Želio bih vas danas pitati da li se dovoljno veselimo životu? Zdravlju? Svakom novom danu? Ili imamo razloge za nezadovoljstvo? Zbilja, kakvo nezadovoljstvo? O kakvom nezadovoljstvu pričamo?
Jesmo li dovoljno svjesni da ima među nama i onih kojima je puno teže nego nama. Recimo starih i nemoćnih. Pa bolesnih. Usamljenih. A pogotovo ima mnogo teških invalida.
Često puta ni mi koji smo zdravi ne znamo što bi s životom i sa sobom započeli. A primjer nam mogu dati teški invalidi koji su, usprkos teškoj invalidnosti, svoj život oplemenili na osobito vrijedan način.
Danas vam predstavljam teške invalide - slikare. Tako teške da slikaju držeći kist u ustima ili nogom. I sad pogledajte slike koje ovdje objavljujem. Jasno je da su nam motivi ovih slika poznati. Ali, ako kliknete na svaku pojedinu sliku, ona će vam se mnogostruko povećati. Pogledajte onda s koliko ljubavi i smisla za detalj ovi umjetnici stvaraju.
Romantičnu sliku božićnog drvca s mnogo detalja naslikao je umjetnik Alberto Alvarez. On slika držeći kist u ustima.
Ovaj, također božićni motiv naslikao je Wlodzimierz Kmiecik-Galicjanin koji slika držeći kist u ustima.
Osvjetljena kapelica i okićeno božićno drvce je također obljubljeni motiv. Ovu sliku naslikao je Stjepan Perković koji slika držeći kist nogama.
Djed Mraz ili djed Božićnjak, kako hoćete, motiv kojeg je s mnogo ljubavi za detalje naslikao Malgorzata Waskiewicz, slika nogama.
I ovakav svijećnjak nije lako osmisliti i s ovoliko umijeća naslikati. Umjetnik je Stjepan Perković, slika nogama.
Crkvica, snijeg i snjegović uz drveće bez lišća - idealizirana slika zime. Naslikala ju je Elodie Cazes, slika ustima.
Gdje je tu politika ? Nadam se da je blizu. Nije naime dovoljno strpati teške invalide u bolnice i domove(sakriti ih od javnosti), nego im je potrebno pomoći da osmisle svoj život. Eto to je zadaća politike.
Vidim da ste malo
Vidim da ste malo razočarani što nema komentara. Ali ima bodova.
Tu su u stvari dvije priče.
Ne znam kako ste vi došli do ovih slika,ali mnogi u Hrvatskoj ih poznaju.Udruga svake godine šalje na adrese tvrtki,među njima i meni,čestitke za Božić ,koje možemo kupiti,platiti,vratiti,dati dobrovoljni prilog... i o tome šutiti.Jer ako učiniš dobro djelo,a poslije o njemu govoriš isto je kao da ga nisi učinio.
Druga je priča ona iz naslova:da li znamo koliko smo sretni.Možda zato što znam, ne želim se time hvalisati pa opet šutim.
cvjetići
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoOčekivao sam ipak malo
Očekivao sam ipak malo više razumijevanja za socijalna pitanja. I to je dio politike.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoMa što god tko rekao, već
Ma što god tko rekao, već i slikanje nogama ili ustima, zavrjeđuje poštivanje i priznanje.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao