijeme kada je usmeni da bi ti pročitali rezultate i da bi saznao da li si prošao ili pao. jedno je sigurno, a to je da ispiti nisu ispravljeni tog trenutka. x puta smo razgovarali zašto ne stave rezultate na net barem to jutro da ljudi znaju da li da se upute do faksa ili ne ili navečer u koje god to doba bilo da ideš leći znajući jesi li prošao ili ne. ne, gospodari prolaza i pada do zadnjeg trenutka, sve pod izlikom da je to "na toj katedri oduvijek bilo tako". za takve stvari ne treba ni lipa - treba samo trunka zdravog razuma. u prvom slučaju treba posložiti indekse po abecedi i složiti REALAN raspored, a ne raspored prema kojem 50 studenata odgovara u 9:00, a u drugom slučaju treba jednostavno biti toliko korektan i uštedjeti studentu koji je pao ispit par sati živciranja i 2 sata da dođe do faksa i vrati se doma. pitam se kad će doći dan kada će se ta trunka razuma isto vrednovati u napredovanju profesora.

za rješenje studentskog problema par stvari je ključno

- uvesti plaćanje za sve koji mogu platiti
- za sve studente koji ne mogu platiti - kontrolirati da nemaju mobitele, da ne posjećuju kladionice. I naravno platiti im studij i smještaj
- ako padnu dvije godine - ukinuti sve beneficije (ako ih primaju)...

Od ove tri stvari, samo treća ima smisla. Prve dvije su u osnovi pogrešne. Ne smije se ljude diferencirati u smislu pristupa javnom sveučilištu po imovnom stanju - imovno stanje je pitanje za poreznu politiku, a pred sveučilištem bi svi trebali biti jednaki, odnosno diferencija bi se trebala vršiti isključivo po znanju i uspjehu.

Ja mislim da je osnovni problem što su studenti, iako punoljetni ljudi, u podredjenom položaju kao ekonomski subjekti. Zapravo, oni su objekti u ekonomskoj igri na relaciji država-sveučilišta-roditelji/staratelji, osim onih koji svojim radom djelomično pokrivaju troškove studija. Takav položaj ekonomskog objekta, odnosno financijska ovisnost studenata o nekome trećem do u kasne dvadesete, teško invalidira mentalni sklop tih ljudi, i jasno je da kada se nakon završetka studija odjednom nadju u jednom svijetu gdje vrijede sasvim druga pravila ekonomske i ine odgovornosti, dožive šok.

To bi se moglo izbjeći sistem državnih studentskih kredita, dostupnih svim studentima. Dakle, jedan (veći) dio novca koji država danas daje sveučilištima (onaj dio koji se troši na nastavu), trebalo bi dati direktno studentima. Svaki student dobio bi dvije vreće s novcem: jednu za platiti školarinu tamo gdje se je upisao, a drugu od koje bi pokrivao troškove života. Taj novac ne bio poklon, već kredit koji bi se u nekim uvjetima mogao pretvoriti u nepovratnu stipendiju - skoro potpuno ili djelomično. Iznos bi trebao biti toliki da pokriva najosnovnije životne potrebe i cjelokupnu školarinu. Onim studentima koji završe najkasnije s jednom godinom gubitka (ne smije se zaboraviti da studij ipak nije mehanički rad, već ipak zahtjeva malo slobode) , dug bi se mogao oprostiti (minus recimo 20%), što odgovara besplatnom studiranju, plus neka stipendijica. Oni koji završe u roku, ne bi platili ništa. Onima manje uspješnima, dug bi se samo djelomično opraštao i oprost bi oštro padao, tako da oni koji izgube 3 ili više godina moraju vratiti sve.

Ne znam koliko bi to koštalo, ali imam osjećaj da bi društvo u cjelini profitiralo. Student bi od prvog dana studija bio suočen sa eksplicitnom financijskom odgovornošću za novac koji troši. Nad glavom bi visio mač velikoga duga u slučaju neuspješnog studija. Nasuprot tome, motiv za redovan završetak bio bi vrlo jak, jer bi to značilo veliku novčanu razliku u trenutku završetka. Osim toga, studenti bi se oslobodili financijske ovisnosti o roditeljima.

Oni studenti koji to ne žele, ne bi morali ući u ovaj aranžman, već platiti studij iz nekih drugih izvora ako im se to čini povoljnijim.

Znaš što, bijes drugi. Baš me zanima što si ti studirao!?
Ono, najlakše da je sve studente strpati u ropstvo ili potpuno ukinuti studije. Studenti ne mogu završiti u roku studij, zato što im roditelji nemaju novaca da im omoguće i ove "besplatne studije". Zar ti misliš da oni stvarno svi nemaju želju da završe. Ali ti meni objasni, kako studirati kada nemaš osnovnih sredstava za život, kada ti jedva roditelji sa svojim plačama preživljavaju. Više od 70% hrvatske su siromašni i nemaju za život. Najmanje se izdvaja za školovanje, u potrošačkoj košarici.
Istovremeno, od univerzijade nije napravljeni niti jedan novi dom, niti jedan novi studntski ležej.
Pogledaj malo kako to imaju organizirano vani. Gdje stvano svi mogu završiti i bogati i siromašni i gdi svako ima istu priliku. Ovdje jednostavno nemaju svi priliku.
A to što se stalno pozivaš na mobitele, imaš li ti možda mobitel? Koliko trošiš na njega? Dali možda pušiš? Koliko trošiš na cigarete?!
Što to znaći, ako si student, nemaš pravo na nikakav život, nego moraš stalno biti pod režimom
I samo za kraj, reci mi kako ti zamišljaš da si ljudi plačaju studij?
Ako je četveročlana obitelj, dva roditelja, dvoje djece, svaki od njih zarađuju po 4 000 kn (ako imaju sreće). Djeca još moraju raditi da si priušte bilo šta, i još studirati. Pa kada da to sve stigneju.
Što vi pričate bajke o plačanju.
A da mi još ne spomeneš stipendije. Znam, sto posto pouzdano, da su se stipendije dodjeljivale bez kriterija!!!!!!!!!
One stipendije, za top studente, što toliko reklamiraju. Bez ikakvih kriterija. Poznam osobu koje je paralelno studirala na matematici i fizici, rektorova nagrada, prosjek 5.0, nije je mogao dobiti, i nije mogao završiti na vrijeme, jer se sve razdužilo za koju godinu jer više ga roditelji nisu mogli financirati pa je morao raditi. Sada je zbriso van.
Ono, daj se spustite na zemlju, molim vas