Tagovi

Uvo?enje EUra

Otvorene su meni osobno jako o?ekivane teme vezane uz Ustav i pristupanje Europskoj Uniji. Ve? sam u jednom komentaru najavio ovaj dnevnik. Pisao bih o jednoj možda slabije zastupljenoj temi – negativnim stranama pristupanja Europskoj Uniji. Op?enito smatram da je ve?ina ?lanova pollitika.com dobro upoznata sa prednostima ulaska Hrvatske u Europsku Uniju. Uglavnom vjerojatno svi ipak razumijemo da bi najpozitivnije bilo usvajanje mnogih tzv. „europskih kriterija“ u razli?itim sferama, od ponašanja prosje?nog gra?anina do politi?ke utakmice, otvoreno tržište itd... S obzirom da rijetko nalazim argumentirana razmišljanja o negativnim stranama Europske Unije, želio bih pisati upravo o tome. Cilj mi je otvoriti raspravu zbog kvalitetnije odluke „za“ ili „protiv“. Tako?er, želio bih ukazati na ?injenicu da je vrlo složeno i komplicirano predvidjeti stvarnu situaciju Hrvatske nakon ulaska u EU, tj. kakve koristi ?e biti od toga i što ?emo konkretno morati u?initi kao kontrauslugu (ne mislim samo na grani?na pitanja i sl., nego na neke konstantne eksternalije s naše strane). Dakle, što ?emo dobiti, nakon što nešto ponudimo i što nudimo... Kažem, komplicirano je sve predvidjeti i u šumi euroskeptika i eurofanatika može se nabrojati na prste ljude koji mogu argumentima opisati budu?nost Hrvatske u Europskoj Uniji. Ve?ina pri?a bajke sa malo pokri?a, a rijetko tko želi sustavno objasniti budu?nost. To jest teško, no zato nitko nebi trebao manipulirati i pri?ati o obe?anoj zemlji EU ili suprotno o 3. Jugoslaviji. Zato prvo donesimo zaklju?ke i raspravimo jedno po jedno.

Kao što znamo, ulaskom u ?lanstvo Europske Unije dobivamo razli?ite prijedloge i ideje na razmatranje. Uglavnom je sve vezano uz politiku i upravljanje nekome i ne?ime. Složiti ?e te se, jedan od prvih prijedloga zasigurno ?e biti uvo?enje nove valute – eura. Tu se konkretno zapravo radi o monetarnoj politici EU, odnosno Hrvatske. Kao napomenuo bih odmah istaknuo da ovdje ne?u dovoditi u pitanje monetarnu politiku svojih zemalja. Govoriti ?u o slobodi pojedine zemlje da vodi vlastitu monetarnu politiku iz vlastite centralne banke, što je mogu?e samo ako ima vlastitu valutu. Kad razmatramo EU, možemo prona?i primjerice Veliku Britaniju koja vodi vlastitu monetarnu politiku zahvaljuju?i tome što je odlu?ila zadržati svoju valutu - funtu. Izvan EU, svaka zemlja kao i Hrvatska opet ima svoju monetarnu politiku. Ima i jedan neobi?an primjer unutar EU. Nekoliko zemalja ?ini tzv. „zonu euro“ u kojoj svaka zemlja ima istu valutu – euro. S obzirom da imaju istu valutu, te zemlje zajedni?ki vode monetarnu politiku. Ovdje sad dolazi još jedna napomena koja je do sada u znanosti neosporna. Naime, monetarna politika je instrument koji donosi konkretne ekonomske rezultate i može se koristiti kao kontrakcijska i ekspanzivna, ovisno o stanju gospodarstva. Monetarna politika mijenja ponudu novca i na zaj na?in dalje uzrokuje promjene prema monetarnom transmisijskom mehanizmu. Zaklju?ak: monetarna politika je u?inkovit i osjetljiv instrument. Fiskalna politika ne može bez nje i obratno. Itd.

Nadam se da svi razumiju da je monetarna politika potrebna. Idemo na konkretno: Hrvatska i Velika Britanija imaju monetarnu politiku, kao i primjerice Slovenija iz „zone euro“. Razlika je u tome što su Hrvatska i VB potpuno samostalne u kreiranju iste, a Slovenija se mora dogovarati sa ostalim ?lanicama „zone euro“ kojih ima još 15. Dakle, ?ak 16 zemalja mora posložiti zajedni?ku monetarnu politiku. Nije tu ništa sporno kod ekonomskih stru?njaka, osim ako sve zemlje nisu u istoj fazi gospodarskog ciklusa. Tu je kvaka polliti?ari. Što mislite, jesu li sve zemlje uvijek u isto vrijeme u recesiji i ekspanziji? Uglavnom jesu, a nekad i nisu. Dokazao bih ove tvrdnje tablicama kretanja GDP-a po kvartalima. Ovo su stope rasta realnog GDP-a, tako da su uzete u obzir i cijene (inflacija). Zbog toga ovdje realno možete vidjeti kretanje proizvodnje:

http://img3.imageshack.us/img3/9538/tablicaeuro.jpg

Ovdje jasno vidimo kretanje ukupne proizvodnje pojedine zemlje svaka 3 mjeseca. O?ito je kako nisu sve zemlje uvijek u istoj fazi rasta, odnosno pada. Uzmimo Slova?ku i Irsku. Slova?ka ostvaruje ogroman rast do kraja cijele 2008., a Irska je u recesiji još od po?etka 2008. godine. Slova?koj bi u 2008. zbog toga trebala restriktivna monetarna politika (ograni?enje ponude novca) kako bi sprije?ila inflaciju, a Irskoj ekspanzivna monetarna koja pove?ava ponudu novca. U ovakvim slu?ajevima stradavaju i Slova?ka i Irska jer odstupaju od prosjeka cijele „zone euro“. Samo jedna centralna banka postoji i samo jedna ponuda novca za 16 zemalja, a trebalo bi biti kao što vidite više razli?itih politika. Zato dobro razmislite o situaciji gdje je Hrvatska u poziciji Irske ili Slova?ke i tko su glavni igra?i pri odre?ivanju monetarne politike. Kad bi se Hrvatska prilagodila Irskoj, dogodila bi se inflacija koja je i sad visoka (uskoro i stagnacija GDP). Ovdje bi se ?ak vrlo teško moglo re?i kad je po?ela kriza jer ona kao takva nije nikad po?ela u isto vrijeme na bazi cijele „zone euro“, EU ili svijeta. Poslovni ciklusi iliti kretanje ukupne proizvodnje gospodarstva fluktuiraju i u nekim zemljama mogu odstupati ?ak za 1-2 godine. Zbog toga je uglavnom uvijek dobro zadržati samostalnost kreiranja monetarne politike. Pogrešna monetarna politika ?e produljiti recesiju ili usporiti ekspanziju, a najgore je to što se onda trebamo osloniti na fiskalnu politiku koju vode politi?ari. Tko vjeruje politi?arima u Hrvatskoj, u njihovo znanje o fiskalnoj politici? Nije li najvažnije odmah, samostalno i kvalitetno prema situaciju u svojoj zemlji odgovoriti na recesiju? Ja mislim da je, a to je jedino mogu?e ako imamo svoju centralnu banku, svoju valutu i svoju monetarnu politiku. Tako razmišljaju mnoge druge zemlje u EU usprkos pritiscima. Neke od njih sam i naveo u tablici. Poanta je da je svaka zemlja jedinstvena i treba svoju politiku.

Neki spominju argumente protiv kao npr. europsko zajedništvo. Sve je to krasno i simboli?no, ali nije u konkretnom slu?aju ekonomski prakti?no. Zemlje koje stradavaju sada zbog uvo?enja eura sigurno to ne bi napravile danas, a stradavaju gotovo sve jer uvijek se prilago?avaju nekome. Europsko zajedništvo bi se trebalo o?itovati u fluktuaciji ljudi me?u zemljama, tj. u „mekim granicama“ i mobilnosti radnih mjesta, studiranja itd. To postoji i pripada pozitivnim stranama Europske Unije, za razliku od nepotrebnog uvo?enja simbolike za novcem, samo zato što je teško promijeniti valutu. Zato su potrebne mijenja?nice. Ne?emo se valjda odre?i samostalnosti monetarne politike zbog lijenosti. A turistima trebamo omogu?iti promijenu deviza na svakom kutku turisti?kih središta. Tada ne?e biti problema.

Eto, to je ta važna samostalnost koju bi mogli izgubiti u EU, a rijetko tko razmišlja o tome. Po?eo sam sa argumentima protiv eura, a na kraju sam kratko naveo neke pogrešne ili nevažne argumente za uvo?enje eura i zanima me kakav je vaš stav o tome nakon razmišljanja. Nadam se da sam mnoge potaknuo na pokretanje tema vezanih uz pozitivne i negativne strane Europske Unije, nove dnevnike, rasprave i kvalitetne odluke...

Komentari

Slovačkoj bi u 2008. zbog

Slovačkoj bi u 2008. zbog toga trebala restriktivna monetarna politika (ograničenje ponude novca) kako bi spriječila inflaciju

Zapazi da to može vrijediti i unutar jedne zemlje. Npr. Dalmacija je u usponu, a Slavonija stagnira. Kako je u SAD? Nisu isti uvjeti u Kaliforniji i Floridi.

Rješenje je slobodni tok ljudi i novca, upravo što se sada i dešava s masovnim vraćanjem Poljaka doma.

Osim toga moža Slovaci i žele malu inflaciju? Možda žele da se cijene svega malo približe prosjeku EU? Od rada nadalje.

Tko je glasao

Koordinacija monetarne

Koordinacija monetarne politike je "must" u svakoj globalno uslovljenoj ekonomiji, te formalna ili neformalna priključenost evru ne menja suštinu problema.
Na području realne ekonomije, one koja stvara i proizvodi, gomilaju se međutim tmurni oblaci za "prve" i "druge" zemlje i otvaraju se vrata "trećem" i "četvrtom" svetu. Ono o čemu se malo piše i zna je stvaranje slobodnog trgovinskog EU-Mediteranskog područja naredne godine (2010), uz rizik akcioniranja ogromnog deflativnog potencijala i napuštanje poljoprivrednih grana u kojima Tunis, Alžir, itd imaju komparativnu prednost niskih troškova - maslinovo ulje, riba, proizvodnja grožđa,......

Julijana Mirkov

Tko je glasao

Mislim da je primjer Islanda

Mislim da je primjer Islanda i Latvije dobro pokazao koliko je opasno biti mala zemlja na periferiji. Island je cijenu krize platio devaluacijom i deflacijom. Tečaj valute nije bio nešto što su htjeli (a niti mogli braniti). S druge strane Latvija je branila (i do danas brani tečaj) uz cijenu ogromnog pada gospodarske proizvodnje, BDP-a, kriznog poreza i pada zaposlenosti. Pirova pobjeda monetarne politike a la Hrvatska.

Nas je do sada najviše spasilo da smo periferija za svjetske tokove kapitala. Hrvatska ne može izdržati nikakav ozbiljan špekulantski udar na valutu. Danas postoje financijske firme takve veličine da mogu Hrvatsku pomesti u mjesec dana. Goldman Sachs je u zadnjih godinu dana napadao valute Mađarske i Poljske sa popriličnim uspjehom. A mislim da niti Soros i ostali hedge fondovi ne spavaju.

U globaliziranom, financijski premreženom svijetu teško je danas pozivati se na koncepcije monetarne politike iz 70-tih godina. Čak i koncepti od prije godine dana (prije Lehman Brothersa i američkih stimulansa) više ne vrijede. Banke su dobile gomilu novaca i kada ga budu trebale poceti vracati tko im brani da monetarno polome nekakvu Hrvatsku i na toj operaciji zarade novac koji trebaju.

Za sada nas je spasilo ograničenje plasmana bankama koje je uveo Rohatinski prije par godina. Špekulacijski napad uvijek započinje posudbom velikih količina lokalne valute, a to je bilo onemogućeno. Sada su posvuda prilike za špekulante pa se drže malo podalje, ali neće im trebati dugo da namirišu krv.

Ekonomija nam je tako visoko eurizirana da ionako nismo u stanju voditi monetarnu politiku. Monetarna politika je više od samo obrane tečaja. Situacija državnih financija, slab izvoz, slaba proizvodnja, globalna situacija i euriziranost ekonomije drže HNB-u ruke zavezanima. Tako da je stimuliranje gospodarstva od njihove strane samo misaona imenica.

hatepogodak

Tko je glasao

Hrvatska ne može izdržati

Hrvatska ne može izdržati nikakav ozbiljan špekulantski udar na valutu. Danas postoje financijske firme takve veličine da mogu Hrvatsku pomesti u mjesec dana.

Banke su dobile gomilu novaca i kada ga budu trebale poceti vracati tko im brani da monetarno polome nekakvu Hrvatsku i na toj operaciji zarade novac koji trebaju.

Sada su posvuda prilike za špekulante pa se drže malo podalje, ali neće im trebati dugo da namirišu krv.

Da, sve to stoji. Hrvatska je uistinu glede finacijske snage u nekakvim globalnim razmjerima manja i od makovog zrna. Činjenica je i da ćemo potpunom liberalizacijom novčanih tokova (koje nastupa od siječnja iduče godine) biti još više izloženi ovakvim opasnostima. No bez obzira na sve te argumente, nije mi jasno zašto bi nas netko želio financijski uništiti pogotovo jer smo koka koja nese zlatna jaja i to na duge staze?!
Preko 90% bankarskog tržišta je odavno u rukama stranaca i da su htjeli mogli su nas već davno pokopati, no nisu. Evo čak su u ovoj krizi bili susretljivi prema vlasti i sav višak sredstava su preusmjerili njima, a poslušali su i molbe Rohatinskog da se suzdrže od izvlačenja dobiti. Istina je da ćemo mi te ustupke vratiti s debelim kamatama, no istina je i da su htjeli, mogli su nas zauvijek pokopati.
Intesa i UniCredito koji drže preko polovine ukupnog tržišta su veliki bankarski sistemi koji su sigurno u mogućnosti zaštitit svoje interese koje imaju u RH i siguran sam da neće dozvoliti kojekakvim jebivjetrima sa strane da im otimaju koku koja nese zlatna jaja.
Eto kao primjer ponovo ističem da je UniCredito u čijem sastavu je naša Zaba u prvih pola godine ostvarila 490 mlrd eura dobiti, a od toga 95 milijardi je Zabin udio. Dakle uopće nismo ni tako mali kako nam se čini, pogotovo kad se u pitanju rezultati poslovanja.
:)

Tko je glasao

malo ti ne štimaju ove

malo ti ne štimaju ove brojkice s dobiti

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Je, imaš praf. 490 mio€

Je, imaš praf. 490 mio€ dobiti se odnosi na Q2 grupe. 1H dobit UniCredita je 937 mio€, no opet je Zabin udio u njemu ogroman, prek 10%.
;)
je sad štima?

Tko je glasao

je, najveći problem je bio

je, najveći problem je bio u tome što si gore napisao milijarde, a ne milione

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

priznajem. malo mi se od tih

priznajem. malo mi se od tih silnih nula zavrtilo i pomiješalo, ali iz odgovora je jasno da se radi o lapsusu. no usput sam ispravio i stvarnu pogrešku koju sam napravio.
:)

Tko je glasao

Sitna greškica, samo

Sitna greškica, samo tisuću puta manje :-)

hatepogodak

Tko je glasao

Zato što smo na duge staze

Zato što smo na duge staze svi mrtvi. A to da nosimo zlatna jaja Talijanima i Austrijancima je isto tako nebitno pravim igračima u bankarskom svijetu. Pogledaj malo liste najvećih banaka pa pogledaj koja od njih radi u Hrvatskoj. Što amerikanca ili japanca briga da mi nesemo zlatno jaje austrijskom ili talijanskom vlasniku, a ne njemu.

hatepogodak

Tko je glasao

Dobro, ali to opet nije

Dobro, ali to opet nije razlog da nas namjerno unište, uostalom mi smo s Amerima u posljednje vrijeme jako dobri i možda bi za male ljude/građane čak bilo bolje da nas njihove banke uzmu pod svoje jer Talijanci a pogotovo Austrijanci će nam uskoro ako nastave ovako kamatariti, oderati i kožu s leđa. No oni su svjesni da nas ne smiju stisnuti baš do kraja jer koka koja crkne više ne nese jaja. Očekujem pak od njih da bi u tom svijetlu u slijedećem usklađivanju kamatnih stopa krajem ove godine, kamate mogle malo nešto i pasti.
Luković je postao (napokon) svjestan da nas debelo lihvare.

:)

Tko je glasao

Zanimljiva analiza uz jednu

Zanimljiva analiza uz jednu napomenu: početno stajalište o potrebi samostalnosti monetarne politike je zasnovano na euroskepticizmu. Ako nam ostaje samostalna monetarna politika,što se onda bitno mijenja? Uvođenje evropskih kriterija nije najpozitivnije!!!!!! . Najpozitoivnije je p r o v o đ e nj e tih kriterija a to je zapravo nemoguće brzo očekivati od političara i ekonomista koji žive desetljećima s - balkanskim kriterijima- i tako se ponašaju!
Granice "meke" unutar EU je razumljivo - ali što će Hrvatska s dugom granicom prema BiH koja je danas vrlo, vrlo meka granica!??? Šengenski sporazum primijenjen na tu meku granicu znači sasvim drugi način ponašanja na tim graničnim prijelazima, posebno gdje Hercegovina dotiče Hrvatsku!I tko će to promijeniti i tko će platiti kontroliranje ove granice? Pa i to je razlog da uđemo u EU u paketu, i kako nam god to bilo nesimpatično, to će se najvjerojatnije dogoditi.Evo, BiH je uskoro u NATO paktu, što nas iznenađuje, a to je samo predkorak za EU! Pa za EU je zanimljivija Srbija s tri puta manjim vanjskim dugom, kao daleko šire tržište nego što je hrvatsko,s Vojvodinom koja može hraniti 1/5 Evrope, s vodama, šumama, borskim bazenom,lječilištima...Beograd je blizu evropskim metroloplama po broju stanovnika, Zagreb je skoro upola manji!Na stvari gledamo ponekad kroatocentrično, ponekad krajnje sluganski prema Evropi.
A kada imamo zdravu jaku ekonomiju, monetarna politika je sporedna, dapače treba nam ne samo euro, nego prije svega - evropsko tržište!
Dobra nedjelja svima!
Danimir

Danimir

Tko je glasao

s Vojvodinom koja može

s Vojvodinom koja može hraniti 1/5 Evrope

Po tome Mađarska može hraniti 2 Europe. Neće ići, imaju i oni poljoprivrednike. I imaju već dovoljno hrane.

Tko je glasao

Samostalnost monetarne

Samostalnost monetarne politike je najjači argument protivnika ulaska Danske u EURO-zonu, odnosno prelaska s Danske krune na EURO. Pri tome se zaboravlja da u dosadašnjoj povijesti EMU (EURO) ta samostalnost uopće nije korištena, pa ni u ovoj trenutnoj krizi koja je Dansku posebno teško pogodila. DKK je de facto vezana uz EURO i ako ECB danas primijeni kamatnu stopu na EURO, već za par sati danska nacionalna banka je prisiljena mijenjati diskont na krunu u istom smjeru. Ali kamata na krunu je značajno veća nego na EURO (uvijek postoji odredjeni "raspon"), što šteti danskoj privredi i gradjanima. To, uz troškove vezane uz mijenjački business, cijena je koju Danska plaća nacionalistički motiviranom zadržavanju nacionalne valute umjesto EURA. Ovih mjeseci ponovno su oživjele ideje o ponovnom referendum za priključenje EURO-zoni.

Švedska i UK su takodjer izvan EURO zone, ali vode drukčiju politiku: obje su značajno devalvirale nacionalne valute u odnosu na EURO i tako konzumirale monetarnu samostalnost. No, procjene su da bi obje zemlje bolje prošle da su bile članice EURo- kluba.

The Observer

Tko je glasao

No, procjene su da bi obje

No, procjene su da bi obje zemlje bolje prošle da su bile članice EURo- kluba.

Potpuno krivo, navedene zemlje, a prvenstveno se to odnosi na V.Britaniju su tu činjenicu dvostruko iskoristile. VB je od EU dobila pomoći koliko god joj je trebalo a istovremno su joj ostale odriješene ruke da kreira vlastitu monetarnu politiku i devalvacijom funte utiče na ukupnu ekonomiju. Ostalim članicama EU zone je visoki tečaj eura u odnosu na dolar postao veliki teret što se posebno odrazilo na enormno smanjenje izvoza. Zato Trichet (predsjednik ECB) vrišti ovih dana kako se tečajevi trebaju vratiti na staro stanje te odrediti granične fluktuacije. Odn. "Zmija u tunelu" iskustvo iz samih početaka formiranja EMU.

EU pomoć bankama premašuje 30 posto BDP-a

Europska komisija odobrila je državnu pomoć europskim bankama u visini gotovo trećine ukupnog bruto domaćeg proizvoda u Europskoj uniji, ističe se u jednom službenom izvješću.

Međutim, kako se navodi u izvješću uprave EK za zaštitu tržišnog natjecanja, ta sredstva uglavnom još uvijek nisu iskorištena a njihova se raspodjela značajno razlikuje od zemlje do zemlje.

Ukupni iznos od 31,2 posto obuhvaća injekcije kapitala uslijed okretanja zemalja nacionalizaciji ili djelomičnoj nacionalizaciji svojih posrnulih banaka, kao i programe izdavanja državnih jamstava radi jačanja povjerenja u zajmodavne institucije.

Ta pomoć također uključuje sredstva za kupovinu problematične imovine banaka.

Mnoge su zemlje provele vrlo izdašne sheme pomoći, prepuštajući još uvijek solventnim bankama odluku o tome hoće li ili ne posegnuti za njima.

Prema podacima Komisije, dosad iskorištena pomoć iznosi 12,6 posto BDP-a Europske unije.

Nakon izbijanja globalne financijske krize u SAD-u, od listopada prošle godine do sredine srpnja ove, Europska komisija odobrila je jamstva u visini 2.900 milijarde eura, povrh još 313 milijardi eura vrijednih mjera dokapitalizacije. Odobreno je i dodatnih 40 mjera državne pomoći.

Komisija je u svojem lipanjskom izvješću procijenila da će mjere državne pomoći Europu stajati do 16,5 posto BDP-a.

Razina državne intervencije značajno se razlikuje od zemlje do zemlje.

Tako, primjerice, u slučaju gospodarstva Irske, nekadašnjeg Keltskog tigra, odobrena pomoć predstavlja ogromnih 231,8 posto njezina BDP-a, a iskorištena je gotovo u cijelosti. Susjednoj je Britaniji EU odobrio 41,6 posto BDP-a vrijedne sheme pomoći, dok za Francusku ta pomoć iznosi 18,1 posto, od čega je iskorišteno tek 5,6 posto.

Devet većinom istočnoeuropskih zemalja od ukupno 27 zemalja članica Unije nije od Bruxellesa dobilo odobrenje za provedbe takvih shema pomoći. To su Bugarska, Cipar, Češka, Estonija, Litva, Malta, Poljska, Rumunjska i Slovačka.

http://www.entereurope.hr/cpage.aspx?page=clanci.aspx&pageID=171&grupaID...

Posebno mi je zanimljiva ova informacija na kraju koja se odnosi na devet istočnoeuropskih zemalja kojima takav oblik pomoći NIJE odobren.

I sada neka netko kaže da ne trebamo biti skeptični prema toj i takvoj europskoj uniji.

Tko je glasao

Pogrešno tumačiš što se

Pogrešno tumačiš što se dogadja.

Kao prvo, EK nije ta koja daje pomoć, nego državama odobrava da pomognu svoje financijske ustanove (uglavnom banke) da ne propadnu. Ukupni proračun EU je bezznačajan u odnosu na bilo koju malo veću zemlju članicu, i sav je uglavnom unaprijed rasporedjen. EU se ne može zaduživati. Tako da Velika Britanija ništa nije dobila od EU, nego je duboko zagrabila u svoju vlastitu javnu kasu da pomogne bankama. Kakve će to posljedice imati na njihove javne financije (jer predstavlja veliko zaduženje), tek će se vidjeti.

Inače, državne subvencije privredi su u EU zabranjene zbog narušavanja slobodnog tržišta. U ovome slučaju, EU je svim državama koje su tražile, odobrila da daju pomoć bankama, i time privremeno suspendirala zabranu državnih subvencija, u svakom slučaju az financijski sektor. To je učinjeno zbog ozbiljnosti i dubine krize koja je zaprijetila da sruši čitav sistem. Nisam nigdje čitao da je ikoja od država koja je tražila odobrenje, odbijena.

Što se tiče ovih 9 zemalja, radi se o tome da one nisu ni tražile odobrenje, pa ih EK nije ni mogla odbiti. Ispričava te što je hrvatski tekst na koji referiraš pogrešan. U originalu piše:

In contrast, nine states - Bulgaria, Cyprus, the Czech Republic, Estonia, Lithuania, Malta, Poland, Romania and Slovakia - have not applied for permission to use public funds for such purposes.

Ili u prijevodu:

Nasuprot, devet država..., nisu postavile zahtjev za dozvolu da upotrijebe javne fondove u tu svrhu

A zašto te zemlje nisu tražile odobrenje, to je već drugo pitanje koje ima višeznačne odgovore.

Tako da tvoje teze koje dalje gradiš o nekakvom protekcionizmu u EU na korist velikih ne drže vodu.

Istina je da je V.Britanija iskoristila svoju monetarnu suverenost, snižavanjem tečaja funte, čime je dala zraka domaćoj izvoznoj privredi i smanjila potražnju za uvoznom robom (odnosno povećala potražnju za domaćom, sada relativno jeftinijom robom), a istovremeno je obilato iskoristila pravo na "olakšice" u striktnoj EU politici glede javnih subvencija. Time je eksponirana asimetrija do koje dolazi kada jedna tako velika članica EU nije istovremeno članica EMU. Trichet se ljuti s opravdanjem, jer to njemu kvari posao.

Inače, britansko odbijanje EURA je pretežno vezano uz britanski tradicionalno jak osjećaj suverenosti (kao nekadašnje najveće svjetske sile), a manje uz stvarne koristi koje VB ima zbog te suverenosti. Sve su glasniji oni koji postavljaju pitanje dugoročne razumnosti takvog stava.

The Observer

Tko je glasao

Inače, državne subvencije

Inače, državne subvencije privredi su u EU zabranjene zbog narušavanja slobodnog tržišta.

Nek kaj, njima poljoprivredu subvencioniraju Marsijanci, a banke dobivaju financijske inekcije u milijardama sa Venera, auto industriju ne moramo ni spominjat, oni dobivaju momentalno pomoč od Albanije.

Tko je glasao

@skviki, kladim se da je bet

@skviki,
kladim se da je bet mislio na vertikalne (sektorske) subvencije koje su za razliku od horizontalnih doista najstrože zabranjene. Zbog te zabrane smo mi npr. bili prisiljeni prodati željezare, a sada i brodogradilišta dok vidimo kako je EU dopustila istu stvar njihovim bankama i autoindustriji. Poljoprivreda je zasebna stavka i skrb o njoj se vodi na zasebnom računu koji EK direktno kontrolira.
Glede tih sektorskih subvencija isto pravilo je prekršila i amerika.
No kad mi mali pomažemo sebi (obaška sada gdje te pomoći završe i tko od njih ima koristi, npr. kooperanti u brodogradilištima), taraba. Na nas se sva pravila najstrože primjenjuju već sada bez obzira što još nismo u "žrvnju".

Tko je glasao

Inače, državne subvencije

Inače, državne subvencije privredi su u EU zabranjene zbog narušavanja slobodnog tržišta. U ovome slučaju, EU je svim državama koje su tražile, odobrila da daju pomoć bankama, i time privremeno suspendirala zabranu državnih subvencija

U ovome i je kvaka22. Mastricht je ove radnje STROGO zabranio i za njih predvidio rigorozne sankcije, a ja stavljam ruku u vatru da je kojim slučajem kriza pogodila samo onih 9 jadnih državica da EK ne bi dozvolila ovakve intervencije koje je dozvolila jer su u problem došli nositelji Luciferovog biznisa.
Drugi par opanaka (onaj koji ima višeznačne odgovore) je činjenica da ovih 9 nije ni tražilo odobrenje jer i da su ga dobili nemaju s čime pomoći vlastitim bankama, a iz buđeta EU sam kažeš ne mogu dobiti ništa jer je strogo (opet) namjenski definiran. Dakle tim jadnicima preostaje da se obrate na ostale medjunarodne fin. institucije poput MMF-a ili WB pa se postavlja pitanje čemu uopće biti članom EU.
Članstvo je tim državama po meni bio samo dodatni uteg na nogama koji ih je još snažnije povukao do dna.
Npr. da je RH bila u EU prije početka krize, Rohatinski se ne bi mogao učinkovito suprotstaviti bankarskoj ekspanziji i nametnuti Intesi i UniCreditu ograničenje plasmana. ECB na intervenciju vlada Italije i Austrije to ne bi dozvolio i mi bi danas bili u istom sosu s Islandom i Litvom, Latvijom .
HNB ne bi mogla intervenirati kako je intervenirala jer ne bi imala tolike pričeuve koje su rezultat NAŠE monetarne politike.

