pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

. U malom serijalu „Uzurpatori“ (koji se nenadano popeo do 3, a sada već planiram 4 nastavak) bavio sam se pojavom nelegalnog i nelegitimnog načina penjanja po ljestvicama društvene moći, pri čemu je osvajanje političke vlasti onaj krajnji cilj kojim se na duže vrijeme najbolje mogu očuvati dostignute „stečevine“. Pojava je šire poznata i izvan tranzicijskih zemalja, u Hrvatskoj ponajviše. (za mene je ovdje naravno sve jasno, ali ako nekome neke stvari mogu izgledati nepovezane, dajem linkove na prethodna dva članka - Uzurpatori ; i Uzurpatori (2) – Tko ste vi uopće, gospodine Friščić??).

U svezi s ovom temom nedavno je pravu buru izazvao hrvatski nadbiskup i rimski Kardinal Bozanić, koji je opet nenadano iskočio iz dnevnom politikom zacrtanih gabarita, pa je na misnom slavlju ovogodišnjeg Dana državnosti 25.06.2008, u župnoj crkvi sv. Marka na zagrebačkome Gornjem gradu, „opalio“ po hrvatskim vlastima radi „podaničkog mentaliteta“. Između ostaloga rekao je sljedeće:

"Radujemo se svakom pozitivnom napretku naše Domovine, cijenimo svako odgovorno i nesebično zalaganje ljudi na vlasti, prepoznajemo zalaganje odgovornih i napredak Hrvatske na putu prema punom članstvu u EU, ali nas i žalosti kada se stječe dojam da se u hrvatskom društvu želi graditi i neki podanički mentalitet, kada se pokušavaju nametnuti pritisci pojedinih interesnih skupina s izlikom: to od nas traži Europa".

Mada nisam bespogovorni ljubitelj crkvene organizacije, radi mnogih „manguparija“ koje se u njoj i u njeno ime izvode, prihvaćam ju kao dosta moćnu društvenu snagu, koja ima jak utjecaj na društvo. Naime, ja ipak mislim da je moral nešto što svatko u sebi nosi, pa da etika ne ovisi samo o crkvi - ali ona svakako uz veliki društveni utjecaj – snosi i adekvatni dio odgovornosti. Žalosti me kad vidim da se brojni visoki crkveni prelati i njihovi asistenti bave čistim svjetovnim poslovima - od dnevne politike do business-a (npr. u izvjesnim crkvenim krugovima u Dubrovniku a vjerojatno i drugdje), ali me zato oduševljava svaki pomak ka preuzimanju odgovornosti, kao što se to ponekad događa kod Bozanića. Ovaj njegov koliko neočekivani toliko zvučni šamar prvom redu uglednika na misnom slavlju u crkvi Svetoga Marka bio je takav da još odjekuje u hrvatskoj javnost, mada političari, premijer najprije, po staroj spin-doctor navadi Bozanicevoj propovijedi pridodaju druga značenja (ali što drugo očekivati od malog splitskog „vlaja“ koji se domogao vlasti i bogatstava upravo na takav – podaničko-prevarantski način).

Postoje bitne razlike između Kardinala i Premijera. Dok se Kardinal izvukao ispod pritiska crkvene administracije, pa prestavši biti predsjednikom biskupske konferencije sebi može slobodnije priuštiti veću samostalnost u izražavanju, Premijer u tijeku svoje vladavine (u kojoj je podanički služio raznim hrvatskim tajnim krugovima moći u vlastitom materijalnom i političkom interesu) objektivno nije postigao mnogo toga pohvalnoga (neuspjeh u općoj demokratizacij, ui borbi protiv korupcije, ša do sve ozbiljnijeg progona javne riječi) svoje neuspjehe pokušava kompenzirati udruživanjem s određenim političkim krugovima u Europi, kojima su hrvatski nacionalni interesu zadnja rupa na čobanskoj fruli.

O tim aspektima sam pisao (u S ponistre se vidi Šolta, piva klapa ispod volta... ), pa mi je na neki način drago da je i kardinal Bozanić zahvatio tu istu neugodnu dimenziju hrvatske politike. Pa da popratimo podaničke tragove o kojima Kardinal govori:

1. Vijest od 21.09.2007: HSS – član Europske pučke stranke Piše: Josip Friščić osobno:
Biti prošlog petka HSS-ovac u Bruxellesu u Europskom parlamentu i proživjeti osjećaj preobrazbe iz promatrača u priznatog člana zaista je poseban osjećaj. Prihvaćanje Hrvatske seljačke stranke u pridruženo članstvo Europske pučke stranke smatram najvećim uspjehom HSS-a na međunarodnom planu od obnove javnog djelovanja Stranke u Hrvatskoj u studenom 1989. godine do danas. Na taj sam uspjeh izuzetno ponosan jer je odluka Političkog biroa EPS-a, kojem je predsjedao osobno predsjednik Wilfried Martens, donesena jednoglasno i bez ikakvih uvjeta. Pridruženo članstvo, de facto punopravno članstvo (jer je ovo potonje rezervirano isključivo za stranke iz EU), HSS-u daje pravo odlučivanja u ovoj najvećoj političkoj obitelji europskih pučkih i demokršćanskih stranaka.

Ne znam da li bi se s ovom HSS orijentacijom baš na isti način pohvalio njihov osnivač, a ni časni ljudi koji su dominirali strankom u procesima njene restitucije. A naročito je rizično kako će to prihvatiti „ostaci ostataka“ njenog članstva. glasača i simparizera a koji su već čitavu posljednju deceniju u golemoj regresiji. Naime, istina je da se HSS već prije zadnjih izbora upisao u konzervativno društvo europskih „demokršćanskih“ stranaka (poznatih kao EPP -Europska pučka stranka), na čelu s kod nas poznatim Wilfriedom Martensom. Grupa euro-političara okupljenih oko EPP je više nego aktivno sudjelovala u hrvatskim izborima kroz razne spotove, izjave, podrške, a vjerojatno i savjetima, sredstvima i konačno pritiscima za formiranje vlasti. No njihovi objektivni učinci u razvoju i implementaciji unutarnje hrvatske demokratizacije su izostali, pa se unatoč njihovoj „svesrdnoj pomoći njihovim dečkima“ realno nalazimo daleko od EU, a još dalje od demokratskih principa na kojima sama EU egzistira.

Ne znam samo, što su to naivni „opozicionari“ (SDP i HNS) očekivali od takvog stanja stvari, i tako prifiliranog HSS-a, i što bi to oni još trebali očekivati od njegove „trojanske“ uloge u hrvatskoj političkoj zbilji.

2. Trenutni odnos snaga u Europskom parlamentu . U sadašnjem sazivu (uskoro su novi izbori) MEP-ovi (članovi EU parlamenta) su organizirani u 7 grupacija:
• EPP-ED , ima 284 zastupnika (kojoj su sada pridruženi članovi HDZ i HSS jesu pojedinačno najjača grupacija), a vodi ih nama dobro znani Wilfried Martens.
• PES - Party of European Socialists - ima 215 zastupnika (čiji pridruženi član iz Hrvatske je SDP), a njihov je i Hannes Swoboda u funkciji službenog izvjestitelja za Hrvatsku;
• ALDE Alliance of Liberals and Democrats for Europe sa http://www.alde.eu/ sa 103 (a čiju pridruženi član iz Hrvatske je HNS) a toj grupaciji pripada opet nama dobro znani Olli Rehn, povjerenik EU za proširenje
• I još neki drugi manjih grupacija i nezavisnih zastupnika.

Izostanak efekata je vjerojatno vezan za kod nas prenapuhanu važnost i snagu EPP-ED frakcije u EU Parlamentu. Zaista je ona više nego upitna, i ne znam što bismo mi u Hrvatskoj od te grupacije trebali značajnije očekivati (mada trenutno vladajući HDZ i HSS u javnosti baš s njima jako mnogo mašu kao da su nekakav "deus ex machina# za rješavanje svih hrvatskih poteškoća). Objektvno, Hrvatska u proteklom razdoblju nije napravila neki značajniji zaokret u približavanju Europi (unatoč velebnim obećanjima), a ni ti "euro-demokršćani" nisu značajnije utjecali na svoje ljude u Hrvatskoj (HDZ i HSS) da bi unutarnju demokratizaciju podigli na iole značajniju razinu. Dapače, svjedoci smo sve većem nasilju protiv neistomišljenika, nekontroliranom pripuštanju duhova prošlosti u svakodnevni život (što izaziva unutarnje tenzije), pritisaka na javnu riječ (čak do batinanja novinara ili proganjanja bloggera). Vrlo neugodna je spoznaja da „euro-demokršćani“ kod svojih hrvatskih „pulenova“ toleriraju nešto što ni u snu ne dozvoljavali kod svoje kuće.

3. U EU parlamentu sjede i neki „nesvrstani“ (takva je demokracija) .
Roger Helmer spada u krug konzervativnih zastupnika koji samostalno djeluje. Dok se EPP „demokršćanin“ Wilfried Martens s jedne, izvjestitelj EU Parlamenta za Hrvatsku i socijalist Hannes Swoboda s druge, a povjerenik EU za proširenje i liberal Olli Rehn s treće strane jalovo i neproduktivno trude oko Hrvatske, Roger Helmer je u Europskom parlamentu 13 veljače 2008 organizirao kritičku konferenciju nazvanu „Zašto su zastale reforme u Hrvatskoj“ . Tom prilikom je s četvrte, neutralnije ili nescrstanije strane rekao nešto vrlo znakovito:

Hrvatska ima mnogo velikih problema. EC (Europska komisija) će morati što bolje kontrolirati da li su svi projekti izvršeni korektno. Istina je da Europa nije dovoljno pritiskala hrvatsku Vladu i diplomatske organe. Također je realnost da je EPP organizacija na čelu s Wilfriedom Martensom bila više zainteresirana u osvajanju partija u Hrvatskoj, nego da se Hrvatskoj zaista pomogne u ispunjavanju uvjeta za ulazak u Europu.

Ovu konferenciju su naše vlasti (i naši predstavnici u EU Parlamentu) zaobišli u širokom luku. Svakako se ne može reći da Roger Helmer ne poznaje hrvatske prilike, jer je u izjavi za Glas Amerike13/05/2008 opet vrlo znalački ocrtao „da u Hrvatskoj postoji „crony capitalism“ (što u slobodnom prijevodu znači „pajdaški ili rodijački kapitalizam“) korumpirani i netransparentni sustav utemeljen na vezama i političkoj podobnosti:
Svjestan sam da takozvani „obični čovjek na ulici“ ne razmišlja mnogo o europskim problemima. Možda nije niti dobro informiran. No, oni koji bi trebali biti informirani su političari. Kada ste spomenuli susjedne zemlje, treba reći da je Hrvatska predvodnik kada je u pitanju državna aktivnost na ekonomskoj sceni – hrvatska vlada u usporedbi s bugarskom ili rumunjskom više oporezuje i više troši. Druge vlade u regiji odredile su nižu poreznu stopu, štedljivije su i manje korumpirane. Njihove su zemlje atraktivnije za strane investitore od Hrvatske. To je značajan problem.
Dalje je još rekao „da je razočaran što u Hrvatskoj tužiteljstvo ne reagira na brojne korupcijske afere o kojima pišu mediji. Procesuiraju se razmjerno marginalni slučajevi korupcije – hrvatska će ekonomija ostati blokirana korupcijom „sve dok zbog primanja mita u zatvoru ne završe i visoki državni dužnosnici“.

Ove dvije izjave „nesvrstanog“ Rogera Helmera otvaraju pitanje kako to da EPP ima toliko utjecaja u Hrvatskoj, pa su se i izborno angažirali za svoje ljude, a da se jednom jedinom riječju nisu ogradili od neciviliziranog i antieuropskog ponašanja svojih "miljenika" glede sloboda (od ekonomskih do medijskih), glede zastoja reformi, glede blamaže „antikorupcijskog plana“, pa se u Hrvatskoj sada kao logične posljedice multipliciraju negativni trendovi i u svijetu prisutne energetske krize, i to na najgori mogući način, kroz osjetan zastoj razvoja, te inflaciji koja će vjerojatno preći 10-postotnu stopu na godišnjoj razini.

4. Tajni sporazum HSS-HDZ
U Nacionalu br. 654 od 26.05.2008. u članku pod naslovom „Pakt za deset godina vlasti“ Berislav Jelinić i Robert Bajruši, su prenijeli izjavu visokopozicioniranog dužnosnika Hrvatske seljačke stranke:
“Blizu smo, može se reći na korak od dogovora o zajedničkom nastupu na idućim lokalnim izborima. Još uvijek je prerano za pismeni sporazum, ali mislim da smo riješili gotovo sva otvorena pitanja, koja postoje između naše dvije stranke, a visok stupanj suglasnosti oko većine tema postoji i između Josipa Friščića i Ive Sanadera. Nedavne kadrovske promjene u Podravci, i odlazak Darka Marinca, samo su prvi korak u jačanju međustranačke suradnje”.
Ono što je potom uslijedilo posve se uklapa u gore naznačene okvire, naravno kad se gleda s pozicija vlasti, ali posve zbunjujuće kad se gleda ponašanje opozicije

5. Uzurpatorsko ponašanje vladajućih:
Uslijedilo je spektakularno rušenje vlasti u Varaždinskoj i Zagrebačkoj Županiji, a Jutarnji od 13.06.2008 procjenjuje da je „U sedam županija upitna koalicija“ . Mijenjati političkom korupcijom odnose vlasti na lokalnoj razini, koja se ustanovljavala u posve drugim odnosima, u drastičnoj drugačijim političkim profilacijama i čak na zajedničkim listama, dakle zajedničkim programima je jednostavno uzurpiranje vlasti. I to manje od godinu dana prije redovitih izbora, a HSS pritom vodi odlučujuću ulogu „trojanskog konja“. No o tome će se određivati njihovi članovi, glasači i simpatizeri, jer se samo jedan manji broj istaknutih može kupiti, ali ne i ugled kod većina ljudi koji takvo „pretumbavanje“ gledaju sa strane. Ipak ovdje se trebaju postaviti dva vrlo bitna pitanja:

a) Zašto je tzv. „demokršćanskoj“ grupaciji u Hrvatskoj važno osvajati nelegalnim i nelegitimnim metodama vlast nepunih godinu dana prije izbora??
b) Zašto je opozicija (SDP i HNS) tako obezglavljena i kukavička u ponašanju??

Na prvo pitanje je relativno lako odgovoriti. Za uspjeh na skorim lokalnim izborima, koji se prvi put odvijaju na jedan noviji i tehnički nepredvidiviji način, više je nego važno držati vlast u što više Županija, jer se tako drži kontrola nad organizacijom izbora, nad biračkim popisima, na odabiru ljudi u biračkim odborima, nad lokalnim i globalnim medijima isl. - ukratko nad izboirnim inženjeringom.

S druge strane, kod opozicije postoji nesnalaženje, nedostatak uvida u tijek stvari i hrabrosti da se na sve aktivnije utječe. Liderske ambicije razbijaju unutarnje jedinstvo, pa moralno labilniji a materijalistički pohlepniji članovi olako mijenjaju strane. Naročito je nestabilan HNS, poslije neopreznih i nedemokratskih promjena na čelu stranke. Častohlepni Radimir Čačić možda ne bi ni pao, da njegova dva pohlepna člana nisu promijenili zastave (a samo naivnima se može pričiniti da su to učinili besplatno - tek za Sanaderove ili Friščićeve duge trepavice na prelijepim očima). SDP ima nešto jači i stabilniji tim, ali, dok mu javni ugled opet raste oni se nažalost bave tričarijama (kao što je ova tužba Ustavnom sudu radi Zakona o prometu).

5. Kršćanstvo kao religija i „demokršćanstvo“ kao politička opcija nisu isto!!
Ovim se vraćamo na početak, na za hrvatske „demokršćanske“ vlasti (HSS i HDZ) nedavnu neugodnu kardinalovu poruku sa oltara, i to baš na spomen-dan hrvatske državnosti. Mada je kod nas crkvena hijerarhija (uglavnom kroz razne moćne osobe - prelate i svećenike) na praktičnoj ili pragmatičnoj razini jako impregnirana s vladajućom „demokršćanskom“ strukturom vlasti, kršćanstvo i „demokršćanstvo“ nisu isto i jednoznačno. Kao što ni Crkva i Država nisu isto, niti to ne mogu biti. Srž kardinalove poruke mi se čini da nimalo ne odudara od istih razmišljanja na demokratski razvijenom Zapadu, gdje je Crkva praktički i realno odijeljena od Države. Dapače, Crkva se mora odvojiti od državnih i paradržavnih struktura, u kojima većinom caruju korupcija, nemoral i nepravni poredak (ako se nešto takvo poretkom može nazvati). Bez obzira na brojne i utjecajne „businessmene“ u vlastitim redovima, Crkva se od svega mora distancirati za svoje dobro, ili će njen javni ugled početi odumirati u narodu, koji je obespravljen, tretiran ispod ljudskog dostojanstva, i u međuvremenu egzistencijalno doveden u vrlo neizvjesnu situaciju. Crkva se mora boriti za dostojanstvo običnog čovjeka, a ne nekritički podržavati tzv. visoki i beskrupulozni kapital, koji o običnom čovjeku ne vodi računa. Hrvatska je puna raznih "viceva" koje izvode razni Polančeci (kad u ime EU nema više socijalnih klauzula u privatizacijskim ugovorima), ili Pankretići (kad u ime EU uvode prehrambene klauzule koje unutar EU ne važe), ili igre oko brodogradnje (gdje EZ traži ovo ili ono).

Nama ne treba Europe u kojoj nećemo imati demokracije i slobode. Dajte gospodo, uđite više u EU, pa ćemo se lako dogovoriti oko svih tih EU pravila. A do tada, umjesto da se ispravdavate na sve živo i neživo, molimo da se držite one zapisane u dubrovačkom senatu:
„Oblite privatorum, publica curate!“