pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Često mi se događaju neplanirani postovi, a nekoliko po meni važnih mi se kiseli na desktopu i čekaju da se uobliče u konačnu formu. Sada je krivac Aleksandra Hatza i njegov post Osijek - neprijatelj mog neprijatelja .

Moje uključivanje se svodi na, u našem u mnogome nedefiniranom društvu (u kojem su evidentno pomiješani kriteriji a pogubljene vrijednosti), gdje postoji realno vrlo prisutan problem nastajanja i održavanja onih prljavih, nedodirljivih, kužnih, „Parija“ (po uzoru na indijski kastinski sustav) . Da vas podsjetim:

PARIJE, “nedodirljivi”, bili su posve izbačeni iz kastinskog sustava; smatrani su nedostojnima života u zajednici zbog poslova koje su obavljali, pa su tako i danas parije osuđene na najteže i one “nečiste” poslove koji uključuju fizički dodir s krvlju, izmetom i drugim tjelesnim “nečistoćama” definiranim indijskim zakonom: parije su štavitelji kože, spaljuju mrtve, čiste nužnike, režu pupčane vrpce, odnose uginule životinje s cesta, metu smeće i sl. Ti se poslovi prenose preko koljena na koljeno zajedno sa statusom nedodirljivosti: skladu sa strogim hinduističkim odredbama, roditelji parije rađaju djecu parije, osuđenu kao nečistu od trenutka rođenja. Parije su izopćenici, ljudi koje se drži odveć nečistima i okaljanima da bi ih se smatralo bićima vrijednim spomena. Predrasuda određuje njihove živote, osobito u ruralnim područjima gdje žive gotovo tri četvrtine indijskog stanovništva. Parije se izbjegava, vrijeđa, zabranjuje im se ulaz u hramove i domove pripadnika više kaste, uskraćuje im se pristup bunarima viših kasta, na javnim mjestima moraju jesti i piti iz posebnim posuda, a u ekstremnim, premda ne i rijetkim slučajevima, siluje ih se, linčuje i puca na njih. .

I u modernom svijetu su se ideologijske potke suvremenih stranaka ili partija pomiješale i rastopile, pa su postale neprepoznatljive i neizvjesne. Povirite u Italiju pa procijenite koji su lijevi a koji desni, koji su socijaldemokrati a koji demokršćani….Kako je to u mnogome zbunjujuće sada pokušavaju vratiti klasičnu socijaldemokraciju i demokršćane, da bi birači već po nazivu znali s kime i čime imaju posla – jer kad čitaš, svi su programi isti, ili barem bitno isti (a razlike su tek „garnirung“ za mase – celofansko pakovanje!).

Kad smo poslije raspada komunizma mi u Hrvatskoj stvarali novi politički sustav ljudi su jednostavno preslikavali političku strukturu Zapada (koja nam je uvijek bilo tihi san, a danas postao mora) pa su se na našoj sceni pojavljivale nominalno te klasične stranke ali su se naseljavale raznim političkim ljudima, manjim dijelom koji zaista tom ideološkom krugu pripadaju, a većim dijelom jer nisu htjeli s nekima drugima dijeliti politički prostor.

Malo pomalo se stvar posve zbrkala, pa tako danas imamo umjesto ideoloških razlika pretočenih u političku akciju ustvari neku vrstu kastinskog političkog sustava. Tako danas imamo vrlo upitnu situaciju u kojoj se nužno postaviti pitanje:

- Što je to ustvari HDZ, nekada i danas? Ajde nekad je bio pokret, ali danas teži da bude pučka, u europskoj terminologiji katolička stranka!? A koliko je kršćanska ili još više katolička mi to dobro znamo!!! Prije su „klijentalistička vjera “ nego katolička, a žalosno je da ih je i sama crkva počela tako otvoreno podržavati radi neprikrivenih a vjerojatno mnogo više prikrivenih donacija (a koliko je išlo Marku a koliko Šarcu, pitanje je s kojim će se baviti prva sljedeća svjetovna vlada - pa je možda zato i među njima bila zavladala onolika panika od promjena). HDZ je najčistija mješavina „Kuenovštine“ i „Frankovluka“ u podjednakim razmjerima (iz mog posta od 15.11.2007 u 23:24 „ Metode s prašnjavog političkog tavana“ )

- Što je to SDP?? Naslijedio je nezgodno naslijeđe (SK) pa se bacio u desnu stranu više nego što bi to bilo normalno i prihvatljivo. Neko je trebao ostati i zastupati najširi sloj radno ovisnog stanovništva (radnici i mali poduzetnici). Ni danas se baš nisu vratili na svoje prirodno područje, jer je još i novi „vođa“ o tome tek stidljivo trubio.

- Što je to HNS? Izrasla na populističkim tradicijama komunističkog revizionizma 1971, danas se nažalost doživljava kao jedina lijeva opcije, ali to po ničemu nije osim po doživljavanju javnost gladne zaštite s lijeve strane koja je izostala, jer je to elitistička i intelektualistička opcija, najbliža liberalizmu. (Valjda Vesnu zato toliko mrzi formalni liberal Đurđa, ili obrnuto).

- Što je to HSLS?? - Stranka koja je startala kao liberalna a onda se „uprpala“ u nacionalističke porive, radi čega je „karizmatični“ glavar Budiša sam sebe osobno isključio iz stranke, ali tek nakon što je povaljao prave liberale sa scene (kao što je npr. bio pokojni Gotovac). Svi oni „otpaci i ostaci“ (parafraza Engelsovih definiranja balkanskih naroda) liberalne stranke , koja to nikada nije ni bila (nije bila ni socijalna mada je često "lamastrala" s tim podnaslovom bez sadržaja), da bi danas spala na Đurđu i njeni uski krug kojima je od liberala ostalo samo K (tj. klijentalizam), Ili F ( „furtimaština“ u najčistijem obliku iz mog posta 15.11.2007 u 23:24 „ Metode s prašnjavog političkog tavana“ ).

- Što je to HSS? Ajmo ljudi budimo realni, ta je bila stranka s punim identitetom i karizmom samo dok ju je vodio Stjepan Radić, no on je bio izraziti ljevičar, i kao takav toliko popularan da je glasove osvajao i po Šumadiji. Kad je smaknut, naslijedio ga je promućurni „fiškal“ i nagodbenjak Maček, koji jest „uspio“ s nepriznatom tvorevinom zvanom Banovina Hrvatska) no kad je trebalo podmetnuti leđa i hrabro zaigrati ulogu hrvatskog de Gaullea (vođu pokreta otpora u Hrvatskoj), taj „gulozni“ a tada nepopunjeni prostor antifašizma, olako ga je prepustio komunistima, a da se ni nominalno nije ogradio od Pavelića, pa je sve završilo tajko kako se i završilo - tragučno. U novijim varijantama HSS-a su se redali razni „glavari“ ali isklučivo fiškalske (mačekovske) orijentacije, koji vjerojatno od Radića nisu ništa ni pročitali, a ako jesu nisu ga razumjeli. I od pretjeranog „liderovanja“ i danas po Hrvatskoj ima još poprilično „ostataka i otpadaka“(a i ova glavna struja se nezadrživo topi).

- Što je to HSP?? Ma ljudi moji, nedavno sam čitao „Oca domovine“, njegove tekstove i o njemu napise, i možda sam glup ali ja ne vidim ništa slično između magistra i doktora. On sigurno jest, ambiciozan je, čitao Starčevića, ali koliko ga je razumio, i što od toga primijenio, veliko je pitanje. HSP je završio u čistom "frankovluku" (iz mog posta 15.11.2007 u 23:24 „ Metode s prašnjavog političkog tavana“ ). I od tako tanke opcije ostalo je otpadaka i ostataka koji kao amebe još egzistiraju.

Eto to je prozirno siromaštvo elitnih hrvatskih političkih snaga, što bi se po kastinskom sustavu moglo nazivati Bramani i Kšatrije, tj. uzori, ili stupovi hrvatskog društva (iz mog posta od 01.11.2007 u 13:58 „ Stupovi društva“ ).

One Vajšije su potisnuti i unesrećeni (jer su ih prvi uništili, a nije bilo nikoga da ih brani.

A oni raznorazni "ostaci i otpaci" su postali "Parije", ogavni i nedodirljivi sloj, s kojima se nitko ne bi trebao nimalo miješati da ne zagadi sebe i društvo.

Malo sutra! Ma budimo realni, po čemu je HDSSB "Parija", Pa oni zastupaju vrlo realno i logično i legitimno dio Hrvatske, kraj koji je najviše stradao a najmanje dobio. Pobuna Glavaševa možda jest bila svađa s Bramanima i Kšatrijama, ali je mjesto te stranke vrlo logično i snažno uklopljeno u stvarni život i potrebe Slavonije. Uostalom i „Veliki parija“ je osvojio više mandata od one ne-liberalističke „furtimašice“ (a mogao je i više da nisu napravili „padobranski“ desant u njegove izborne jedinice, potom pozvali u pomoć DIP i Ustavni sud, a onda na brzinu uništili glasačke listiće), koja danas se kočoperi i naokolo laže, umišljajući si da igra sudbinsku domovinsku ulogu. A ne zna da ustvari ne igra.

Uostalom, Slavonci najbolje znaju tko i što je bio Glavaš, ili što će biti a što više neće, pa će oni to sigurno između sebe riješiti, i to uskoro. Naime na sudskim procesima pomalo sve izbija na vidjelo, sve osim toga da je on „naređivao“ što mu se pripetavali pretvarajući zločince u zaštićene svjedoke, a ni zapovjedni lanac se na njemu ne završava. Kroz 15-tak dana „Veliki parija“ će biti uvaženi i slobodni zastupnik u Hrvatskom saboru, i trn u oku a klin u srcu onih koji su ovu predstavu organizirali. Ali nisu mogli kad su daleko gori od njega.

I podmukli egzekutor a veliki policajac se ovih dana seli za čuvara Luddl (namjerna greška kao aluzija). Možda je i to mjesto za njega prezahtjevno.

Možda se "Veliki parija“ iz Osijeka ima čega stidjeti (to on najbolje zna, a Bog sve vidi i naplaćuje). No mi imamo mnogih drugih kojih se trebamo više stidjeti, možda čak mnogo više od ovog hercegovačkog emigranta sa slavonskom dušom.

Ništa više neće biti kao prije! A da netko ne bi bio u zabuni kako eventualno mijenjam mišljenja u odnosu na njega neka pogleda moj post od ponedjeljka 04/12/2006 Što gore, to bolje!! s kojim sam započeo moje druženje na Pollitiki, kojemu ni nakon godinu dana nemam što dodati ni oduzeti! Na vama je da me kritizirate – ja sam demokrata po vokaciji.