pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Jučerašnji dan mi je dao inspiraciju za novi post. Hrvatska mora isplatiti Hypo banci 40 milijuna EUR zato jer državne službe, koje plaćamo mi građani, nisu radile svoj posao ili su ga radili površno. Isti dan je Austrija osvojila zlatnu i srebrnu medalju u plivanju na Europskom prvenstvu. Stvar ne bi bila toliko zanimljiva da medalje nisu osvojili naturalizirani Austrijanci, naši Vukovarci, Mirna i Dinko Jukić.

Spletom okolnosti, upoznao sam njihovog oca prije 10 godina prilikom zajedničkog putovanja. Radio je tada kao kondicijski trener našeg perspektivnog motocrossiste za sitne novce. Sjećam se ko danas da je pričao da ima djecu vrhunske sportaše ali da nema uvjete za treniranje. Naime, nakon progona iz Vukovara, preselili su u Zagreb. Osnovao je Plivački klub Borovo Vukovar te trenirao svoju djecu plivanje na bazenima Mladosti. Kada su djeca počela ostvarivati zapažene rezultate zabranili su im besplatne treninge. Ispostavili mjesečni račun na tada vrtoglavih 16.000 Kn. Sjećam se da je išao čak do predsjednika HHO-a, Vrdoljaka, kako bi djeci omogućio trening. Nisu ih puštali na bazene u terminima za građanstvo (tada je ulaznica bila 10 Kn) već rekli da mogu zakupiti stazu za trening u vecernjim satima. Za to nije imao novaca. Željeli su ih u zagrebačkim plivačkim klubovima, ali on iz ponosa nije želio ugasiti Plivački klub Borovo Vukovar. Šikaniranja su bila sve veća. Mirna je tada pobijedila na plivačkom mitingu u Beču. Prišli su im Austrijanci i ponudili sve uvjete. Stan na korištenje, školovanje djece, trenerski posao s plaćom za oca, stipendije za djecu. Naši ih nisu niti pokušali zadržati. Ostalo je povijest. Mirna i Dinko su postali Austrijanci. Ušli su u EU puno prije nas. Osvajaju medalje, oživili su austrijsko plivanje, prave su sportske zvjezde u novoj domovini. Kakve to veze ima sa Hypom. Evo sljedeće:

Uzevši u obzir da su dobili stan na korištenje kojem mjesečna najamnina u Beču se kreće oko 1.000 EUR to je 12.000 EUR godišnje. Otac radi, dakle ne poklanjaju mu novce, već isplačuju plaću za odličan trenerski posao. Djeca dobivaju stipendiju, ne znam točan iznos ali neka je 4.000 EUR po djetetu, to je 8.000 EUR mj. Ili 96.000 EUR godišnje. Bazene ionako imaju u Beču kao i u Zagrebu, treba samo prilagoditi termine treninga. Kad se zbroji, Austrijance su ove plivačke zvjezde maksimalno koštale 110.000 EUR godišnje. (iznosi su stvar procjene i mogu odudarati, ali za ovaj post je bitan samo red veličine radi usporedbe). Sve ostalo je stvar dobre volje i organizacije. Što su dobili tim novcima. Dobili su medalje, sponzore za savez, nastao je pravi bum za plivanjem među mlađom generacijom, oživjeli su svoje plivanje. Eto a mi ne znamo ni što ćemo sa 40.000.000 EUR, pa ih spiskamo u jednom danu. Ne dobimo ništa, već ispadnemo banana država u očima cijelog poslovnog svijeta. Lažiramo podatke. Krasni prioriteti trošenja državnog novca. Još kad se sjetim da grad Zagreb daje Mamiću 39 milijuna KN godišnje kako bi kupovao igrače po zemljama u razvoju, a onda ih preprodavao višestruko za svoj (i svojih jataka u ovoj raboti) džep, dodje mi da placem. A ove divne mlade ljude smo otjerali u Austriju. Kako stvari stoje u bananistanu, mislim da cemo uskoro svi, koji zelimo postenim radom i znanjem nesto ostvariti morati jednakim putem. Jer u ovoj zemlji samo prolazi lopovluk. Tu i tamo zasja poneka postena zvijezda osobnog uspjeha.