pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Na temu vjerskih obilježja potakao me Neutrino koji obrađuje britanski pristup tom problemu. Navodi slučajeve u kojima su akteri laburistički whip Jack Strow , zaposlenica British Airwaysa i učiteljica u školi, te problematiku svodi na pitanje multikulturalnosti i tolerancije britanskog društva te na sukob vjera, kršćanstva i islama. Ja na stvar gledam potpuno drugačije. Naime, meni se čini da je tu odnos sakralnog i profanog u društvu u latentnom sukobu, koji sad polako izbija van sa ovakvim manifestacijama. Slučajevi Francuske, gdje je zakonom zabranjeno u školama učenicama muslimanske vjeroispovijesti na nastavu dolaziti sa feredžom, ili javna rasprava koja je otvorena u Italiji zbog križeva u školama, već su prethodili britanskim dilemama.
U Hrvatskoj, koja po toj temi, kao uostalom i u odnosu na sve ostalo, prolazi tranzicijsku boljku nedefiniranosti i nedorečenosti tako se jučer desila jedna manifestacija sukoba između svjetovnog pogleda na svijet i onog duhovnog. Akteri su bili s jedne strane gotovo sve institucije sistema, predvođene Mesićem, Sanaderom i Bandićem dok je na suprotnoj strani ostala Rimokatolička crkva u Hrvata. Predmet sukoba je Đamonjin spomenik svim žrtvama Domovinskog rata koji je jučer predstavljen na zagrebačkom Mirogoju. Do problema je došlo, kako nas informira Jutarnji list, kad je Crkva shvatila da sastavni dio spomenika nije i njihov glavni i službeni simbol, križ. Svoju uvrijeđenost su demonstrirali neodazivanjem toj svečanosti na najvišem nivou i slanjem niže rangiranog činovnika svoje velebne organizacije.
Po meni reakcija Crkve nije neuobičajena ili neočekivana s obzirom da ju je do sada aktualna vlast uvijek tretirala kao predstavnike državne religije. Taj tretman nije nikada bio formalan, ali u praksi je to uvijek bilo tako i otuda ova povrijeđenost Bozanićeve ekipe ima temelja. Što se to desilo da spomenik braniteljima nije obilježen na za Crkvu prihvatljiv kršćanski način? Ne znam da li je to zbog toga što je spomenik projektirao kipar koji se zove Dušan, ili je razlog što je investitor Grad Zagreb u kojem je na vlasti SDP koji barem nominalno zastupa sekularizaciju društva ili je neki treći razlog, no državne institucije su konačno odlučile odati spomen žrtvama rata za neovisnost na način na koje one to i zaslužuju, dakle jednaki pijetet za sve žrtve bez obzira na njihovu vjersku, nacionalnu ili neku drugu pripadnost. U mom gradu spomenik braniteljima Domovinskog rata na gradskom groblju sastoji se od jednog velikog bijelog križa, čime je zapravo degradiran u spomenik branitelja isključivo katoličke vjeroispovijesti. To nije i ne može biti spomenik braniteljima islamske vjere, Židovima, protestantima, pravoslavcima ili atestima dok je ovaj zagrebački istinski spomenik svima, a ne samo nekima.
Naš Ustav određuje da su država i crkva (ne samo RKC, već svaka crkva) odvojene i država mora osigurati i provoditi tu odvojenost. Time se pitanje osobne religioznosti stavlja u sferu privatnosti. Neprimjereno je da bilo koji državni službenik (ovdje se taj izraz koristi za sve koji rade za državu) nastupa ispred države prema građanima obilježen s nekim vjerskim simbolom. Ovdje je potpuno irelevantno da li je to križ na lančiću ili feređa ili burka ili jarmulka ili nešto peto. Nevažno je da li je neko društvo dominantno katoličko, islamsko, židovsko, ateističko itd. Za sve vrijedi da svoju duhovnost ostave doma, a u školu ili na posao dolaze nekonfesionalni i predstavljaju svoju sekularnu državu bez vjerskih obilježja.