pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

A jesi li zamijetio tehniku obračuna s kriminalom? Ne policija, ne sudstvo, nego porezni zakoni. Kriminalcima se oduzima ono na što su najosjetljiviji - novac, imovina. Nedavno sam predložio izmjene poreznog zakona u Hrvatskoj, po kojima bi porezna uprava OBVEZNO uspoređivala porast imovine i plaćeni porez u prethodnom razdoblju. Pa kad ustanovi da se to ne slaže, oduzela bi (zamrznula) imovinu onima koji nisu platili porez. Naime, ako se plaća porez, onda se vidi otkud je novac došao. Pa ako nema jasnog (legalnog) izvora, očito je da je došao iz nelegalnih strana. Irska je otišla i korak dalje, pa onima koji su osuđeni za kriminal automatizmom oduzimaju imovinu. A kod nas nije potrebno prati novac. Lijepo prodaš koju kilu heorina, novac staviš u torbu, odeš na more i kupiš kuću. Olatiš porez na promet, a nitko te ne pita otkuda ti taj novac i jesi li na njega platio porez. Porezna uprava MOŽE provjeravati usklađenost imovine i plaćenog poreza, ali NE MORA. Pa to najčešće i ne čini. To sam htio promijeniti izmjenama zakona i, naravno, izmjene su sa gnušanjem odbačene. Pa sad i dalje imamo socijalne slučajeve, nezaposlene jadnike bez i dana radnog staža, koji se voze u Lamborginiju i imaju nekretnina kao u snovima. Uskoro će postati ugledni poduzetnici, a onda će se zainteresirati i za politiku. Neki (vidi Žužul & Comp.) već dugo i djeluju u politici, pa se više i ne zna što je tu politika, a što otvoreni kriminal. Svugdje u svijetu ljudi se ne boje pšolicajaca - policajci ih štite od kriminalaca. Svi se boje poreznika. Novac na crno srazmjerno je jednostavno zaraditi i na zapadu, ali ga je teško potrošiti. A kod nas je lako i jedno i drugo. Novinari tu mogu potaknuti stvar, ali ne i riješiti ju. Samo izbori to mogu.

I ja sam pogledao film. Vrlo je poučan i trebao bi biti inspirativan za sve koji muku muče s korupcijom i organiziranim kriminalom. Za novinare i više.

Ipak, čini mi se da nisi prepoznao poantu jer kažeš da se i kod nas slobodno piše o svemu, ali da se ništa ne događa. Ta je tvrdnja točna ali nije u tome bit i razlog zašto se ništa ne događa.

Sigurno si zamijetio da se Veronica uhvatila u koštac s jednim problemom, odnosno jednom skupinom kriminalaca, i nije puštala.
Poput terijera je uporno i kroz duže vremensko razdoblje pisala o jednom, ona nije skakala s teme na temu.

Kod naših je novinara ili prije urednika, temeljni problem što oni događaj ili aferu zabilježe ali je ne prate i ne istražuju. Osim možda u tragovima kao kod Karlovačke pivovare.

Istraživačko nam je novinarstvo jako slabo. Sjetimo se brojnih afera koje su unatrag nekoliko godina otvorene. Piše li još netko o stanu Jadranke Kosor, zanimaju li nekoga premijerovi satovi i porijeklo imovine koja mu je navodno omogućila da ih kupi, a Žužuli, Kalmetini natječaji za ceste i.t.d. Sve je to zabilježeno...i napušteno.

Nositelji kriminalnih i nemoralnih radnji to znaju. Zato im dugo treba da i reagiraju, a kad reagiraju otvore nešto drugo i novinari, poput pasa kojima se baci kost, potrče pisati o drugom.

Afera se mora pratiti, istraživati i pisati o njoj dok i zadnje pitanje ne dobije odgovor. Možda bi novinari to i htjeli ali postoje urednici i vlasnici medija, a njihove veze s ovima ili onima baš i nisu nevažne.

Ne pamtim novinara koji se javnosti požalio da mu urednik ne da pisati o nečemu ili da je dobio prijeteću poruku vlasnika u vidu otkaza, a od kriminalaca i o ozbiljnijem.

Zato ne bih naše novinare ni u snu usporedio s hrabrom ženom koja je morala umrijeti da se nešto pokrene.
Kad bi naši novinari pisali poput nje, vjerujem da bi se našlo i više od cca 2.000 ljudi koji bi reagirali.