Uvoz radne snage

• Dnevnik drlesar - Sri, 02/07/2008 - 01:03
• Glasujte
  0 Up Down
• Komentari 18 dodaj komentar

Nedavna izjava Nadana Vidoševića, predsjednika Hrvatske gospodarske
komore da Hrvatska mora u dogledno vrijeme uvesti oko milijun radnika
uzburkala je duhove ali je isto tako iznenađujuće brzo nestala iz
medija. Neki su špekulirali da je Vidošević ovom izjavom poslužio kao
Sanaderov gromobran i nagovještavali da se na tom području u Vladi
sprema neka radikalna promjena. Drugi su to povezali s zahtjevima
dijela sindikata za nove pregovore o plaćama i netom završenim
pregovorima o minimalnoj plaći.

Uvoz radne snage

Nedavna
izjava Nadana Vidoševića, predsjednika Hrvatske gospodarske komore da
Hrvatska mora u dogledno vrijeme uvesti oko milijun radnika uzburkala
je duhove ali je isto tako iznenađujuće brzo nestala iz medija. Neki su
špekulirali da je Vidošević ovom izjavom poslužio kao Sanaderov
gromobran i nagovještavali da se na tom području u Vladi sprema neka
radikalna promjena. Drugi su to povezali s zahtjevima dijela sindikata
za nove pregovore o plaćama i netom završenim pregovorima o minimalnoj
plaći.

Sam Vidošević svoju procjenu obrazložio je činjenicom da
naše gospodarstvo više ne može izdržati činjenicu da na 1.4 zaposlenih
dolazi 1 umirovljenik (oko 1,5 milijuna zaposlenih i oko 1.2 milijuna
umirovljenika) i da taj odnos moramo dići na nekadašnji 2,4:1. Njegova
je matematika jednostavna: na 1,2 milijuna umirovljenika moramo imati
2,5 milijuna zaposlenih. A s obzirom da prosječna starosna struktura
umirovljenika ide sve bliže 55 godina ne može se računati na prirodni
balans. Vidošević je očito imao i na umu natalitet u Hrvata i Hrvatica
i izračunao da u slijedećih desetak godina ne možemo „proizvesti“
potrebnih milijun radnika te stoga izlaz vidi samo u uvozu radne snage.

Uvoz
radne snage osjetljivo je pitanje za svaku državu pa tako i za
Hrvatsku. Svaka uređena država taj proces pomno planira, oprezno
provodi i jako dobro nadzire u sklopu ukupne migracijske politike.

I Hrvatska ima „Migracijsku politiku RH za 2007 – 2008“ (NN 83/07) koju je usvojio Hrvatski sabor 2007 godine.

Predviđa
li taj strateški dokumenat mogućnost uvoza milijun radnika u slijedećih
10-15 godina? Uostalom, kakva je situacija u Hrvatskoj dana u pogledu
izdavanja radnih i poslovnih dozvola? Kakva je struktura nezaposlenih,
koja zanimanja poslodavci traže i tko se najlakše zapošljava?

Krenimo redom.

Za
prikaza stanja stranaca sa stalnim boravkom, radnom ili poslovnom
dozvolom poslužio sam se već spomenutom „Migracijskom politikom“.

Prikaz odobrenih statusa stranica na stalnom boravku po godinama (od 1995. do 31. prosinca 2006. godine):

U
odnosu na ranije važeći Zakon o kretanju i boravku stranaca, novi Zakon
o strancima, koji se primjenjuje od 1. siječnja 2004. godine, pooštrio
je uvjete za odobravanje statusa stranca na stalnom boravku. Stalni
boravak odobrit će se strancu koji u trenutku podnošenja zahtjeva ima
neprekidan privremeni boravak u trajanju od 5 godina ili je 3 godine u
braku s hrvatskim državljaninom ili sa strancem na odobrenom stalnom
boravku, uz ispunjavanje ostalih zakonskih uvjeta. Zahtjev za
odobravanje stalnog boravka može se podnijeti isključivo u Republici
Hrvatskoj, dok je po starom zakonskom propisu zahtjev bilo moguće
podnijeti i u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu. Na taj način,
izbjegava se praksa da stalni boravak dobivaju stranci koji ne žive
(borave) u Republici Hrvatskoj.

Privremeni boravak
Stranac
koji, zbog određenog razloga (rad, studiranje, liječenje, školovanje,
spajanje obitelji i drugi opravdani razlog), namjerava boraviti u
Republici Hrvatskoj duže od 90 dana, mora regulirati privremeni
boravak. Zakon o strancima propisuje da se zahtjev za prvi privremeni
boravak može podnijeti u zemlji ili u inozemstvu. Međutim, prema
pravnoj stečevini EU stranac mora zahtjev za svaki prvi privremeni
boravak podnijeti isključivo u diplomatskoj misiji-konzularnom uredu
države u kojoj namjerava boraviti, te je u tom dijelu hrvatski propis
potrebno uskladiti s EU acquisom.

U razdoblju od 1995. do 2005.
godine ukupno je strancima izdano 108.356 odobrenja za privremeni
boravak, odnosno ukupno je u Republici Hrvatskoj u tom razdoblju, sa
statusom privremenog boravka, boravilo 50.342 stranaca. U 2006. godini
taj se broj povećao za još 4.802 osobe, te je ukupan broj stranaca,
kojima je u razdoblju od 1995. do 2006. godine odobren privremeni
boravak, bio 55.144 osobe.

Najveći broj odobrenih privremenih
boravaka bio je u svrhu zapošljavanja, spajanja obitelji, i braka s
hrvatskim državljanom. Jedan od problema vezanih uz statuse stranaca
odnosi se na uređenje boravka žrtvama trgovanja ljudima. Naime, u
posljednjih nekoliko godina trgovanje ljudima poprimilo je alarmantne
razmjere. Praćenjem pojavnosti trgovanja ljudima utvrđeno je da je
Republika Hrvatska uglavnom zemlja tranzita, ali se pojavljuje i kao
zemlja podrijetla odnosno odredišta. Trgovanje ljudima obuhvaća
vrbovanje, prijevoz, transfer, pružanje smještaja i prihvat osoba. Pri
tome se koriste različita sredstva kao što su: prijetnje, uporaba sile
ili drugih oblika prinude, otmice, prijevare, zlouporabe ovlasti ili
položaja bespomoćnosti, davanje ili primanje plaćanja da bi se postigla
privola osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, a u svrhu
izrabljivanja. Zakonom o strancima predviđena je mogućnost odobravanja
privremenog boravka žrtvama trgovanja ljudima.

Radna dozvola
Republika
Hrvatska je tradicionalno zemlja odredišta za određene kategorije
stranih državljana koji žele raditi u Republici Hrvatskoj. Prema
podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, najviše radnih dozvola u
razdoblju od 1994. do 2003. godine odobreno je državljanima BiH, SCG,
Makedonije i Slovenije. Od kraja 90-ih postupno se povećava broj radnih
dozvola odobrenih državljanima i drugih zemalja Europe: Austrije,
Njemačke, Francuske, Italije i Velike Britanije.
Kvalifikacijska
struktura stranih državljana kojima su odobrene radne dozvole postupno
se izmijenila. Početkom devedesetih najviše je zahtjeva za izdavanje
radnih dozvola podneseno za, u Republici Hrvatskoj, deficitarna
zanimanja srednje i niže stručne spreme (zidar, tesar, zavarivač i
dr.), a od sredine devedesetih postupno se povećava broj radnih dozvola
izdanih strancima koji imaju višu ili visoku stručnu spremu (menadžeri,
prokuristi i dr.).
Sukladno Zakonu o strancima, nadležnost za
izdavanje radnih dozvola, od 1. siječnja 2004. godine, prešla je s
Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na Ministarstvo unutarnjih poslova i
uvedena je obveza utvrđivanja godišnje kvote radnih dozvola. Vlada
Republike Hrvatske je prvi put, za 2004. godinu, donijela Odluku o
utvrđivanju godišnje kvote radnih dozvola za zapošljavanje stranaca 23.
Iskustvo u provedbi navedene Odluke, tijekom prve tri godine primjene,
pokazalo je da radne dozvole za pojedina zanimanja uvrštena u sustav
kvota nisu iskorištene. S druge strane, u nekim djelatnostima, za koje
poslodavci iskazuju veliki interes (graditeljstvo, brodogradnja,
turizam), kvotom nije predviđen dovoljan broj radnih dozvola.
Najviše
radnih dozvola, za strance sa završenom srednjom struč¬nom spremom,
izdano je za rad u građevinarstvu, brodograd¬nji, turizmu i
ugostiteljstvu, dok se strani radnici s višom i visokom stručnom
spremom uglavnom zapošljavaju na poslovima u rukovodećim strukturama
trgovačkih društava (članovi uprava, direktori), u stranim
predstavništvima (direktori), na poslovima profesora u obrazovanju te
na radnim mjestima predavača stranih jezika i prevoditelja (izvorni
govornici).

Prikaz broja stranih državljana s važećim boravkom,
kojima je temelj odobrenja boravka zaposlenje, po spolu i stručnoj
spremi (na dan 31. prosinca 2006. g.):

Prikaz
stranih državljana s važećim boravkom, kojima je temelj odobrenja
boravka zaposlenje, po spolu i dobnoj strukturi (na dan 31. prosinca
2006. g.):

Poslovna dozvola
Zakonom
o strancima uveden je institut poslovne dozvole, koja se smatra
odobrenjem za boravak i rad na području Republike Hrvatske. U odnosu na
institut poslovne vize prema Zakonu o kretanju i boravku stranaca,
proširen je krug osoba kojima se izdaje poslovna dozvola na obrtnike i
strance koji pružaju usluge u ime inozemnog poslodavca. Praksa
izdavanja poslovnih dozvola u prve tri godine primjene Zakona pokazala
je neujednačen pristup i raz¬ličito tumačenje ovog instituta od strane
različitih središnjih tijela državne uprave.
Prvotna namjera
nadležnih tijela da se ovim institutom uklone administrativne prepreke
za strana ulaganja u Republici Hrvatskoj, te da o boravku i radu
odlučuje jedno tijelo, nije se pokazala najboljim rješenjem u praksi.
Isto tako, institut poslovne dozvole predviđen je i za osobe koje
pružaju usluge u ime inozemnog poslodavca. Obzirom da se ne definiraju
vrste usluga, postojeća zakonska formulacija otvara mogućnost izdavanja
poslovnih dozvola i za djelatnosti za koje se prilikom izrade Zakona
nije predviđalo izdavanje poslovnih, već radnih dozvola (npr.
građevinska djelatnost i sl.). Ukoliko se i dalje želi zadržati
institut poslovne dozvole, potrebno je ograničiti njezino izdavanje za
određene vrste usluga (npr. intelektualne i sl.) i njezino odobravanje
eventualno vezati uz visinu ulaganja u Repub¬liku Hrvatsku.
Od 1995.
do 2003. godine, sukladno odredbama Zakona o kretanju i boravku
stranaca, bilo je izdano ukupno 8.840 poslovnih viza, dok je u 2004.
godini, sukladno odredbama Zakona o strancima, bilo odobreno ukupno
3.417, u 2005. godini 3.822, a u 2006. godini 5.429 poslovnih dozvola.

Na
dan 31. prosinca 2006. godine, u statusu s izdanom poslov¬nom dozvolom
nalazilo se ukupno 4.543 stranih državljana. Status poslovne dozvole
imalo je 2.516 državljana Bosne i Hercegovine, 308 državljana Republike
Makedonije, 233 državljana NR Kine, 154 državljana bivše Srbije i Crne
Gore, 153 državljana Republike Italije, 127 državljana SR Njemačke, 126
državljana Republike Slovačke, 110 državljana Ruske Federacije, 95
državljana Republike Slovenije itd.

Pošto ovaj dokumenat daje
stanje zaključno s krajem 2006. godine zanimalo me je što se nakon toga
događalo odnosno koje je učinke proizvela „Migracijska politika“.
Zahvaljujući
susretljivosti odgovornih u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje uspio sam
u kratkom roku prikupiti nove podatke za 2007. i početak 2008. godine.
Evo kako stvari stoje:

Izdane radne dozvole u odnosu na
planirane potrebe za zapošljavanje stranaca po zanimanjima za 2007.
godinu (do 11.12.2007. godine):

Izdane i produžene radne dozvole (od 01.01.2008. do 09.04.2008. godine):

Produženo radnih dozvola (u razdoblju od 01.01.2008. do 09.04.2008.):

To je sve što se stranaca tiće.
A
što traže naši poslodavci? Koja zanimanja oni trebaju? Da bi podatke
učinio čitljivijim dajem pregled – popis TOP 20 zanimanja koja naši
poslodavci traže na burzi:

PRIJAVLJENA SLOBODNA RADNA MJESTA

20 najzastupljenijih zanimanja kod prijavljenih slobodnih radnih mjesta (od 1.1. do 31.5. 2008.):

PRIJAVLJENA SLOBODNA RADNA MJESTA

20 najzastupljenijih zanimanja kod prijavljenih slobodnih radnih mjesta (od 1.1. do 31.12. 2007.):

A struktura nezaposlenih? Koji je TOP 20 među nezaposlenima?

NEZAPOSLENE OSOBE

20 najzastupljenijih zanimanja 31. svibnja 2008.:

NEZAPOSLENE OSOBE

20 najzastupljenijih zanimanja 31. prosinca 2007.:

A tko se najlakše zapošljava? Odnosno koji je TOP 20 onih koji su dobili posao posredovanjem HZZ-a?

ZAPOSLENI IZ EVIDENCIJE HZZ-a

20 najzastupljenijih zanimanja kod zaposlenih osoba s evidencije Zavoda od 1.1. do 31.5.2008.:

ZAPOSLENI IZ EVIDENCIJE HZZ-a

20 najzastupljenijih zanimanja kod zaposlenih osoba s evidencije Zavoda od 1.1. do 31.12.2007.:

Ako
ste došli do kraja ovog posta i pažljivo usporedili što imamo na
zavodu, što naši poslodavci traže a što uvozimo morati će te se složiti
sa mnom da Hrvatska ima tri mogućnosti:

1. pronaći – osmisliti brzi i učinkoviti sustav stjecanja novih znanja i vještina onih koji na zavodu čekaju posao;
2. produžiti radni vijek za tri godine;
3. uvoziti radnu snagu.

Ili sve troje odjednom?

• Dnevnik drlesar - Sri, 02/07/2008 - 01:03
  
• Komentari 18
• 5323 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar