pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Europska unije, zemlje u okruženju, prije svega Republika Hrvatska, ali i Bosna i Hercegovina, te dio građana Republike Srbije mogu odahnuti. Boris Tadić je novi predsjednik Srbije. za to mu je bilo potrebno više od 2 milijuna i 300 tisuća glasova. to je 600 tisuća glasova više nego što je osvojio 2004. godine. unatoč tome, srbijanska je predsjednička utrka bila neizvjesna do samoga kraja.

nešto manje od 128 tisuća glasova donjelo je izbornu pobjedu Borisu Tadiću, kandidatu Demokratske stranke i dosadašnjem predsjedniku Srbije. nakon najneizvjesnije predsjedničke utrke, radikal Tomislav Nikolić je opet ostao kratkih rukava. i morao je priznati poraz. iako je ostvario najbolji izborni rezultata u povijsti Srpske radikalne stranke. a Nikolićevo priznanje poraza je bio jedan od najdemokratskijih poteza u novijoj povijsti Srbije. da je na bilo koji način doveo u pitanje izborne rezultate, velika je vjerojatnost da bi se ulicama srbijanskih gradova i sela počele valjati mase, a to ne bi završilo bez krvi.

nakon prospavane noći i smirivanja izbornih strasti, Srbija i njen novi predsjednik moraju se okrenuti pitanjima koja su otvorena u izbornoj utrci. jedno od najvažnijih s kojim se Tadić suočava je oko 2 milijuna i 180 tisuća glasova koje je dobio Nikolić. kao što je bivših dužnosnik Pakta za stabilnost Goran Svilanović, pogrešno je smatrati da je riječ o više od 2 milijuna radikala u Srbiji. riječ je o ljudima koji nisu zadovoljni dosadašnjom politikom demokratske političke opcije i žele promjene, naglasio je Svilanović. ta brojka iziskuje poštovanje, što je u pobjedničkom govoru naglasio i sam Tadić, te određene pormjene i preslagivanja unutar vladajuće koalicije.

osim toga, pred prvim srbijanskim predsjednikom od razdruživanja s Crnom Gorom je riješevanje pitanja budućnosti Kosova i Metohije. premijer Hašim Tači je najavio mogućnost da već tijekom ovoga tjedna cijeli svijet bude upoznat s datumom proglašenja nezavisnosti Kosova. jedna od temeljnih odrednica Tadićeve kampanje je bilo Kosova i odricanje bilo kakve mogućnosti da prizna njegovu nezavisnost. iako je svjestan da nema načina da ga zadrži unutar srbijanskih granica.

predsjednika Srbije, koji bi na dužnost mogao prisegnuti već 15. veljače 2008., čeka raščišćavanje odnosa s Europskom unijom te nastavak suradnje s Rusijom. Iako je u predizbornom nadmetanju sučelio Europsku uniju, koju želi osvojiti zajedno s građanima Srbije, i Rusiju, Tadić želi s obje strane dobru suradnju. s Rusijom, prije svega na području energetike. a ne smije se zanemariti niti ruski utjecaj na međunarodnoj političkoj pozornici. s druge strane, Europska unija je jamac raznih povlastica kojima se građanima Srbije može olakšati tranzicijski put. no, da bi Europska unija i sve njene članice ozbiljno počele doživljavati Srbiju, naša istočna susjeda mora početi ozbiljno surađivati s haškim sudom.

i na koncu, Tadićev, čini se, najveći problem je njegov odnos s koalicijskim partnerom koji ga nije podržao u predsjedničkoj utrci, premijerom Vojislavom Koštunicom. osim što je između dva kruga predsjedničkih izbora pred Tadića stavio potpuno neprihvatljiv zahtjev, da se odrekne potpisivanja i ratifikacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju ako Europska unije pošalje misiju na Kosovo, Koštunica je u prvom izbornom krugu imao svog predsjedničkog kandidata, Velimira Ilića iz partnerske Nove Srbije.

pobjeda koju je odnio Tadić daje mu snagu da redefinira odnose unutar koalicije u kojoj je mjesto premijera pripalo drugoj stranci po snazi, DSSu, jer je to bio temeljni uvjet koaliranja. inače bi Koštunica otišao u koaliciju s Nikolićem i Srpskom radikalnom strankom. iako su iz DSSa Tadiću čestitali na pobjedi, čini se da im to neće pomoći da u Vladi ostane trenutna raspodjela dužnosti. jer Tadić mora voditi računa o onima koji nisu zadovoljni dosadašnjom politikom demokrata, ali i o onim političkim snagama i političarima koji su ga podržali i sada očekuju nagradu.

Novo vrijeme