Zato JEBEŠ EU, mi smo pokazali da možemo bez njih i to u najtežim trenutcima, a da su ostale zemlje pametne i prouče naš poučak, sutra bi istupile iz EU.
Iz EU naravno neće istupiti zemlje poput VB,D,F,I pa i Irske i Španjolske jer pripadaju ekskluzivnom i povlaštenom klubu i jer su u predpristupnoj fazi uzeli sve zbog čega nama koji pokušavamo upasti kasnije ostaju samo mrvice. Ma da su i mrvice bilo bi dobro, već ćemo imati samo veliki trošak, a koristi nikakave.
;)
p.s.
vidim da si upućen u tematiku pa te molim da puku objasniš (jer tebi će više vjerovati s obzirom da dolaziš s lijeve strane) koji nas sve jednokratni, a koji fiksni troškovi očekuju? jel točno da ćemo nakon integracije svake godine u EU proračun uplaćivati 0,5% BDP-a + 0,7% od prikupljenog PDV-a, zbog čega je stopa PDV-a i podignuta na 23% uz izgovor krpanja proračuna?
Evo ja sam siguran da je PDV podignut na 23% isključivo zbog obveza koje nastupaju ulaskom u EU i da neće biti vraćen na 22% kad (ako) bude ukinut harač.
:)

Tko je glasao

U ovome i je kvaka22.

U ovome i je kvaka22. Mastricht je ove radnje STROGO zabranio i za njih predvidio rigorozne sankcije, a ja stavljam ruku u vatru da je kojim slučajem kriza pogodila samo onih 9 jadnih državica da EK ne bi dozvolila ovakve intervencije koje je dozvolila jer su u problem došli nositelji Luciferovog biznisa.

Vjerojatno je točno da kada bi financijski sektori nekih manjih zemljama članica (pojedinačno ili u grupi) zapali u slične teškoće, da im se ne bi benevolentno dozvolilo takve intervencije. I ako bi to ipak učinile bile bi izložene sankcijama EU i na ovaj ili onaj način stavljene pod administraciju EU i/ili MMF-a.

Ali, pogrešan je i tendenciozan zaključak da je to zato što te zemlje ne pripadaju klubu „nositelja Luciferovog biznisa“, nego je pravi razlog što u tome slučaju zbog relativno malog volumena ne bi bilo opasnosti za propast cijelog financijskog sistema, kao što je bio slučaj u ovoj krizi. I raspoloživi mehanizmi za sanaciju stanja u takvim slučajevima postoje i kako-tako djeluju (MMF).

Upravo ovih dana MMF ispituje mogućnost da se na globalnom planu stvori osiguravajući fond za financijske ustanove, u koji bi se sve banke morale učlaniti i uplaćivati u fond. Time bi se smanjio rizik od ponavljanja ovakve kriye u buduønosti, odnosno smanjila bi se ili potpuno dokinula potreba za državnim intervencijama. Iza toga stoji inicijativa G20 sa posljednjeg satanka u Pittsburgu. U G20 su najveće EU zemlje članice, a prisutna je i EU kao cjelina.

Nijedna vlada niti EU nije sretna s tim subvencijama bankama (dok njihovi šefovi i dalje dižu milijunske bonuse), ali je to u stvorenoj situaciji bio jedini gorak lijek kojega se je moralo primjeniti da se izbjegne totalna katastrofa. Dakle, odstupanje od dogovorenih pravila o nesubvencioniranju propalih biznisa se nije dogodilo zato što te banke imaju sjedišta u velikim zemljama članicama, nego zato što bi posljedice njihove propasti bile daleko opasnije za čitav svjetski financijski sistem.

Drugi par opanaka (onaj koji ima višeznačne odgovore) je činjenica da ovih 9 nije ni tražilo odobrenje jer i da su ga dobili nemaju s čime pomoći vlastitim bankama, a iz buđeta EU sam kažeš ne mogu dobiti ništa jer je strogo (opet) namjenski definiran. Dakle tim jadnicima preostaje da se obrate na ostale medjunarodne fin. institucije poput MMF-a ili WB pa se postavlja pitanje čemu uopće biti članom EU.

Članstvo u EU ne podrazumjeva osiguranje od neodogvorne politike. Svaka zemlja si mora sama pomoći, a EU može pomoći relaksacijom strogih uvjeta proračunsko-financijske discipline.

Članstvo je tim državama po meni bio samo dodatni uteg na nogama koji ih je još snažnije povukao do dna.

Tako to vide oni koji su a priori protiv EU, bez obzira na činjenice. Molim te napiši zašto je to članstvo u EU krivo za loše stanje gospodarstva u npr. Litvi? Da su bili umjereniji u kreditnoj potrošnji i da su razvijali realni proizvodni i uslužni sektor umjesto lupali novce u aute i nekretnine, izvukli bi se i sami. Evo, i Danska koja je oko 2000 godine imala najzdravije gospodarstvo u EU (i šire), proživljava veliku krizu zbog neodgovorne ekonomske politike liberalne vlade u posljednjih 8 godina, koja je uvela nevjerojatne kreditne mogućnosti (bez vraćanja glavnice i do 10 godina, povijesno niske kamate) te porezne značajne olakšice bez smanjenja javne potrošnje. Sve je to upumpalo ogroman novac u privredu i došlo je do pregrijavanja (veliki realni rast plaća uzrokovan manjkom radne snage, luksuzna potrošnja, veliki rast cijena nekretnina...). Sa 8% suficita u državnom proračunu došlo se na 8% deficita. Danska kruna je inače tečajem vezana uz EURO. S tim problemima članstvo u EU nema nikakve veze, niti će EU na bilo koji izvući Dansku iz krize. Izvući će je nevjerojatno snažan realni sektor u hi-tech industriji čiji su proizvod traženi u Svijetu

Npr. da je RH bila u EU prije početka krize, Rohatinski se ne bi mogao učinkovito suprotstaviti bankarskoj ekspanziji i nametnuti Intesi i UniCreditu ograničenje plasmana. ECB na intervenciju vlada Italije i Austrije to ne bi dozvolio i mi bi danas bili u istom sosu s Islandom i Litvom, Latvijom .

Nije istina da vlade zemalja članica EU nemaju na raspolaganju instrumente kojima mogu legitimno ograničiti plasmane banaka, ako misle da je to dobro. Problem je što u trci za ekonomskim rastom, obilje kredita igra presudnu ulogu, pa je jako nepopularno uvoditi bilo kakava ograničenja. Jer, kako se inače objašnjava da su plasmani u nekim zemljima puno veći nego u drugima? Možda zato što su neke zemlje simpatičnije od drugih ili zato što su gradjani negdje skloniji dizanju kredita nego drugdje? Ne, nego zato što su politike valada zemalja članica više ili manje restriktivne ili liberalne.

HNB ne bi mogla intervenirati kako je intervenirala jer ne bi imala tolike pričeuve koje su rezultat NAŠE monetarne politike.

Ovo bi trebalo objasniti. Koji su to mehanizmi EU koji ograničavaju veličinu pričuva nacionalnih centralnih banaka? Ako EU u tome smisli išta regulira, onda to može biti samo minimalni iznos pričuve.

Zato JEBEŠ EU, mi smo pokazali da možemo bez njih i to u najtežim trenutcima, a da su ostale zemlje pametne i prouče naš poučak, sutra bi istupile iz EU.

Još niti jedna zemlja (osim nekoć davno Grenland, kao prodruženi član i to iz vrlo specifičnih razloga)) nije tražila ispis iz EU. Niti će se to uskoro dogoditi. Istovremeno, postepeno su gotovo sve europske zemlje postale članice i mnoge jedva čekaju da se pridruže. Teško da se može reći da su svi oni koji o tome odlučuju glupi i da nisu svjesni u što idu, a da ti i tebi slični vide pravu istinu koju oni jadnici ne vide. To je besprimjerna arogancija od strane anonimnog komentatora na netu.

Iz EU naravno neće istupiti zemlje poput VB,D,F,I pa i Irske i Španjolske jer pripadaju ekskluzivnom i povlaštenom klubu i jer su u predpristupnoj fazi uzeli sve zbog čega nama koji pokušavamo upasti kasnije ostaju samo mrvice. Ma da su i mrvice bilo bi dobro, već ćemo imati samo veliki trošak, a koristi nikakave.

Zemlje koje si nabrojio nisu po ničemu povlaštene, nego temeljem svoje ekonomske snage i broja stanovnika su u situaciji da daju markantniji ton politici EU nego male zemlje. Ali, i to je istina s modifikacijama, jer imamo primjere malih zemalja čiji je utjecaj natproporcionalno velik, ne zbog nekih povlastica (težina glasova je striktno definirana u odnosu na broj stanovnika, i to u korist manjih zemalja).

Nijedna od tih zemalja neće napustiti EU, a neće niti bilo koja druga, jer alternativa članstvu je puno veća nesigurnost i potpuno isključenje iz procesa odlučivanja o stvarima koje se bez obzira na članstvo tiču svih zemalja u okruženju.

vidim da si upućen u tematiku pa te molim da puku objasniš (jer tebi će više vjerovati s obzirom da dolaziš s lijeve strane) koji nas sve jednokratni, a koji fiksni troškovi očekuju? jel točno da ćemo nakon integracije svake godine u EU proračun uplaćivati 0,5% BDP-a + 0,7% od prikupljenog PDV-a, zbog čega je stopa PDV-a i podignuta na 23% uz izgovor krpanja proračuna? Evo ja sam siguran da je PDV podignut na 23% isključivo zbog obveza koje nastupaju ulaskom u EU i da neće biti vraćen na 22% kad (ako) bude ukinut harač.

Nemam ti ja pojma o visini hrvatske članarine u EU, ali je sasvim sigurno da će Hrvatska kao ispodprosječno razvijena zemlja članica, biti netto primatelj novaca iz EU fondova. To je izmedju ostalog, jedan od razloga zašto nas toliko „rešetaju“ u fazi pregovora, jer se radi o netto odljevu novca EU poreznih obveznika u Hrvatsku. Neutemeljena je floskula da EU prima Hrvatsku da bi popravila svoju proračunsku situaciju.

The Observer

Tko je glasao

Nemam ti ja pojma o visini

Nemam ti ja pojma o visini hrvatske članarine u EU, ali je sasvim sigurno da će Hrvatska kao ispodprosječno razvijena zemlja članica, biti netto primatelj novaca iz EU fondova. To je izmedju ostalog, jedan od razloga zašto nas toliko „rešetaju“ u fazi pregovora, jer se radi o netto odljevu novca EU poreznih obveznika u Hrvatsku. Neutemeljena je floskula da EU prima Hrvatsku da bi popravila svoju proračunsku situaciju.

Ako nemaš pojma nema smisla dalje raspravljati barem dok ne pročitaš nešto na tu temu, a štiva se i na netu nađe fala Bogu dosta. Evo ti jedan linkić koji bi svak onaj koga zanimaju ekonomski učinci priključenja trebao pročitati i proučiti. http://www.cpi.hr/download/links/hr/12599.pdf

Ukratko neto efekat kojega spominješ je s osnove razlika uplata u proračun EU i povlačenja iz strukturnih fondova svega 0,2% našeg BDP-a pod uvjetom da iskoristimo sva dostupna sredstva.
-uplate u proračun EU iznosit će ca 1,05% našeg BDP-a i to je živi novac SVIH poreznih obveznika dok će pare iz fondova povlačiti oni koji su se nakrali u vrijeme pretvorbe i privatizacije poput recimo Todorića koji će kao najveći seljak u državi po toj osnovi dobiti i najviše para.
Procjene gubitaka prihoda po priključenju i povezanih troškova idu do 3,6% BDP-a za prve tri godine što je oko 2 milijarde eura ČISTOG MINUSA to je zasebna stavka nevezana uz praračunsko/fondovske transakcije.
Postoje naravno i neki pozitivni učinsci tog pridruživanja, ali oni su isklučivo na DUGI ROK, no treba primjetiti da je analiza rađena prije globalne krize i da navedene projekcije više ne drže vodu, premda ni u toj verziji pozitivni efekti nisu bog zna što.

Sve u svemu uz gubitak monetarnog suvereniteta, gubitak ekonomskog, suvereniteta, gubitak političkog suvereniteta imamo i OGROMAN FINANCIJSKI TROŠAK U PRVE TRI GODINE NAKON INTERNACIJE, što nije bezazleno čak ni za bolja vremena od ovih kriznih.

Zbog svega toga Kosoricu bi pod svaku cijenu trebalo spriječiti u daljnim pregovorima o pristupanju jer NAROD NITKO NIJE PITAO ŽELIMO LI MI UOPĆE PREDPRISTUPNE PREGOVORE.

Ne treba zaboraviti da su nas u sve to uvalili jebeni SDPnjare čim su došle na vlast i prvo što su dopustile je širenje europskih trgovačkih lanaca i liberalizacija trgovine zbog čega nam je sada ovako kako je. Treba se sjetiti onog pajaca Fižulića koji je se kurčio i koji je zarad vlastitih interesa u RH pripustio sve koji su to htjeli bez ikakovih uvjeta.
Danas kukamo kako ništa ne proizvodimo osmi cesta. E pa lipi moji za sve su krivi kolaicijski partneri jer oni su udarili temelje i smjernice budućeg "razvoja" našeg gospodarstva.

Tko je glasao

Ako nemaš pojma nema smisla

Ako nemaš pojma nema smisla dalje raspravljati barem dok ne pročitaš nešto na tu temu, a štiva se i na netu nađe fala Bogu dosta. Evo ti jedan linkić koji bi svak onaj koga zanimaju ekonomski učinci priključenja trebao pročitati i proučiti.

Ja nisam ni raspravljao o ekonomskim efektima priključenja – rasprava se vodila koristima ili nedostacima EURA i o ulozi EK u spašavanju banaka. Ti si s ovim otvorio drugu temu, a ja sam samo iznio mišljenje (zapravo činjenicu) da će novčani tokovi Hrvatska <-> EU („EU-članarina“) biti pozitivni za Hrvatsku. I to je sigurno tako, samo što je to zapravo najmanje važno.

Inače, da sad ne seciram tvoje pojedine tvrdnje, reći ću samo da sve te proračune, uključivo i one iz studije koju si linkao, možeš objesiti mačku o rep. Raspravljati o pitanju članstva Hrvatske u EU u terminima efekta plus/minus 0.2% BNP-a je neozbiljno. Zato jer da su brojke i bile točne na dan pisanja, već dan poslije to nisu. Tako i autori studije pišu: „moglo bi...“, „vjerojatno...“, i slično, navodeći neke brojke s decimala. A nema nikakve sigurnosti u procjeni efekata koji se analiziraju.

Drugo, bez obzira je li plus ili minus 0.2% ili 0.5% ( a ja mislim da je plus), nalazimo se u sferi sitniša u odnosu na težinu političkog uloga o kojem se radi. To je kao kad bi donosio odluku o ženidbi i bazirao tu odluku na tome hoće li potencijalna mlada dobiti povišicu na plaću ili neće.

Taj pristup me podsjeća na raspravu koja se vodila prije referenduma o pristupanju Danske EURU. Rasprava je dovedena na stranputicu uske procjene direktnog novčanog C/B jednog ili drugog izbora, i sve je ukazivalo da je margina nesigurnosti tih procjena puno veća od očekivanih apsolutnih efekata u nekoliko promila: drugim riječima isprazno tehniciranje oko nebitnih stvari. I narod je rekao NE, jer niti jasna korist (niti šteta) nisu dokazani, pa je siguran izbor bio zadržati status quo, tj. DKK. Referendum je propao, a da se ključno političko pitanje nije niti postavilo: Kakva je uloga, obveza i pravo Danske u procesu izgradnje i jačanja zajedničke europske „kuće“, i kako po tim pitanjima Danska stoji sa ili bez EURA?

Dakle, odluka o pristupanju EU treba prije svega biti politička odluka, a ne rezultat klimavih C/B analiza. Naravno, da bi ta odluka imala smisla, svi gospodarski efekti trebaju biti rasvjetljeni koliko je to praktično moguće. A ti efekti će u cjelini nužno biti pozitivni, u skladu s općim napretkom zemalja članica i EU kao snažne i utjecajne gospodarske i političke cjeline. Alternativa je ostanak na vjetrometini s formalno neokrnjenom suverenošću, ali sa stvarnim gubitkom mjesta za stolom gdje se donose odluke.

The Observer

Tko je glasao

A ti efekti će u cjelini

A ti efekti će u cjelini nužno biti pozitivni, u skladu s općim napretkom zemalja članica i EU kao snažne i utjecajne gospodarske i političke cjeline. Alternativa je ostanak na vjetrometini s formalno neokrnjenom suverenošću, ali sa stvarnim gubitkom mjesta za stolom gdje se donose odluke.

Nuzno pozitivni jer ti tako kazes, no trenutno smo u krizi koja nije nuzna i koju mi Hrvati prebrodjujemo puno lakse nego da smo u Uniji i to zahvaljujuci samostalnosti u vodjenju monetarne politike, a koju gubimo odmah po pristupanju EU i bez ulaska u euro zonu. Bolje je biti i na vjetrometini, a biti svoj i sam odluciti kada i gdje se skloniti, nego cekati dopustenje od gazde. dok se on tebe sjeti, mozes i crknuti od zime ili gladi.
Od kako je krenulo 1951. s ugljenom i celikom sve je bilo podredjeno velikim zemljama ZACETNICAMA ide jedinstvenog trzista u kojem ce sve biti podredjeno njihovim potrebama. Sve kasnije EEZ, EMU, EU je sirenje za njihov racun i interese jer proizvode od celika je trebalo sto lakse i ucinkovitije prodavati, a kako to uciniti nego srusiti carinske i ine barijere. Za taj cilje je isplatilo se zrtvovati i odreci cak i vlastitog suvereniteta, sto i nije bilo pretesko kada znas da ces opet ti voditi kljucnu rijec u svemu i da se bez tvog dopustenja nece moci nista desiti.
U predsjednistvu ECB su predstavnici F,D,I,ESP. i oni kroje monetarnu politiku. ostali imaju utjecaja koliko i moja bivsa zena. Tako je i s predstavnicima u ostalim tijelima u kojima glavnu rijec vode opet veliki *navodno se irska jedina od malih izborila za svog predstavnika i to ucjenom *
Ako samo malo ukljucis mozak jasno ti je da ces u tom novom/starom drustvu biti jebena strana gdje svak svakog u dusu vec pozna i svaki njegov mig. Kao kad uletis u partiju pokera s drstvom koje vec godina igra zajedno.

Naravno, da bi ta odluka imala smisla, svi gospodarski efekti trebaju biti rasvjetljeni koliko je to praktično moguće.

Ovu studiju je narucio sam Sanader, no nije se njome nesto previse u javnosti falio, a sto mislis zasto?
Kada bi je sada ponovo radili, stavljam ruku u vatru da bi zakljucci po nas bili jos pogubniji.
Ako se zelimo probiti na svjetsko trziste za to nam ne treba EU, treba nam samo dobar proizvod, kvalitetan i jeftin da moze konkurirati slicnim takvim i to je zalog uspjeha, nikakve eu integracije.
Kvaliteta ce biti prepoznata i bez oznakice made in eu.

Nego sto cemo s jednokratnim troskom pridru\ivanja koji je kako smo vidjeli samo u pravoj godini -1.4%BDP-a sto je ca 5 milijardi kuna? tko ce nam to isfinancirati ako znamo da taj trosak pada na nasa ledja? opet u kredite, ne?

Tko je glasao

Nuzno pozitivni jer ti tako

Nuzno pozitivni jer ti tako kazes, no trenutno smo u krizi koja nije nuzna i koju mi Hrvati prebrodjujemo puno lakse nego da smo u Uniji i to zahvaljujuci samostalnosti u vodjenju monetarne politike, a koju gubimo odmah po pristupanju EU i bez ulaska u euro zonu.

Da, ja to kažem, ali to kaže i studija na koju se referiraš, ali prigodno prešućuješ. Tamo piše:

Nemoguće je kvantitativno odrediti odnos između ukupnih koristi i troškova odnosno
dobiti preciznu ocjenu općeg ekonomskog učinka pristupanja Europskoj Uniji, no na
temelju se provedenih analiza može ustvrditi da je ono povezano s nizom dugotrajnih
koristi, dok su troškovi uglavnom kratkoročni i jednokratni. Pristupanje stvara priliku za
ubrzavanje nužnih reformi, dok članstvo u Uniji otvara mogućnost korištenja njenih
financijskih sredstava. Stoga se može zaključiti kako ekonomske koristi nadmašuju
ekonomske troškove pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, kao i da će ono pozitivno utjecati
na blagostanje hrvatskih građana i uspješnosti hrvatskog gospodarstva
.

Tvoje špekulacije o tome kako Hrvatska uspješno prebrodjava trenutnu krizu zato što nije u EU ( jer da jesmo u EU bilo bi nam zbog nesamostalnosti monetrane politike navodno puno teže) uopće ne zaslužuju komentar, jer se radi o nagadjanjima bez ikakve mogućnosti provjere.

Bolje je biti i na vjetrometini, a biti svoj i sam odluciti kada i gdje se skloniti, nego cekati dopustenje od gazde. dok se on tebe sjeti, mozes i crknuti od zime ili gladi.

U EU su svi u istoj, solidnoj kući gradjenoj zajedničkim naporima s ciljem zaštite svih ukućana, i koju niti jaki orkan ne može srušiti. Razlike mogu postojati u tome tko će biti bliže vatri kad zahladi, a to gdje bi se Hrvatska našla u slučaju krize više ovisi vlastitoj sposobnosti nego o nasilju jačih. Za to su ti dokaz male uspješne zemlje članice. A ostajući vani s ovakvim "materijalom", ti ćeš se iskilaviti popravljajući svoju slamnatu kućicu koju će svaki jači povjetarac uzdrmati.

Od kako je krenulo 1951. s ugljenom i celikom sve je bilo podredjeno velikim zemljama ZACETNICAMA ide jedinstvenog trzista u kojem ce sve biti podredjeno njihovim potrebama. Sve kasnije EEZ, EMU, EU je sirenje za njihov racun i interese jer proizvode od celika je trebalo sto lakse i ucinkovitije prodavati, a kako to uciniti nego srusiti carinske i ine barijere. Za taj cilje je isplatilo se zrtvovati i odreci cak i vlastitog suvereniteta, sto i nije bilo pretesko kada znas da ces opet ti voditi kljucnu rijec u svemu i da se bez tvog dopustenja nece moci nista desiti.

Da, da, i zato su svi mazohistički utrčali u klopku i proklinju dan kad su ušli u EU. Moš mislit!

U predsjednistvu ECB su predstavnici F,D,I,ESP. i oni kroje monetarnu politiku. ostali imaju utjecaja koliko i moja bivsa zena.

Širiš dezinfomacije, samo nisam siguran je li to radiš iz neznanja ili tendeciozno s namjerom obmanjivanja.

Osim ovih koje si naveo, u glavnom upravljačkom tijelu ECB Governig Council (http://www.ecb.int/ecb/orga/decisions/govc/html/index.en.html) sjedi i Grk (podpredsjednik) i Austrijanka (dakle, šest članova koji čine Executive Board i koji NE predstavljaju svoje zemlje, nego ECB), te guverneri svih nacionalnih centralnih banaka Eurolanda (koji zastupaju svoje zemlje i čija se glasačka prava aktiviraju i ukidaju po kompliciranom rotirajućem principu, tako da uvijek 15 guvernera ima pravo glasa). Glasa se po principu „jedan član - jedan glas“, a ne prema veličini zemlje. To je jedan kompliciran i neefikasan sistem, ali mu je jedina alternativa „diktatura“ anacionalnog Executive Boarda, što nitko ne želi.

Tako je i s predstavnicima u ostalim tijelima u kojima glavnu rijec vode opet veliki *navodno se irska jedina od malih izborila za svog predstavnika i to ucjenom *

U kojim to tijelima vladaju veliki? Opet pišeš bez osnove u činjenicama.

Npr. u EK svaka zemlja ima člana (komesara ili povjerenika). Sad ih već ima 27, što je previše. Ono što su Irci izborili je da se taj princip i nastavi, tj. da Lisabonski traktat ne sreže broj povjerenika na manji broj (i poveća efikasnost) koji bi se rotirali medju svim članicama, a ne sveo samo na predstavnike velikih, kako ti insinuiraš.

Predsjednik EK je bio iz malog Luxembourga, a današnji je iz malog Portugala. Male zemlje zapravo imaju velike šanse za dobre funkcije, jer se uvijek traži kompromis prihvatljiv za sve velike. Ali zato treba imati sposobne ljude.

Što misliš, zašto je predstavnik male Danske sekretar NATO-a (nije EU, ali ipak)? Slovenac je povjerenik za znanost, jedno područje na koje EU troši značajan dio proračuna.

Ako samo malo ukljucis mozak jasno ti je da ces u tom novom/starom drustvu biti jebena strana gdje svak svakog u dusu vec pozna i svaki njegov mig. Kao kad uletis u partiju pokera s drstvom koje vec godina igra zajedno.

Moj je mozak već uključen i zadovoljan sam kako radi. A da je uspjeh u politici stvar savezništva i kompromisa, to je stara stvar i to stoji, ali „izgoriti“ ćeš samo ako si autističan i nesposoban prepoznati saveznike. To vrijedi i sa i bez članstva u EU.

Tu ti moram dati za pravo u tvom strahu, jer se Hrvatska od rata do danas pokazala kao majstor u gubljenju saveznika i prijatelja a nije stvorila niti jednog novog.

Ovu studiju je narucio sam Sanader, no nije se njome nesto previse u javnosti falio, a sto mislis zasto?

Ja mislim da se nije hvalio, jer kao političar (kakav-takav, ali ipak političar) zna da to nije niti treba biti predmetom javne rasprave – ima iznad toga fundamentalnijih pitanja na koja treba dati odgovore.

Kada bi je sada ponovo radili, stavljam ruku u vatru da bi zakljucci po nas bili jos pogubniji.

Zaključci studije su pogubni u tvojim očima. Kao što sam gore citirao, zaključak autora studije je dominantno pozitivan.

Ako se zelimo probiti na svjetsko trziste za to nam ne treba EU, treba nam samo dobar proizvod, kvalitetan i jeftin da moze konkurirati slicnim takvim i to je zalog uspjeha, nikakve eu integracije. Kvaliteta ce biti prepoznata i bez oznakice made in eu.

Nama treba kapitala i pravog poslovnog znanja, pa će biti i dobrih proizvoda. A kapital će doći s EU, što piše i u studiji

Nego sto cemo s jednokratnim troskom pridru\ivanja koji je kako smo vidjeli samo u pravoj godini -1.4%BDP-a sto je ca 5 milijardi kuna? tko ce nam to isfinancirati ako znamo da taj trosak pada na nasa ledja? opet u kredite, ne?

Namjerno na ovo nisam odgovarao ranije, jer za odgovor moram čitati nešto što me u osnovi ne zanima. I ono što čitam pokazuje da je ovo tvoj potpuno promašen argument. Kao prvo, uopće se ne radi o trošku, a ti to tumačiš kao da će Hrvatska taj novac poslati direktno u Bruxelles. A to nije to. Radi se o negativnom efektu na državni proračun, a ne na Hrvatsku, njene regije i gradjane.

Kada se gleda struktura „troška“, vidi se da je najveća stavka, koja je sama za sebe u tri godine u prosjeku teža nego nego sav taj tkzv. „trošak“ ukupno, stavka troška za razvoj nerazvijenih regija Hrvatske što država mora potrošiti da bi stekla pravo na namjenske EU fondove (princip aditivnosti). Taj novac neće nestati iz Hrvatske, nego će se potrošiti za razvoj, na korist stanovništva. Dakle, država troši, regije dobivaju.

Druga stavka su gubici na carinskim prihodima. Opet, gubi državni proračun, a dobivaju gradjani i poduzeća koji mogu jeftinije kupiti jetinije proizvode. Istovremeno će nestati i cerine na Hrvatske izvozne proizvode (gubitak u proračunima zemalja uvoznica hrvatske robe), pe ćemo možda nešto više prodati. Taj efekt nije uračunat u studiji.

Treća stavka je jednokratni mjesečni gubitak PDV-a na uvoznu robu, zbog promjena u načinu obračuna. Ali, opet, netko u Hrvatskoj će imati od toga koristi – novac neće odletjeti iz Hrvatske.

Ostalo su peanuts.

Jasno je da nije sjajno da se javni izdaci povećavaju, ali to je najmanja cijena.

Općenito, negativna argumentiracija protiv članstva u EU na osnovi navodnih pogubnih ekonomskih efekata je promašena. Ti „zaboravljaš“ spomenuti što piše u studiji npr.: trajno će se povećati vrijednost nekretnina (tebi omiljenih), doći će do priliva kapitala (koji je u kapitalizmu jedini pravi pokretač stvaranja bogatstva), itd., itd.

Sve u svemu, kao što netko reče ranije, alkar @krrrekani u ništa!

The Observer

Tko je glasao

Da, ja to kažem, ali to

Da, ja to kažem, ali to kaže i studija na koju se referiraš, ali prigodno prešućuješ. Tamo piše: Stoga se može zaključiti kako ekonomske koristi nadmašuju
ekonomske troškove pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, kao i da će ono pozitivno utjecati
na blagostanje hrvatskih građana i uspješnosti hrvatskog gospodarstva.

Ovaj zaključak je potpuni nonsens što će vidjeti svatko tko se malo više udubi u analizu ovog izvješća. Troškovi koji se tamo navode jesu stvarni i minimalni koje će RH imati dok su koristi koje se očekuju u domeni pogađanja iz graha uz nezaobilazno AKO. Jedino što nam ulazak u tu uniju garantira je ogroman trošak (koji gotovo u potpunosti pada na naša ledja) koji uz gubitak carinskih i inih prihoda te troška oko osiguranja šengenske granice, koja je s obzirom na oblik naše države i morski dio teritorija PREVELIK zalogaj za malu Hrvatsku. Na toj ogromnoj granici morati ćemo uspostaviti i sve službe prema strogim zahtjevima unije od sanitarne, veterinarske, granične i svih ostalih pratećih sadržaja, ali i povećati ostalu administraciju u službi zajednice. Pored takvih direktnih i nepovratnih troškova u prvoj godini imamo proračunsku rupu (zbog načela aditivnosti) od -1,4% BDP-a. Da nije ove krize kojoj se skori kraj ne nazire, uz ogromno vanjsko zaduživanje moguće da bi uspjeli prevladati taj početni jaz, a da odmah na sebe ne navučemo sankcije zbog kršenja strogih Mastrichtskih pravila. No u ovoj situaciji ulazak u EU u iduće 2-3 godine mogao bi nas ekonomski zauvijek baciti na koljena ili pretvoriti u još veće dužničko roblje nego jesmo.

Tvoje špekulacije o tome kako Hrvatska uspješno prebrodjava trenutnu krizu zato što nije u EU ( jer da jesmo u EU bilo bi nam zbog nesamostalnosti monetrane politike navodno puno teže) uopće ne zaslužuju komentar, jer se radi o nagadjanjima bez ikakve mogućnosti provjere.

Daleko od toga da Hrvatska u ovoj situaciji ne može i puno bolje, no pitanje je bil mogla da smo članica EU. Kao dokaz jedan banalan primjer vezan uz biznis oko šečera. Zbog novog režima proizvodnje šećerne repe i šećera EK je naredila zatvaranje mnogih šećerana.
Tako je do sada zatvoreno 13 šećerana u Italiji, po jedna u Mađarskoj, Austriji i Portugalu te nekoliko šećerana u Irskoj. Zemlje sjevernog dijela Europe gotovo su zatvorile sve kapacitete za proizvodnju šećera, a i sama Slovenija koja je imala jednu jedinu šećeranu u Ormožu također je zbog tog režima zatvorena . Naša šećerana Viro je povoljno otkupila opremu od Ormoža i pojačala svoje kapacitete što zasigurno ne bi bilo moguće da smo u Uniji jer garantiram da bismo i mi morali zatavrati naše šećerane i rezati kapacitete.
Trenutna situacija je takva da je u EU nestašica šećera, a cijena na tržištu nikad veća pa ti prosudi sam koliko su ti mozgovi iz EU pametni.

http://www.icv.hr/2539/tmp.php?go=0304

U EU su svi u istoj, solidnoj kući gradjenoj zajedničkim naporima s ciljem zaštite svih ukućana, i koju niti jaki orkan ne može srušiti. Razlike mogu postojati u tome tko će biti bliže vatri kad zahladi, a to gdje bi se Hrvatska našla u slučaju krize više ovisi vlastitoj sposobnosti nego o nasilju jačih. Za to su ti dokaz male uspješne zemlje članice. A ostajući vani s ovakvim "materijalom", ti ćeš se iskilaviti popravljajući svoju slamnatu kućicu koju će svaki jači povjetarac uzdrmati.

Upravo tako, stvar je do nas i naših sposobnosti zbog čega nam EU uopće nije potrebna. Kao što sam već ranije rekao, treba nam samo konkurentan i kvalitetan proizvod i sva vrata će nam biti otvorena. Ukoliko bi EU takvom proizvodu branila ulazak na svoj teritorij, to bi se kosilo s njenim osnovnim razlogom postojanja, slobodnom trgovinom. U tome slučaju takvo licemjerno društvo mi i ne treba.

Osim ovih koje si naveo, u glavnom upravljačkom tijelu ECB Governig Council (http://www.ecb.int/ecb/orga/decisions/govc/html/index.en.html) sjedi i Grk (podpredsjednik) i Austrijanka (dakle, šest članova koji čine Executive Board i koji NE predstavljaju svoje zemlje, nego ECB), te guverneri svih nacionalnih centralnih banaka Eurolanda

Uvažavam ispravku, nije četiri već šest persona koje upravljaju s ECB dok se u naravi čuje samo jedan oko kojega se sve vrti, predsjednika Tricheta. Za ostale se nikad nigdje i ne čuje niti ih se spominje. Jebena je to pravda kad ti politiku kroji praktički jedna jaka osoba dok ostalih 26 članica se moraju povinovati njegovoj viziji. Nemoj mi samo tvrditi da nije tako jer baš je tako zbog čega nerijetko i dolazi do trzavica medju najvećim facama. No Triša poput našeg Rohe konce čvrsto drži u svojim rukama.

Što misliš, zašto je predstavnik male Danske sekretar NATO-a (nije EU, ali ipak)? Slovenac je povjerenik za znanost, jedno područje na koje EU troši značajan dio proračuna.

Ma daj...nemoj me nasmijavati. bar se u Natou zna tko je šef, dok forma mora biti zadovoljena. Takve "jake" pozicije koje drže predstavnici malih državica možemo slobodno usporediti s pozicijom našeg fikusa s Pantovčaka :) Samo laje, a ne ujeda.

Kao prvo, uopće se ne radi o trošku, a ti to tumačiš kao da će Hrvatska taj novac poslati direktno u Bruxelles. A to nije to. Radi se o negativnom efektu na državni proračun, a ne na Hrvatsku, njene regije i gradjane

ha ha ha... nije govno već se pas posro. Hrvatska će taj novac lipi moj potrošiti ili izgubiti (svejedno) i u proračunu ćemo u početku imati ogromne rupe. Taj gubitak treba razlučiti od navodno pozitivnih efekata kroz proračunske pretumbacije reda veličine druge decimale u odnosu na naš BDP. A što je da izvineš jedno veliko GOVNO.
Osim toga nama nitko ne garantira ništa, za sve što nas sljeduje iz strukturnih fondova se moramo izboriti i poštivati strogo zadanu proceduru i namjenu. Tako će se desiti da najviše koristi imaju oni koji su se najviše nakrali u pretvorbi i privatizaciji jer oni sada imaju logistiku moć i ugled u društvu, posluju pozitibno i nisu u blokadama za razliku od običnih malih poduzetnika kojima će do tih sredstava biti nemoguće doći.
Jednimo poljoprivreda ima fiksne kvote i to one koje smo uspjeli u predpristupu ispregovarati, a koje mogu biti samo manje od starih članica jer tako nalažu nova licemjerna pravila.
40 miliona eura godišnje će jedna mala Hrvatska idvajati za pomoć Britaniji (tj onoj stroj kurvi s krunom) iz razloga što je to bio njihov pregovarački uvjet da uđu u integracije. pa ti sad reci tko je tu lud.
A nama samo za poljoprivredu će faliti više od 30% sredstava koje ćemo opet morati iz svog džepa, ako nam dozvole.
Sve realne stavke su nam u minusu dok se pozitivni efekti grade na željama i obećanjima,a ne stvarnim mogućnostima i projekcijama. Zato se u zaključcima i navodi "korist" na duge staze, a do tada tko živ, tko mrtav.
Ako jedan Todorić kaže da će se EU najverojatnije raspasti prije nego li mi udjemo u nju, a Todorić je miljenik vlasti koja nas gura u tu i takvu Uniju, moramo se zapitati o čemu se tu ustvari radi. Tko tu koga da prostite "jebe". I ne bi li bilo mudro ovu šaradu ODMAH prekinuti.

Tko je glasao

Ovaj zaključak je potpuni

Ovaj zaključak je potpuni nonsens što će vidjeti svatko tko se malo više udubi u analizu ovog izvješća. Troškovi koji se tamo navode jesu stvarni i minimalni koje će RH imati dok su koristi koje se očekuju u domeni pogađanja iz graha uz nezaobilazno AKO.

Ti hoćeš reći da autori studije ne znaju izvesti točan zaključak iz vlastitog rada. Ili, htjeli su se umiliti Sanaderu, pa su sliku u zaključku obojili ružičasto. Kaj god.

Realnost jest da se troškovi mogu koliko-toliko predvidjeti, i oni će biti takvi bez obzira kakoto Hrvatska odradi. Za koristi je jasno da ovise o načinu na koji Hrvatska iskoristi uvjete stvorene članstvom i zato je tu nesigurnost veća. No, evidentno da su ovi koji su pisali studiju vrlo odmjereno i na strani sigurnosti obradili stranu koristi, čak bih rekao preoprezno.

Jedino što nam ulazak u tu uniju garantira je ogroman trošak (koji gotovo u potpunosti pada na naša ledja) koji uz gubitak carinskih i inih prihoda te troška oko osiguranja šengenske granice, koja je s obzirom na oblik naše države i morski dio teritorija PREVELIK zalogaj za malu Hrvatsku. Na toj ogromnoj granici morati ćemo uspostaviti i sve službe prema strogim zahtjevima unije od sanitarne, veterinarske, granične i svih ostalih pratećih sadržaja, ali i povećati ostalu administraciju u službi zajednice.

U nedostatku boljih argumenta, širiš diskusiju na novo područje (granica) gdje ti se čini da možeš poentirati. Ali, opet s pogrešnim premisama i zaključcima.

Točno je da će zahjevi za nadziranje i zaštitu granice Hrvatske, ulaskom u EU značajno porasti, jer će hrvatske istočne granice postati vanjske granice EU. Ali, nije istina da će taj trošak „gotovo u potpunosti pasti na naša ledja“. Jer, u EU postoji nešto što se zove External Border Fund, čija je namjena upravo financiranje dodatnih troškova koje države članice s vanjskim granicama imaju. Financiranje ide do 75% od povećanja troškova. Preostalih 25% će se brzo isplatiti smanjenjem gubitaka koje danas, u uvjetima „meke“ granice razgranti šverc (posebno prema i iz BiH) nanosi državnom proračunu.

Pored takvih direktnih i nepovratnih troškova u prvoj godini imamo proračunsku rupu (zbog načela aditivnosti) od -1,4% BDP-a. Da nije ove krize kojoj se skori kraj ne nazire, uz ogromno vanjsko zaduživanje moguće da bi uspjeli prevladati taj početni jaz, a da odmah na sebe ne navučemo sankcije zbog kršenja strogih Mastrichtskih pravila. No u ovoj situaciji ulazak u EU u iduće 2-3 godine mogao bi nas ekonomski zauvijek baciti na koljena ili pretvoriti u još veće dužničko roblje nego jesmo.

No, sad minus od 1.1% (prosjek za tri godine), koji je u odnosu na deset puta veći permamentni minus, koji se već od rata krpa kreditima, kap u moru, postaje razlogom našeg „dužničkog ropstva“. Prilično nategnuta konstrukcija.

Ne bi bilo korisnije iskoristiti tu prisilu kao dobru priliku i razlog za eliminaciju 1.1% nepotrebnih stvari iz proračuna (a nije da takvih nema), kako bi se ovaj „trošak“ uravnotežio?

Daleko od toga da Hrvatska u ovoj situaciji ne može i puno bolje, no pitanje je bil mogla da smo članica EU. Kao dokaz jedan banalan primjer vezan uz biznis oko šečera. Zbog novog režima proizvodnje šećerne repe i šećera EK je naredila zatvaranje mnogih šećerana.

Biznis oko šećera? Nemam ništa protiv šećera i repe: neka sade ljudi i nek se pravi šećer. Nešto se mora i raditi. Treba tu našu zemlju nekako i iskoristiti.

Ali, govoriti o proizvodnji šećera kao o fantastičnom biznisu koji je budućnost Hrvatske je u najmanju ruku neozbiljno. Šećera (jeftinog i boljeg) u Svijetu ima koliko hoćeš. EU smanjuje prizvodnju aktivnim potporama za ukidanje šećerana kako bi uravnotežila preveliku ponudu i stagnirajuću potražnju. Ograničili su garatiranu cijenu repe i tako eliminirali neprofitabilne, uglavnom u zemljama s visokim omjerom troškova i produktivnosti. Proizvodnja šećera u EU će reducirati i koncentrirati na zemlje s niskim troškovima uz sve veći uvoz iz trećeg Svijeta, tako da je perspektiva šećera kao visokoakumulativnog proizvoda jako upitna.

Inače, Hrvatsku proizvodnju od 150000 t/godišnje, treba staviti u perspektivu proizvodnje EU od 16-20 milijuna tona (manje od 1 %).

Sladorana (tj. šećerana) u Virovitici je u 2008 godini imala dobit od 2.5 miljuna kuna, a to je manji profit nego što svaki bezvezni one-man uvozni zastupnik ostvari. A samo tamo je otišlo 10 milijuna kuna poticaja (1000 kn/ha), a nivou države više desetaka milijuna. Hajde, seljaci su nešto zaradili, ali da baš sjajno žive od toga, nisam siguran.

Hrvatskoj treba industrija ( i neka šećerana), ali hipertrofirana proizvodnja šećera sigurno nije put u bogatu budućnost. Tako da i moguća ograničenja od strane EU (ako postoje), možda i nisu tako negativna.

Upravo tako, stvar je do nas i naših sposobnosti zbog čega nam EU uopće nije potrebna. Kao što sam već ranije rekao, treba nam samo konkurentan i kvalitetan proizvod i sva vrata će nam biti otvorena.

Nije istina da je dovoljno imati dobar i konkurentan proizvod da bi ti vrata bila otvorena. Licemjerje ili ne, ali protekcionizam u medjunarodnoj trgovini je još živ i u posljednje vrijeme se dobro oporavlja. Zato je puno bolje i sigurnije biti punopravnim članom velikog tržišta od 500 milijuna potrošača, nego čekati vani da ti se netko smiluje i dozvoli izvoz.

Uvažavam ispravku, nije četiri već šest persona koje upravljaju s ECB dok se u naravi čuje samo jedan oko kojega se sve vrti, predsjednika Tricheta. Za ostale se nikad nigdje i ne čuje niti ih se spominje. Jebena je to pravda kad ti politiku kroji praktički jedna jaka osoba dok ostalih 26 članica se moraju povinovati njegovoj viziji. Nemoj mi samo tvrditi da nije tako jer baš je tako zbog čega nerijetko i dolazi do trzavica medju najvećim facama. No Triša poput našeg Rohe konce čvrsto drži u svojim rukama.

Nije šest, nego 22. Odluke se donose glasanjem sa ukupnom sumom glasova 21. Ovih 6 članova ima 6 glasova, 4 najveće zemlje (D, F, I, E) imaju 4 glasa , 8 glasova ima najveća grupa srednjih zemalja, i grupa malih zemalja ima 3 glasa. Odluke se donose jednostavnom većinom (11 glasova). I kako sad Tritchet sa svojim jednim glasom može sam krojiti politiku ECB??

Za njega se čuje, jer se zna tko daje izjave u ime ECB. Nije ECB kokošinjac pa da svi kokodaču i javno se svadjaju.

Trichet je jedan medju 6 jednakih ( plus 16 guvernera), i svoje ideje može nametnuti samo kroz autoritet znanja i razuma, prije svega kolegama iz Boarda (oni obično glasaju u bloku, na korist EUROLANDA kao cjeline). Guverneri glasaju u korist interesa svojih zemalja.

A trzavice koje spominješ, posljedica su upravo neovisnosti ECB od politike, pa njihove odluke često idu uz dlaku političarima, što mnogi ne mogu progutati. Nije Trichet taj koji „konce drži čvrsto u rukama“ , nego je to način na koji je ECB organizirana.

Ma daj...nemoj me nasmijavati. bar se u Natou zna tko je šef, dok forma mora biti zadovoljena. Takve "jake" pozicije koje drže predstavnici malih državica možemo slobodno usporediti s pozicijom našeg fikusa s Pantovčaka :) Samo laje, a ne ujeda.

Tu se jako varaš. Utjecaj vodećih ljudi u takvim organizacijama je značajan za način kako funkcioniraju i koji su krajnji rezultati. Jasno je da sekretar NATO-a neće donijeti odluku o ratu ili miru, ali svojim lobiranjem i cirkularnom diplomacijom može itekako utjecati na zemlje članice i njihove stavove. Isto tako npr. povjerenik za znanost (što je prilično moćna izvršna funkcija) ima i te kako mgućnosti da osobno utječe na operacionalizaciju definirane politike EU u tome području, toliko da to može značiti razliku izmedju uspjeha i fiaskoa.

ha ha ha... nije govno već se pas posro. Hrvatska će taj novac lipi moj potrošiti ili izgubiti (svejedno) i u proračunu ćemo u početku imati ogromne rupe. Taj gubitak treba razlučiti od navodno pozitivnih efekata kroz proračunske pretumbacije reda veličine druge decimale u odnosu na naš BDP. A što je da izvineš jedno veliko GOVNO.

Ponavljam, trošak o kojem se govori je trošak s gledišta državnog proračuna, a ne hrvatskog gospodarstva. Ovdje govorimo o efektima priključenja na Hrvatsku a ne o efektima na državni proračun. Slično kao npr. poticaji poljoprivredi: trošak države, ali dobit proizvodjačima. Radi se o preraspodjeli, a ne trošku. Pod pretpostavkom da se novci ne bace u vjetar, a ne bi trebali jer su namjenjeni privrednom razvoju i to pod kontrolom EU. Bilo bi naravno bolje da nam bezuvjetno pošalju milijarde, ali nisu ni oni vesla sisali.

Osim toga nama nitko ne garantira ništa, za sve što nas sljeduje iz strukturnih fondova se moramo izboriti i poštivati strogo zadanu proceduru i namjenu. Tako će se desiti da najviše koristi imaju oni koji su se najviše nakrali u pretvorbi i privatizaciji jer oni sada imaju logistiku moć i ugled u društvu, posluju pozitibno i nisu u blokadama za razliku od običnih malih poduzetnika kojima će do tih sredstava biti nemoguće doći.

Dobro je da se strogo mora slijediti zadana procedura i namjena, i da se za korištenje EU fondova uvjetuje domaće ko-financiranje Inače bi novci uistinu isparili.

EU itekako potiče mala i srednja poduzeća, a većina novca o kojem govorimo odnosi se na ulaganja u nerazvijene regije.

Jednimo poljoprivreda ima fiksne kvote i to one koje smo uspjeli u predpristupu ispregovarati, a koje mogu biti samo manje od starih članica jer tako nalažu nova licemjerna pravila.

Kvote su onakve kakve jesu, a rezultat su sveukupne ravnoteže koncesija i dobitaka u procesu pregovora. To što su kvote sada manje dio je procesa normalizacije EU poljoprivredne politike.

40 miliona eura godišnje će jedna mala Hrvatska idvajati za pomoć Britaniji (tj onoj stroj kurvi s krunom) iz razloga što je to bio njihov pregovarački uvjet da uđu u integracije. pa ti sad reci tko je tu lud.

Kad već pitaš, ja ću ti i odgovoriti: "Lud" je onaj tko ovakve floskule širi i još ludji onaj tko u njih vjeruje. Istina je da Britanija ima „popust“ na uplatama u EU proračun, isključivo na račun manjeg doprinosa za CAP (zajednička poljoprivredna politika), To je još Thatcherica isposlovala s argumetom da je udio poljoprivrede u UK BNP-u relativno malen u odnosu na druge članice, pa zato ne može povući te novce natrag kroz subvencije. Je li to OK ili nije, već 20 godina se vode diskusije.

No, UK je i s time značajan netto doprinositelj proračunu EU, tako da je tvrdnja o tih 40 milijuna običan demagoški spin. Prava istina je da će od onih plus 322 milijuna EURA cashflowa izmedu proračuna EU i proračuna Hrvatske u prve tri godine članstva Hrvatske u EU, 39 milijuna EUR (12%) doći iz UK

Sve realne stavke su nam u minusu dok se pozitivni efekti grade na željama i obećanjima,a ne stvarnim mogućnostima i projekcijama. Zato se u zaključcima i navodi "korist" na duge staze, a do tada tko živ, tko mrtav.

Ti možda nećeš biti živ, ali tvoja djeca hoće.

Ako jedan Todorić kaže da će se EU najverojatnije raspasti prije nego li mi udjemo u nju, a Todorić je miljenik vlasti koja nas gura u tu i takvu Uniju, moramo se zapitati o čemu se tu ustvari radi. Tko tu koga da prostite "jebe". I ne bi li bilo mudro ovu šaradu ODMAH prekinuti.

Todorić je baš mjerodavan da daje izjave o raspadu EU!

Meni to više smrdi na to da je nanjušio (on i slični državni miljenici) da će s dolaskom EU, odnosno snagom zajedničkog tržišta i manjih mogućnosti za muljanja s državom, njegova pozicija oslabiti. Paše mu status quo.

The Observer

Tko je glasao

sta mislis da li su te

sta mislis da li su te lokalne banke u domacem vlasnistvu.

kada zaba treba kredit, a zna da ga nece dobiti u zg postoje dvije opcije:

ili bankaustria trazi pomoc ili unicredit trazi pomoc.

trziste je manje vise konsolidirano, nema vise velikih nacionalnih banaka.

to je danak kriminalu i nesposobnosti kao u hrvatskoj 90ih.

p.s.: mislis da su ameri puno miliji u davanju kredita i naplati istoga? stvarno?

Tko je glasao

Poanata mog posta je da u EU

Poanata mog posta je da u EU postoje dvostruka mjerila ( što dokazuju podaci iz ovog izvješća), koja se slobodno mogu nazvati fašističkim, rasističkim, šovinističkim ili kako kome paše. S jedne strane su pripadnici anglosaskog i germanskog kluba kojega slobodno možemo nazvati gornji dom, dok s druge ostali čijim venama kola manje plava, slavenska ili rom(an)ska krv oliti donji dom kojemu bi po pristupanju i mi pripali, osim, ako za takve kao mi ne postoji još jedan niži krug tog europskog pakla.

Dakle diskriminacija je za mene prvi čimbenik koji me odbija.

Drugi je čimbenik gubitak kakvog takvog monetarnog, ali i gospodarskog suvereniteta te posebice TERITORIJALNOG koji bi zbog režima slobodnih granica u hr. doveo sav šljam iz cijelog svijeta, kao da nemamo dovoljno i domaćega.

A treća stvar je TROŠAK samog ulaska u uniju, a koji bi jednokaratno u prve tri godine prema analizi EIZ-a (naručila i platila Vlada) iznosio 3,5% našeg BDP-a ( ca 1,5 mlrd eura). Pored ovog troška tu je i fiksan trošak kroz uplate u EU proračun (određeni postotak od PDV-a i određeni postotak od BDP-a). Zatim trošak administracije koji ide uz aktivno članstvo što će predstavljati još jednu dodatnu stavku na grbači hr. poreznih obveznika. A siguran sam da postoji još masa troškova koje ćemo spoznati tek po pristupanju u novu tamnicu naroda. Sredstav koja ćemo dobivati nazad kroz EU Fondove će otprilike biti jednaka sredstvima koje uplaćujemo u EU proračun s tim što ćemo svaki taj euro morati debelo pravdati i ako ga nismo potrošili onako kako su nam predvidjeli, ćemo bogme morati i vraćati ili će nam kao Bugarima obustaviti daljnje isplate.

I četvro je ono što im (senior eu memebers) nikako ne mogu zaboraviti, a to je embargo na uvoz oružja u presudnom trenutku formiranja slobodne i samostalne RH, te nametanje/izjednačavanje krivnje za rat koji je uslijedio kroz progone naših generala i političara.

Za mene su oni licemjeran i dvolična banda koja nam ništa dobroga ne želi, već gledaju isključivo svoje interese.

Tko je glasao

da, Danska je odabrala

da, Danska je odabrala najgoru moguću varijantu. niti koristi prednosti zajedničke valute , niti prednosti nacionalne valute. jednako kao hrvatska( čak su kruna i kuna identični).

Tko je glasao

Vaš primjer vjerojatno

Vaš primjer vjerojatno stoji (iako je to na bazi procjena)...

Zanima me onda ipak, možete li ukratko objasniti kako bi se Slovačka i Irska trebale dogovoriti oko monetarne politike? To pitam zato što je to moj primjer koji bi trebao pokazati neopravdanost uvođenja eura.

Kao podpitanje me zanima, mislite li da su ipak VB i Švedska mogle bolje uočiti krizu i pametnim odlukama ublažiti posljedice (uz vlastitu monetarnu, fiskalnu i dohodovnu politiku)?

Tko je glasao

Pa jasno je da pripadanje

Pa jasno je da pripadanje jednom velikom sistemu kao što je EMU znači prihvaćanje montarne politike koja je (ili bi trebala biti) izbalansirana tako da zadovolji interese većine - ali ne većine u smislu broja zemalja, nego "težine" njihove ekonomije. U tome male zemlje čija se struktura gospodarstva razlikuje od tih velikih zemalja lošije prolaze jer se njihovi interesi ne mogu zadovoljiti na štetu većine. To je sigurno jedan nedostatak.

Ali, s druge strane, pripadanje jednom takvom sistemu znači stabilnost i sigurnost tokom najvećeg dijela vremena. EURO je danas postao ozbiljna alternativa američkom dolaru kao valuta izbora za stvaranje valutnih rezervi, a nije daleko niti dan kada će se ravnopravno s dolarom koristiti u trgovanju naftom. Takav status nedvojbeno donosi koristi (kao što ih je USA uživala desteljećima zbog snage dolara). Nasuprot toga, male nacionalne valute izložene su napdima valutnih špekulanata i ostalim "nepogodama".

Slažem se da se je npr. Švedska zbog monetarne autonomnosti mogla elastičnije oduprijeti krizi, ali pitanje je da je bila u EMU, bi li kriza imala isti oblik i zamah.

U svakom slučaju, odgovor na pitanje EURO ili ne, nije jednoznačan za svaku zemlju, ali mislim da dugoročno gledano (iako smo po Keynesu svi dugoročno mrtvi) mogućnost priključenja Hrvatske EURU ne bi trebalo propustiti.

The Observer

Tko je glasao

Pitanje za

Pitanje za @slobodnakolumna

Odgovora li ista monetarna politika gospodarstvu Dubrovačko-Neretvanske, Vukovarsko-Srijemske i Čakovečko-Međimurske županije? Unutar iste županije, odgovara li ista monetrna politika gradovima Hvaru i Sinju?

Tko je glasao

Banalizirate moj primjer

Banalizirate moj primjer koji za razliku od Vašega u praksi postoji i trenutno zaokuplja misli teoretičara. Lako se sad sprdati i usitnjavati sve do mikrorazine što je ujedno i moj odgovor na ovo pitanje. To već prelazi u područje mikroekonomije, upravljanje lokalnim proračunima, poslovnih i osobnih financija itd.

Odgovorio sam na postavljeno pitanje. Još me zanima odgovor na pitanje Slovačke i Irske od onih koji podržavaju zajedničku valutu. Ne zanimaju me provokacije.

p.s. Ispod je superhik ponudio zanimljiv odgovor.

Tko je glasao

Uopće ga ne banaliziram. Vi

Uopće ga ne banaliziram. Vi ovdje pišete o euru kao nekoj super nad-valuti koja uništava gospodarstva malih članica. Usporedimo euro s dolarom. BDP euro zone je manji od BDP-a SAD. Kako Kalifornija i New Hampshire usklađuju svoje monetarne politike? Kakav utjecaj na dolar može imati Montana sa svojih milijun stanovnika ili West Virginia kao daleko najsiromašnija američka savezna država pored Kalifornije, Illinoisa ili New Yorka. Mislim da se uopće ne radi o državi kojoj određena monetarna politika odgovara, već o segmentu gospodarstva. Ono što odgovara automobilskoj industriji u Njemačkoj, odgovara i automobilskoj industriji u Španjolskoj ili Slovačkoj. Ali to možda ne odgovara trgovini u istim državama. Tako isto možemo preći i na mikrorazinu. Ono što odgovara brodogradilištu u Splitu, ne odgovara Kerumu u tom istom Splitu. Tako bi mogli u nedogled.
O ranljivosti male valute vam mogu dosta kazati Britanci (a sad razmislite o odnosu funte i kune) sa svojim iskustvom s Sorošem. Britansko odbijanje prihvaćanja eura nema nikakvo uporište u ekonomiji (to će vam odgovoriti velika većina gospodarstvenika), već isključivo u podozrivosti među biračkim tijelom prema svemu što dolazi s Kontinenta.

Tko je glasao

Netočno. Nisam nikad rekao

Netočno. Nisam nikad rekao da euro uništava nečije gospodarstvo, nego da isključuje jednu opciju u budućnosti. Nakon toga se pitam je li moralno idućim generacijama oduzeti tu opciju samo zato što smo se toliko zadužili pa sve računamo u eurima.

Vi potpuno razumijete ove korelacije između ekonomskih jedinica i nije mi jasno zašto se onda bilo toliko teško složiti s tezom da dvije države često zbog trenutne gospodarske specifičnosti trebaju različitu politiku. S obzirom na to da je VB podosta zadužena, a opet nisam upoznat sa njihovom bilancom, neću suditi što im je pametnije. Ovaj argument "ono što odgovara Kerum, ne odgovara brodogradilištu" se ne može uspoređivati sa primjerima države čisto da znate. Zbog specifičnosti nacionalnih računa, makroekonomske filozofije i na kraju krajeva zato što je puno lakše izračunati i riješiti takav mali problem gdje ne postoji toliko tržišta i subjekata. A što tek mogu kazati različite zemlje "zone euro"?

Što se tiče Hrvatske, najlakše je uvesti euro. Ipak, ne priznajem to kao i najpametnije jer još uvijek Hrvatska može kreirati svoju sudbinu. No, dobro... Držite se svojih teza koje pobija ova tablica... Najbolje da svi imamo istu valutu pa da nema transakcijske potražnje, a za makroekonomiju će brinuti Njemačka i Francuska... Pitam se zašto uopće objašnjavati najosnovnije varijable (tablica) kad je većina već donijela odluku o euru uz neviđenu dozu predrasuda prema HNB-u koji je najednom nesposoban voditi monetarnu politiku koja navodno nije niti toliko važna da bi bila u našim rukama.

Tko je glasao

Držite se svojih teza koje

Držite se svojih teza koje pobija ova tablica...

ne znam, ali kako su nas ucili tumaciti tablice i z vase tablice se da iscitati sljedece:

Prosjek pada BDP-a u 2. kvartalu 2009. u eurozoni je iznosio -4,7%

Prosjek pada BDP-a u 2. kvartalu 2009. EU clanicama koje nisu dio eurozone iznosio je -5,7%

Nitko nema predrasuda prema hnb-u, ali ako ste u prilici malo se udubiti u materiju monetarne politike ucinite to.

ako mislite da monetarna politika moze utjecati na navedene varijable onda se varate. Ucinci monetarne politike su jako kratkotrajne naravi.

Na tu temu vam postoji vagon literature.

takodjer morate razlikovati da je monetarna politika puno ucinkovitija kada kao HNB u doba kreditne ekspanzije smanjuje rast kreditnog zaduzenja.

Mnogo je delikatnija stvar kada se monetarnom politikom ide loziti rast ekonomije u doba krize.

Uostalom, zar se niste pitali zasto u doba ovako izrazene krize nasa domaca i neovisna HNB podize kamatne stope?

referentne kamatne stope:

FED 0-0.25%
ECB 1%
BoE 0.5%
HNB 9%

razmislite malo bolje o cemu pricate i nemojte napadati sugovornike

Tko je glasao

e ovo je odlično pitanje i

e ovo je odlično pitanje i baš sam mislio napisati nešto o tome. odgovor zašto takvo što ne predstavlja toliki problem po meni leži u činjenici da su nacionalne države primarne ekonomske jedinice i da se na njenom teritoriju statistika uprosječuje. jedan kraj može biti u teškoj recesiji no ako je gospodarstvo na državnoj razini dobrostojeće to neće biti u fokusu medija. jedini tko će osjećati su stanovnici tog kraja koji će se početi iseljavati itd.
eurozona je ipak skup nacionalnih država koje vrlo oštro brane svoje i imaju obavezu prema biračima sa izraženim nacionalnim osjećajima i trebat će desetljeća i desetljeća (ako ikada) da se eurozona počne gledati kao jedna cjelina.

Tko je glasao

To je jedna jako zanimljiva

To je jedna jako zanimljiva tema.

Ja sam isto bio napisao dnevnik na ovu jednu temu, ali ga nisam bio objavio.

Moja teza je bila da bi najbolje bilo da se predje odmah na EUR, kao sto je to napravila i crna gora, i bih u jednom dijelu.

ne znam da li moramo biti clanovu EMU-a, i zadovoljavati maastricht, ali uvodjenjem €ura imali bi najednom situaciju da nam se valutni rizici smanje, te bi tako mogli imati sve-u-svemu manje kamate.

Buduci je vecina dugova i kredita nominirana u eurima, dio tih bi mogao postati jeftiniji jer bi nestalo troskova mijenjanja valute.

Usporedjivati hrvatsku sa UK i HNB sa BoE je nakaradno.

Funta je otprilike oslabila u usporedbi sa eurom cca 15% u posljednjih godinu dana, i oni imaju itekako problema sa tim.

Mogucnosti VB i BoE mjerene sa mogucnostima HR i HNB-a su nebo i zemlja.

Island i Svedska su ti dva jako dobra primjera sto se dogadja kada monetarna politika, nepotrebno, ostane u domacim rukama. Svi su zbog ove krize izgubili 5-20% samo u zadnjih godinu dana.

To je jako-jako puno. U HR je volatilnost max. nekih 3%.

Ne moze se gledati na monetarnu politiku bez konteksta tecaja. Promjene u "lokalnim"kamatama prate 1:1 promjene u tecaju.

Sukladno tome, u maloj i kapitalno siromasnoj 'rvackoj, ovisimo vise o kamatama u EUR prostoru nego HRK kamatama.

Zadrzavanje Monetarne politike samo po sebi u malim siromasnim ala hrvatska nije nikakav cilj sam po sebi. Kada malo bolje i razmislimo, u novijoj hrvatskoj povijesti HNB i politika nikad se i nisu koristili tecajom i inflacijom kao instrumentima. primat je uvijek lezao na stabilnosti cijena(=tecaja!), kao sto je to i u Euro-zoni.

Tocno je medjutim da onda u vecoj mjeri ovisimo o fiskalnoj politici, ali i opcenito o dinamici lokalne ekonomije.

Italija i Grcka su dvije drzave u kojima se najbolje vidi kako uvodjenje eura zapravo razgolicuje nacionalneu ekonomiju ciji su ciklusi zapravo nepotrebno bili odrzavani na zivotu rusenjem tecaja. Tako se nismo nikad koristili tim instrumentima.

Danas se te drzave trebaju malo bolje potruditi. Mi bi isto to trebali.

@jaks
Mi nismo australija i nemamo sve sto ima australija. tu mi na pamet padaju rude, sirovine, klokani i aboridjini. no salu na stranu. australija ima tu situacija da pripada i zapadnom svijetu i azijsko-pacifickom bazenu prema kojemu se mora vise orijentirati, kako ekonomsko tako i politicki.

@debe
tocno je da je vecina dugova denominirana u €urima. isto tako je to jedno cudo kako je kuna konstantno jacala svo ovo vrijeme.

Vladimir Gligorov je jednom prilikom rekao kako HRK tecaj svoju stabilnost vise zahvaljuje cinjenici da da postoji premalo HRK-EUR obveznica koje bi mogle dovesti tecaj u pitanje, kao sto je slucaj bio sa madjarskom i nekim drugim drzavama.

Takodjer, pocetkom 2009 bilo je sve manje deviza pa je roha poceo isusivati KUNSKO trziste podizanjem kamata sto se tako odrazilo rastom kamata na kunske pologe, nesto manje tako i na euro pologe, te je uz to rast tecaja naspram EUR bio neizbjezan.

Tko je glasao

1. Nisam uspoređivao

1. Nisam uspoređivao Hrvatsku i VB. Samo sam rekao da VB također ima svoju centralnu banku. Isto vrijedi za bilo koju državu u drugom dijelu popisa na linku.

2. Potpuno se slažem u vezi Islanda i Švedske

3. Točno je i ovo što ste rekli za HNB

ALI, kako vam nije jasno da HNB za 20 godina možda neće trebati ovakvu čvrstu stabilnost tečaja (možda će mladi guverner koristiti te instrumente koje ste naveli). Od 1992. HNB vodi politiku servisiranja dugova Vlada i zato inzistira na stabilnom tečaju. Trenutno takvu politiku vodi i "zona euro", ALI jednom kada (ili ako) Hrvatska odluči vratiti vanjski dug, neće trebati voditi ovakvu politiku. Što onda? Danas bez problema "kopiramo" monetarnu politiku "zone eura", a opet imamo opciju po potrebi za recimo 20 godina samostalno promijeniti situaciju. Ovaj prijelazak na euro je čisto dizanje ruku od problema iz kojeg se možemo izvući napornim i pametnim radom. Dovoljno je promijeniti nerazumnu fiskalnu politiku kako bi dopustili Rohatinskom da diše. A ako on ne zna voditi drugačiju politiku, ima onih koji znaju...

Dobro si razmislite što bi bilo bolje, a što lakše za učiniti. Pod uvjetom da ostane ista politička elita u idućih 20 godina, slažem se s Vama. Inače ne jer želim se boriti za bolje sutra. Zašto bi mi uvijek morali biti Mujo i krenuti kud i ostali? Danas vodimo politiku kao "zona euro", a sutra? Žalosno je to što mnogi žele zbog lijenosti i kratkovidnosti ostaviti mladima vanjski dug i onda im još oduzeti monetarnu neovisnost kako nebi slučajno jednog dana kad vrate dug, mogli sami odlučivati o ponudi novca!

4. Možete li ukratko objasniti kako bi se Slovačka i Irska trebale dogovoriti oko monetarne politike?

Tko je glasao

Uvijek kada govorimo o

Uvijek kada govorimo o instrumentima potrebno je omedjiti i manevarski prostor kojega imaju nacionalne institucije.

Takodjer, euro je jedna prevelika i preozbiljna stvar o kojoj se ne moze tek tako polagano na forumu. Nismo mi mujo ako uvedemo.

Uopce te prica trebamo mi radi nas samih, pokrenimo hrvatsku i napravimo nase institucije NE FUNKCIONIRA U RH.

Svjedoci smo kako se u hrvatskoj sustavno ignoriraju najosnovnije institucije zapadnoga svijeta kao sto je pravosudje, demokracija, transparentnost itd.

Maksima hrvatske je budimo mujo, ali ne tamo gdje i svi.

Kljcna stavka oko provodjenja ekonomske politike jeste vlada koja treba voditi promjene, ali je jos bitnija ekonomija koja iste treba sprovoditi.

Takodjer je politika jakog kursa u ulozi olaksavanja vracanja vanjskog duga.

Mijenjanje tecaja nadolje nece utjecati na vanjski dug jer je isti denominiran u vanjskoj €-valuti. Izrazeno u kunama, taj dug bi se samo povecao kada bi kuna devalvirala.

To je odlucujuca stavko zasto se to nece dogoditi.

Instrument tecaja/devalvacije stoga nije opcija kako vi to zamisljate.

Uvodjenjem eura, ili ostatkom u kuni, problem se JEDINO I ISKLJUCIVO moze rjesiti pametnom politikom i radom(=produktivnost!).

Upravo na to sam ciljao kada sam naveo grcku i italiju. Te drzave su se koristile inflacijom/devalvacijom, a sada kada su ostale bez tog instrumenta na povrsinu izlaze grijesi strukture ekonomije i politike!

Manevarski prostor hrvatske za izvoz ne mogu procjeniti jer se skoro sve uvozi, a dosta domacih stvari je u usporedbi sa uvozom naprosto preskupo.

Mislim da se uvodjenjem € vanjski dug ne bi sporije vracao, vec bi cak i olaksao vracanje istoga jer bi se odmah vidjelo koja politika funkcionira a koja ne.

Slovacka.

slovacka je od pocetka godine u eurozoni, ali problemi koji se dogadjaju u nacionalnim ekonomijama su manje monetarne naravi.

koliko sam ja shvatio su oni jako ovisni o investicijskim ciklusima u njemackoj, a koji su krajem 2008. naprosto stali. Oni doduse imaju pozamasno velike strane investicije u proizvodnji (autoindustrija), ali se eto u krizi ispliva kada se vidi koje su jakosti i slabosti.

Monetarnom stranom su tu ne bi dalo rjesiti puno toga, buduci je industrija velikom vecinom vezana za njemacku.

Irska
Njihov je problem sto su se takodjer zaduzili preko svake mjere, imali su eksploziju cijena nekretnina na kojima se baziralo daljnje zaduzivanje i kada su se €-kamate pocele dizati taj balon je poceo dusiti.

Takodjer, kroz strano zaduzivanje, bilance njihovih banaka su dosle u opasnu blizinu irskog GDP-a. Tada je taj proces morao poceti slabiti.

Za razliku od slovackog, irski vanjski dug je bio mnogo veci.

U oba slucaja bi tecajevi pukli kao kokice tako da im je clanstvo u eurozoni naveliko umanjilo stetu (u velikim postocima GDP-a).

Austrija je isto jedna takva drzava koja se zaduzivala na zapadu da bi mogla posudjivati na istoku. Da nije imala euro bila bi bankrotirala gore od islanda.

Tko je glasao

Nisam nigdje spomenuo

Nisam nigdje spomenuo devalvaciju i slažem se u tome da bi bilo lakše vratiti vanjski dug nakon što uvedemo euro.

Pokušao sam Vas navesti na hipotetsku situaciju:
1. Hrvatska ostaje na kuni i dolazi do političkih promjena, povećanja produktivnosti i pametne fiskalne politike
2. Ne zadužujemo se i polako vraćamo dug.
3. Vratimo dug.
4. Dogodi se ekspanzija BDP-a u RH 2018. po kvartalu oko 7%, a u isto vrijeme Irska ima cijelu godinu po kvartalu oko -3%.
5. Hrvatska može kreirati vlastitu restriktivnu monetarnu politiku. Irska je u zoni euro i vodi se prema njima pa što bude.

Dakle, znam da je povećanje produktivnosti i proizvodnje riješenje. Jedino što za razliku od Vas želim je buduća opcija monetarne politike, pa čak i pod cijenu teže otplate vanjskog duga koji je skuhala ova generacija. Toliko.

A još mi niste rekli je li logično da Irska i Slovačka imaju istu monetarnu politiku!

btw. Postavili ste odličnu kontru na dnevnik.

Tko je glasao

1., SF. glupost i lopovluk

1., SF. glupost i lopovluk je hrvatski equilibrium, a apatija je to sto taj sistem odrzava na sistemu.
2., Hrvatska je mala i siromasna. da bi se izbjegla zaduzivanja potrebne su puno vece stope rasta produktivnosti.
3., vracanje duga samo po sebi nije nikakav cilj. naprotiv, sa zaduzenjem mozemo konzumirati vise ego sto proizvodimo.

pitanje da li bi radije vracali dug ili ga smanjivali rastom produktivnosti? u oba dva slucaja rast produktivnosti je prepostavka bez koje se ne moze!

Da li je logicno da irska i slovacka imaju istu monetarnu politiku?

Monetarna politika je samo jedan od oblika/pretpostavki ekonomske politike, kljucno je realno gospodarstvo.

superhik, koji je vec naveo izvrstan osvrt na martinovo pitanje, Vam je objasnio koje su ostale pretpostavke.

Kljucne su mobilnost kapitala i mobilnost radne snage.

Slovacka je uvozila kapital kroz direktne greenfield investicije.

Irska je uvozila i kapital i radnu snagu.

