Vijesti iz ludare: popis stanovništva, elektronski recepti, smeće i litij

• Dnevnik Debe - Čet, 06/01/2011 - 02:28
• Glasujte
  12 Up Down
• Komentari 2 dodaj komentar

Otkuda početi u ovom zdravstvenom izdanju vijesti iz ludare?

Ajmo sa elektronskim receptima, tim visokotehnološkim dostignućem hrvatskog javnog zdravstva. Zašto su nam iste potrebne? U vijestima rekoše: “U Hrvatskoj se godišnje izda 50 miliona uputnica/recepata i tako štedimo 70-80 (ovisi o izvoru) tona papira godišnje. To je, implicitno, razlog zašto nam je to trebalo. To je naravno- nonsense, onako za javnu konzumaciju stoke sitnog zuba. Jedna dnevna naklada srednje velikih novina ima višestruko veću tonažu od toga.
Uzmimo da je svaki recept koštao 5 lipa (puno sam rekao). Trošak za recepte u tom slučaju bio bi oko 2,5 miliona kuna godišnje (ako se kupuje od rođe). Što mislite koliko je koštalo ovo „umrežavanje“? i koje nam je to „koristi“ donijelo? Osim, naravno, rješavanje tolikoooo starog papira (koji inače uvozimo kako bi ga reciklirali). I otkuda brate novci za to u svoj toj krizi? pa evo kaže poslovni, informatizacija zdravstva koštat će milijardu kuna u deset godina. Vjerojatno će koštati i duplo, no neka im ta milijarda.
http://www.poslovni.hr/vijesti/za-informatizaciju-zdravstva-treba-milija...
Dakle, stotinjak miliona godišnje. To je naravno- posebna informatizacija, ne ona koju smo već imali. Članak također i laže, govoreći kako su to imali u EU već tada- 2006. a što nije istina, a nemaju ga još ni sada (pogotovo ne svugdje), nego su recepti još uvijek papirnati, konkretno u Njemačkoj, na koju se članak poziva. Takvo nešto ne postoji niti u SAD-u, iako se zasad neuspješno pokušava progurati. Tako je Hrvatska u svjetskom vrhu po informatizaciji i totalitarizaciji zdravstva. Cilj je potpuno umreženje svih ordinacija, bolnica, i ljekarni, jer je stari sustav „nepregledan“. Drugim riječima, cilj je potpuno praćenje svih pacijenata, bolesnih i zdravih, u sustavu kako javnog, tako i privatnog zdravstva, kao i sve privatne pružaoce zdravstvenih usluga. Svi će se pacijenti naučiti vrlom novom sustavu (koji neće ostati samo na zdravstvu) u kojem će za kupovinu morati predočavati osobne elektronske isprave, u ovom slučaju- „smart“ zdravstvenu karticu. Uz potpuno praćenje i nadzor bolesnih i zdravih bolesnika kao razlog naravno stoji i rezanje troškova u zdravstvu, tojest uskraćivanje zdravstvene zaštite, jer kao što vidimo, trenutni zdravstveni sustav je vrlo neekonomičan, i na toj neekonomičnosti se pojačano radi kroz programe „rane detekcije“ svega od čega bi MOGLI oboljeti- znate oni dani dizanja svijesti i slično, cijepljenja protiv gripe i njihovo oglašavanje u medijima, do gradnje svemirskih zdravstvenih centara u kojima će liječenje bolesnika biti tek sekundarna djelatnost. Tako vam naše zdravstvo u budućnosti namjerava propisivati raznorazne „preventivne“ programe kako u bolnicu uopće ne bi morali, što će isto koštati prilično lijepe svote novca. Bolje će biti praćene razne vakcinacije i obavezni kontrolni pregledi, potrebni za certifikaciju ispravnosti ljudskog resursa i normalno funkcioniranje u ostalim sferama elektronske luđačke košulje. Naglasak će biti na prevenciji, tojest redovitome vaganju, kontrolama, pregledima tjelesnih šupljina, uzimanju krvi, cijepljenjima, procjenama donorske kompatibilnosti i ne tako daleko u budućnosti- psihološkom testiranju. A i čipove vam je najavio Jacques Attali u večernjem listu. Ako se ipak razbolite, tu će biti internet servis za uspostavljanje daljinske dijagnoze. Ako pak završite u bolnici, vaša društvena vrijednost bit će procijenjena, kao i osobna odgovornost za vaše loše zdravstveno stanje, i odgovarajući tretman propisan- od uskraćivanja umjetnog kuka pretilima, operacije srca starijima i onima koji nezdravo jedu, operacije raka pušačima, do eutanazije onih „jako starih i bolesnih“. Njima će biti pružena i psihijatrijska pomoć u odluci o možebitnom nastavku njihovog bijednog života na teret društvu. Čovjek-broj u kompjuteru bit će doveden do savršenstva. Cilj je, kako i piše u raznim poveljama i dokumentima Chatham house-a, MINIMALNA zdravstvena skrb za svakoga.
http://www.youtube.com/watch?v=4_pJ7Wt23Yk

Što me dovodi do jedne druge s(o)vjetske „zdravstvene inicijative“. A to je stavljanje Lithiuma (litija, ili kako već je na hrvatskom) u vodu kako bi se „smanjio broj samoubojstava“ i „popravilo raspoloženje“ svekolikog pučanstva.

Već su drug Lenjin i vesela crvena družina, a nakon njih i drug Adolf primijetili kako stavljanje fluora u vodu za piće zatvorenicima u koncentracijskim logorima znatno doprinosi njihovoj boljoj psiho-socijalizaciji i mentalnom i društvenom zdravlju unutar takvih zajednica. Tako su i mnoge vlade diljem svijeta u suradnji sa aluminijskom industrijom zaključile kako je fluor odličan za vaše zube, te se fluor danas nalazi u svim poznatim pastama za zube, dok su se države posebno zainteresirane za dentalno zdravlje bacile i na fluoridizaciju vode za piće.
Kako su danas ljudi u mnogim zemljama iz nekih nedokučivih razloga deprimirani, poneki u tolikoj mjeri da počinjavaju i samoubojstva, brižne vlade doskočile su i tome problemu- dodatkom Litija u vodu za piće- kako bi se smanjio broj samoubojstava.
http://www.youtube.com/watch?v=NqRqC5Z6sGs
ovaj je video sa foxa, no istovjetni sadržaji bili su emitirani u svim većim medijima, s pozitivnim spinom. Neću se predugo zadržavati na ovoj temi, il vam je jasno il ste se nagutali previše paste za zube.

Vidi Napulj i umri, ta uzreka dobila je novo značenje ove godine, dok se Napulj davio pod tonama smeća koje iz nekog razloga više nije bilo odvoženo. Samo za sebe zanimljivo događanje. Nedavno je tamošnja legislativa stupila u odlučnu akciju i zabranila- plastične vrećice. Svakako jako dubokouman potez, u istom tonu kao i zabrana normalnih žarulja. Podržavatelji takvog zakona kažu da proizvodnja plastičnih vrećica troši previše nafte (lol) i trebaju im deseci godina da se razgrade na smetlištu. Kaže, bolje su vrećice za višestruku upotrebu, valjda pod pretpostavkom kako se plastične vrećice ne mogu koristiti više nego jedanput?
No, nije samo Italija u nenadanim problemima sa smećem nego, vidi vraga, u New Yorku odjedanput ista priča. Ondje ih je zeznulo globalno zatopljenje pa nisu mogli odvoziti smeće jer je bilo previše snijega, pa se tako i New York ovih dana davi u smeću. No zanimljivo je kako su par mjeseci prije nego je zima nastupila, u ondašnjim medijima, od cnbc-a pa do wired magazina iznikle priče o smeću (ni pet ni šest) New Yorka, dižući svijest o tamošnjim količinama smeća. Sve dakako slučajnost. Poruka je jasna, ljudi previše smetite. Kako su ljudi već i oguglali na takove pričice, stvari su se eto „poklopile“ kako bi im se to i zorno prikazalo. Kao što je to već uobičajeno, rješenja su unaprijed spremna po već standardnom receptu. A to su, uz ostalo- pregledavanje i naplaćivanje smeća po „količini“ jer „tako je pravednije“. Nije da je ikome palo na pamet kako su oni strašno zakinuti za tih par kuna, nego tako, u komunalnim preduzećima su jako „socijalno osjetljivi“ i tako mora da im je mnoooogo jednostavnije i jeftinije. Moš si mislit. Mala „nuspojava“ je još jedan „nadzorni aspekt“. Grad Zagreb trenutno ima tako neke pilot projekte pa nije čudo da se „problem smeća“ poteže i po ovdašnjim medijima. Jakuševac bla bla i drito rješenje koje sa Jakuševcem veze nema. A možda i nama prirede kakovu smećarsku krizu.

I za kraj nam osta popis stanovništva. To je još par sto milja kuna, no za bitne stvari se uvijek nađe novaca. Popis kraljevog posjeda, svih podanika, životinja i tako dalje jedna je od najstarijih civilizacijskih tekovina, od Sumera, Babilona, preko Egipta, Rima pa sve do današnjih dana. Jedino, u današnje vrijeme, uistinu se još nije našao nitko tko bi takvo što mogao zadovoljavajuće opravdati „mainstream“ objašnjenjima. Svi imamo rodne listove, mjesta boravišta, prebivališta, praćeni smo od kolijevke pa do groba i općenito MUP o svakome od nas ima podatke za koje i ne znamo da postoje. HZZO i HZJZ drže sve naše zdravstvene podatke. Bandić i bratija mu iz drugih gradova zna gdje parkiramo. HNB nadzire sve bankovne transakcije. Porezna uprava je itekako dobro znala gdje treba poslati OIB-e, a i kako doći do novaca sa mojeg tekućeg računa, a ako se već netko „skriva“ ili je potajno umro, ili se potajno rodio.. pa.. studenti i đaci sa svojim malim upitnicima teško da će tako nečemu stati na kraj. Čemu dakle to? Stvar nam je rasvijetlio Zoran Šprajc u dnevniku rekavši, kako se to već govori maloj djeci, bez objašnjenja, da će upitnici po prvi puta sadržavati pitanja o „informatičkoj pismenosti“, o tome koliko zarađujemo i trošimo, koliko smo promijenili navike i slično. Ukratko, pravi policijski „informativni razgovor“. Nisam siguran ukoliko su, i jesu li uopće stanovnici zakonom dužni odgovarati na takva intruzivna pitanja, no da jesu, sumnjam da bi to naši propustili spomenuti. Stoga nas je određeni gospodin Kovač pozvao da „bez ograda“ damo točne i pouzdane informacije, kako bi naša vlada mogla „bolje planirati svoju politiku“.. Pa tako veli naš Kovač kako su ti osobni podaci „službena tajna“ i neće ih znati nitko osim „pravih“ ljudi u hrvatskom zavodu za statistiku.. i ostalih pravih ljudi naravno..
nekad su bogati bijelci u Južnoj Africi o tamošnjim crncima govorili kao o djeci. Ne možeš s njima razgovarati kao sa odraslima, nego moraš s njima kao sa djecom, oni ne razumiju. E pa danas, crnčuge ste vi. Nije li vam milo oko srca što se tamo negdje netko toliko brine?
http://danas.net.hr/hrvatska/page/2010/10/31/0062006.html

• Dnevnik Debe - Čet, 06/01/2011 - 02:28
  
• Komentari 2
• 1829 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar