Malo ozbiljnije. Pravilo

Malo ozbiljnije. Pravilo hrvatske prakse je da se jako dobro može ako se hoće i ako to nije spriječeno. Radim dugo u području s puno novaca, gdje je stalno neizmjerna zbrka. Već kao mlad i neiskusan sam imao malu kolegijalnu pomoć za normalni posao u rubnom djelu dobivati bitke sa veoma iskusnom i raznovrsnom tipologijom drugih sudionika. I to je išlo, više nego uspješno, i uopće nije teško, jer glavnina snaga nije jako uigrana i oslanaja se na drugo. S iskustvom je to još lakše, u beskrajnoj šumi koju materijala i fora koje ti uvaljuju radi zavaravanja lako nalaziš glavno, način kako ih discipliniraš (par neoborivih fora kontrole) i u slučaju neke specifične točke malo zapneš. Mi pojedinci uvijek i umorni možemo nadmašiti sve te sustave i praksu, ne zato što smo moćni nego zato što oni nisu. Kad se namjerno i po navici neće, onda je suprotno, ništa nije moguće i ništa nije precizno i nitko ne plaća sređivanje nego sprječava.

Dakle, hrvatska praksa je svjetski iskusna u jednom i drugom smjeru, pa je stvar usmjerenja. Nemajući izravni uvid u materijale o privatizaciji, puno nas zna u kakvom su stanju oni i praksa, samo po sebi neizmjerna zbrka. To je ujedno uvod u jednu dugu profitabilnu praksu, praksu reciklaže i sličnog. Što dulje i dublje traje, to će reciklaža dobiti na vrijednosti.

ajde nas onda porsvjetli

ajde nas onda porsvjetli kako rade nadzorni odbori...

gledaj... samo ime mu govori cim bi se trebao baviti, ali nije se bavio. rozic (hsp= je dao ostavko jer se nisu sastajali preko 6 mjeseci... a to je ndazorni odbor koji je privatizirao imovinu koju su stvarali tvoji i moji starci, mozda ti ja u nekom OUR-u, SOUR-u ili kak su se vec zvali ti socijalisticki modeli firmi. tu je problem u svim odborim, kaj ne rade, kaj se ne sastaju, a postoje, a rade s drzavnom imovinom, imovnom koju smo svi mi stvarali u nekom periodu i sada se treba transformirati tj. dati nekom drugom na upravljanje.

tako je irelevantno kaj su radili oni prije (sdp) i jos oni prije (hdz), jer ak cemo se uvijek okretati unatrag brzo mozemo doci do feudalizma, a priznaj to nema smisla. neke stvari treba rjesavati, i zbiljam poceti rjesavati. mozda je prekretnica kaj pucanstsvu vise nije svejedno kako se imovina prodaje. jer sada su svi vise manje osvijesteni fondovima, mirovnima, stednjom za starost, poceli su peripirati da se ne zivi od nekog nacionalnog zanosa, vec od prihoda...

e zato je potrebno da se i mi neznalice pocinjemo pitati sto se radi ili ne radi po tim nadzornim odborima, je se ipak nedirektno radi o nasoj imovini, a ne o necem imaginarnom....

--->
photopublika.blog.hr

ja sam bio na sjednicama

ja sam bio na sjednicama upravnih i nadzornih odbora i dobro znam što se može tražiti, koliko to vremena treba i koja je uloga revizora

unatoč tom, tj. bolje rečeno upravo zahvaljujući tome znam što jedan nadzorni/upravni odbor može tražiti i koja razina podataka mu je dostupna i što pametna školovana osoba može iz toga izvući

Veoma je čudno šta tebe

Veoma je čudno šta tebe čudi. I u doba SRH, kad je to kao bilo zatvorenije za informacije i kruće, Hrvatska je bila jedno veće selo u kojem se previše zna pa da se ni znalo je stvorena velika davež svega i svačega. To je nastavljeno do danas, tako da je velika zbrka namjernih dezinformacija i daveži postala manistream i gotov da nema smisla baviti se time kako to stvarno jest.

Sada ti praktički nikoga i ne zanima kako stvarno rade nadzorni odbori i kako se drugdje stvarno radi. Po drugim područjima i najveće profesionalce prestaje zanimati, jer ne bi stigli ništa napraviti i jer su iscrpili bilo kakve snage od prekomjernog bavljenja, dok enormne divizije "avangarde" boli kofer za to (ostavljaju za dalje i dalje).

Taj obrat je krenuo davno. Sada je prekasno za čuđenje. I logično je da problemi s tim u vezi nakon tolikih desetljeća počinju zahvaćati seosku avangardu.

Dobro bi bilo kada bi to

Dobro bi bilo kada bi to samo HDZ radio.