Često mi se događaju neplanirani postovi, a nekoliko po meni važnih mi se kiseli na desktopu i čekaju da se uobliče u konačnu formu. Sada je krivac Aleksandra Hatza i njegov post Osijek - neprijatelj mog neprijatelja .
Moje uključivanje se svodi na, u našem u mnogome nedefiniranom društvu (u kojem su evidentno pomiješani kriteriji a pogubljene vrijednosti), gdje postoji realno vrlo prisutan problem nastajanja i održavanja onih prljavih, nedodirljivih, kužnih, „Parija“ (po uzoru na indijski kastinski sustav) . Da vas podsjetim:
I u modernom svijetu su se ideologijske potke suvremenih stranaka ili partija pomiješale i rastopile, pa su postale neprepoznatljive i neizvjesne. Povirite u Italiju pa procijenite koji su lijevi a koji desni, koji su socijaldemokrati a koji demokršćani….Kako je to u mnogome zbunjujuće sada pokušavaju vratiti klasičnu socijaldemokraciju i demokršćane, da bi birači već po nazivu znali s kime i čime imaju posla – jer kad čitaš, svi su programi isti, ili barem bitno isti (a razlike su tek „garnirung“ za mase – celofansko pakovanje!).
Kad smo poslije raspada komunizma mi u Hrvatskoj stvarali novi politički sustav ljudi su jednostavno preslikavali političku strukturu Zapada (koja nam je uvijek bilo tihi san, a danas postao mora) pa su se na našoj sceni pojavljivale nominalno te klasične stranke ali su se naseljavale raznim političkim ljudima, manjim dijelom koji zaista tom ideološkom krugu pripadaju, a većim dijelom jer nisu htjeli s nekima drugima dijeliti politički prostor.
Malo pomalo se stvar posve zbrkala, pa tako danas imamo umjesto ideoloških razlika pretočenih u političku akciju ustvari neku vrstu kastinskog političkog sustava. Tako danas imamo vrlo upitnu situaciju u kojoj se nužno postaviti pitanje:
- Što je to ustvari HDZ, nekada i danas? Ajde nekad je bio pokret, ali danas teži da bude pučka, u europskoj terminologiji katolička stranka!? A koliko je kršćanska ili još više katolička mi to dobro znamo!!! Prije su „klijentalistička vjera “ nego katolička, a žalosno je da ih je i sama crkva počela tako otvoreno podržavati radi neprikrivenih a vjerojatno mnogo više prikrivenih donacija (a koliko je išlo Marku a koliko Šarcu, pitanje je s kojim će se baviti prva sljedeća svjetovna vlada - pa je možda zato i među njima bila zavladala onolika panika od promjena). HDZ je najčistija mješavina „Kuenovštine“ i „Frankovluka“ u podjednakim razmjerima (iz mog posta od 15.11.2007 u 23:24 „ Metode s prašnjavog političkog tavana“ )
- Što je to SDP?? Naslijedio je nezgodno naslijeđe (SK) pa se bacio u desnu stranu više nego što bi to bilo normalno i prihvatljivo. Neko je trebao ostati i zastupati najširi sloj radno ovisnog stanovništva (radnici i mali poduzetnici). Ni danas se baš nisu vratili na svoje prirodno područje, jer je još i novi „vođa“ o tome tek stidljivo trubio.
- Što je to HNS? Izrasla na populističkim tradicijama komunističkog revizionizma 1971, danas se nažalost doživljava kao jedina lijeva opcije, ali to po ničemu nije osim po doživljavanju javnost gladne zaštite s lijeve strane koja je izostala, jer je to elitistička i intelektualistička opcija, najbliža liberalizmu. (Valjda Vesnu zato toliko mrzi formalni liberal Đurđa, ili obrnuto).
- Što je to HSLS?? - Stranka koja je startala kao liberalna a onda se „uprpala“ u nacionalističke porive, radi čega je „karizmatični“ glavar Budiša sam sebe osobno isključio iz stranke, ali tek nakon što je povaljao prave liberale sa scene (kao što je npr. bio pokojni Gotovac). Svi oni „otpaci i ostaci“ (parafraza Engelsovih definiranja balkanskih naroda) liberalne stranke , koja to nikada nije ni bila (nije bila ni socijalna mada je često "lamastrala" s tim podnaslovom bez sadržaja), da bi danas spala na Đurđu i njeni uski krug kojima je od liberala ostalo samo K (tj. klijentalizam), Ili F ( „furtimaština“ u najčistijem obliku iz mog posta 15.11.2007 u 23:24 „ Metode s prašnjavog političkog tavana“ ).
- Što je to HSS? Ajmo ljudi budimo realni, ta je bila stranka s punim identitetom i karizmom samo dok ju je vodio Stjepan Radić, no on je bio izraziti ljevičar, i kao takav toliko popularan da je glasove osvajao i po Šumadiji. Kad je smaknut, naslijedio ga je promućurni „fiškal“ i nagodbenjak Maček, koji jest „uspio“ s nepriznatom tvorevinom zvanom Banovina Hrvatska) no kad je trebalo podmetnuti leđa i hrabro zaigrati ulogu hrvatskog de Gaullea (vođu pokreta otpora u Hrvatskoj), taj „gulozni“ a tada nepopunjeni prostor antifašizma, olako ga je prepustio komunistima, a da se ni nominalno nije ogradio od Pavelića, pa je sve završilo tajko kako se i završilo - tragučno. U novijim varijantama HSS-a su se redali razni „glavari“ ali isklučivo fiškalske (mačekovske) orijentacije, koji vjerojatno od Radića nisu ništa ni pročitali, a ako jesu nisu ga razumjeli. I od pretjeranog „liderovanja“ i danas po Hrvatskoj ima još poprilično „ostataka i otpadaka“(a i ova glavna struja se nezadrživo topi).
- Što je to HSP?? Ma ljudi moji, nedavno sam čitao „Oca domovine“, njegove tekstove i o njemu napise, i možda sam glup ali ja ne vidim ništa slično između magistra i doktora. On sigurno jest, ambiciozan je, čitao Starčevića, ali koliko ga je razumio, i što od toga primijenio, veliko je pitanje. HSP je završio u čistom "frankovluku" (iz mog posta 15.11.2007 u 23:24 „ Metode s prašnjavog političkog tavana“ ). I od tako tanke opcije ostalo je otpadaka i ostataka koji kao amebe još egzistiraju.
Eto to je prozirno siromaštvo elitnih hrvatskih političkih snaga, što bi se po kastinskom sustavu moglo nazivati Bramani i Kšatrije, tj. uzori, ili stupovi hrvatskog društva (iz mog posta od 01.11.2007 u 13:58 „ Stupovi društva“ ).
One Vajšije su potisnuti i unesrećeni (jer su ih prvi uništili, a nije bilo nikoga da ih brani.
A oni raznorazni "ostaci i otpaci" su postali "Parije", ogavni i nedodirljivi sloj, s kojima se nitko ne bi trebao nimalo miješati da ne zagadi sebe i društvo.
Malo sutra! Ma budimo realni, po čemu je HDSSB "Parija", Pa oni zastupaju vrlo realno i logično i legitimno dio Hrvatske, kraj koji je najviše stradao a najmanje dobio. Pobuna Glavaševa možda jest bila svađa s Bramanima i Kšatrijama, ali je mjesto te stranke vrlo logično i snažno uklopljeno u stvarni život i potrebe Slavonije. Uostalom i „Veliki parija“ je osvojio više mandata od one ne-liberalističke „furtimašice“ (a mogao je i više da nisu napravili „padobranski“ desant u njegove izborne jedinice, potom pozvali u pomoć DIP i Ustavni sud, a onda na brzinu uništili glasačke listiće), koja danas se kočoperi i naokolo laže, umišljajući si da igra sudbinsku domovinsku ulogu. A ne zna da ustvari ne igra.
Uostalom, Slavonci najbolje znaju tko i što je bio Glavaš, ili što će biti a što više neće, pa će oni to sigurno između sebe riješiti, i to uskoro. Naime na sudskim procesima pomalo sve izbija na vidjelo, sve osim toga da je on „naređivao“ što mu se pripetavali pretvarajući zločince u zaštićene svjedoke, a ni zapovjedni lanac se na njemu ne završava. Kroz 15-tak dana „Veliki parija“ će biti uvaženi i slobodni zastupnik u Hrvatskom saboru, i trn u oku a klin u srcu onih koji su ovu predstavu organizirali. Ali nisu mogli kad su daleko gori od njega.
I podmukli egzekutor a veliki policajac se ovih dana seli za čuvara Luddl (namjerna greška kao aluzija). Možda je i to mjesto za njega prezahtjevno.
Možda se "Veliki parija“ iz Osijeka ima čega stidjeti (to on najbolje zna, a Bog sve vidi i naplaćuje). No mi imamo mnogih drugih kojih se trebamo više stidjeti, možda čak mnogo više od ovog hercegovačkog emigranta sa slavonskom dušom.
Ništa više neće biti kao prije! A da netko ne bi bio u zabuni kako eventualno mijenjam mišljenja u odnosu na njega neka pogleda moj post od ponedjeljka 04/12/2006 Što gore, to bolje!! s kojim sam započeo moje druženje na Pollitiki, kojemu ni nakon godinu dana nemam što dodati ni oduzeti! Na vama je da me kritizirate – ja sam demokrata po vokaciji.
socijalizam + nacionalizam
socijalizam + nacionalizam = nacional socijalizam = nacizam
to je geneza nastanka HDZ-a
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoIspravak krivog navoda:
Ispravak krivog navoda: glasove u Šumadiji osvajao je upravo Maček, kao vođa Ujedinjene opozicije 1935. i 1938. Radič je pak imao osobito zadovoljstvo da dočeka preokret Svetozara Pribićevića 1927., nakon čega od smrtnih neprjatelja postaju najbolji prijatelji, pa stranka koaj predstavlja većinu Srba u Hrvatskoj (Pribićevićeva Samostalna demokratska stranka) postaje vjerni suradnik HSS-a (Seljačko-demokratska koalicija) i to ostaje sve do 1941. Maček je tako bio ne samo priznati vođa Hrvata, nego i polovice Srba-prečana (jer nakon Pribićevićeve emigracije i smrti Srbi nisu imali vođu tog kalibra). Tim je teže shvatljiva njegova šutnja pred zlodjelima ustaškog režima. Možemo swhvatiti da on po cijelom svom biću nije mogao pozvati narod na ustanak, ali je treba barem, kao što jeStepinac činio, poslati jedno pismo Anti Paveliću makar s blagim prijekorom. Kao pacifist, bavim se time da pokšam shvatiti taj Mačekov moralni slom.
Zoran Oštrić (Zelena lista)
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoMožemo swhvatiti da on po
Možemo swhvatiti da on po cijelom svom biću nije mogao pozvati narod na ustanak, ali je treba barem, kao što je Stepinac činio, poslati jedno pismo Anti Paveliću makar s blagim prijekorom. Kao pacifist, bavim se time da pokšam shvatiti taj Mačekov moralni slom.