U doba kontrakcije vracanje kapitala, odnosno isplata dividende predstavlja probleme(u slucaju slovacke).

Radna snaga je po tom pitanju puno mobilnija. pod pritiskom zivotnih troskova, ljudi se rado sa svojom ustedjevinom vraca kuci. taj se fenomen moze vidjeti u irskoj i uk.

po tom mehanizmu mi se cini logicnim da drzave u eurozoni imaji jedinstvenu monetarnu politiku.

@martin i superhik

to je vise pitanje nerazvijenih lokalnih trzista kredita.

junan, koji je dobio nobelovu za mir radi svojih projekta mikrofinanciranja, na svakom predavanju ponavlja sljedece dvije stavke:

kamate koje traze su zapravo lihvarske. npr posudi se 90$ i za deset dana se mora vratiti 100$!

visina defaulta je manja od 1%, dakle preko 99% kredita bude vraceno u cijelom iznosu sa kamatama.

kod normalnih banaka taj je omjer cca. 95%

Tko je glasao

Izbjegavate odgovor i

Izbjegavate odgovor i izbjegavate činjenicu da postoji realni i monetarni sektor koji su vjerovali ili ne, ravnopravni. Produktivnost je preduvjet sa strane realnog sektora koji opet nije maksimalno iskorišten bez monetarnog odgovora. Tu su još i vanjski efekti kao špekulacija, druge zemlje, ratovi, naftni šokovi itd. Da su ovu državu jednom vodili ljudi koji su znali, vidjeli bi rezultate monetarne politike koja ne može doći do izražaja kad glavnu riječ vode Šuker i prijašnji vanjski dug HDZ-a i SDP-a.

SF možda u Hrvatskoj danas, ali to nije pravilo. Možete nazvati to kako god hoćete, no uvijek će postojati primjeri zemalja kojima se vremenski ne podudaraju poslovni ciklusi. Uostalom, zar je tako teško zamisliti lijepšu Hrvatsku kada nas više ne bude?

Dnevnik sam počeo pisati misleći kako većina zna za važnost monetarne politike i njezinu ravnopravnost fiskalnoj. To nije bio slučaj u Hrvatskoj još od prvog guvernera, no to ne znači da to ne postoji. Pitajte Clintona i Greenspana o rastu SAD-a u 1990-im. Postoje i mnogi teoretičari monetarizma koji čak preferiraju tu politiku kao najučinkovitiju. Od kuda tolika vjera u fiskalnu politiku nakon toliko godina? Razočaran sam ovakvim ograničenim razmatranjima i apodiktičkim sudovima kojima se tvrdi da će Hrvati vazda biti nesposobni lopovi kojima niti ne treba monetarna politika.

Tko je glasao

Izbjegavate odgovor i

Izbjegavate odgovor i izbjegavate činjenicu da postoji realni i monetarni sektor koji su vjerovali ili ne, ravnopravni.

postoje situacije kada su pojedini sektori ravnopravniji. fiskalna politika je ogranicena realnom ekonomijom.(odnosno visinom ekonomije i ubranog poreza)

monetarna politika nema ogranicenja, tj. novaca se moze stampati koliko se hoce. to smo imali u jugoslaviji, a u novije vrijeme imamo to i u zimbabweu. tamo imaju i novcanicu od milijardu dolara koja vrijedi kunu i pol.

vrijednost novca dakle svekoliko ovisi o tome koliko se za njega moze kupiti i razmjenjivati(!) REALNA roba.

Produktivnost nema nikakve veze sa monetarnom politikom. Monet.poli. to moze podrziavati kao mjera, ali bez promjena u realnom sektoru je to cisti privid rasta produktivnosti.

Zanimljivo ce biti vidjeti kako ce situacija razvijati u sloveniji. oni su redovito imali dosta visoku inflaciju i, mislim, rast produktivnosti. inace su u euru zadnjih par godina.

Ponavljam opet da vanjski duko nije toliko vazan koliko ono sta se sa tim novcem napravi. u hrvatskoj je puno toga islo u nekretnine, koje stvara knjigovodstveni privid bogatstva, ali je pitanje koliko se toga odrazava u ekonomiji.

Možete nazvati to kako god hoćete, no uvijek će postojati primjeri zemalja kojima se vremenski ne podudaraju poslovni ciklusi.

da, ali to je realnost realnog sektora. ekonomije tipa hrvatske kaskaju za razvijenim ekonomijama nekih 6 mjeseci.

Pitajte Clintona i Greenspana o rastu SAD-a u 1990-im. Postoje i mnogi teoretičari monetarizma koji čak preferiraju tu politiku kao najučinkovitiju. Od kuda tolika vjera u fiskalnu politiku nakon toliko godina?

90 su bile bolezljive. njemacka, japan, rusija, azijska kriza itd. u americi je IT sektor proizveo boom kakvog dugo nije bilo. nako pucanja i tog mjehura, u strahu od deflacije je greenspan spustio kamate na takvu razinu da je nastao ovaj subprime kaos.

znaju se mogucnosti i granice monetarne politike. postoje situacije kao u japanu devedesetih kada je monetarna politika bila potpuno neucinkovita
http://en.wikipedia.org/wiki/Liquidity_trap

naravno da teoreticari monetarizma tu teoriju preferiraju, ali i oni su zabezeknuti situacijom u kojoj se svijet nalazi.

jedan od najpoznatijih danas John Taylor
koji je "izmislio" tzv taylor-rule a koji je kao vodilja za odredjivanje kamatne stope.

prema tom rule-u/zakonu bi kamate danas treale biti negativne!
john taylor se danas inace zalaze za fiskalne korake.

monetarna politika inace ima kratkorocni ucinak. danas je ona otisla dosta do svojih granica, iako se novaca moze stampati do mile volje. realna ekonomija sa pametnom fiskalnom politikom tu moze dosta napraviti.

Tko je glasao

zajednička valuta ima i

zajednička valuta ima i svojih prednosti. smanjuje transakcijske troškove, smanjuje rizike tečaja itd. njemačka je od svih zemalja najbolje iskoristila prednosti zajedničke valute. no monetarna politika i jest podešena prema njemačkoj kao najvećoj zemlji eurozone što onda sve manje članice kao što je primjećeno dovodi u nezgodan položaj. za male države je tečaj jedan od najbitnih elemenata ekonomske politike.

Tko je glasao

mi praktički već imamo

mi praktički već imamo euro.. svi krediti su u eurima, rezerve HNB-a su pretežito u eurima, a "stabilnost tečaja" je HNB-ova glavna preokupacija (s tim da kuna apsurdno jača sve ove godine).. vlastitu valutu imamo samo formalno, jednako kao i državu

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Zato zagovaram da se

Zato zagovaram da se udaljimo od toga, zadržimo valutu i promijenimo politiku. To je ipak nova tema koja se nastavlja na ovo.

Tko je glasao

Mislim da u današnjoj

Mislim da u današnjoj realnosti to nije moguće. Da stvar bude malo jasnija neekonomistima mogu objasniti svoje teze i promijenjenu stvarnost na malom primjeru.

Situacija prije dolaska eura je kao da u nekom kvartu imaš 20-tak malih dućana. Imaš dućan Španjolsku, dućan Italiju, dućan Njemačku, dućan Austriju itd. I u tom svijetu naš mali dućan Jugoslavija je kako tako mogao funkcionirati. Mogao je nekako konkurirati ostatku dućana. Ali nakon uvođenja eura otvorio mu se preko puta hipermarket EU i svi su se mali dućani pozatvarali. Naš mali dućan se podijelio nakon smrti oca i sada je naš dućančić još manji. S obzirom da je hipermarket preko puta čak i ukoliko imamo slobodu odlučivanja kako da konkuriramo hipermarketu, efektivno su nam vezane ruke. Možemo ili tvrdoglaviti do bankrota ili zatvoriti svoj mali nezavisni dućan i otvorti svoj kioskić u hipermarketu. Možda na hipermarket odredi da smijemo prodavati samo novine i cigarete, ali ne i kruh i alkohol i morati ćemo poslušati. Ali hipermarket barem privlači dovoljno kupaca da nam se i to možda više isplati vlastitog nezavisnog dućana.

hatepogodak

Tko je glasao

ŠAH MAT! RH je dovedena u

ŠAH MAT!

RH je dovedena u tu poziciju i to sustavno (planski). Nikakva urota ili teorija urote, već sustavno korak po korak u ekonomskom smislu smo dovedeni u ovu današnju situaciju gdje je EU i EURO jedini brzi izlaz iz ove neizbježive financijske noćne more... koji se može opisati kao največi horror ekonomskog svijeta....

Nije da nismo imali prilike ići dalje u pravi smjer.. imali smo.. još uvijek postoje prilike da samostalno uz racionalno ekonomsko vladanje možemo stvoriti jaku (stabilnu) valutu i tržište... postoji 101 način po kojem se RH može izvuči iz ove "mat" pozicije... prvi korak bi bio da prihvatimo poraz u ovoj partiji.. i započeti novu rundu... i ciljati rezultat "3 od 5" u našu korist. Ne moramo raditi sve kao da smo u Južnoj Americi... ne moramo raditi sve kao smo iz bivšeg SSSR, ne moramo imati opći kaos (i otimačinu) kao temelj ekenomije unutar RH.

Ne zagovaram revoluciju u onoj klasičnoj krvavoj mjeri... već revoluciju uma... koja dovodi nas do dugotrajnog procesa demokratizacije i slobode... te evoluciju slobodnog društva u kojem je svaki od nas slobodan i gospodari svoje sreče!

Koliko pamptim ideja EU i EURA je odavno osmišljena bila... silom se nametnula jednom.. i PROPALA... drugi su probali nešto slično... poput SSSR i.td.... sve su propale... zašto mislimo da će ova nova EU biti "idealna" ne znam... ali koliko vidim ekonomska sila je zamijenila blitzkrieg i panzer divizije... te Euro je zamijenio ideologije pod kojim su ljudi bili prisiljeni na neke "unije" ili "saveze"..... bez obzira kako se koja zvala.

Neke vele da je RH premalena... ja vidim slijedeće:
U Australiji u bilo kjem gradu nema šanse da si priuštiš kuću od cca 500m2 samo 45min vožnje od centra grada.
U Australiji je nemoguće imati 2 jutra dvorišta.
U Australiji je skoro pa nemoguće imati prilike da svake godine uživaš u prirodna bogtstva zime i ljeta.
U Australiji bez minimalno 8 sati vožnje nema šanse da posjetiš rodbinu u drugom gradu.
U Australiji je voda poput nafte (u nekim krajevima) i kada dođu kiše to su katastrofalne poplave (u nekim krajevima)....

Ovdje u RH, može se izgraditi ili kupiti kuća sa nekoliko jutara zemlje u krugu od 15 do 45 minuta vožnje bilo kojeg regionalnog Glavnog Grada (ili Županijskog Glavnog Grada).... u RH svi možemo uživati u sva prirodna bogatsva koje imamo.... u RH mogu obići Dubrovnik, Umag, Čakovec, Osijek i Vukovar u dva dana i to na sit stomak! U RH imamo i vode i nafte... i sve ostalo što jedna Australija ima!

Pa se pitam... zašto je ovo ovako?

Pa se vratim nazad na onu temu koju su neki ovih dana objavili:

"Pet trauma u hrvatskoj duši
Ako bismo svih pet trauma pokušali sažeti u jedno kolektivno psihološko iskustvo, mogli bismo reći ovako: 1928. smo zamrzili, 1941. smo se podijelili, 1971. smo zašutjeli, 1991. smo napadnuti, a nakon toga smo opljačkani"
link: http://www.monitor.hr/clanci/pet-trauma-u-hrvatskoj-dusi/25268/

i gledam kako smo godinama kao ovisnici "tuđeg vladanja"... kada god imamo priliku ili mogućnost biti samostalni i neovisni mi kao pilići idemo za kvočkom ... i to direktno u lisičevu rupu... jer je netko posipao zrna kukuruza do nje!

Ovo što zagovaram je teži put... ali kada pogledamo koja bogatstva ovoga svijeta predajemo drugima kao što se glava Sv. Ivana Krstitelja predala na tacni... onda se moramo pitati "Zašto?"

Jakob Matovinović - Jakša
"volim svoje i poštujem tuđe"
http://www.youtube.com/watch?v=OkO8qa3V5gg

Obrisan

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Čuli ste da je rečeno: Voli svoga bližnjega i mrzi svoga neprijatelja… od Zoran Oštrić komentara 11
  2. Saborsko istražno povjerenstvo, kako ga osnovati i onemogućiti mu rad od Feniks komentara 1
  3. preživljavanje u civilizacijskom sistemu od aluzija komentara 0
  4. reKapitulacija državnih političkih činjenica od aluzija komentara 0
  5. BUDUĆE DRUŠTVO I GLOBALNA DRŽAVA od petarbosni4 komentara 1
  6. državni politički rashod od aluzija komentara 0
  7. pobačaj i lopovi tuđe pameti od aluzija komentara 0
  8. čovjek kako živi svoj opstanak od aluzija komentara 0
  9. znanje pojedinca od aluzija komentara 0
  10. Dan neovisnosti od smogismogi komentara 1
  11. Pred izbore u Austriji: “mali Kenedy” postaje kancelar? od Zoran Oštrić komentara 0
  12. NEW SOCIETY AND GLOBAL STATE od petarbosni4 komentara 0
  13. ministri sumnjive vrijednosti od aluzija komentara 0
  14. Istru i Rijeku je oslobodila i matici zemlji priključila KC od Feniks komentara 84
  15. Pred referendum o otcjepljenju Katalonije od Zoran Oštrić komentara 28
  16. Fašistička obilježja od Skviki komentara 0
  17. živjeti od otpada i smeća od aluzija komentara 0
  18. Pred parlamentarne izbore u Njemačkoj (1): ankete i socijalna psihologija od Zoran Oštrić komentara 0
  19. Javno trganje originalnog znaka,mrtvom HOS-ovom ratniku,nije odavanje počasti nego izdajnička zlouporaba i zločiniziranje Hrvata od ppetra komentara 0
  20. demoKracija ministara od aluzija komentara 0
  21. I bez SAD, svijet nastavlja akcije zaštite klime od Zoran Oštrić komentara 0
  22. Predsjednik vlade RH, A. Plenković, odrađuje protiv SAD-a i predsjednika D.Trumpa, protiv KGK i protiv RH od ppetra komentara 2
  23. historijska top lista uspješnih opsjena/ra od indian komentara 98
  24. čovjek proizvodi uzrok i posljedice od aluzija komentara 0
  25. čovjek ima alat... alat ima čovjeka od aluzija komentara 0

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 0
  • Gostiju: 37

Novi korisnici

  • mikepear
  • psyPEbl
  • mmarijan
  • Crvena
  • gived