pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Već sam na mojim blogovima pisao o mojem projektu koncertne izvedbe opere "Nikola Šubić Zrinski" na Zapadu. Pojedinosti o tome može si svatko pročitati. Odmah drugi dan nakon prve izvedbe u Muenchenu dobio sam poziv da Zrinskog izvedem i u USA/Kanadi. Nije to išlo tek tako lako, ali na koncu su se tamošnji organizatori dogovorili i potpisali smo ugovor(turneja je održana 1986). Sve troškove i sav rizik turneje, prema potpisanom ugovoru trebali su snositi oni.

No, mi nismo računali s jugoslavenskim protuudarima. Oni su ubrzo došli, pa su tako jugoslavenski konzulati, projugoslavenske radiostanice i novine javljale da ja dolazim s "vatrogasnim orkestrom" itd. Nismo bili sigurni (iako smo sumnjali) od kuda dolaze ti udarci.

Onda je situacija prisilila jugoslavensku zmiju da proviri ispod kamena. Naime, tadašnji direktor "Jugoslavenskog kulturnog centra" u New Yorku osobno je pokušao kod direktora raznih dvorana isposlovati da prekinu već potpisane ugovore s organizatorima, a američkim je vlastima mene denuncirao kao teroristu.

O tome me je samo par dana kasnije obavijestio američki ataše za kulturu u Muenchenu koji je bio upoznat s našim planovima američke turneje i koji je s tim kulturnim podhvatom simpatizirao.

No, vratimo se osobi direktora "Jugoslavenskog centra za kulturu" u New Yorku. On se nakon isteka mandata vratio u Jugoslaviju, nastavio karijeru, čak i znanstvenu i danas ga se često može vidjeti kako "stručno" na TV-u komentira komplicirane političke odnose tu, tamo, i gdjegod. Prelazak iz jugoslavenske službe u hrvatsku prošao je za njega potpuno bezbolno i on je i dalje dobro plaćeni stručnjak za međunarodne odnose.

Meni pak, koji sam u inozemstvu uspio postaviti na noge tako veliki projekt kao što je izvedba "Nikole Šubića Zrinskog", u slobodnoj Hrvatskoj su se vrlo brzo zatvorila sva vrata. Dakle istina je: revolucija jede svoju djecu.