Daleko najozbiljniji istraživač toga je Ljubo Boban, sudionik NOB-a i komunist. Prema serijalu u Danasu osamdesetih, Maček i suradnici su vodili veoma složenu politiku.
U travnju 1941.g. nisu pozivali narod na ustanak jer bi bili rastrgani sa svih strana - nacista, fašista, boljševika i raznih do zuba naoružanih jugoslavenskih i srbijanskih snaga. Uz opasnosti gubitaka vlastitih života, išli su na plan grčevitih pokušaja ublažavanja rata i slanja mlađih potpresjednika stranke na sve strane. To je bio i te kako ratni plan a ne slom. Čvrsto su se držali procjene da će nacizam i fažizam doživjeti poraz a da Kominterna vreba priliku kao u Poljskoj.
II svjetski rat je počeo 1.9.1939.g. udruženim komadanjem Poljske, malih baltičkih zemalja i Finske od strane nacističke Njemačke i Staljinovog SSSR-a. Pomoć je bila u obliku telegrama podrške. Maček i ekipa su matematički izračunali da Hrvatska, koje nema, ne bi dobila ni telegram.
S razvojem ratne situacije su pomalo a sve više slali pomoć i ljude partizanima, kasnije uključujući 2 potpresjednika, Nazora, Ivana Gorana Kovačića i razne. HSS je bio dio NOB-a, pa time i u ratu sa Pavelićem, samo su točno znali da je KP pod komandom Kominterne i da je pitanje trenutka kada će revolucionarno brutalno krenuti na narod. Brojni hss-ovci su prolazili dramatične prijelaze u KP i stradavali a kasnije još više, cca 80 % hss elite je likvidirano.
Stalnim analizama su i bitno kasnije bili uvjereni da je takva strategija donijela najmanje žrtava i spasila kakvu takvu slobodu i mogućnosti. Iako na prvi pogled djeluje nelogično, 1941.g. je vjerojatno takva politika uz rizike vlastitih života spriječila potpunu klaonicu na širem prostoru, najprije u savezu Hitler-Staljin a Mussolini bi to jedva čekao i za svoju zonu, a zatim sa svih strana, jer su sve strane bile tako pripremljene za zauzimanje pozicija na Balkanu, što se da vidjeti i po ratovima krajem 20. st.
Mačekov HSS je jedina bitna politička snaga u Evropi koja je odbila biti kvisling i koja je poduzela sve da ne bude rata i što manje žrtava od rata, uz rizike gubitaka vlastitih života. KPJ/KPH je dvije godine bila nacistički sveznik. Razna evropske ljevica i razne snage su se blamirali manje ili više.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoNaravno, imam u svojoj
Naravno, imam u svojoj knjižnici sve tri knjige Bobanovih Kontroverzi iz povijesti Jugoslavije, osim toga i njegovu knjigu o Tomi Jančikoviću i naravno knjige o HSS-u u drugom svjetskom ratu i poslije njega od Fikrete Jelič-Butić i Zlatka Radelića. Plus Mačekovi memoari, par knjiga o njemu, knjigu o vladi Ivana Šubašića (koji mi je osobito intrigantan - znamo kako se naizgled čudno ponašao, svima se zamjerio faktički postavši Titov glasnogovrnik, ali što ga je zapravo pokretalo) itd..
Na internetu, na wikipediji je jedan pregled koji sam napisao: HSS za vrijeme Drugog svjetskog rata
HSS je evidentno doživjela slom i raspad kao organizacija tijekom rata, u tome se istraživači slažu. Tvoj pregled je površan i bitne teze su promašene. HSS je (vidi spomenuti članak sa citatima) izričito osuđivala oružani otpor. Članovi HSS-a prilazili su NOP-u individualno, protivno volji vrha stranke (uz rijetke izuzetke, kao što je Kotarski odbor HSS-a Koprivnice). To vrijedi i za Vladimira Nazora i Ivana Gorana Kovačića. HSS ni pod razno nije bio "dio NOB-a": to je bio "Izvršni odbor", koji je izričito osudio Mačekovo držanje.
Osim toga, moja primjedba ide na Vladimira Mačeka kao osobu. To je pristup povijesti na način proučavanja biografija "velikih ličnosti", u maniri prve generacije francuskih Analista, dok Boban ima posve tradicionalistički ("herderovski") pristup. Zanima me on osobno. Što je mislio, čime se bavio onih šest mjeseci od travnja do listopada 1941., kada živi u internaciji u Kupincu, ali dosta slobodno? Svaki dan mu dolaze ljudi, Hrvati i Srbi, pričaju o strašnom teroru koji provodi ustaški teror i masovnim pokoljima, a on im kaže jedino da trpe i čekaju, dok Velika Britanija ne dobije rat? Ia kasnije također zadrto na tom ustraje.
Čovjek koji je brinuo o njegovoj osobnoj sigurnosti (ii također postao zapovjednik ustaške pripremne bojne!) tajno je radio za NOP, koji pokreću komunisti, koji Maček bar dvaput u tom razdoblju šalju emisare. On, a onda i druge vođe HSS-a, oduševljeno su dočekali činjenicu da su komunisti započeli ustanak, kao izliku da se oni tome ne pridruže. 27. srpnja počeo je masovni ustanak Srba u NDH, u kojem je masakrirano dvije-tri tisuće nedužnih Hrvata u Drvaru i drugdje. Oni, koji su takve postupke ogorčeno osudili i nastojali ih spriječiti, bili su komunisti, koji su u početku ustanka još malobrojni. HSS-ovci se "skrivaju ispod stola", komunisti se bore protiv ustaša i četnika, Nijemaca i Talijana.
Antu Pavelića dobro pozna (obojica su odvjetnici i političari iz Zagreba, sreli su se barem jednom i u inozemstvu 1930-ih), a ne može mu napisati jedno pismo, da ga zamoli, da svoje divljake malo obuzda? To je moralni slom. Nije istina da je "HSS preduzela sve...": nije preduzela ništa. Skrivali su se pod stolom - a to NIJE pacifizam. Tako se ne stiče moralni kredibilitet.
I prije 10. travnja postupa Maček totalno iracionalno, zbrkano. Odbija njemačke ponude da postane kvislinški vođa NDH (kraj ožujka - početak travnja 1941., bar dvaput mu njemački emisari to nude), zatim 3. travnja ulazi u Simovićevu vladu kao potpredsjednik dobro znajući da Njemačka priprema napad i razbijanje Kraljevine Jugoslavije (rekli su mu izravno), a kad se taj napad desi on daje ostavku i ostavlja tu vladu na cjedilu. 8. travnja poziva sve Hrvate da vrše svoju dužnost (što on nije učinio), uključivo i u vojsci koja se bori protiv invazora, a dva dana kasnije poziva ih da se pokore novom gospodaru. I zatim, ono najzagonetnije, što me muči: potpuna šutnja.
Godine 1941. on ostaje uz svoj narod u nevolji - godine 1945., bježi s ustašama, koje prezire; to je moralni slom.
Kažem, to je istraživanje, na kojem radim. Knjigu planiram završiti do kraja iduće godine.
Naravno, KPJ nikad nije bila "nacitički saveznik".
Zoran Oštrić (Zelena lista)
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoPredbilježio bi se za jedan
Predbilježio bi se za jedan primjerak knjige, s posvetom naravno.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao(ispricavam se na uletu u
(ispricavam se na uletu u ovu fakat lijepu raspravu)
Nu, pacifist koji osudjuje politiku nemjesanja u ratni sukob. Svasta :-p
U svakom slucaju, svaka cast!
UZDP-Tiaktiv
gpgale blog
poliwiki
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoPostoji ono što zovemo
Postoji ono što zovemo "nenasilno djelovanje". To je jedna posebna tema. Gandhi, Martin Luther King i Ibrahim Rugova nisu bili pacifisti. Djelovali su nenasilno.
Lako je "ne miješati se". Jednostavno sjediš i šutiš, a oko tebe strahote. Nasilje, "ne-mir". Za mir se treba moći boriti - makar to bilo, po jednom jetkom vicu, kao "jebati se za nevinost". To je dijalektika, koji povremeno spominjem - staromodna riječ "kontinentalne" filozofije, bez koje se međutim ne može shvatiti čovjeka i njegov svijet.
Pa, dobra tema za razmišljanje u ove predbožićne dane!
Pojam "mira" moramo proširiti u "odsustvo nasilja". A ovaj pak u pokušaj osmišljavanja "nenasilja" pozitivnog pojma (ahimsa). Pojam "nasilja" pak složen je. Nije samo fizičko. Postoji i tzv. "strukturalno nasilje".
Tu onda ulazi vrednota "pravde". A onda, kao u svakoj deontološkoj etici, dolazi do problema kolizije vrednota.
Spomenuo sam tekst Jedno razmišljanje o Alojziju Stepincu. On je, na neki način, djelovao u ta strašna vremena, za stvar pravde i mira, barem kako ih je noshvaćao (a njegova su uvjerenja, kao i tadašnje i sadašnje Rimokatoličke crkve, često sumnjiva). (Nisam katolik, pojam "svetac" mi je stran, i u to ne ulazim - to je interna stvar Rimokatoličke crkve. Citirao sam Martina Luthera u zaključku ovog članka, na što bi se Stepinac užasnuo. :))
Nije morao Maček uzeti puštu i otići "u šumu". Pa čak ni drugima savjetovati, da tako čine. A mnogi članovi HSS-a to s vremenom i jesu učinili- i neumitno, prihvtili vodstvo komunista koji su od početka beskomromisno izlagali svoj život. AP inzistira da su komunisti preuzeli vodstvo ustanka, pa se zato vodstvo HSS-a nije htjelo ustanku pridružiti. Ali moguće je razmišljati i obrnuto.
Ali postoje druge stvari, koje je mogao učiniti. Napisati jedno pismo Paveliću, to sam spomenuo kao minimum.
Naravno, izložio bi svoj život opasnosti. Lako je biti "pacifist" ako ništa ne reskiraš.
Ja sam nastojao djelovati nenasilno i pacifistički za vrijeme rata (i kasnije). Tada smo u Zagrebu osnovali "Antiratnu kampanju", u srpnju 1991.. Kakva glupost, kad je rat već počeo! Ipak, istovremeno su, spontano, osnovali Centar za antiratnu akciju u Beogradu i Centar za ir u Sarajevu. Male grupice beznadežnog otpora.
Bio sam na ratištima, jednom su me zarobili četnici. Čuo sam i o krvološtvima, za koje je smatram Branimir Glavaš nedvosmisleno kriv.
Sve tako očito uzaludno, znao sam to - od siječnja 1991., kada je beogradska TV prikazala onaj film gdje je tajno sniman Martin Špegelj, bilo je jasno da se krvoproliće ne može zaustaviti. JNA snosi 90 posto krivice za rad: izdali su ono, u što su se sami zaklinjali.
Svoje dileme izrazio sam u članku "Deserters and soldiers in Croatia. Or, Can You be a pacirist in a country under Siege?", koji je u lipnju 1992. objavio Peace News, časopis War Resisters International. (Bio je poslan elektronskom poštom. Pojam "internet" još nije ni postojao.)
Naše djelovanje je bilo uzaludno. Osim toga, često sam se bijesno sukobljavao sa pacifistima na raznim međunarodnim skupovima, koji su iz udobne daljine i mirotvorne arogancije ("mi pametni idemo miriti divlja plemena na Balkanu") iznosili licemjerne, nehumane, nepravedne ocjene i prijedloge i poduzimali besmislene i nemoralne akcije.
Pa sam onda u proljeće ove godine, nakon jedne diskusije o pacifizmu u stranci, zaključio da je praksa loša, jer se zasniva na bijednoj teoriji. To sam konstatirao već davno, ima jedan moj radi iz 2002. gdje sam usporedio pacifizam, kao teorijski bijedan, da drugim komponentama zelenog svjetonazora: ekologizam, feminizam, ljudska prava, gdje postoji jaka, bogata teorija. (Filozofsko obrazovanje. "Ništa nije praktičnije od dobre teorije", reće Karl Marx.)
I nakon što je u rujnu jedan moj avatar završio rukopis knjige, koja još traži izdavača, odlučuio sam raditi na teoriji pacifizma. To me vodi u neočekivanim pravcima, recimo proučavam psihoanalitičku teoriju Melanie Klein. Koja razvija Freudov pojam "nagon smrti" i kaže da su destruktivnost i mržnja urođeni čovjeku, što se vidi već kod male djece.
Ja nisam pacifist zato, jer to odgovara mojoj prirodi. Nego zato, jer ne odgovara.
Zoran Oštrić (Zelena lista)
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoAli postoje druge stvari,
Ali postoje druge stvari, koje je mogao učiniti. Napisati jedno pismo Paveliću, to sam spomenuo kao minimum. Naravno, izložio bi svoj život opasnosti. Lako je biti "pacifist" ako ništa ne reskiraš.
Za razliku od Pavelića, kojeg je fašistička Italija dovela iz logora nakon što je Maečk odbio biti kvisling i nakon što im je potpisao cijeli Jadran i razno, Maček je bio vođa naroda i opcije sa više od 90 % podrške.
To jedno pismo bi bilo priznanje, puno više nego što se Stepinčevo dan danas uzima kao priznanje i suradnja.
Maček je non stop riskirao život i znao da je svim njegovim suradnicima glava stalno bila u torbi. Naojn atentata na Stjepana Radića teče neobjavljeni rat. na Univerzitetu lepoglava su, kao kasnije Tuđman, Moša Pijade i Rodoljub Čolaković prevodili kapital, Tito po vlastitom iskazu išetavao u odijelu vani a Maček je u Beogradu u samici sam odbijao mogućnosti izlaska riskirajući smrt. Kao i Meštrovića, ustaše su ga pokupile i smrt je mogla doći svaki trenutak, da nije bio ulog Njemcima.
Da je poveo rat protiv neprijatelja, bio bi veća budala od Eugena Kvaternika. O prvo stablo bi ga objesili kakvi simpatizeri nove hrvatske države, italijanski fašisti taj tren, njihovi srpski prijatelji, svaki komunistički simpatizer i naravno Gestapo, svatko brzo i odmah zbog opasnosti što i njemu u slučaju oklijevanja ode glava. Vodstvo HSS-a je predmet intenzivne obrade i praćenja od straane svih bilo stalno, Bakarić se je hvalio da su znali šta se zbiva prije od Mačeka. Obzirom da život nije bio siguran ni hss-ovcima ni od koga (pa ni partizanima od partizana), te obzirom da je u razvoju događaja iz takve perspektive bilo bitno uticati na što manje žrtve i čekati bilo kakvu priliku, Maček nije smio kontaktirati ni jednog neprijatelja i morao je čekati priku. Iz njegove perspektive današnje doba bi potvrdilo njegove procjene.
Obzirom da je unatrag lako biti pametan, i 2007.g. ukazuje da je Maček sve to dobro odmjerio u danim prilikama i okolnostima. Na osnovi njegove politike normalna su razna pitanja, uvođenja demokacije, socijalne ravnoteže, mirnog rješavanja konflikata, odvajaanja crkve od države ... osim ustaša i partizana postoji nešto drugo, bitno bliskije sadašnjim smjerovima pa i eu smjerovima.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoJNA snosi 90 posto krivice
JNA snosi 90 posto krivice za rad: izdali su ono, u što su se sami zaklinjali.
To mi nije jasno.
Kak neko može bit samo 90% kriv za rat.
Onaj ko je počel rat je 100% kriv, jel da nije počel nebi do njega ni došlo.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoNije JNA jedini čimbenik.
Nije JNA jedini čimbenik. Drugi je srpsko vodstvo, pa vođe Srba u Hrvatskoj, vođe Srba u BiH, i naravno i oni na hrvatskoj strani koji su rat željeli. I naravno i drugi koji su nešto mogli učiniti a nisu ili su činili krivo, kao američki državni tajnik James Baker koji je početkom srpnja 1991. došao u Beograd i diplomatskim rječnikom rekao Miloševiću i generalima: imate slobodne ruke da obračunate s Hrvatima, ali učinite to brzo, jer nama je važna stabilnost Jugoslavije.
Zoran Oštrić (Zelena lista)
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoA šta su radile sve jake
A šta su radile sve jake društvene snage, koje su redom i danas glavna sceni, one su tu za izigravati elitu - tehnomenadžerske, intelektualne, tzv. obrazovani srednji sloj ... I tada i sada i uvijek imamo hrpu medvjeda koji jako puno jedu i traže i koje nitko nikada ne pita.
Rat su pokrenule i vodile prvenstveno te "elite", u suglasju sa sličnim "elitama" po svijetu, Craxijem koji je nakon pljačke pobjegao kod Gadafija, Mihailo Marković, Ljubiša Ristić i slični ... razni kardeljistički doktori znanosti, tehnomenaadžeri i slična rulja.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoNaravno, KPJ nikad nije bila
Naravno, KPJ nikad nije bila "nacitički saveznik".
I službeno je rat počeo 1.9.1939.g. zajedničkim usklađenim napadom nacističke njemačke na Poljsku, balitičke zemlje i Finsku. KPJ je sastavni i diciplinirani član Kominterne, Tito sekretar koji nije ubijen nakon hrpe njih. Zbpg sukoba na ljevici i prije rata su u strahu do fizičke likvidacije bile i neke istaknute osobe u Zagrebu. Dakle, skoro 2 godine rata KPJ je putem Kominterene saveznik sa nacističkom Njemačkom. Ta navodna apstrakcija je u Poljskoj, baltičkim zemljama i Finskoj uključivala takve zločine komunista SSSR koji su i danas čvrsti razlog zbog kojeg niti ex komunist poljski predsjednik Kvašnjevski niti itko nikad nije došao na zajedničke proslave pobjeda antinacističke koalicije u II svjestkom ratu. U spornoj invaziji SAD na Irak, cijela Poljska i havel, moralna vertikala evropskih prilika, nisu ni časa dvojili potpisati podršku SAD-u a Njemačka i Francuska nisu to mogle razumjeti, pogotovu "bahatu" homogenost svih snaga. Brzo je slijedilo da je njemački socijaldemokratski prvak Schroeder 2 dana nakon ispadanja iz konkurencije za kancelara, postao čelnik ruskog Gasproma i potom izgradnja plinovoda za Njemačku i Francusku kroz Baltik, koji zaobilazi baltičke zemlje, Poljsku i Dansku. Zatim je SAD najavio rakete u Poljskoj i Češkoj.
Evropska ljevica je ne samo blamirana u vezi staljinizma, nego je od početka do danas bitni suučesnik u tom totalitarizmu i znatni zločinima. Prema insajderu Koestleru, samo je nekoliko osoba koje nisu upale u glib nacizma i staaljinizma. Satre je još sedamdesetih, kao čelnik, odlazio u zatvor nagovarati Meinhoff da ne blamiraju ideju. Dan prije nego što je Mihailo Marković kao ideolog i potpredsjednik SPS-a održao glavni ratni govor pred pohod tenkovskih kolona na Vukovar, snaga kao cijela artiljerija srdednje Evrope u II svj. ratu (smjenjen glavni zapovjednik JNA koji je pitao zašto toliko), zajedno sa Ljubom Tadićem je bio u Zagrebu u "apelu za mir". Nedavno je Grass, u ime evropske ljevice Mesiću poručio - zločini su nacizam komunizam i fojbe, fašizam je rehabilitiran.
Maček je imao i više nego dobre informacije šta se u SSSR-u zbiva te da KPJ / KPH ima naloge da svakog trenutka bude pripravna za slično kao u Poljskoj te šta će slijediti i šta je uslijedilo - ovladavanje situacijom uz sustavne zločine, u čemu će hss-ivci biti meta ustaaša, nacista, fašista i komunista, a s njima i narod. To je Hitlerov napad izmjenio je izmjenilo ratnu fazu, planirana je uslijedila iza. On i društvo su računali procjene mrtvih.
Da o odnosima ljevice i Mačeka nije zrelo za širu normalni raspravu evo dva svježa primjera:
- Slobodan Šnajder i Brezovec su priredili predstavu "U logoru" pema zapisima Ilije Jakovljevića iz logora Stara Gradiška / Jasenovac. Taj član HSS vodstva, kao glavni urednik najtiražnijeg predratnog tjednika i predsjednik društva književnika, je bio odveden od ustaaša i mučen u grupi Hrvata književnika, novinara .. Antun Barac i razni i spašen od likvidacije intervencijama preko Njemaca (kao Maček i Meštrović prije). Tim povodm se sve detaljno afirmira u javnosti o Jakovljeviću, ali ni rječi da je dospio u pratizane i negdje 1947.g. pokupljeni likvidiran te da do danas to nikoga ne zanima;
- nedavno je u obiteljskom izdanju izišla knjiga o slučaju vodećeg predratnog arhitekta Milovana Kovačevića, čiji je otac bio istanuti hss-ovac. Predavao je na studiju arhitekture i, iako pobolijeva i ne smije se liječiti, bio organizator nabave i slanja lijekova za NOB preko veza sa KP. Ustaše su ga otkrile i uključile u ad hoc vješanje tzv. prosinačke žrtve u Dubravi. Neki ustaša mu je ili dao mig ili slučajno okrenuo glavu i on je iskočio i bježao, bio ranjen ali pobjegao. Dospio je u partizane i buio na kongresu kulturnih radnika u Topuskom. Ivan Supek, također simpatizer HSS-a i sudionik, svjedoči, da je iznio stavove za koje je bilo poznato da bi moglo biti opasnosti zbog tekuće ideologije (Đilas itd.). Nakon rata nastavlja pobolijevati uz blokadu liječenja, na povratak na posao na fakulttet ga sprječava osoba koja je mlađaa od njega i bila asistent tijekom NDH ali brzo promivirana u glavnog pa i sa 32 godine rektora cijelog Sveučilišta. Nemilost za oca i njega i njegovo liječenja nije moglo probiti niti bezbroj intervencijaa iz svijeta preko diplomatskih kanala. Umirao je od prilično banalne i lako izlječive bolesti i umro.
