pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Braniteljske udruge Grada Osijeka i osječko-baranjske županije jučer su reagirale na nedavne izjave čelnika Građanskog odbora za ljudska prava, Documente i osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava u kojima su osudili hrvatsko pravosuđe zbog odgode postupka protiv Branimira Glavaša, tvrdeći da ove vrše pritisak na sud.
Međutim, i same braniteljske udruge na neki način vršile su jučer pritisak na sud, otkrivajući jednog navodnog i, po njima lažnog, krunskog svjedoka. Da stvar bude apsurdna, sam Glavaš je kasnije demantirao ove svoje "branitelje" o postojanju takvog svjedoka i zamolio ih da ga više ovako ne brane.
Na istoj konferenciji braniteljskih udruga bio je i ratni ministar unutarnjih poslova Ivan Vekić, upitavši se kako bi sud u Zagrebu presuđivao da je postupak vođen u vrijeme kada su svirale sirene i letjele rakete prema glavnom gradu.
"Da li bi onda zločin zaista bio zločin?" upitao je.
Odgovor Vekiću, koji on, nažalost, neće pročitati. Da je postupak tada vođen i da su rakete letjele prema Zagrebu, zločin bi i tada bio zločin, jer su Glavaš i ekipa (navodno, to će ustanoviti sud) ubijali hrvatske građane, koji su istodobno bili napadnuti od JNA. Umjesto da ih brane od JNA, ubijali su ih zajedno s njima. Primjer, jednoj od navodno Glavaševih žrtava, JNA je dva puta granatom pogodila kuću, a čovjek je prije toga sklonio ženu i djecu u Zaprešić. Ako Vekić već ne zna, JNA koja je ubijenom čovjeku rušila kuću bila je neprijateljska vojska, a Zaprešić je u Hrvatskoj, a ne u Srbiji.
Primjer drugi, Đorđe Petković koji je morao piti sumpornu kiselinu, došao je u ured Zlatka Kramarića, želeći se prijaviti kao dragovoljac. Pravdajući se da on kao predstavnik civilne vlasti nema veze s vojnim stvarima, Kramarić ga je uputio Glavašu. Petković je skončao kao navodni atentator na Glavaša. Kramarić koji ga je poslao ostao je živ.
Kramarić je ovo zaboravio. Na ovo su ga podsjetili prilikom njegova svjedočanja na suđenju, jer je to opisao u svojoj knjizi "Gradonačelniče, vrijeme je". Petković je tamo pogrešno naveden kao Petrović, ali čini se da se ipak radi o istoj osobi.
Prema međunarodnom pravu, civili se ne priznaju kao pripadnici zaraćenih strana, bez obzira kakav navijački stav prema vojskama imali. Kao što navijač na trbinama ne može dobiti crveni karton ako igrač napravi prekršaj, tako ni civil ne smije biti ubijen. Logično, jer ne smije biti ubijen ni vojnik ratni zarobljenik.
No, kako Vekić voli gledati tko za koga "navija", evo mu ova dva primjera gore, da vidi kako su (navodno, ustanovit će sud) od jednog našeg "igrača" stradala, pretpostavljena, dva naša "navijača". Možda shvati da je ipak bolje smatrati da je zločin uvijek zločin.