Hrvatska ljevica poslije II svjestkog rata je struktuirana na zavidnim zločinima nad hss-om, kako su Maček i njegovi predvidjeli, i to se nastavlja do danas na nivou ugleda da Grass kaže da se ne javljaju za riječ. Uz ostalo, Krležin putem prijatelja Vase Bogdanova sređuje da se materijali za doktorsku disertaciju Ljube Bobana daju generalu Tuđmanu, to se malo prepravi u skladu sa partijskim frazama i tako se dogradi mit o smušenom i nedoraslom Mačeku a velikoj ulozi i svijesti KP, naravno bez spominjanja pakta Hitler-Staljin, staljinističkih čistiki te sa lociranjem II svj. rata u sredinu 1941.g., iako je krenuo bitno ranije.
Hravatske akademske elite su izrasle cca 90 % na likvidacijama predratnih, a čistke su se nastavljale unutar same partije, do stupnja da su u zagrebu nakon 1971.g. uklonjeni svi Holjevčevi inženjeri i sve što nije imalo veze ni sa kakvom politkom. Te pojave su ujedno civilizacijski veoma retrogradne, jer je Zagreb pred II svjetski rat bio moderni evropski grad, dio područja nezhvaćem epidemijama nacizma, fašizma i staljinizma. To je ujedno bio izvor frustracija za staljiniste, pa i obrazovanog dr Bakarića a i Tita, to što je Zagreb miljama ispred Moskve, Harkova ... Hitlerov Speer je osobno sugerirao Hitleru da se to poštiva a iz Moskve tako nešto nije stiglo.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoSvašta si tu spojio, razna
Svašta si tu spojio, razna vremena i prostore. Meni su činjenice poznate - stjecajem okolnosti, povjesničar sam. Ljutnja na komuniste ne može biti isprika za činjenicu Mačekove predaje pred zlom; kako pisah, Stepinca to nije spriječilo. (Pogledaj Jedno razmišljanje o kardinalu Stepincu.)
SSSR je zaista bio saveznik nacističke Njemačke, a KPJ je bila sekcija Kominterne, ali to ne znači, da je i KPJ bila njemački saveznik. Kao što recimo nije bila ni njemačka komunistička partija, koju je Hitler istrijebio (doduše, nemali broj komunista prešao je u NSDAP). U Jugoslaviji je KPJ bila žestoki neprijatelj Ljotičevog pronacističkog "Zbora", a njene proklamacije stalno govore o opasnosti od nacizma.
Ne znam što ti znači ono da o "odnosima ljevice i Mačeka nije zrelo za širu normalni raspravu". Kakve veze s time imaju navedeni primjeri? Zašto bi činjenica da je po Jakovljevićevim zapisima Slobodan Šnajder postavio dramu onemogućila raspravu? Jakovljevićev Konclogor na Savi, tiskan 1999., čitao sam, s pogovorom Ivana Lovrenovića, u kojem se jasno govori o njegovoj kasnijoj sudbini. Taj je esej na mene ostavio snažan utisak. Gle, nalazim taj pogovor na internetu! Zadovoljstvo mi je, ponovo ga pročitati.
Zar nije taj predgovor (koji je osobni esej, "monolog") dobar putokaz za diskurs "normalne rasprave" (dijaloga)?
Nije ni propadanje Zagreba započelo 1945., nego 1941.
Zoran Oštrić (Zelena lista)
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoOdnos sa ozbiljnim, a sa
Odnos sa ozbiljnim, a sa zlom još više, za ozbiljne ljude i namjere nalaže ozbiljnost.
Razdoblje tridesetih je veoma složeno. Maček je vodio ozbiljnu politiku, suočen sa puno ozbiljnih tema, ozbiljniju, zahtjevniju i složeniju od slavnog Stjepana Radića, vodeći se kratkoročnim i dugoročni razlozima. Ako se to ne uvaži, ne samo da je pitanje Mačeka trivijano, nego i raznog.
Problem srpsko-hrvatskih odnosa i nagodbe je vodio i razvlačio dok nije postignuto više nego što je itko mogao očekivati. Produljavao je vrijeme u zatvoru u Beogradu. Znao je da je to važno za dugo i to je sigurno znatno uticalo i utiče i danas. Vjerojatno je prepolovilo količinu žrtvi od one koja bi bila da nije tako i vjerojatno je to jedina uporišna točka za današnje ponovno sređivanje odnosa. Politika KP oko odnosa među narodima Jugolavije se najbolje vidi po količini mrtvih i složenosti problema te banaliziranje tih pitanja na nacionalizam (u krajnosti na Lepu Brenu), nakon što toliko dugo vremena imaš uticaj. Isto tako Kominterna.
Pisanje pisama je mačku o rep u ozbiljnim temama. Pisma Paveliću su lako mogli pisati razni KP članovi, saveznici iz Srbije (on i njegov stric zubar su bili Pašićevi simpatizeri ...). I esej Ivanaa Lovrenovića pokazuje da je prerano. Davno je to objvaljeno u Sarajevu a vlada šutnja. Isto tako za širu praksu, navedeni istaknuti zagrebački arhitekt je projektirao i zgradu Arhitektonskog, Građevinskog i drugih faklteta, kroz koju su proolazili i prolaze svi iz tih područja te zgradu X gimnazije "Ivan Supek", pa šutnja oko toga nije ni malo slučajna.
Krleža i razni odličnici nisu pisali pisma ni u kakvim bitnim prigodama, i kad im se ne bi desilo ništa. Pisma su pisali Matvejević i drugi, da mogu reći napisali smo pismo. Dok su tenkovi razarali Vukovar nije napisano ni jedno pismo. Ja sam bio član zagrebačke grupe evropskog ugleda, i nekih grupa našeg ugleda, a da o tome nema traga, o čemu ozbiljni časopisi nisu pisali a i sami nismo ostavili zapis i kada su nas kasnije tražili, da se ne bi opterećivalo time. Ivan Slamnig, Šoljan i razni slični nisu mogli učestvovaati na skupovima i slično, ne iz prepotencije nego zbog mučnina, skupovi, pisma i razno slično je prekomjerno blamirano beskrajnim zločinima, licemjerejem, lažima itd., a ujedno je biti u ozbiljnom a ne u pismima, tragovima itd. iako nas takve većinom doživljvaju kao cijenjene ili iritiraajuće naivce i komplicirtane tipove, stvar je u tome da smo jedini koje se uvažava u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani i drugdje, makar kao naivce.
Hrvatske intelektualne snage još ne mogu raspravljati o Friščiću, Lećavici i svom otpadu koji vrije u Jakuševcu a gdje bi o Mačeku. To je prezahtjevna tema, najznačajnija po tome da je ta politka omogućila evropski nivo razvoja, pogotovu Zagreb, čemu se Hrvatskaa sada vrača nakon dugih "slavnih" suočavanja sa zlom.
Kao što upozorava Žižek, pojave i ljude je primjerenije sagledavati po onome što je njihovo djelovanje ostavilo iza i kuda i kako usmjerilo. Ujedno treba imati na umu da povijest i razni slični tragovi ne mogu ozbiljno oslikati ozbiljno, niti zbilju niti duh zbilje. Zato je za razdoblje prije II svjetskog rata dragocijenije za Zagreb vidjeti svježe knjige povjesničarke umjetnosti Darije Radović Mahečić o razvoju grada, Ranko Marinković Kiklop a o širim zbivanjima sudionik Koestler i posebno Bulgakov, roman Majstor i Margarita.
Evropska ljevica, opterećena boljševizmom i staljinizmom te predrasudama o Balkanu ne može shvatiti ništa bitno šta se je ovdje dešavalo i dešava.
P.S. Maček je u Kupincu, vjerojatno kao u samici u Bogradu, radio na smanjenju zla i pripremi za daleka povlačenja figura, kao Ghandi kad se je povukao, odvojio od žene i pripremao odlučne bitke. Obzirom da se je hrvao sa misticizmima a ne upadao u njih, Maček nije bio na valnim duljinama sa Pavelićem, Stepincem, Titom, Krežom i raznima, on je to zano i oni su to znali, pa su takvi kontakti opasni i zato se održava mit o čudnom Mačeku i jasnim ostalim likovima, kao što se stalno proizvode i održavaju razni mitovi i mitološka praksa navodno suočavanja sa pojavama, vremenom i zbiljom. Radi se u prvom redu o izbjegavanju tema. U teme kad se uđe, to je zahtjevnije nego što je to radio Danilo Kiš, s temama se treba hrvatu više ljudi sa raznovrsnim darom i izražajima.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoPa, ono što mene oko
Pa, ono što mene oko Mačeka muči je očito "neozbiljno". U tvojem načinu mišljenja.
Smatram da se previše prepuštaš "struji svijesti", brkajući sve i svašta. Pisma koja Maček nije poslao treba usporediti s onim koja Stepinac jeste poslao, a ne s Matvejevićem, što se zbiva 40 godina kasnije u psove drugačijim okolnostima. Također, s postupcima onih Hrvata koji su riskirajući život spašavali Židove, s Akcijom Dijane Budisavljević koja je spašavala srpsku djecu s Kozare itd.
Previše si opsjednut osudom zločina komunizma, za koje čak osuđuješ "sve europske ljevičare", iako je Socijalistička internacionala, jasno osuđujući boljševizam, osnovana još 1920.. Boljševističko nasilje ne opravdava sve ostale.
Imaš neku referencu za ovako smionu tvrdnju? Nisam stekao takav utisak čitajući njegove memoare i drugo o njemu. Kako je on to sjedeći doma "radio na smanjenju zla"? I za kakve se on to "odlučne bitke" stalno pripremao? I onda gle, dolazi svibanj 1945., bitka je završena i on bježi...
Govoriš na apstraktan način o "hrvatskim intelektualnim snagama", za koje mene osobno boli ona stvar. zašto da se opterećujem nečim, što drugi ne razumiju? Bitne su moje intelektualne snage.
Ne mislim da je gospodin Frišćić neka zanimljiva tema za iole značajnije "intelektualne snage" . :-P Glede Lećevice, pisao sam o tome, pače i sudjelovao. Glede Jakuševca, više puta.
Jakovljevićevi zapisi nisu objavljeni u Sarajevu, nego u Zagrebu. Što bi to značilo "vlada šutnja"? Što bi trebalo, izaći na ulice i demonstrirati protiv KPJ koja je 1947. zatvarala i ubijala HSS-ovce? Ili bismo svi mi koji smo dovoljno drski nazivati se ljevičarima morali svakog dana javno okajavati grijehe svih ljevičara svijeta u proteklih sto godina?
Zoran Oštrić (Zelena lista)
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoDa, moji komentari su
Da, moji komentari su deformiraani, ali iz obrnutog razloga od tvojih pretpostavki, jer sam i ja proveo previše vremena ne samo u ljevičarskom društvu nego i djelovanjima. Pomješano se izražavam jer su se ne samo ljevica nego i desnica i sve snage preekskluzivno i bez pokrića postavile na neke imaginarne razine sa kojih su osnove nešto izvan rubova. Ne samo razdoblje pred II svjetski rat, nego i poslije, šezdesete, a zatim i sedamdesete, osamdesete, su kao neke prazne rupe nad kojima se sdamo nešto zbiva na razinama.
Ili praktično, ovo je je bio dio neke šire refleksne zbrke koja je već sedamdesetih bila nužna ...
Pojednostavniti ću - Zagreb je pred II svjetski rat bio nešto a la današnja Evropa. Na snagama koje su nakon toga nastupile je teret dokazivanja i priča a ne na tome šta je bilo prije.
Isto tako je od sedamdesetih na dalje na svim strujama teret odgovara šta su radili, mislili ... Mi neki s ljevice nemamo problema s tim, pa niti oko Šuvara, Budiše, Stanka Lasića, Mačeka i raznih amorfnih pojava. I da, osnovni tok evropske ljevice je opasan, npr. moje neke prijatelje ljevičare, koji su niz godina istaknute osobe u njihovim sredinama, ne sve manje nego sve više drže osobama i mišljenjem koje nema pravo rječi u pluralnoj Evropi. slične su tendencije i ovdje, naši ljevičarski prijatelji koji nas dugo respektiraju, ipak nas radi svoje razine pokušavaju smjestiti u poziciju egzotičnih budala. Sve što nije svrstano u redove se tako pokušava eliminirati. Ovaj put, kao i uvijek dosad, to neće proći. Zato ću samo pojačati obranu Mačeka, Šuvara, Budiše ... pa i Željke Antunović i Friščića. trenutna orjentacija je Berlin, grad različitosti i projekcija iz njemačkih filmova sedamdesetih, čemu slično smo radili i neke projekcije kod nas (Zgb, Bgd, Ljubljana itd.), iz tih filmova teče zbrkana svijest.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoNe razumijem baš što
Ne razumijem baš što želiš reći sa ovim "osnovni tok europske ljevice". Ali ajde, ostavimo to za jednu drugu priliku - možda jednom napišeš dnevnik o tome. Previše smo zabrazdili nakon jedne moje usputne primjedbe o Mačeku.
Zoran Oštrić (Zelena lista)
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoPod artiljerijskom i
Pod artiljerijskom i rafalnom paljbom su političkih prestavnici 5 % građanaa pa i više. Ti si tajnik ljevičarske stranke koja nema niti desetinu podrške i, ako se ne bavimo tko koga i s kojim pravom artiljerijski napada, ti i tvoja stranka ćete biti odstrijeljeni bez oklijevanja. A svaki pojedinac ili slično još lakše. Ne pričam nečelno nego i iz bogatog iskustva kojeg djelimo svi skupa.
Jer ako je i u 2007.g. dr Vlatko Maček upitan sa 93 % podrške i praktički jedna egzotična osoba, pored impresivnih ustaša, boljševika i raznih naprednih snaga sa 1-2 % demokratske podrške, onda nitko nema prava ni mogućnosti žaliti se na zbrku pa i to da se nađe na meti raznih snaga. To je naprosto fizički slijed.
Iz toga prozilazi da je svaka obrada dr Vlatka Mačeka jako dragocijena, ali je gotovo sigurno da će bez obrade ovih snaga kojima se je i on morao baviti to biti samo dodatak imresivnom nedovoljno obrađenom slijedu muljanja sa bilo kakvim činjenicama, smislom i bilo čime.
A sve to je naravno bitno radi sada i stalno. Kad dr Vlatko Maček još nije dobio status ravnopravnog građanstva u RH pa i Evropi, ne znam za koga bi se moglo jamčiti i koga je moguće braniti od eventualne agresije. Mođda lars von Trier, ali i njega će zatući i žene i ljevica (zamjerio im se oko Afrike, da su samo licemjeri, što je potpuno točno pa ih smeta ...).
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoGovoriš o svom bogatom
Govoriš o svom bogatom iskustvu i o "obradi" raznih "snaga", ali meni, usprko tome što i sam imam bogato iskustvo, i što stalno "obrađujem" razna pitanja, i dalje nije jasno o čemu ti zapravo govoriš. Bojim se, na osnovu dosadašnje konverzacije, da ti zapravo vodiš monolog i da se ne isplati ni pitati za objašnjenje.
Koristiš čudne metafore, recimo da se netko sprema "bez oklijevanja odstrijeliti moju stranku". Pretpostavljam da ne misliš kako nas netko stvarno namjerava fizički likvidirati. To je nekakva metafora, ali je ja ne razumijem.
Moja stranka pridruženi je član Europske zelene stranke, dakle jasno je, kojoj političkoj opciji pripada. To nisu stranke okupljene u "Ujedinjenu europsku ljevicu", a niti one ujedinjene u "Socijalističku internacionalu". Ulaze u razne političke sukobe (kao i suradnje), ali uglavnom ne pucaju na njih.
"Maček upitan sa 93% podrške" - što znači ovaj postotak? 93 posto čega? Tko ga to naziva "egzotičnom osobom"? Ja sigurno ne. OK, biti pacifist, kao što je on bio, jest donekle "egzotično", ali i ja se sam tako izjašnjavam. Ipak sam kritičan prema njegovim postupcima. Također se izjašnjavam ljevičarem, pa sam ipak kritičan i prema ljevičarima.
Tko se to žalio na nekakvu "zbrku"? Tko se to nalazi "na meti raznih snaga"?
Iskreno rećeno, tvoja retorika meni liči na impresivni nedovoljno obrađeni slijed muljanja. Ja postavljam vrlo jasna pitanja, a ti ubacuješ sve i svašta.
Vjerujem da se o činjenicama glede Mačekovih postupaka 1941.-1945. slažemo; one su poznate. Mene muči njihov smisao; ti pak odgovaraš panegericima o Mačekovoj mudrosti i dalekovidnosti. To se međutim, IMHO, jednostavno ne slaže s činjenicama.
U Hrvatskoj doduše mrtvi mogu i glasovati, :( ali u Europi, generalno, pokojnici nisu "građani". To je valjda opet nekakva metafora, ali ja je eto ne razumijem.
Zoran Oštrić (Zelena lista)
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoIsključimo na trenutak
Isključimo na trenutak vlastite mozgove.
Godina je 2007.g., na stranicama smo posvećenim politici u RH, gdje su u zbrci postizbornih rasprava aktualni sadašnji HSS a dotaknut je i dr Vlatko Maček.
Do travnja 1941.g. je HSS sa dr Vlatkom Mačekom vodio određenu politiku sa iznimno velikom podrškom građanstva (seljaci, radnici i građani, tako se je obraćao). Nakon travnja 1941.g. su nastupile snage koje do tada nisu imale zajedno niti dvadesetinu podrške kao maček i HSS, pa ipak je sve u znaku tih snaga, zbivanja ... sve do danas.
Muljavom raspravom ne ukazujem niti će se nešto rješiti sa dalekom povješću prije 60-70 godina, nego pomoću Mačeka (Friščića, Šuvara, stranke zelenih ...) više ukazujem da smo u izvanracionalnoj praksi u tolikoj mjeri da je u vezi dr Vlatka Mačeka iznova i iznova nužno govoriti da je on bio većinska politika, da je to neuipitno kao što bi i pojedinac trebao biti neupitan i da je jedini smisleni razgovor o nerazjašnjenoj praksi koja to dovodi u pitanje i sebe nudi i održava kao neupitnu.
U suvremenoj zbilji je to kao i zadnjih desetljeća, sve se da ekskomunicirati, diskriminirati, učiniti rubnijim od rubnog ... osim onoga što je nastupilo nakon travnja 1941.g. i što se vuče do danas, a šta je to ... to je nešto neupitno, to kao znamo, i sve što eventualno dovodi tu inerciiju u pitanje i što gužva oko toga je čudno.
Čudno je i veoma iracionalno tvoje razmtranje Mačeka i pisma, kao i sva praksa nakon 1941.g. Ako si ti u pravi, da je pismo imalo racionalnog smisla, pa čak možda da je i Maček poveo borbu, naravno protiv vlastitog naroda ili Srba, jer nacisti, fašisti i Staljin su to upravljali ... onda je i sve dalje racionalno, do danas, ima logične odnose, bliske mnogima ... a to da je i te kako pripremljenim ideologijama i aparatima krenulo i teklo neviđeno nasilje i muljanje je više stvar osobe Maček i slično. Slično je kreštao instant akademik Tuđman, koji je baš na toj temi pokrao i izvrdao materijal za doktorat, a proizvedeni su i kamioni druge propagande, čija osnova i danas dominira društvenom praksom.
Takvom maoizmu prije maoizma se ne pišu pisma, s tim se odbija i pregovarati dok takvo zlo ne klekne, kao što je Maček odbijao izići iz beogradske samice. Ni nastavak te bahatosti danas nije zanemariv, i takovoj light varijanti nema smisla pisati pisma i moliti je, a gdje bi 1941.g.
Za razumijevanje, ilustracija nekih tekućih (lijevih) razgovora, domaći odavde i koji su po EU. Netko spomene Šuvara - napad. Netko BiH, napad, jer je BiH nezahvalna za sve što su napredne snage poduzele. Itd. Ja sam, uz ostalo, bio član Kugla glumišta, zbrkane zagrebačke grupe sedmdesete i osamdesete, različiti ljudi i zbrkana praksa, kojima je ne samo normalna nego i bitna sloboda različitosti. I profesionaalno sam staalno u takvoj praksi i to prakticiram zajedno sa jako puno ljudi i složenim procesima. Pun mi je kofer obrnutosti, ja sam pripadnik širih snaga kojima je toga pun kofer. Nije na nama teret dokazivanja, mi smo suvereni i stalno prakticiramo zbrkanu zbilju pa i pravo da branimo Šuvara, Mačeka i razne ljude od raznih impresivnih preciznih logika, koje od 50 djelova slike i zvuka isključuju 46 i obrću stvari. U prvom redu je 1941.g. dr Vlatko Maček renomirani autor, na čelu autorske ekipe. Ostale snage nemaju autorski značaj, to su bili i ostali kokošari, opasni ako im prilike to omoguće a trećerazredni u uvjetima normalne konkurencije ideja i zbilje.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoRadi se u prvom redu o
Radi se u prvom redu o izbjegavanju tema.
Moram to prokomenirati, jer se osjećam odgovornim za rasprave o ovim temama koje sam simplificirano iznio pred publiku (kao onaj gnjusov Muppet starac s balkona).
Imamo dva pristupa:
- bogato narativni pogled na povijest sa svim nijansama, ili
- ovakav simplifikatorski, kao što je namjerno bio moj.
Može se k biti stvari (recimo ako to nazovemo istinom mada je i ona diskutabilna) prilaziti s gomilom podataka i nijansama gdje se odjednom može se zalutati (kao Ivica i Marica) u šumi od koje se ne vide drveća, ili između drveća pa da ne vidiš umu (a negdje umjesto kolača viri stara i ružna vještica).
A stvari se mogu i pojednostavljivanje što također ima svoju ljepotu i prednost.
Mi smo, kao Hrvati (jebeš te jugo-zablude) imali nekoliko velikih ljudi, koji u prijelomnim povijesnim trenucima jesu ili nisu imali njuha da povedu. Jelačić je bio podanik Beča, i nije vidio izlaza izvan bečkih okvira, ali je uspio bitne stvari postići. Kvaternik je gledao peko plota, i nije uspio radi usijane glave i nesagledavanja općeg stanja (nije bilo zrelo, a ni dalekovidno jer bi puno bolje za nas bilo da smo KundK čuvali a ne rušili - pitaj koruške Slovence i gradišćanske Hrvate - ma i obične Slovence). Radić je imao viziju i načina kako do nje doći, grizao je kao buldog pa je zaustavljen mecima srpskih kramara, ali je ostavio najdublji trag u Hrvatskoj nacionalnoj svijesti, s čime je obilježio i samog Mačeka,. ali ne i Jožu ili Zvonimira Čička, koji toj karizmi nisu bili dorasli. Maček se nije imao snage izložiti mecima, mada dakako nije negativna pojava, jer je i Banovina bila nekakav uzor barem tih nekoliko godina, tj. do Titovih amandmana, kad nam je vratio državnost (neograničenu ali istina, nije se to nego tek nedavno prepoznalo). Tito je od outsidera preuzeo svjetsku kreatorsku ulogu, i to mu se honoriralo, a i dobro je svirao klavir, i rukovao floretom bolje nego drebankom što su odlike, koje aristokratska Europa je uvijek cijenila više, nego izlaganje glave u ratu. Churchill nije nikada glavu izlagao (ni kod Janjine), ali je vodio narod svoj jedinim pravim putem u ratu, a u miru su ga odbacili kao staru krpu. De Gaulle je osjetio poziv svoj i krenuo na vrijeme i na pravi način, motivirao svoje ljude, da je bio kao Maček, Staljin bi bio izbio na Atlantic. Napoleon je postao carem Europe jer se onda u takvim kategorijama mislilo (s čime se i sam rugao pogotovo sprdajući se dijelio svojim ratnicima kraljevske, kneževske i grofovske titule do apsurda i opće veselje te razularene gomile koja je u strahu držala pola svijeta), no pronio je Europom "fraternite, egalite liberte", a samo u našim krajevima je u malo vremena izgradio toliko cesta da je postidio Habsburge koji su radi srama nastavili poslije njega graditi, pa se može reći da ih je tek Čačić bitno nadmašio u cestovnoj infrastrukturi, dok su nam pomorske komunikacija još negdje na razini KundK, a željeznički daleko ispod. Dok je u svijetu vlak osnovno prijevozno sredstvo, nadzemno i podzemno, mi smo sistematski uništavali i tramvaje (ponegdje dakako- ali svakako ništa novo nije napravljeno)
Ukratko, povijest i ljudi u povijesti!
Ako se nađeš u prilici da budeš nešto, jer su se stekli takvi povijesni uvjeti, moraš to prihvatiti i slijediti svoju zvijezdu, ili otpasti ako ju ne znaš pročitati. I pritom su neke stvari nespojive: ako si krenuo putovima zvijezda moraš tako ići, i ne miješati ono i ovo-zemaljske stvari (kao što je Tuki činio, pa i sada zaostaje za zagorskim susjedom).
Vizionari mogu i moraju ići putovima slave, časti i erosa, pa im se opraštaju i neke pogreške učinjene u to ime (ta ljudi smo!), ali čim se spuste na prozaične motive gube (kao Kičmanovići).
Ja sam i sada uvjeren da je taj vaš krug "naivaca" za Hrvatsku napravio mnogo više nego onaj krug " božjih pomazanika" iz Lećevice, Runovića, Grubina, pa i Velikog Trgovišća, da Dugobabe ne spominjem!
Kad je poplava govna plivaju, kaže lička - zato ne brini, s vremenom talog se slegne, a prave stvari se u bistroj vodi opet lijepo zazrcale!
http://frederikblog.co.cc/
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoLijepo rečeno. O
Lijepo rečeno. O Churchillu: godine 1940. on je bio "war-monger", jer mnogi su u Britaniji, pa i u vladi, bili tada skloni miru s Hitlerom, koji je također davoa signale da je spreman priznati VB njene interese po svijetu, ako ona prizna njegova osvajanja u Europi. Mnogi su rekli: daleko smo slabiji, sami protiv nadmoćnog neprijatelja, jedva smo spasili svoju vosjku kod Denkerka, Njemačka je okupirala žabare što nama ne šteti, dakle, zašto uzalud ginuti? I aktivni britanski pacifisti jednako su rezonirali. Ali Churcill je rekao: "Ne, počeli smo rat i vodit ćemo ga do pobjede!"
Sumnjam doduše da bi Staljin došao na Atlantik; prije Hitler na Tihi Ocean. Ali to su naravno samo spekulacije, dobre za SF (i ja sam napisao jednu priču "alternativne povijesti" sa temom drugačijeg ishoda 2. sv. rata).
Moraš "slijediti svoju zvijezdu", pa makar ona i ne uključivala "čast i slavu" (ali svakakao "eros" - ne narvno erotika - je tu u igri), jer si, recimo, odlučio da je tvoja zvijezda-vodilja pacifizam. No svakako neka vrst "časti" (ili pak "dostojanstva", kao boljeg termina od onog aristokratsko-militarističkog "čast"). Maček je šutnjom, nedjelatnošću i bijegom izgubio dostojanstvo.
A ja ipak kažem da sam, kao i Maček, pacifist.
A također i da sam ljevičar. A da znate kako mi ljevičari znaju ići na spolnu žlijezdu. :-(
Zoran Oštrić (Zelena lista)
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoSkraćeno, radi sadašnjeg i
Skraćeno, radi sadašnjeg i idućeg razdoblja, ja bih obrnuo oko uloga osoba u povijesnim prilikama.
Napoleon ... razni vanjski ... a kod nas Jelačić, čak Štrosmajer i Stjepan Radić, izrazito Pavelić, Tito, Krleža, Tuđman pa i Račan ... su osobe kojima je glavna osobina njihova pozicija u zbivanjima, i izraziti deficit / nesposobnost za sve izvan toga, prikrivanju čega pomažu razna zbivanja koja se u pravilu razvijaju oko toga i takvih osoba.
Obrnuto od toga, dr Vlatko Maček se je presustavno i preoizbiljno bavio politkom, zbog prevelikih zahtjeva i vlastitih ograničenja sa greškama, ali i sa bitno više rješenih stvari. Za ilustraciju, njegov kolega odvjetnik Pavelić je od pašićeva simpatizera postao fašitički logorski kaplar i kao takav 1941.g. i dalje nije ni napravio neki izbor niti je mogao. I Tito, kao višegodišnji profi Kominterne, i da je htio nije mogao a nije ni radio ništa složeno kako to izgleda, to vara, kao i za niz sadašnjih na sceni sa 30, 40 i 50 godina staža - u biti ne rade ništa osim što imitiraju titovsko / kompartijsku praksu guranja u prve redove i vijanja šta se vijati da. U tom smislu niti je Napoleon napravio šta bitno oko cesta, to su prilike, a Čačić još manje ... jer ako ćemo tako onda je Milka Planinc izgradila 10 x više od ikoga, pisala Savki ekonomske djelove referata, bila najuvaženiji sugovornik zapdanih Vlada, za nje počišćeno svo novinarstvo, inženejrstvo ... a da ona nije kriva niti znala osim za popi 5-6 imena, od kojih jedino za Budišu navodi da je greška. Znači, u takviom kontekstu Milka ndamašuje i Tita a ostalo joj nisu ni donjeg dijela noge.
Ako se uzme za mjeru ono što osobe ostavljaju iza, onda navedene jako malo uporišnog a još uvijek jako jako puno toga što zahtjeva jako jako puno novaca, živaca i vremena za bar malo srediti.
Za razliku od njih, nejasni i mutni Maček i razne javne i nejavne osobe ostavljaju iza sebe razna dobra koja i dalje funkcioniraju i koja su dobra podloga za dalje, osnovu za rješavanje nacionalne ravnopravnosti, ravnotežu kapitala i socijalnih odnosa, odvojenost crkve od države, racionalnost kao legitmni i osnovni faktor, mirotvornu politiku, suvremenost i normalno poslovanje sa svijetom. Pojednostavnjeno, Maček je u samici prirpemaio ne samo srpsko-hrvatsku nagodbu, nego i uticaj na ostalo. Nagodba je potpisana kada je cijeli Beograd shvatio da je i za njih, ne samo nacionalno nego i sve ostalo, to odlična prilika i cijeli je bio na nogama za doček, za razčliku od Titova pogreba i sličnog u punoj svijsti i volji. Zagreb je nakon toga bio uvaženo evropsko središte, nešto ni amo ni tamo ali uvaženo, baš kao sada Berlin koji nije u središtu pažnje ali je specifično doličan grad, nema tko ga ne hvali a ništaa posbeno se ne dešava.
Baš ko što sada na Berlinu kao gradu nisu uperena svijetla reflektora, tako i inače nisu na bolje djelove. Pažnju reflektora privlače parade, forsanja, problemi itd. a ono izvan njihova fokusa se gura u mrak i doživljava mračnim, čudnim ... U smislu Mačeka, u hrvatskom javnom životu su neracionalno objašnjeno negdje Stanko Lasić, Šoljan i Slamnig, Vlado Kristl, Šuvar, Budiša ... pa i gorer spomenuti arhitekt Milovan Kovačević, Ilija Jakovljević ... i osnova društva, a ekscesi i isforsirane pojave i likovi su u 99 % pažnje. Ubijanja, mrtvi. eliminirani, zaprječeni procesi, davljenje sfere rada i razvoja ... sve su to i više nego rubne pojave, izražene kroz navodne slučajeve iako su sustavna praksa, svaki slučaj hoće reći da je to iznimka a svi znamo da se tako osim iznimno radi.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoIz različitih pristupa
Iz različitih pristupa dolaze različita viđenja. Ja ostajem na brazdama koje su neki prodovi ostavli iza sebe na moru povijesti, ti se spuštaš do kobilice broda.
Jedno i drugo može biti istina, ne sporim, ali i obrnuto - u moru kao tragovi ostaju jedino potonuli brodovi. A među njima ima i odrtina koje nisu vrijedne zaustavljanja, ali i veličanstvenih olupina.
Jedan od najmizernijih je svakako Pavelić, kojeg mislim da sam podsvjesno preskočio, ali i sada, kad si me na njega podsjetio, ne mislim da sam imalo pogriješio zato što je ostao preskočen.
P.S. popravio sam greše koje uništavaju smisao alegorija
http://frederikblog.co.cc/
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaokorigirano - bilo grtešaka
korigirano - bilo grtešaka pa sam udvojio komentare a ne znam kako brisati ovaj suvišni
http://frederikblog.co.cc/
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoTko je to mogao
Tko je to mogao pretpostaviti da bi do toga moglo doći.
miljama ispred moskve, harkova ...
luka
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoSvi su isti...kako
Svi su isti...kako sjajno...
E pa neki NISU UBIJALI, OTPUŠTALI; PLJAČKALI; OTIMALI i TO NIJE ČINIO SAMO JEDAN ČOVJEK !!!
Izgleda da je jedina stranka europske orijentacije, pravne države i socijalne osjetljivosti postao HDZ!
O tempora, o mores ! Evo dokle su me salonski ljevičari dotjerali... A Osječanin sam i jedan od prvih članova Partije bez komunističkog staža u Osijeku !!!
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoMala digresija. Frederik je
Mala digresija.
Frederik je u 20 sati objavio 3 dnevnika, pa obećao da će malo 'stati na loptu'.
I stao je! Vjerojatno punih 20 minuta. I, evo ga, 'piči' dalje!
ragusa
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoKad je čovijek pun
Kad je čovijek pun inspiracija i uzel je zamah, onda ga se nesme bremzat.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaodobro nam došao Skvikač:)
dobro nam došao Skvikač:)
Peregrine Falcon
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoPF, Fala Ma postal sam
PF,
Fala
Ma postal sam ovisnik od pollitika.com.
Mislim da je bilo lakše prestat pušit, nego kaj se tog odreć.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoMa ja sam i mislio da si ti
Ma ja sam i mislio da si ti samo malo prezasićen (to se svima povremeno dogodi), a da nas ne buš ostavil bez svojeg društva:).
Peregrine Falcon
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoZnaš da su mi neki iz
Znaš da su mi neki iz krajnje desnice draži od nekih ljevičara koji jedno pričaju a drugo delaju.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoMa, ne 'bremzam' ja njega,
Ma, ne 'bremzam' ja njega, Skviki (drago mi je da si se javio!). Samo kažem da ne drži riječ (jednako kao i ja, a ti znaš o čemu govorim!). Rugao se lonac loncu ...
ragusa
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoZnam, znam i ja se baš
Znam, znam i ja se baš nisam pokazal ko bolji, no kaj se sve ne napravi za ljeve i desne svađalice. :-))))
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoSada je krivac Aleksandra
Sada je krivac Aleksandra Hatza i njegov post Osijek - neprijatelj mog neprijatelja .
hvala na linku, i drago mi je da je tema dovoljno inspirativna. :)
mali ispravak - ime je Aleksandar Hatzivelkos, no vec sam se naviknuo da me raznorazni sofveri i vieweri rezu na proizvoljnim mjestima. :)
sto se samog posta tice - mislim da malo prepojednostavljujes.
koliko to izgledalo zabavno pri opisivanju mainstream stranaka, mislim da usporedjivanje hdssba sa nepravedno odbacenom kastom nije na mjestu.
vise od sudova (khm, tko ozbiljan danas uopce vjeruje u efikasnost, ali i objektivnost / nezavisnost hrvatskog pravosudja?) o liku i djelu glavasa govore ratni brojevi ferala, ubojstvo reihl kira i lakoca s kojom je glavas sanaderu osigurao predjesnistvo u hdzu.
ovo zadnje pogotovo, kad se uzme u obzir koja je mafija i podzemno-policijsko-spijunska organizacija bila s druge strane. ako su njih tako na finjaka ocistili, o kakvim li se tek onda "igracima" radi?... :(
hatzivelkos blog
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoNa vama je da me kritizirate
Na vama je da me kritizirate – ja sam demokrata po vokaciji.
Indija je svemir sama po sebi. Deriviranje tog svemira na nekakve nase i to jos drustveno politicke prilike nema ama bas nikakvog smisla i ne vidim nakakvih posebnih razloga za to i uz svu tolerantnost, snosljivost i tako to, ne mogu se uopce odmaknuti od toga da je autorova inspiracija u indijskom kastinskom sustavu samo prigodnicarska ljustura za insisitranje po cisto nekakvim najplicim mogucim usporedbama na nivou tenmeljnih pojmova i pojavnih oblika, a ciji se dublji smisao i eventualne poveznice uopce ne zele promatrati vec samo iskoristiti i napomenuti kao uvodni sadrzaj za kasnije koristenje. Koristenje na vlastitu odgovornost rekao bih.
Opisi stranaka za 7. razred OŠ su sa kompleksnijim i zahtjevnijim natuknicama cak i rastereceno po HNOSu.
Glavas, HDSSB - sto reci. Sto reci o cinjenici da je po srijedi nevjerojatan rasplet zapleta koji samo onaj pravi zivot moze smisliti. Godinama smo gajili nadu da nesto nazovi lijevije s pravom, iskreno i stvarno prigovara necemu nazovi desnijem i to doista razne nepodopstine i kmice koje su i sami cesto i uporno opravdavali situacijom, ako su uopce i opravdavali. Cak stovise cijeli jedan mandat vlasti je drustvo za takve namjene ovima prvima namijenilo i dalo duboko vjerujuci u opravdanost i utemeljenost prigovora i to cak u izrazito teskim uvjetima nedavnog teskog iskustva ratne tragedije - što je samo po sebi bilo velika pobjeda hrvatskog slobodoljubivog i pravednickog duha i to u teskim okolnostima. Posve sam svjestan da je taj duh strasno okaljan raznim prljavim marifetlucima s kojima je kasnije dosao u interakciju i da je ubijena svaka nada da bi se tek takvim naivnim postenim namjerama (Racan/Granic) bez dodatnih osebujnosti i zauzetosti (Tudman) u buducnosti moglo odnositi.
Ja ne bih zelio biti sudac u ovoj prilicno tuznoj i tragicnoj prici sa Glavasem i HDSSBom, ali mi je simptomaticno da ideoloski simpatizeri idu i par koraka ispred realne politike unaprijed zatvarati oci i pripremati uporista za buduce mozebitne ideoloske nastranosti do kojih bi doslo, tj. vec ocigledno dolazi.
SDP i HDSSB u Osijeku, mislim da je to element koji je najmanje nedostajao postracanovskom SDPu koji ionako tek treba jasno srediti svoje redove. Sada mislim da je prava sreca sto nisu dosli na vlast pa to mogu u miru naciniti.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoPa ne znam što bih rekao,
Pa ne znam što bih rekao, dozvolio sam kritiku, a i inače ne patim od toga što će netko treći o onome što sam napisao reći, ako sam ja sam na čistu s time.
No baš zato bih dao mala razjašnjenje koje ne bi trebalo smatrati nikakcom kontra-kritikom!
- Zaista - od indijske prakse do naše situacije daleko je ko od pakla preko zvijezda do pakla (dakle dupli put od onog najdužeg). Parija je samo ilustracija stanja u kojem se olako bilo koga diskvalificira u ime nekih viših ciljeva, i to tamo gdje su ti isti ciljevi daleko ko nebo i zemlja. Eto dakle, ovdje nije bilo prikrivenih nego jasnih namjera, i baš me briga je li to u interesu SDP-a ili HDZ-a ili obrnuto. Gosp. Cerovac je tu dimenziju odmah prepoznao, žao mi je da je to tebi promaklo (jer si odmah trtčao tražiti prikrivene namjere iako su eksplicitno podastrte.)
- a drugo je sadržano u prvome: zašto nas muljati, bilo tko (od javnih osoba ili organizacija) o nekakvim višim ideološkim ciljevima, kad ih praktički nema (jer formalno nazvani ili samozvani socijaldemokrati desničare, demokršćani ljevičare, liberali kradom podvaljuju, a narodnjaci više intelektualiziraju nego liberaruju, seljaci o svojim korjenima pojma nemaju, pravaši trguju, a naši popovi opet simoniju uvode).
Ja znam da ovdje, u ovom mome pomalo posprdnom a više ozbiljnom postu tražiš skrivene namjere, mada su nedvosmisleno izložene (možda tek simplificiranim ali tim jasnijim jezikom). Kako bih i koje ideale ili ideologije promovirao kad toga nigdje u društvenoj praksi nema a trebali bi biti prioriteti javnog ponašanja. Niti jedna napisana ideologija (koja je u osnovi zbir nekakvih ideala) ustvari nikada nije loša (osim naravno rasističkih koje su u startu diskrimnatorne i koje je civilizacija nasreću ostavila iza nas) - ali nema morala u njihovoj svakodnevnoj primjeni.
A moral je tako jednostavna stvar - samo i jedino onih deset zapovijedi iz Mojsijevih zapisa s gore Sinajske koji su i danas temelji skoro svih civilizacija. Jesi li možda ipak radije mogao promisliti (ne shvati to kao kritiku), da bi i moral mogao biti nekakva ili nečija ideologija, ili barem obvezni sastavni dio svih ideologija, pa da neki (kao npr. ja) jednostavno se za takvo nešto zalažu bez držanja figa u džepu. Promisli o tome kad i ako budeš odgovarao, no prije pročitaj "cijeli moj pollitičarski opus" koji je poprilično konzistentan.
http://frederikblog.co.cc/
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoE vidis. Tvoj clanak meni je
E vidis. Tvoj clanak meni je vise kao inspiracija, tako da kritiku shvatis vise simbolicki nego osobno, nesto kao stilske vjezbe i nepetost ce popustiti, pa ce ti i kontragard biti ostriji jer me ovim odgovorom nisi bas nesto zainteresirao.
Ideolsoka zbrka jeste, to doista na prvi pogled tako jeste, ali i u njojzi ima i te kako poslaganih pravila. To sto ce dolaskom na vlast ljuti desnicari poljevicariti, a ljevicari podesnit nije uopce cudo vec osnovno pravilo na koje se treba naviknuti. Tko se maca laca od njega i pogiba. Pa to jeste osnovni princip demokracije da mijenja stvari. Kad se desni pojavi na vlasti onda je on pod udarom promijena, a ne lijevi i to je vrijeme kada se desnoga oblikuje i kuje pa to izgleda kao lijevo skretanje, dok je lijevi u pricuvi i ceka svoj red. Svi se imaju pravo oglasiti u demokraciji, ali su oni suprotne ideologije dodatno motivirani samom cinjenicom da je na vlasti suprotna ideologija, pa se i nesto glasnije cuju. S druge strane i vlast vise povladuje suprotnoj ideologiji nego svojoj jer joj njena ionako vec daje podrsku. Stvar je samo mjere i balansa, ali uvjeravam to samo izgleda da je desni polijevio, ali nije to to. To je dokaz samo da je desno bilo na vlasti i da je prolazilo koliko toliko ok. Vrijedi i suprotno za lijevo i to je najbolji dokaz demokracije. Naime, demokracija je sustav u kojemu je inherentno ugradeno protivljenje i prigovaranje postojecem stanju tj da ugradeni su pritisci da se ono mijenja. To je takoder glavna karakteristika kapitalizma koji fatalisticki gledano jedino moze opstati ako ima netko svjez i raspolozen da mu se protivi i protiv njega danonocno prosvjeduje, ali da ga je prethodno uredno priznao i prihvatio sva njegova pravila ponasanja, jer to ovaj izrabljivacki sustav jedino ustvari i hoce.
Nije mi namjera tragati za skrivenim namjerama. Ideologije su mozda dobre zbog nekih razloga, kao sto su lose zbog mnogih drugih razloga, a meni najmiliji los kojega kritiziram kad god mogu, jest taj sto zdravog covjeka sa zdravim ocima i usima ucini i gluha i slijepa na drugog covjeka suprotne ideologije. To nema veze s tobom, ali to volim napadati uvijek i svuda.
Vjerujem da je moralno pozivati se na moral, ali je od tog puno teze biti moralan u svakom trenutku, sutke i marljivo, posebno u srazu "raznih" drugih morala. O tome postoje gomile izreka i narodnih mudrosti. Meni je najdraza: dobar govnu brat. Postoji i teror morala (Morales).
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoHSLS je odnedavno primljen u
HSLS je odnedavno primljen u članstvo Europske liberalne stranke, ali mislim da je u to društvo potpuno zalutao.
HNS ima potpredsjednika Europske liberalne stranke, što niti jedna druga hrvatska politička stranka nema u okviru svoje europske grupacije.
U Hrvatskoj ne postoje 2 liberalne stranke (osim po imenu).
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoKoliko se sjećam HNS je
Koliko se sjećam HNS je nakon ujedinjenja s Librom dobio pridjev HNS- Liberalni demokrati. Uopće mi je glupo raspraljavati o tome tko je prava liberalna stranka u hr jer se niti jedna od spomenute dvije ne ponaša u skladu s liberalnim načelima. Jedini pravi liberali bili su Gotovčevi koji su se ponovo ujedinili sa HSLS-om. Na političkoj sceni nema mjesta za dvije liberalne stranke koje se vole ko pas i mačka ali bez obzira na tu činjenicu kad-tad će se morati prizemljiti ako žele biti treća politička snaga.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoLiberalizam u RH ima slabe
Liberalizam u RH ima slabe šanse jer je višedesetljetna duštveno-politička praksa preliberalna, beskrajni raspašoj prema raspoloženju i kako kome šta sine (digne se, šta nacilja ...).
To je ona vrsta i stupnj mortus pijanke u kojoj "bumo nekaj spili" nije neka naročita fora. U sličnim ali boljim uvjetima za igru u susjednoj prijateljskoj Sloveniji su liberali tako prevodili igru da polako ali sigurno idu u 3 pm, uključujući bahatog Rupela, da i to nije podsticajno.
U Zagrebu i Sloveniji ljudi kad čuju prvi dio riječi liber... od prve vade revolvere i pucaju. Čačić je mislio da će pomoću te rječi ugovoriti sve ili skoro sve poslove s državom za kakvih 15 % ili više, ali se je logično kao bik na crvenu krpu zeznuo, njegov prijatelj toreador Račan je nehotice izmaknuo krpu ... i to se pokušava prodvati kao drama uz pomoć "liberala" Mesića i Pukanića, koje jedu žgance sa "liberalnim socijaldemokratom" Bandićem i razmaraju takve ideje, ne bi li se dopali ženama.
O toj pušioni, kao o mnogima, odlučuju žene.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoNe razumijem što želiš
Ne razumijem što želiš reći.
Europska liberalna stranka je dovoljno pametna da HNS ima u njoj potpredsjednika i istovremeno glupa jer u svom članstvu ima HSLS?
Ako Europska liberalna stranka smatra da HSLS treba biti u njenom članstvu, u čemu je problem?
A ako smatraš da je Europska liberalna stranka napravila propust primivši HSLS u svoje članstvo, zašto da ne vjerujemo i da je propust to što HNS ima potpredsjednika? I čemu se onda uopće hvaliti potpredsjedničkim mjestom u organizaciji koja pripušta HSLS u svoje članstvo?
U Hrvatskoj ne postoje 2 liberalne stranke (osim po imenu).
Da, ima samo jedna:
Dalmatinska liberalna stranka - DLS
;-)
"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoMa izvrstan pregled
Ma izvrstan pregled stranačke scene. A mi jesmo parije. Ja sam se rodio kao parija i bio i u komunistićkoj državi. Da me život nije odnio u strani svijet uopće ne bih primjetio da postoji mogućnost - ne biti parija. A i u ovoj državi smo parije svi, samo to mnogi ne znaju i ne primjećuju.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoAko uzmemo da je globalno
Ako uzmemo da je globalno dobro prikazno, dodamo uz Glavaša da je ključni osnivač i postavljač predsjednika HDZ-a (Tuđman, v.d. Šeks, Sanader) te dio osječkog kvarteta Šeks-Glavaš-Kramarić-Arlović (tako da nije to bač jasno), to je uvod u logičnu naznaku da je sve to i šira praksa dio dogovorne prakse, koja kao kardeljizam više stupnja teče desetljećima, kao od šale kroji ne samo izbore nego i interese i razno, a koja je također dobila odavno maoističke dodatke, trikove paljenja i gašenja tisuće svjećica da bi se stvar održala po kontrolom, koju praksu su zapravo prije Maoa uveli Tito i njegov Berija Ivan Krajačić Stevo, a privatile beskrajne napredne snage, od sedmadesetih cca pola građanstva.
Ili još jednostavnije, zar se i poslije ovih izbora ne vidi da većini nije ni do kakvog poštivanja izborne volje, bavljenja temama šta se zapravo hoće i gdje gori itd. Predlažem uživanje u razdoblju interesa i osobnosti, stranke su samo djelić tog impresivnijeg svijeta.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoNa prvu loptu sve izgleda
Na prvu loptu sve izgleda kao kaos,izgleda kao da se ne zna ni tko pije ni tko šarcu daje.
Upravo je suprotno.
Španac i nasljednici su vrhunski odradili posao.Sada nakon preraspodjele kapitala trebamo Napredak koji naravno ovisi samo o nama osobno.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoKako da Te kritiziram kad su
Kako da Te kritiziram kad su Ti opisi stranaka bez greške!
Nego, zamislimo da su umjesto programa i jamstvenih kartica stranke dijelile letke s ovakvim opisom svog lika i djela. Kako bi se u tom slučaju opredijelilo biračko tijelo? Koja bi stranka dobila najviše? Tko ne bi prošao izborni prag? Tko bi s kim u predizbornu koaliciju? A u postizbornu? Tko bi bio mandatar? Koliki bi bio broj izašlih na izbore, a koliko bi bilo nevažećih listića?
grgo
grgo
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoNa prvi pogled čini se da
Na prvi pogled čini se da je to ovako kako kažeš. Ne poričem, takvi leci bi imali svoga učinka, ali zasigurno ne u tolikoj mjeri. Govorim na temelju iskustva svoje uže sredine (a svaka je na svoj način specifična). U njoj bi pobijedila HDZ i kad bi početak liste izgledao ovako:
1. Pas Brundo
2. Krava Šarulja
3. Kokoš Nesilja
pa tek onda tamo neki
4. Ivan Ivanović
5. Marko Marković
itd.
Koliko god ovo bila žalosna karikatura naše stvarnosti, njome samo želim ukazati na 'stanje duha', koje omogućava održanje ovakve političke scene kakva je opisana u ovom dnevniku. Znate onaj zakon u fizici - spojene posude.
Naravno da stanje nije nepromjenjivo. Dokaz su izbori 2000., kad je nakon dugogodišnje 'političke torture' čir morao pući. Donekle to dokazuju i minuli izbori - uza sve makinacije (baš se Frederik posebno angažirao u njihovu raskrinkavanju) drIvo se još debelo muči. Želim reći da nismo svi ovce. Ali nemojmo se zavaravati da ovaca nema i da će ih tako lako nestati. Nadam se da se razumijemo.
ragusa
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoHm, ti to gledaš sa strane,
Hm, ti to gledaš sa strane, ali neoga ošpis može pogoditi! Ja se zabavljam i dam svoje mišljenje ali nemam osjećaja koji su dometi utjecaja ovakvog nog kuta u Pollitikinom Hyde Parku,
Nadam se da ima utjecaja, šta bi Mrak rekao da opet poglda tko nas sve posjećuje, pa da Skvikija vratimo .
http://frederikblog.co.cc/
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoZa one koje bi opisi mogli
Za one koje bi opisi mogli pogoditi ili (ne daj, Bože) uvrijediti mogle bi se dodati i rečenice tipa: "Stvorili Hrvatsku." "Omogućili prve demokratske izbore." "Stranka koja ne vara niti se ne predaje." "Dobrovoljno se odrekli vlasti čime su dokazali da nisu foteljaši." "Njihov program reforme školstva učitelji proglasili najboljim, ali su odbili mjesto ministra znanosti jer nisu foteljaši." "Dosljedno se bore za seljake, cijena unaprjeđenja života na selu 6 mlrd. kuna godišnje." "Najzaslužniji su za realizaciju projekta auto-ceste Split-Zagreb." "Prvi istaknuli svog premijerskog kandidata." "Nisu se ogriješili u pretvorbi i privatizaciji, jer nikad nisu participirali u vlasti." "Predsjednik vodi stranku iz zatvora u kojem čeka presudu montiranog političkog suđenja." itsl.
Ovakvu anketu nitko ne bi mogao proglasiti neobjektivnom jer bi uz pravu sliku stranke stajalo i nešto od onog kako stranka samu sebe vidi. U svakom slučaju analiza rezultata bi bila zanimljivija od svih anketa koje smo do sada imali priliku vidjeti, a bio bi zadovoljen i uvjet edukacije birača o čijoj važnosti nas je uporno upozoravao kolega G-news. Vidiš, nije zabavno samo Tebi. A i ja bih volio čuti Skvikijevo mišljenje o svemu ovome. Možda je on poput pravog hrčka otišao samo odspavati zimski san.
grgo
grgo
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao