Tagovi

Uvod u tematsku sjednicu saborskog Odbora pod nazivom ”Sloboda medija i borba s korupcijom”

Ovo je govor novinara Hrvoja Appelta koji je održan jučer kao uvod u tematsku sjednicu saborskog odbora pod nazivom "Sloboda medija i borba s korupcijom". Riječ je o iznimno zanimljivom štivu koje uz izuzetak business.hr-a nije doprijelo do medija i do javnosti. Objavljujem ga zato jer ga inače nemate gdje drugdje pročitati.

Cijenjeni članovi Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije, cijenjeni kolege novinari i ostali sudionici, na samom početku želio bi vam pročitati što o slobodi medija kažu Ustav i Zakon o medijima.

Članak 38. Ustava Republike Hrvatske kaže da se u našoj državi „Jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja. Cenzura se zabranjuje a novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.“ Ustavom se, isto tako, jamči pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo.

Prema članku 4. Zakona o medijima, pak, “nitko nema pravo prisilom ili zloporabom položaja utjecati na programski sadržaj medija, ni na bilo koji drugi način nezakonito ograničavati slobodu medija.

U Hrvatskoj je, međutim, prošle godine ubijen glavni urednik i vlasnik tjednika Nacional Ivo Pukanić, bejzbol palicom brutalno pretučen novinar crne kronike Jutarnjeg lista Dušan Miljuš, a čak je petero novinara dobilo policijsku zaštitu.

Nedavno sam dobio otkaz nakon 11 godina rada, a zatim i poziv da napišem uvod u tematsku sjednicu saborskog Odbora pod nazivim ”Sloboda medija i borba s korupcijom”. Stoga krenimo od temeljnih pretpostavki.

Na indexu novinarskih sloboda kojeg godišnje predstavlju Reporteri bez granica Hrvatska je u 2008. godini pala na 45. mjesto, te se po novinarskim slobodama nalazi iza BiH, većine europskih zemalja, pa čak i Južne Afrike. Za usporedbu, u 2007. godini bili smo na 41. mjestu, a u 2002. godini na 33 mjestu. Najgore mjesto po pitanju slobode medija, 69., zauzeli smo u 2003. godini kad je postavljena eksplozivna naprava pod automobil Ninoslava Pavića, vlasnika najviše medija u Hrvatskoj.

Za silaznu putanju na tablici slobode medija, na žalost, nema pravog stručnog objašnjenja jer sustavni monitoring nad medijima ne postoji, no zanimljivo je da se trend poklapa s nekim događajima u novinarstvu i s općim raspoloženjem novinara u svim većim medijskim kućama u Hrvatskoj.

1. U hrvatskom novinarstvu se godinama kao najveći problem isticao rad javnih i državnih medija (HTV, Hina, Vjesnik), radi očitih programskih ustupaka aktualnoj vlasti, no u zadnjih nekoliko godina sve je češći dojam da ključni privatni izdavači funkcioniraju u sprezi s politikom, kapitalom, pa čak i korupcijom i kriminalom. U takvoj situaciji, novinari su potpuno bespomoćni u ostvarivanju prava na slobodno novinarstvo.

2 .U Hrvatskoj je vlasništvo nad privatnim medijima u rukama svega četiri ozbiljna izdavača, od kojih jedan, EPH, posjeduje nekontrolirano velik i netransparentan udio na tržištu. Općenito, vlasništvo nad medijima netransparentno je, a njihovo funkcioniranje neusklađeno sa Zakonom o medijima, tako da jedan jedini list u zemlji ima Statut kojim se regulira sudjelovanje novinara u izboru glavnog urednika (Glas Istre). Do danas nitko nije vidio ugovor o kupnji Slobodne Dalmacije koju je njezin vlasnik EPH s Fondom potpisao prije gotovo pet godina, postavši gotovo monopolist na nacionalnom tržištu tiskanih medija.

3. Tiraža svih tiskanih medija drastično pada još prije recesije; osim tabloida ne postoji medij koji se odupire trendu. Prema internom istraživanju nikad objavljenom u javnosti, za visoku tiražu tog tabloida nije zaslužna samo niska cijena nego i činjenica da ga čitatelji prepoznaju kao jedinu novinu sa stavom.

4. Neki od najuglednijih hrvatskih novinara ostali su doslovno na cesti i bore se za golo preživljavanje: većina bivših novinara Ferala, Nataša Škaričić iz Slobodne Dalmacija te, na koncu, ja osobno. Mnogi ugledni i utjecajni novinari na javnoj televiziji i privatnim medijima trpe cenzuru i sankcionirani su radi suprotstavljanja cenzuri ili javnog govora o korupciji – Denis Latin, Sanja Mikleušević, Petar Štefančić, Viktor Ivančić, Aleksandar Stanković, itd. Mnoge ostale ne mogu navesti pod punim imenom i prezimenom jer na neki način tiho opstaju u svojim radnim sredinama, navikli na autocenzuru.

5. U veljači ove godine novinarke Sanja Modrić i Nataša Škaričić i aktivistkinja za ljudska prava Sanja Sarnavka pokrenule su inicijativu protiv cenzure u medijima koju je zajednički potpisalo 42-oje uglednih novinara, 50-.ak nevladinih udruga za zaštitu ljudskih prava i nekoliko najznačajnijih hrvatskih znanstvenika. Ista je inicijativa mjesec dana kasnije uputila otvoreno pismo premijeru Ivi Sanaderu, suoptuživši premijera i Vladu za najtežu krizu u novinarstvu nakon 90-ih. Nitko nije reagirao, pa čak ni javna televizija koja je o ovome bila dužna izvijestiti građane. Do danas je troje potpisnika inicijative dobilo otkaze u svojim matičnim kućama, jednome potpisniku inicijative je zabranjeno pisanje u mediju u kojem je zaposlen i prima plaću i još jedan je nakon pritisaka napustio redakciju. Vijest o toj inicijativi i njezinim posljedicama prenijeli su mnogobrojni portali u zemlji i inozemstvu, no nijedan jači i utjecajniji medij nije objavio niti retka. Jedino je Radio 101 redovito izvještavao o čemu se radi i pratio posljedice. Iz ovoga proizlazi da pitanje slobode novinarstva više ne zanima ni novinare ni izdavače, s time da su je izdavači očito spremni i gušiti silom.

Upravo o ovom posljednjem u ožujku se očitovao i Sindikat novinara Hrvatske, koji je na Svjetski dan slobode medija upozorio da su novinari često podcijenjeni, loše plačeni, izloženi pritiscima i samovolji vlasnika medija. Sindikat je 3. svibnja organizirao i akciju "Pet minuta gromoglasne tišine", kojom je želio upozoriti na potrebu ostvarivanja autorske slobode novinara i zaštite od profesionalno neutemeljenih intervencija kako bi javnost mogla biti sigurna da dobiva točnu informaciju bez cenzure, a vlasnici postali svjesni da vlasništvo nad medijima ne podrazumijeva i vlasništvo nad novinarima i nad istinom.

6. S početkom recesijske godine u javnost su počele izlaziti poruke o nužnosti masovnih otkaza u medijima, iako se kriza prema podacima HND-a nije osjetila u novinskom izdavaštvu u prvom kvartalu ove godine. Novinari su time ustrašeni za goli opstanak na medijskom tržištu jer, kako sam rekao na početku, takvo tržište nije organizirano po principu zdrave konkurencije. Ako novinar izgubi posao kod jednog izdavača, naime, izuzetno će teško naći posao na ovako skučenom tržištu.

A kako sloboda medija u borbi protiv korupcije izgleda u praksi?

Prvo bih se predstavio: zovem se Hrvoje Appelt i do ožujka 2009. godine radio sam kao profesonalni novinar u glavnim izdanjima koncerna EPH, Jutarnjem listu i Globusu. Šira javnost upoznata je s mojim radom kroz velike korupcijske afere koje su, među ostalim, govorile o radu zagrebačkog Gradskog poglavarstva na čelu s Milanom Bandićem, oproštenim dugovima Vlade tvrtki Kamen Ingrad, o načinu na koji su HDZ-ovi donatori stekli dionice tvtke Liburnija Rivijera Hoteli, švercu nafte, korupciji na zagrebačkom Sveučilištu, takozvanoj “aferi satovi” i konačno, aferi Imostroj i aferi utaje poreza s tadašnjim ministrom vanjskih poslova Miomirom Žužulom.

Za tu sam priču 2005. godine nagrađen priznanjem Marija Jurić Zagorka koju dodjeljuje HND za istraživačko novinarstvo. Mislim da imam pravo reći da sam se u razdoblju od 2002. do 2009. profilirao kao jedan od ključnih novinara EPH koji se bavio problemom korupcije u RH. No, činjenica da sam u ožujku dobio otkaz s neuvjerljivim pravnim argumentom, ima svoju kronologiju koja govori da su mediji prije zainteresirani štititi korupciju nego je razotkrivati.

Zašto to danas mogu reći?

Jutarnji list je 2002. godine bio izuzetno ponosan na način na koji smo pratili skandal oko uhićenja gradonačelnika Bandića koji je u pijanom stanju skrivio prometnu nesreću, a potom pokušavao korumpirati policajca. Istina je da mi je, nakon što sam otkrio policijski zapisnik iz kojeg se cijeli događaj napokon mogo rekonstruirati, Goran Litvan, tadašnji urednik gradske rubrike poručio da mi se otkazuje suradnja. Intervencijom tadašnjeg glavnog urednika Tomislava Wrussa prebačen sam na radno mjesto u Unutrašnjo političkoj redakciji Jutarnjeg lista. Iz te pozicije počeo sam se baviti korupcijom na nacionalnoj razini, istraživanjima o porijeklu imovine političara i dužnosnika, sukobima interesa na različitim razinama, problemima javne nabave, itd. a kasnije sam objavio još niz članaka o sumnjivim stjecanjima nekretnina gradonačelnika Bandića – penthousa u Bužanovoj ulici i stana u Preradovićevoj na koji je stekao pravo otkupa nakon fiktivnog razvoda braka.

2004. godine istražio sam kompletno poslovanje tadašnjeg ministra vanjskih poslova Miomira Žužula, te došao do podataka o utaji poreza na najmu stana zbog kojeg glavni državni odvjetnik Mladen Bajić do danas nije pokrenuo kazneni progon i podataka o sukobu interesa u aferi Imostroj. Ta je afera na koncu presudila političkoj karijeri Miomira Žužula, a objavljena je u Jutarnjem tek na žestok pritisak svih novinara redakcije, nakon što je zamjenik glavnog urednika Davor Butković zabranio objavu teksta. Obrazloženje koje je dao glavnom uredniku Tomislavu Wrussu svodilo se na to da novinari “ne razumiju kakva bi šteta bila izgubiti tako poduzetnog ministra za hrvatsku vanjsku politiku.”

U ljeto 2005. godine, nakon što je Vlada izravnom pogodbom prepustila 85 posto dionica turističkog carstva Liburnija Riviera Hotela fondovima kojima su na čelu sjedili Darko Ostoja i Georg Eltz Vukovarski na ime dugova iz takozvane kuponske privatizacije, objavio sam vijest kako su njih dvojica, odnosno tvrtke kojima su upravljali veliki donatori HDZ-ove izborne kampanje ujesen dvije tisuće i treće. Po nekim procjenama, njih su dvojica prošli otprilike dvije milijarde kuna bolje nego da su hotele kupovali na javnom natječaju ali prave posljedice za državni proračun tek će se vidjeti pravomoćnnim okončanjem sudskog postupka koji su Ostoja i Eltz pokrenuli kada im je, kako bi se riješili sumnje u politički korupciju, HDZ-ova vlada ekspresno oduzela dionice.

Na samu Novu godinu 2006., pak, objavio sam transkript sa zatvorene sjednice Vlade RH iz kojeg se vidi kako se premijer Ivo Sanader, unatoč upozorenju ministrice Marine Matulović-Dropulić i ministra Branka Vukelića da je Vlado Zec godinama ilegalno vadio mineralnu sirovinu iz Parka prirode i državu oštetio za 60 milijuna kuna, zalogao da se tvrtki Kamen Ingrad smanji dug za 25 milijuna kuna i omoguči otplata u četiri rate. Zbog objave transkripta iz kojeg se vidi da je premijer Sanader tražio da ministri nezakonito pogoduju tvrtki Kamen ingrad neki zaposlenici Vlade bili su izvrgnuti ispitivanju djelatnika Protuobavještajne agencije (POA). Istragom POA-e premijer Sanader je htio saznati tko mi je dostavio dokumente ali, koliko mi je poznato, to nikad nije rasvjetljeno. Država još uvijek nije naplatila dugove Kamen Ingrada, a istraga o premijerovoj ulozi, koja bi bila logičan i zakoniti slijed ove priče, nikad nije pokrenuta.

Ukoliko niste znali, aferom Verona vezanom za netransparentnu ulogu Vlade u preuzimanju Plive, EPH je upravljao mjesecima ranije. Unaprijed su delegirani novinari iz “Slobodne Dalmacije” i “Jutarnjeg lista” koji su cijeli tok preuzimanja Plive od strane američkog Barra pratili u strogo kontroliranim uvjetima. Novinarka Nataša Škaričić je na skupštini HND-a u Opatiji koncem protekle godine javno kazala da su mnoge kolege nakon “dobro” obavljenog posla na račun Plive boravili u Indiji tjedan dana u vrlo luksuznim uvjetima.

Sanaderova afera satovi također nikada nije okončana, zahvaljujući naputku Tomislava Wrussa da ne moramo dalje insistirati na predočenju računa kojima bi premijer pokazao da satove nije dobio na poklon. Istraga Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa o načinu stjecanja imovine premijera Sanadera vrijedne milijune eura također je zaustavljena, a transkripti sa sjednica na kojima je jednu od glavnih riječi vodila danas osoba osumnjičena za koruptivno ponašanje u akciji Indeks, profesorica Deša Mlikotin Tomić, proglašeni su tajnim.

2007. godine istraživao sam poslovanje ruskog poduzetnika Dimitrija Železnjaka prije nego je došao u Hrvatsku. Iz moskovskog anti-korupcijskog ureda dobio sam dokumentaciju iz koje je vidljivo da je Železnjak osumnjičen za nezakonito bogaćenje. Nekoliko urednika optužilo me je da sam “izmislio priču” te da originalni dokumenti moskovske policije nisu autentični. Na nekoliko mjeseci našao sam se u potpunoj informativnoj blokadi od strane urednika, a u istom je razdoblju Železnjak viđen u zgradi EPH.

Nadalje, na inicijativu Predsjednika Odbora direktora EPH Stipe Oreškovića 2008. godine EPH je prvi u Hrvatskoj trebao oformiti Centar za istraživačko novinarstvo s urednicima Ivanom Zvonimirom-Čičkom, Gordanom Malićem i Natašom Škaričić. Na suradnju su me odmah pozvali Ivan Zvonimir Čičak i Nataša Škaričić, no nakon što je kolegica gospodinu Oreškoviću kao prvi projekt prijavila istraživanje korupcije u zdravstvenom sustavu, Centar više nije održao nijedan sastanak, niti se ikada oformio.

U ljeto 2008. godine sam glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću i ravnatelju USKOK-a Dinku Cvitanu dostavio dokaze o kupnji ispita na zagrebačkom Sveučilištu nakon čega je usljedila operativna akcija Indeks. To je do sad najveća antikorupcijska akcija USKOK-a – tri mjeseca nakon početka provođenja mjera tajnog prisluškivanja i pračenja uhičeno je 108 studenata, profesora i posrednika. Tijekom iščekivanja rezultata te akcije novi glavni urednik Jutarnjeg lista Mladen Pleše me pozvao u svoj ured i pitao jesam li razmišljao o prelasku u novu redakciju. Nakon toga, kada sam počeo raditi za tjednik Globus, zatražio me da napišem kako s tom akcijom nisam imao nikakve veze. Dapače, u telefonskom razgovoru zahtjevao je da napišem kako je USKOK odlično napravio posao koji su, eto, novinari bezuspješno pokušavali godinama. Odgovorio sam mu da mi ne pada na pamet da pišem laži te mu poslao tekst koji nikad nije objavio.

Nedugo zatim započeo sam istraživanje o švercu naftnih derivata u Hrvatskoj. Tri mjeseca nakon prikupljanja i analiziranja podataka napisao sam seriju članaka o toj problematici. Podaci u bili poražavajući; u pet godina u Hrvatskoj je, prema podacima Ministarstva gospodarstva, prodano 2.5 milijarde litara lož ulja i milijuni litara bezolovnog benzina i dizela više nego što je Ministarstvo financija uspjelo naplatiti PDV-a i trošarina na te proizvode. Podaci do kojih sam došao pokazivali su da ravnatelj Carine, gospodin Mladen Barišić, u tom periodu nije dao ni jedan nalog za kontrolu cisterni kojih se dnevno po hrvatskim cestama proveze čak 2500. Unatoč pravomoćnim presudama isti taj ravnatelj do danas nije vratio na posao ni Roberta Matijevića, bivšeg carinika koji je dobio otkaz nakon otkriča šverca nafte i kave. Švercer nafte Alen Barki, pak, nepravomoćno je osuđen na dvije godine uvjetnog zatvora, a državni službenici koji su zataškavali kriminal postali su visoki rangirani dužnosnici ministarstava. Vaše Vijeće nedavno je donjelo i zaključak prema kojem je “država sporo provodila zakon”, a koliko mi je poznato, ministar gospodarstva Damir Polančec do danas nije odgovorio gdje je nestalo 2.5 milijarde litara lož ulja te milijuni litara bezolovnog benzina i dizela. Ministra financija Ivana Šukera, kojem ovih dana u proračunu fale milijarde kuna, nitko ništa nije ni pitao, a glasnogovornice ministarstva Sanja Bach i carine Sanja Crnković unatoč plasiranju falsificiranih podataka kojima su u javnosti htjele zataškati razmjere organiziranog kriminala i dalje nekažnjeno provode ono što im ministri kažu. Ono što je za ministra Šukera i Polančeca danas, unatoč neprekidnoj šutnji o toj temi, neoboriva činjenica, jest da je prije nekoliko mjeseci policija otkrila privatnu rafineriju nadomak Zagreba u Rugvici u kojoj se lož ulje pretvaralo u loš dizel. Informaciju na kojim se benzinskim postajama prodavao dizel iz Rugvice, međutim, država neshvatljivo skriva, a nepotrebno je isticati da se vlasnik rafinerije danas nalazi u bijegu, isto kao i švercer kave koji je nedavno pobjegao prije izricanja presude.

Nakon objavljivanja serije članaka o organiziranom kriminalu u naftnom biznisu dobio sam četiri prijetnje. U jednoj je anonimni pošiljatelj napisao “da sam sljedeći na listi za odstrel, zajedno s užom i širom obitelji”, no ta se prijetnja odnosila na pisanje o imovini vrijednoj 18 milijuna koju je Slobodan Ljubičić, dugogodišnja desna ruka gradonačelnika Bandića, uspio kupiti u nekoliko godina bez ijedne kune kredita iako je, prema podacima Porezne uprave, u tom periodu zaradio svega milijun kuna. Policija do danas nije otkrila tko je slao prijetnje ali mi je nedavno ograničila kretanje. Na molbu da mi dostave pismeni odgovor zbog čega ne mogu putovati s njihovim prijevozom ukoliko odlazim van grada Zagreba, iako to pravo imaju druge štičene osobe, unatoč obećanjima, još nisam dobio odgovor.

Kraj ove kronologije dijelom je poznat javnosti, a Vašem sam ga Vijeću najavio na prvoj tematskoj sjednici protekle godine: u veljači ove godine napisao sam za Globus priču o pranju novca u HŽ-u koja je, radi cenzure novog glavnog urednika u Globusu, na moje insistiranje, objavljena u Jutarnjem listu. Tjedan dana nakon toga predložio sam gospodinu Nenadu Polimcu da istražimo pod kojim je uvjetima premijerova kćer, zajedno sa svojim dečkom, dobila stipendiju za školovanje u New Yorku. Tri tjedna nakon toga, u poštanskom sandučiću našao sam obavijest o otkazu suradnje, s obrazloženjem da ta tri tjedna nisam bio dostupan. Napominjem da mi je otkaz stigao u trenutku dok sam radi prijetnji bio pod policijskom zaštitom, što je nevjerojatno čak i s aspekta odnosa poslodavca prema mojoj fizičkoj sigurnosti. Prema ugovoru koji sam, pak, imao s EPH, redakcija mi je trebala osigurati svu potrebnu zaštitu. Zbog neispunjavanja svojih obaveza sam sada prisiljen tužiti EPH.

Mjesec dana prije otkaza potpisao sam Inicijativu za sprječavanje cenzure u medijima.

Ova je Inicijativa najavila pokretanje stručnih skupina za analizu sadržaja objavljenih u najznačajnijim hrvatskim medijima. Kao što su inicijatori već kazali, prije takve analize nemoguće je dati stručan pregled političke i poslovne cenzure u hrvatskim medijima. Međutim, želim Vaše cijenjeno Vijeće upozoriti na okolnosti koje su poznate i verificirane u širokoj javnosti, a da na njih ni izdavači, ni Vlada, pa ni postojeća tijela za zaštitu novinarske struke u Hrvatskoj nisu reagirala.

1. Svakodnevna je praksa da ministri u Vladi i visoki pravosudni dužnosnici komuniciraju s predstavnicima izdavača, odnosno članovima Uprave. Njihove želje poslije se proslijeđuju urednicima, a urednici ih prosljeđuju novinarima. Ratko Maček bivši glasnogovornik Vlade a sada lobist i konzultant, primjerice, redoviti je posjetitelj u zgradi EPH. I sami urednici, a ovdje govorim o Mladenu Plešeu, pod pseudonimom objavljuje tekstove koji služe za rehabilitaciju pojedinih političara. Ako niste znali, urednik Pleše pod pseudonimom Ištvan Križ na duplerici je prošle godine objavio priču u kojoj bivšeg ministra Žužula predstavlja kao jednog od sudionika “velike svjetske smotre umjetnosti u St. Moritzu”. Zaboravio je, međutim, napisati da je na toj smotri sa ministrom Žužulom boravio i on sam, u pratnji svoje supruge. Večeru na kojoj su zajedno boravili tijekom smotre nije ni spomenuo, što su na njoj dogovarali poznato je samo njima a tko je platio boravak obitelji Žužul I Pleše u luksuznom hotelu, možete samo pogađati.

2. Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Dragan Primorac, Uprava EPH, te uredništva “Slobodne Dalmacije” i “Jutarnjeg lista” i “Globusa” redovito surađuju oko načina izvještavanja o svakom potezu Ministarstva. Ova je situacija navela troje novinara iz SD i JL da intervencije ministra Primorca i njegovog Ureda za odnose s javnošću prijave Hrvatskom novinarskom društvu. Rezultat zajedničke akcije je porazan: za vrijeme studentskih prosvjeda, neprekidno su se tražili načini difamacije cijelog pokreta, a na vrhuncu krize, ministar Primorac je osobno ušetao u reakciju JL-a što je izvazvalo konsternaciju među novinarima. Zatraženo je očitovanje Uprave EPH i Uredničkog kolegija, no nikakav odgovor do danas nije stigao. HND na ovaj podatak nije reagirao.

3. U studenome protekle godine ministar zdravstva i socijalne skrbi Darko Milinović predstavio je javnosti reformu zdravstva; u cijelom EPH sustavu nije objavljen gotovo nijedan kritički tekst o reformi. Pomoćnica Glavnog urednika Slobodne Dalmacije i vodeća hrvatska zdravstvena novinarka Nataša Škaričić izvijestila je javnost na Skupštini HND-a kako je premijer Sanader zvao sve glavne urednike na prezentaciju zdravstvene reforme u MZSS, prije nego je ona predočena novinarima, javnosti i političkim partnerima. Ovo nikada nije demantirano iz ureda Vlade, a HND nikada nije javno osudio nezapamćeni komplot Vlade i izdavača oko promjena u jadnom važnom javnom sektoru.

4. Bivši novinar EPH Nedžad Haznadar profesionalno sastavlja govore zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, a prije svog odlaska novinar Haznadar tražio je od kolega informacije o mogućim novinskim napisima o Bandiću.

Sa svim ovim podacima obraćam se vašem cijenjenom tijelu želeći da ocijenite navedene događaje, a osobito činjenicu da nijedno strukovno tijelo nije reagiralo na ovako eklatantne primjere sprege politike i izdavačkih kuća. Također molim da ocijenite odgovornost HND-a za izostanak adekvatne reakcije u povodu otkaza koje smo kolegica Škaričić i ja dobili u “Slobodnoj Dalmaciji” i “Globusu”.

Posebno još jednom ističem da su se ovakve stvari do sada iznosile isključivo kada su u pitanju javni mediji, jer je njihova sprega s politkom dio naše tradicije. Moje je mišljenje da se situacija značajno pogoršava kad u tu igru uđu i privatni mediji, ne samo zato što u takvoj situaciji novinari više nemaju izbora, nego i zbog skrivenih razloga zašto se privatni profit miješa s politikom.

Nažalost, za ono što se događa u hrvatskim medijima drugih ozbiljnih razloga osim korupcije, nema.

Podsjećam Vas da se prema definiciji u najširem smislu, korupcijom smatra svaki oblik zlouporabe ovlasti radi osobne ili skupne koristi, bilo da se radi o javnom ili privatnom sektoru. Jeste li korupciju prepoznali u ovom izlaganju, odgovorite sami.

I za kraj, ukoliko se pitate zašto o svemu ovome nisam izvjestio prije, moram Vas objasniti kako svojim ugovorima EPH zabranjuje novinarima da o najvećoj izdavačkoj kući u Hrvatskoj govore negativno pod prijetnjom otkaza.

Komentari

tko o čemu, kurva o

tko o čemu, kurva o poštenju (vrijedi i za Chomskog, cara dvostrukih standarda)

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

evo jedne dobre besplatne

evo jedne dobre besplatne e-knjige na temu funkcioniranja medija u demokratskim drustvima,
tocnije o kontroliranju i nadziranju istih..

http://www.elektronickeknjige.com/chomsky_noam/mediji_propaganda_i_siste...

Tko je glasao

Kada sam nedavno gostujući

Kada sam nedavno gostujući u jednoj tv emisiji postavio referendumsko pitanje"seže li kriminal do vrhova vlasti" 81.41 % gledatelja je odgovorilo sa da, što dovoljno govori o efikasnosti i obrazu pravosuđa.

Malo se tko usuđuje otvoreno progovorite o korupciji u pravosuđu, činjenicama i uzrocima kako ona nastaje, zbog čega, ili zašto ju je teško dokazati, i još teže iskorijeniti, te o načinu na koji bi se to brzo i efikasno moglo učiniti, a u čemu je uloga javnih medija, pogotovo onih elektronskih, s najširim krugom gledatelja, a koji bi se mediji trebali intenzivnije baviti pitanjima slobodnog novinarstva, prava na istinitu informaciju i mogućnost javnog učestvovanja u diskusijama i otkrivanju gušenja sloboda medija i borbi s korupcijom.

Boriti se protiv korupcije u pravosuđu, protiv mita, kriminala i svih oblika korupcije u državi nije naravno dužnost i obveza javnih medija, ali u njihovom otkrivanju nema efikasnije i bolje metode od suradnje i doprinosa javnosti, mnogobrojnih pojedinaca koji su spremni ukazati na žarište takvih pošasti.

Taj kritički glas javnosti je na HTV-u gotovo nemoguće čuti, ili ga iznose oni koji su i sami dio tog zla, ili se čuje samo stihijski, prigodno na kapaljke, jer je HRT, unatoč činjenici da se financira novcem njenih gledatelja, novcem koji je izmakao kontroli ne samo gledatelja, već i Sabora, politička i stranačka televizija, a njena glavna urednica Hloverka Novak Srzić, poslušnica i sluškinja HDZ-a, koja je tamo postavljena s nalogom da nam se s malih ekrana prisavske maloumnice cere kojekakvi Stankovići, Čuljićke, Togonali i njima slični politički slugani mafije, koja je dobila državu i naravno vlast, koju se pod cijenu gušenja slobode medija i držanja lojtre korupcijskom aparatu s Markovog trga, svim snagama brane aparatčiki i spadala prisavske garde potpuzničkog novinarstva.

Siguran sam da je i ova tematska sjednica saborskog odbora pod nazivom "Sloboda medija i borba s korupcijom", kao i cijeli rad mnogobrojnih saborskih odbora najobičnije glumatanje demokracije, jer saborski odbori nisu osnovani da bi se stvarno bavili rješavanjem problema već su dio procedure i igrokazi za javnost. Rezultati i zaključci sjednice se već unaprijed znaju, a kako i nebi kada su ručice "časnih sabornika" do lakata umočene u gušenje soboda medija i zaštitu mita kriminala i korupcije.

Možda bi upravo naslov "Gušenje soboda medija i zaštita mita kriminala i korupcije" bio prikljadniji naziv tematske sjednice saborskog odbora .

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

Prvo, tvrditi da je HRT

Prvo, tvrditi da je HRT stranačka tj hadezejska televizija potpuni je promašaj. HRT nikad nije bio prava javna televizija, uravnotežena i objektivna u političkom smislu ali nikad nije bila ni neuravnoteženija politički militantnija od one HRT iz Račanova vremena. Tada je s HRT-a izjureno oko 200 novinara! – a nakon dolaska HDZ-a na vlast posao nije izgubio nitko (barem ne iz političkih razloga). Uspoređivanje Togonala sa Stankovićem čini mi se gotovo neukusno; prvi je na ekranu samo nekoliko mjeseci a Stanković nas maltertira već deset godina i to kao portparol iste one struje koja je čistila medije po dolasku SPD-a na vlast. A ova sadašnaj HRT jest ta ista HRT iz tih godina uz neke kozmetičke promjene. Kad bi nekome palo na pamet maknuti Stankovića iz programa, je li uopće moguće zamisliti što bi se dogodilo? Vjerojatno bi i Barroso tražio prijem kod Sanadera zbog gušenja medijskih sloboda. Oni drugi (slučaj 'Dujmović') stižu jedino do blogova poput ovog.

Novinari velikih medija su svi od reda pripuzu i doguzi i podrepaši i ovo što im se događa posve je razumljivo; kako bi i moglo biti drugačije. A svi oni koji to nisu više nisu novinari ili rade kao glasnogovornici po poljoprivrednim zadrugama. Drugim riječima, novinarska egzistencija danas je funkcija virenja iz nečije stražnjice. Teško je za to optuživati novinare pojedince ali cijeli stalež skupa s HND-om zaslužuje bičevanje, potom čupanje noktiju a zatim ih sve treba na preodgoj na selo i to da čiste svinjce.
Stražnjica iz koje se viri jest primarno Sanaderova a potom raznih ministara i tako dalje i niže sve do seoskih oglasnih ploča. Na žalost, u Hrvatskoj danas nemamo neku moralnu jezgru koja bi ovu situaciju izdigla na razinu javnog problema jer su svi opasni pojedinci eliminirani a svi koji su ostali preveliki su konformisti (npr HAZU ili Matica) da bi se htjeli pozabaviti s time. Sanader je po svojem psihološkom profilu identičan Berlusconiju – egocentrici danas uspijevaju u politici. Sve što ti tipovi rade ima isključivo i samo jednu funkciju a to je zadovoljavanje vlastitih mračnih poriva i nagona. Narod tj mi svi ostali samo smo dio jednadžbe koja je tako postavljena da bez obzira što se događa s argumentima, rezultat funkcije uvujek je u jednom vrlo malom i ograničenom rasponu. Da bi se to postiglo treba sila, laž, krađa, varanje, treba dvoličnosti, lopovluka i laganja u nepreglednim količinama ali dok je rezultata u 'okvirima' nitko za sve to ne mari. Treba biti svjestan da je situacija u medijima i profil medijskih radnika mnogo više simptom stanja (društvenih i političkih odnosa) nego li što je uzrokom nekakvih kataklizmičkih posljedica. Za tu bolest nema aspirina; tu može pomoći samo kirurgija.

Tko je glasao

@Agaton, tvom sam komentaru

@Agaton, tvom sam komentaru dao plus jer u naravi potvrđuje bit moga komentara, a osim toga ima i onu rijetkost koju susrećemo na ovim stranicama; ima kvalitetu različitosti na kojoj se može voditi ozbiljna i kvalitetna rasprava. Recimo o tome da je i zašto je HRT stranačka televizija, a samom tim naravno logično zaključili da se HRT nije nikada transformirala u otvorenu, javnu i neovisnu, jer kao što i sam zaključuješ, nikad nije bila, prava, javna televizija, uravnotežena i objektivna, ne samo, ali najviše u političkom smislu.

Međutim ne slažem se da HRT nikad nije bila neuravnoteženija, politički militantnija od one HRT iz Račanova vremena, jer bi time zaboravili vrijeme kada je Ivan Šibl bio prvi generalni direktor Televizije, pa onda Ivo Bojanić, Franko Vinter, Branko Puharić i Veljko Knežević, čovjek gemišta i pečene janjetine, a nakon toga u novoj Hrvatskoj počela je galopirajuća utrka generalnih direktora, naravno sve po nalogu generalisimusa s Pantovčaka. Prvi je došao je Hrvoje Hitrec koji je kao pisac “Smogovaca” shvatio da su “Smogovci” njegova laka životna pozicija u odnosu na ono što mu donosi televizija pa se brzo skinuo s “bureta baruta”. Poslije njega Antun Vrdoljak koji je volio konfliktne situacije, a imao je otvorene ruke političke moći. On se opravdavao time da je televizija bila ratni borbeni faktor. Vrdoljaka je zamijenio Ivan Parać, osoba koja se kratko zadržala na televiziji. On je imao hedonističku projekciju stvari oko sebe a odlučivanje je ostavio svojim savjetnicima koji su bili dirigirani iz tadašnje političke vlasti, s Pantovčaka. Njegov najzaslužniji doprinos na HRT-u je smanjena potrošnja toalet papira. Poslije Paraća došao je Ivo Mudrinić, uvoz iz dijaspore, štakor koji je kao i svi politički dupelizci profitirao na uvlačenju u Tuđmanovu stražnjicu. Potom slijedi Ivica Vrkić se za čitavog svog mandata trudio da bude diskretno odsutan, baveći se kreiranjem humora i aforizama i usput nagrađujući one koji su o tom humoru i aforizmima imali visoko mišljenje. Mirko Galić je bio osoba koja je svoj prljavi zanat obavio kao nagrada za veleposlaničko mjesto.

Treba spomenuti i Obrada Kosovca ništa manje mračnu i zloduhu protuvu i političku gnjidu od Hloverke Novak Srzić, jer urednici informativnog programa su svih proteklih 19 godina bili terminatori, otrov i krvnici demokracije, tamničari slobode govora, prava na istinu i točnu informaciju. Taj dvojac, bijede karektera i morala će ostati zapamćen kao vjerne uzdanice političkog etablišmenta koji je opljačkao narod i državu, jer su prisavska studija zatvorili zagovornicima istine, općeg dobra i zajednice, a širom ih otvorili pljačkaškom etablišmentu, njihovim potrkačima i potrkušama.

Ja osobno ne vidim u čemu bi uspoređivanje Togonala sa Stankovićem bilo neukusno, pogotovo ne mogu uvažiti argument da bi se neukus takve tvrdnje pravdao s time što je prvi na ekranu samo nekoliko mjeseci, a Stanković nas maltretira već deset godina. Bez namjere da širim diskusiju o tome dali se nečije sposobnosti mogu ocijeniti „od prve“ ili nakon desete emisije nastupi Togonala i Dijane Čuljak po mojoj procjeni sliče kao jaje, jajetu, te su s svojim nastupima i retorici očigledni klonovi njihove mentorice Hloverke Novak Srzić, koja je zloduh profesionalnog novinarstva, mračna eminencije političkog, rođačko-klanskog kriminalnog miljea s hercegovačkog i priobalnog kamenjara i njihovih janjičara, etablišmenta koji je opljačkao i na prosjački štap doveo državu i njen narod.

Mislim da sam ovom rečenicom rekao sve o tome tko komandira i kadrovira prisavskom maloumnicom i grobnicom demokracije, a znajući da taj isti kriminalni potencijal i energija u svim segmentima vlasti onda je sasvim jasno zašto je Hrvatska postala zemlja u kojoj najjača populacijska skupina kopa po kantama za smeće, jer od svojih mirovina ne može prehranjivati niti sebe, a kamo li pomoći svom jednako tako obespravljenom i opljačkanom potomstvu.

Tamo gdje je na djelu vlast koja je sama sebi svrha, naravno da nema mjesta ni brige za one koji su tu državu stvarali, pa tako ni za hrvatske branitelje koji su je obranili, i to upravo zato što su časni i pošteni domoljubi na prvim linijama bojišnice branili Domovinu od agresije, a Tuđman i njegovi mangupi u vlastitm redovima međusobno dijelili obiteljsko srebro.

U toj i takvoj državi gdje je svim segmentima vlasti na napreduju oni koji su stručni, sposobni i radišni, već janjičari, izdajnici biračke volja naroda, politički konvertiti i lupeži s većim kriminalnim potencijalom, energijom i spremnošću da puži i okreću glavu od lopovluka i nepravde.

Slažem se s tobom da je HND isto što i niz drugih jalovih i truljavih organizacija koje su kao i sindikati golo govno i kučine, a sve to zahvaljujući upravo činjenici da njihova vodstva, isto kao i gramzivi politički šljam, dolaskom na položaje i funkcije postaju sami sebi svrha, te svim silama i trikovima nastoje ostati na svojim funkcijama i položajima. Ono što je žalosno je činjenica da poput vlasti i njihovi oponenti rotiraju kao lažni novac u opticaju, ali s razlikom da se lažni novac nakon otkrivanja povlači iz opticaja.

Ne slažem se da u Hrvatskoj na žalost, ne samo danas, već i u proteklih 19 godina nismo imali moralnu jezgru koja bi pravovremeno onemogućila ovu situaciju, te već na samome početku Tuđmanove diktature i stvaranja pokreta za pljačku naroda i države, njihovu raboti izdigla na razinu javnog problema. Takva je jezgra postojala uvijek, ona je tu i danas, ali se u tu jezgru nažalost uspješno ubacuju mutikaše i kolaborateri čija je dužnost razbiti jedinstvo te moralne jezgre. Treba li nabrajati koliko je „poštenih i čestitih“ prodefiliralo kroz stranačke političke cirkuse i derneka, pa potom završilo u saboru, vladi i visokim funkcijama i položajima, a rezultati su nam poznati, ne trebaju nam dodatne ocjene međunarodne javnosti.

Nisu za to krivi samo konformisti HAZU-a i Matice hrvatske, koji su uvelike služili kao regrutni centar svih doasadašnjih vlasti, već su za to krivi u prvome redu saborski zastupnici i članovi vlade koji su od 90-setih do danas prodefilirali Markovim trgom i po nalogu političkih i zavičajno.klanskih gramzivaca i lopuža propustili stvoriti državu za narod koji u njoj živi, a ne za mafiju koja je vodi i određuje tko će sjediti na Markovom trgu, u sudovima, u ministarstvima i državnim institucijama.

Nebi se složio da su svi opasni pojedinci eliminirani, već se je zahvaljujući gušenju slobode medija i potpuzničkom novinarstvu njihov glas nije mogao čuti u javnosti. Za to su se pobrinuli oni koje je osobno general Tuđman dekretima postavljao na funkcije i položaje, spadala, potrčkarala, moralne ruine, poslušnici i ljudski izrodi iz ešalona izdajnika naroda, izdajnika i neprijatelja demokracije, slobode medija, vladavine prava i svega onoga što je po završetku Domovinskoga rata umjesto narodu koji je sve to stvarao i braniteljima koji su sve to obranili, pao u krvave ruke onih kojima je Domovinski rat donijeo bogatstvo i profit, privilegij i položaje, stečene na sumnjiv i nemoralni način.

U svemu tome mediji su odigrali veoma važnu i presudnu, ali negativnu ulogu, bez obzira na to dali je kapital njihovih gazda sumnjivog porijekla, ili ih kao kod HTV-a, maloumnice profesionalnog novinarstva, i tamničara slobode medija, tog najvećeg legla političkih potpuznika, naravno govor je o šef etaži na čelu s Vanjom Sutlićem i rugobama profesije, te šinterima slobode govora.

Rijeć je o Hloverki Novak Srzić, i njenim Stankovićima,, Čuljićkama, Togonalima, Milićima i svima onim koji su spremni prodati ne samo svoju čast i obraz, već i profesiju kojoj ne služe na čast.

PS.
Izvinjavam se što je ispalo malo poduže.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

Uvijek kad pomislim, može

Uvijek kad pomislim, može li gore kad ono.....Zaista strašno.

Tko je glasao

evo, mene recimo jako zanima

evo, mene recimo jako zanima što se dogodilo sa tihomirom dujmovićem. nakon što su ga osudili za klevetu, a uz pomoć svjedočenja mladenke šarić, letice i milorada pupovca, čovjek je nedugo zatim jednostavno nestao sa medijske scene. valjda to što su u večernjaku preko noći ukinuli njegovu kolumnu koja je bila i te kako čitana ne zanima nikoga, niti itko njega smatra žrtvom, niti vrijednim toga da se i o njegovom slučaju raspravlja i skreće pažnja na isti.
zanimljivi neki kriteriji.

Tko je glasao

Tihomir je kao što se

Tihomir je kao što se sjećamo definitivno nestao iz Večernjaka negdje krajem 2008. Razlog je jedan tekst (jedna od njegovih posljednjih kolumni) u kojem se bavio mogućnošću da Andrija Hebrang naslijedi Sanadera. U tekstu je pisalo nešto što u javnosti nije bilo poznato; nešto što su mogli znati samo Sanader ili Hebrang. Nešto nakon toga, Sanader je pred sjednicu vlade sazvao uži krug suradnika i lupajući šakom po stolu zahtijevao da se ima priznati tko otkriva stvari medijima. Pri tom je toliko izgubio živce da je ta predstava trajala preko dva sata dok je cijela vlada čekala u drugoj prostoriji da njegova znatiželja bude zadovoljena. Potom je optužio Hebranga da je govorio sa Dujmovićem o prijepornim detaljima što je ovaj negirao a na što je Sanader rekao: '... ni u onom razgovoru jučer popodne?'
Nakon toga, par tjedana kasnije Dujmovića je nazvao urednik Večernjaka i počeo mu objašnjavati kako misli da bi zbog štednje bilo dobro da se na neko vrijeme ukine njegova kolumna. Dujmoviću je bilo jasno da se radi o intervenciji samog Sanadera i tu se potom razvila cijela jedna igra kojom je trebalo pokazati kako se nije dogodilo to nego baš nešto drugo i tome slično. Ne treba ni spominjati da Večernjak opet ima osam kolumnista tj da o štednji nije bilo ni primisli.
U cijeloj ovoj priči nevjerojatni su sljedeći detalji: posve je očito da Sanader nadzire (vjerojatno preko POA-e) tko i s kime razgovara od članova vlade ('...a i šire ...:-)). Hebrang na sve to nije rekao ni riječi niti je bilo tko u vladi izrazio zgražanje nad tom činjenicom. (Ako netko nakon ovog još uvijek misli da je Hebrang posve mentalno zdrav kad si dozvoljava ovakva ponižavanja, svaka mu čast!)
Drugo, priča je toliko sukladna s onim što je iznio Hrvoje Appelt da treba biti pravi idiot sumnjati u Appeltov referat ili Dujmovićeve nevolje.
De facto, imamo medije koji su jednako ili i više kontrolirani nego što je to bio slučaj u onoj omrznutoj nam državi. Jedini tko još preživljava od disonantnih glasova je Milan Ivkošić ali to samo zato jer ga zbog stalnog radnog odnosa nisu u stanju opaliti nogom u stražnjicu.
Ono što malo kome pada u oči jest da Appelt plače samo zbog jednog broja izmobingiranih novinara a sve one koji su nestali ili su neutralizirani nakon izbora 2000 godine ne spominje. Tako plače zbog onih orjunaša iz Ferala ali ne plače zbog Dujmovića ili Jovića iz Slobodne ili svih onih koji se danas još javljaju jedino povremeno u Hrvatskom Listu, Hrvatskom slovu ili sličnima. Njima svima je pristup 'velikim' medijima zabranjen kao Židovima članstvo u Nacionalsocijalističkoj stranki. O tome svemu ima dosta dobar komentar na donjem linku pa ga preporučujem znatiželjnima.
http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=30...

Tko je glasao

evo, mene recimo jako zanima

evo, mene recimo jako zanima što se dogodilo sa tihomirom dujmovićem.
Dijana sunac, uzela si mi rječcu iz usta...upravo sam TO htjela i ja pitati; Dujmović je meni bio sjajan; samo zbog njega i Ivkošića ( koji je isto izvrstan iako počesto zna zabrijati) sam čitala VL. Makli su ga jer je bio predobar, i često bolno direktan. A to nekima nije odgovaralo. Ajmo sad pogađat tko bi to mogao biti..?

btw.1. ne sjećam se nešto da je HND digao dreku oko njegovog micanja??

I btw.2. di nam je 45lines ??.

CC

Tko je glasao

Charlie@Diana, Dogodi li se

Charlie@Diana,
Dogodi li se to i Jajcinovicu, u tom slucaju cu delete it vecernjak s bookmark.
Lijep pozdrav stovanim damama

Tko je glasao

charlie, ja isto tako. no,

charlie, ja isto tako. no, dujmović je jednom prilikom nešto na radiu izjavio kako su mu provalili i u stan i u auto, vrag zna što se dogadjalo. a hnd ni ja nisam čula. al sam zato čula zorana pusića@co kako se istovremeno, dok je dujmović netragom nestao, na sav glas poziva na to što ivančić ne može objavljivati što želi u novom listu. naravno da to jeste zatiranje novinskih sloboda i naravno da sam ja protiv toga.
al mi posebno zanimljiva pusićeva izjava, da ju citiram "novinari poput ivančića i čulića ne mogu biti višak ni u jednim novinama"
ma zamisli ti to, pusić je odlučio koji su to novinari koji ne mogu biti višak, a neki drugi onda valjda trebaju biti višak, shodno njegovoj izjavi.
teršelićka je pak rekla kako je zgrožena nad tim što su ivančić i čulić plaćeni da ne pišu.
naravno da je i to strašno, al zanimljivo da ju nisu zanimali oni koji nisu čak ni plaćeni za to da ne pišu, nego i ne pišu i ne dobijaju lovu. a ako netko uzima lovu za to da ne piše, onda bih ja to već nazvala mitom i korupcijom, kako onaj koji daje, tako i onaj koji prima.
izgleda da imamo dvostruki moral kada je u pitanju hnd, to mi je odavno već jasno. al mi nije jasno kako se novinari, iz čiste kolegijalnosti, tome ne suprostave.
ps
pojma nemam gdje je 45 lines, njega ne čitam

Tko je glasao

diannah, baby, ne spominji

diannah, baby, ne spominji mi Teršeličku jer se 'mam uzrujam a to mi škodi.

a ne spominji mi ni pusića i njegove arbitrarne procjene o tome tko bi smio pisati a tko ne, što taj lik misli. da živi u u Rusiji prije glasnosti?!

nego, kad su već tako dobro upoznati s likom i djelom Vikija Ivančića kako bi bilo da nam malo prodube saznanja o njemu i o gdji Erceg; mislim konkretno na izjave nekoliko ex-feralovaca o tome kako ih je ovaj dvojac zakidao za plaće, jer, kao, nema novaca, dok su istovremeno dilali s nekretninama, nekoliko istaknutih Feralovaca je moralo otići, itd.itd. par Ivančić-Erceg nije argumentirano demantirao te optužbe niti podnio tužbe za klevetu, itd. jedan jadan pokušaj demantija od strane Hen Erceg, je, koliko se sjećam, bilo sve na tu temu.

pa ja pitam tog pusića i tu teršeličku: ako je samo dio tih stvari točan onda je Ivančić, ma koliko dobro pisao i koliko god event. pridonio da se neke kontroverzne teme pokrenu za, i poslije rata, obično ljudsko smeće. a kako onda čovjek može biti ziher da su uratci takvog lika vjerodostojni? oni to mogu biti ali i ne moraju. btw. za one koji ne znaju: Viktor Ivančić je bio online s IZČ on a daily basis.

nego, da se vratim na Dujmovića; znaš što, Dijana, nazvat ću ja fino Duku, mojeg starog prijatelja i direkt ga pitat što je to bilo, da ne gatamo; a pitat ću ga i za Jajčinovića (ovo što Pavle piše da je načuo a što me btw. ne bi čudilo; Jajan mi je isto super, rado i njegove kolumne pročekiram)

CC

Tko je glasao

Mrak, ne znam s čime si bio

Mrak,
ne znam s čime si bio ponukan na objavu ovog uratka. RH zasigurno po pitanju slobode medija nije Iran, Nigerija, Eritreja ili USA.
A što se tiče današnjih novinara osobno ih doživljavam kao najniži oblik postojanja.
Naime, nekada su novinari bili avangarda, pokretači pozitivnih društvenih promjena i služili su svojem društvu, a što imamo danas?
Npr:
Zadarski "Narodni List" je najstarija novina na ovim prostorima. Kao pokriva problematiku regije tj. županije. Vlasnik mu je kontroverzni povratnik iz USA (sic!) koji je po svojem povratku štovao sve osim zakona i propisa RH (osobito onih financijskih). U "svojim" novinama je zaposlio (nakon što su mu svi dali otkaze kroz posljednjih 5 godina nezavršene studente koji moraju pisati samo ono i kako on kaže.
Ovakovih primjera pune su naše regije i država. Ima se o čemu pisati i znanstveno razmatrati na dobrobit RH ako se hoće, a da ne bude sve sama izdaja i pokuda. Daklem:
Da li je to sloboda medija???
Da li se o tomu piše, raspravlja ili, ne daj Bože, upozorava u HND-u? Što je to HND? Zašto postoji HND?
Kako tom nadri- novinarstvu stati na kraj?? Imamo li uopće novinarstvo ili imamo priučene sluganske pisare???
Da li su samo prebijanja, prijetnje i zatvaranja onih koji se nazivaju novinarima stvarna ugroza zdravlju društva koje predstavljaju i za koje pišu/postoje???

Novinare koje si si sam uzeo velikodušno u obranu osobno smatram najprljavijim moralnim kreaturama u Hrvata ikada. Osobito Perkovićevovo osobno potrčkalo Malić.

Off topic: vidio sam na HTV ovu dnevniku predstavnike Rusije, Brazila, Indije i Kine sa posebnim gostom (Iran) kako daju službenu izjavu u stilu:"Pun nam je qc vas i vašeg $...". Da li je to početak kraja;)

--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

Tko je glasao

rmarino69 umjesto odgovora

rmarino69 umjesto odgovora prilažem copy-pasta teksta glavnog urednika Narodnog lista i ako su to tekstovi nezavršenih studenta koji moraju pisati samo ono i kako im gazda kaže, onda se pitam kako li će tek pisati kada završe studij.

USTAVNI SUD PONIŠTIO ODLUKU OPĆINSKOG I ŽUPANIJSKOG SUDA U ZADRU
ZADARSKI SUCI KRŠE USTAV
Ustavni sud počeo raditi svoj posao
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jasna Omejec, predsjednica Suda, te suci Marko Babić, Snježana Bagić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Ivan Matija, Aldo Radolović, Duška Šarin, Miroslav Šeparović i Nevenka Šernhorst donio je odluku kojem se ustavna tužba prihvaća.

Jasna Omejec
Osječanka Jasna Omejec potpisala je odluku Ustavnog suda da su Tomislav Bago s Općinskog suda, Antun Klišmanić sa Županijskog suda te Tomislav Orović iz Centra za socijalnu skrb svojim djelovanjem prekršili 35. članak Ustava koji svakome jamči štovanje njegovog obiteljskog života te 8. članak Konvencije, koji jamči isto štovanje i kaže da se javna vlast u ostvarivanje tog prava neće miješati, osim ako je nužno radi zaštite zdravlja ili zaštite slobode i prava drugih osoba. Članak 61. Ustava RH kaže da je dužnost države da se suzdrži od miješanja u osobni život pojedinaca te da je obitelj pod posebnom zaštitom države. Odluke Općinskog i Županijskog suda su odlukom Ustavnog suda poništene.

Ivan Matija
U presudi među ostalim stoji: "Osim povrede članka 35. Ustava, Ustavni sud je u ovom postupku utvrdio i povredu članka 8. Konvencije, ukinuo osporene presude i naložio nadležnim tijelima obvezu poduzimanja odgovarajućih mjera u konkretnom slučaju. Ustavni sud smatra da je time pružena zadovoljština podnositeljici ustavne tužbe dostatna da bi s nje bio skinut status "žrtve" u smislu konvencijskog prava i prakse Europskog suda (usp. presude u predmetu Amuur protiv Francuske od 25. lipnja 1996., 1996-III, str. 846, § 36.; Dalban protiv Rumunjske (Veliko vijeće), br. 28114/95, § 44., ECHR 1999-VI; Rotaru protiv Rumunjske od 4. svibnja 2000. (Veliko vijeće), zahtjev br. 28341/95, § 35), za što osnovu daju i pojedini podaci iz spisa predmeta koji se na ovom mjestu ne iznose, jer su klasificirani oznakom tajnosti."
Ustavni sud je pod predsjedavanjem Ivana Matije (uz sutkinje Snježanu Bagić i Nevenku Šenhorst) 29. svibnja 2008. ustavnu tužbu U-IIIB-48/2008 jednoglasno odbacio, uz šturo objašnjenje da su pretpostavke za postupanje Ustavnog suda prestale postojati. Petnaest dana nakon te odluke na čelo Ustavnog suda zasjela je Jasna Omejec.
Stvari su se promijenile i Ustavni sud je počeo raditi svoj posao, na užas onih općinskih i županijskih sudaca koji krše Ustav, a čije su se oštećene stranke spremne boriti do najviše instance pravosudnog tijela u Hrvatskoj.
Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poništene su odluke Tomislava Bage s Općinskog i Antuna Klišmanića sa Županijskog suda u Zadru iz studenog 2007. i ožujka 2008. godine u kojima se navodi da "kontakt majke i djeteta ne bi bio koristan". Također je bezvrijedno i odbijanje iste ustavne tužbe iz svibnja 2008. potpisom Ivana Matije. Ovime je Ana Magaš dobila pravo da viđa svog sina Lovru, a Centar za socijalnu skrb u Zadru i njegov glavni čovjek Tomislav Orović dobili su nalog da isprave vlastitu nepravdu i spoje majku i sina.
Unatoč odluci najvišeg pravosudnog tijela da je u slučaju Ane i Lovre Magaš bio kršen sami Ustav RH, odnosno pravni temelj ove države, i sama Ana će reći kako prava bitka tek počinje. Onima koji su namjerno razdvajali Anu od njenog djeteta cilj je bio da prođe što više godina kako bi se dijete potpuno odvojio od majke, a u tim radnjama je najdalje otišao Tomislav Orović koji je na sve moguće načine opstruirao sastanak Lovre i Ane, makar je po pravnim temeljima po kojima funkcionira ova država morao iskoristiti sve raspoložive resurse da organizira sastanak majke i sina, i da se potrudi da ti sastanci urode plodom. To je bio njegov zadatak kojeg je godinama izbjegavao skrivajući se iza diskrecijskog prava svoje struke, odnosno činjenice da u ovakvim slučajevima ne postoji čvrsti pravilnik, već se odlučuje po vlastitoj procjeni. Tomislav Orović je dolazio do vlastite procjene kršeći čak i pravilnike svoje struke, zakon, a kako se kasnije pokazalo, u cijelom slučaju je prekršen čak i Ustav.
Ana Magaš je automatski postala skrbnik
Kako smo već pisali, pravno gledajući, samim izlaskom Ane Magaš iz zatvora prestaje potreba za skrbnikom (koja je postojala u odsustvu zakonskog zastupnika, odnosno roditelja), i jedini zakonski zastupnik i skrbnik postaje roditelj. Nemoguće je da nad djetetom čiji je roditelj na slobodi netko drugi osim roditelja ima skrbništvo. To se može opovrgnuti jedino izričitom odlukom suda koja bi oduzela roditelju zakonsko pravo, što se obično radi u teškim slučajevima maltretiranja djece, kada je jednostavno nedopustivo da roditelj i dijete budu zajedno da se djetetu ne bi nanijela fizička šteta. U svim ostalim slučajevima zadatak je države, Centra za socijalnu skrb i Tomislava Orovića da na sve moguće načine spoji roditelja i dijete i da ih pomiri ako su u svađi, spoji ako su razdvojeni, da im pomaže u međusobnom razgovoru i rješava razmirice ako ih ima. Dakle, Ana Magaš je od trenutka izlaskaiz zatvora jedini zakonski zastupnik i jedini skrbnik svog malodobnog djeteta, ali je Tomislav Orović svejedno na sve moguće načine opstruirao da Ana doista i iskoristi svoje zakonsko pravo, makar je svrha njegova rada potpuno suprotna. Trebao bi spajati, a ne razdvajati.
Suci Bago i Klišmanić svojim časnim potpisima potkrijepili su plan oduzimanja djeteta Ani Magaš. Sve što se u zadnjih nekoliko godina pisalo o Ani i Lovri, sve što je punilo novinske stupce Narodnog lista – neustavno je.
Kršenje Ustava RH
Suci Tomislav Bago i Antun Klišmanić su svojim odlukama na Općinskom i Županijskom sudu prekršili Ustav. To je kao da matematičar ne zna tablicu množenja, da vozač kamiona ne zna što je kočnica a što gas, da novinar ne zna koristiti olovku. Suci Bago i Klišmanić jako dobro poznaju Ustav svoje zemlje jer je to temeljni pravni akt po kojemu funkcioniraju. Ali, pitanje je žele li koristiti to znanje u svojim presudama ili žele presuđivati proizvoljno. Kada bi se radilo po Ustavu, mnoge željene odluke ne bi mogle biti donesene, kao što se vidi na ovom primjeru.
Za pogrešno parkiranje postoji kazna, kao i za pušenje u zatvorenom prostoru ili nedolično ponašanje u javnosti. Za kršenje pravnih temelja Hrvatske, Ustava, kazna ne postoji, kao što ne postoji ni bilo kakva stegovna mjera za časne suce koji krše Ustav kada im se hoće. Za to bi trebala biti dokazana njihova povezanost u kriminalnu organizaciju čija je jedina svrha uništiti Anu Magaš zato jer je povrijedila moćnu zadarsku dinastiju.
Nije za začuditi što na velikom broju ročišta koja se tiču Ane Magaš nije dozvoljeno prisustvo javnosti i novinara. Suđenje se za javnost može zatvoriti jedino izričitom odlukom suca, u protivnom je svakom građaninu dozvoljeno iz prve ruke pratiti suđenje. Kao i svim konspirativnim organizacijama, i sucima iz ove priče najviše smeta transparentnost. Suđenja su ili zatvarana "zbog interesa djeteta", stalnog slogana kojim se, između ostalog, služio i Tomislav Orović objašnjavajući zašto Lovre ne smije vidjeti svoju majku, ili su suđenja zatvarana proizvoljno, bez izričite odluke suda jer nije moglo biti pronađeno opravdanje.
Interes djeteta?
Cijeli konstruirani proces protiv Ane Magaš obavijen je velom tajne zbog, kako se kaže, interesa djeteta. Zbog toga su suđenja zatvorena za javnost, zbog toga javnost i novinari dobivaju informacije na kapaljku, zbog toga se protagonisti cijelog kriminalnog procesa ne daju slikati i užasavaju se pojavljivanja u javnosti. Sve se treba odvijati iza zatvorenih vrata, iza rupa u zakonu koje suci najbolje znaju iskoristiti u svoju korist, zbog diskrecijskog prava suca da odlučuje o određenim detaljima, a i zbog diskrecijskog prava suca da donese konačnu presudu. Proces se odvija po zakonu, ali ne i po pravdi. Zbog interesa djeteta je, dakle, Lovre razdvojen od Ane još otkad je izašla iz zatvora. Takvu suludu tvrdnju je, srećom, opovrgnuo Ustavni sud ističući da nije u interesu djeteta da bude kod Brune Magaš, jer je nemoguće da će Bruna Magaš željeti spojiti dijete s majkom. To Tomislav Orović nije želio vidjeti i uključiti u svoju proizvoljnu odluku.
Ako gledamo cijeli proces protiv Ane Magaš, od početka je jasno da je presuda donesena i prije samog suđenja, i to presuda da je Ana Magaš kriva za ubojstvo supruga, a i presuda da ne smije viđati svoje dijete. Tako su netragom nestale fotografije masnica na njenom tijelu koje bi dokazale da se radilo o ubojstvu u samoobrani, suci Branimir Zorica i Milan Pečina svoje su odluke obrazlagali tvrdnjama kao što je ona da je "sama kriva jer je provocirala nasilničko ponašanje Lucijana Magaša". Zaobiđeni su i zakon i Ustav u slučaju skrbništva nad djetetom, koje je zadržala baka Bruna Magaš makar je njeno skrbništvo automatski trebalo prestati izlaskom Ane iz zatvora, a posredstvom Tomislava Orovića iz Socijalne skrbi dana je stručna težina odluci da "nije dobro za sina da viđa majku". Također je korištena tvrdnja da je "Ana svome djetetu oduzela oca", što isto tijelo nije spriječilo da tom istom djetetu oduzme i majku.
Mišja rupa
Antun Klišmanić napokon prekršio i Ustav

Antun Klišmanić
Nakon što je Tomislav Bago s Općinskog suda u Zadru odbio zahtjev Ane Magaš da viđa svoje dijete, predmet je došao na Županijski sud, odnosno Vijeće Županijskog suda, koje je trebalo razmotriti žalbu na presudu. U takvim slučajevima odlučuje Vijeće, a njegov predsjednik Antun Klišmanić potpisao je rješenje Gž-207/08 od 28. ožujka 2008. o odbijanju prigovora Ane Magaš. To nije i jedina kontroverza koja se vezuje za Antuna Klišmanića, ali je prvi put da je Ustavni sud doista i donio odluku da je Klišmanić prekršio Ustav svoje zemlje.
Posljednja kontroverza bila je napuštanje Županijskog izbornog povjerenstva "zbog pritiska medija" jer je Klišmanićev sin bio na izbornoj listi HDZ-a, makar će Antun Klišmanić reći da je "sve bilo po zakonu". "Koliko znam, nisam u sukobu interesa, pa tu nemam što komentirati", rekao je tada Klišmanić.
Šutnja političara Šutnja je odobravanje, a nijedan od zadarskih političara koji su samo prije dva tjedna molili i preklinjali Zadrane da glasaju za njih nije se udostojio stati na stranu Ane Magaš, odnosno na stranu Ustava RH i pravde. Ne smiju se miješati u trodiobu vlasti i u sudske odluke, ali smiju (i moraju!) upozoravati na nepravilnosti u sudskom postupku ili kršenje Ustava RH u najpoznatijem zadarskom suđenju. Zato te političare nećemo ni ovaj put pitati za izjavu u kojoj bi rekli "drago nam je da je došlo do pravde" ili "ne smijemo komentirati sudske odluke" niti ćemo stavljati njihovu sliku u ovaj članak. Nisu zaslužili, kao ni glasove građana. Nisu zaslužili ni da im se spomenu imena, ali ipak ćemo navesti neke od njih: Ingrid Antičević-Marinović, Živko Kolega, Zvonimir Vrančić, Božidar Kalmeta...niz se nastavlja i samo pokazuje koliko je političarima doista stalo do građana Zadra.
Na suđenjima u Zagrebu, Splitu, i drugim ozbiljnim gradovima na suđenjima su prisutni novinari i javnost. Daju se objave za medije, slike sa suđenja nalaze se u novinama, video snimke na televiziji. Akteri daju izjave za javnost izlazeći iz zgrade suda, u medijima se suđenje analizira. Suđenje je javna stvar baš zato da se ne bi događale mutne radnje, jer je u suđenjima ulog najveći. Radi se o životu i smrti, pobjedi i porazu. Daleko od toga da sudstvo u Hrvatskoj funkcionira, ali u manjim sredinama kao što je Zadar sudovi su posebno dobro skrivene mišje rupe i privatne prćije organizirane van zakona, u koje se sakrivaju djelitelji pravde zaobilazeći zakone i krojeći ih po svojoj mjeri. Prisustvo javnosti se uvijek pokušava izbjeći, prvo "na fin način" objašnjavajući čovjeku da tu nema što tražiti. Kada se od suca zatraži da takvu odluku donese napismeno, odjednom javnost "pa dobro, može" biti prisutna na suđenju. Cijeli je niz takvih detalja kojima se suci služe da nitko ne bi imao uvid u njihov tok misli i tok praćenja zakona tijekom suđenja. To je zamak sa stotinu obrambenih kula kojem nije cilj sakriti sud, suce i načine na koje donose odluke od negativnih vanjskih utjecaja, već od onih pozitivnih. Suci se sakrivaju od očiju i ušiju javnosti kako bi neometani mogli obavljati svoj posao. Ne onaj dijeljenja pravde, već onaj provođenja samovlade.
Suci Tomislav Bago i Antun Klišmanić su svojim odlukama na Općinskom i Županijskom sudu prekršili Ustav. To je kao da matematičar ne zna tablicu množenja, da vozač kamiona ne zna što je kočnica a što gas, da novinar ne zna koristiti olovku. Suci Bago i Klišmanić jako dobro poznaju Ustav svoje zemlje jer je to temeljni pravni akt po kojemu funkcioniraju. Ali, pitanje je žele li koristiti to znanje u svojim presudama ili žele presuđivati proizvoljno. Kada bi se radilo po Ustavu, mnoge željene odluke ne bi mogle biti donesene, kao što se vidi na ovom primjeru.
Jedna od takvih odluka je ona da se od Ane Magaš potražuje 1.7 milijuna kuna odštete, a prvi na popisu tužitelja je njezin malodobni sin Lovre. Pažljivi čitatelj ovih redaka će zapaziti da je Ana Magaš jedini mogući Lovrin zakonski zastupnik, da je Lovre malodoban, i da mu prema tome jedino Ana može potpisati punomoć da nekoga tuži – što bi značilo da tuži samu sebe. Nakon otkrivanja ovog skandala na stranicama Narodnog lista, Lovre je iz tužbe povučen. Nije prošlo.
D.H.

Tko je glasao

Zadarski "Narodni List"

Zadarski "Narodni List" je...
Ne znam znaš li što su iz NL-a napravili Zvoni Radikalnom i Zoranu Oštriću?

silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Mislim da se radilo o krađi

Mislim da se radilo o krađi i objavljivanju njihovih članaka. Da to je njihova razina. Ljudski i profesionalni šljam.

--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

Tko je glasao

Zamolio bi te silverci da za

Zamolio bi te silverci da za nas neupućene pojasniš kako su prošli Zvone Radikalni i Zoran Oštrić. Rdovito čitam Narodni list i moram priznati da su mi ta imena izgleda promakla. Narodni list za razliku od Sinovčićevog smeća Voxa i tankerskog smeća Zadarskog lista bar piše o sranjima o kojima ostali ćute. Imaju i nekoliko novih kolumnista koji nemaju dlake na jeziku.

Tko je glasao

Što se dogodilo Zvoni

Što se dogodilo Zvoni Radikalnom pročitaj ovdje i ovdje.

A za Oštrića pogledaj ovu sliku:

Ovo je scan Narodnog lista iz siječnja. Na slici je Oštrićev tekst objavljen na njegovom blogu i na pollitici. Nigdje u tekstu u Narodnom listu nije navedeno da je tekst skinut sa blogova, a Oštrić je predstavljen slikom i biografijom ispod slike te se dobija dojam da je Oštrić suradnik Narodnog lista. Oštrić kaže da nikad ništa za Narodni nije radio.

A znaš što je meni najjače kod ova dva slučaja?
U impresumu Narodnog stoji:
Svi tekstovi objavljeni u listu su autorski zaštićeni i svako neovlašteno korištenje podliježe zakonskim sankcijama.
Ironično, zaista.

silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

@silverci, hvala na

@silverci, hvala na informaciji i smatram da si apsolutno u pravu, pri čemu smatram da objava teksta ide Oštrošiću u prilog, naravno u pozitivnome smislu, iako kao što kažeš postupak gl. urednika, ili onoga koji je taj tekst detektirao i neovlašteno objavio nije korektan, dapače protuzakonit i kažnjiv. Čitao sam taj tekst, a koliko se sjećam bilo je i nekih pitanja Zvoni i Ostrošiću, ali su mi odgovori promakli, ili ih čak nije niti bilo.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

rmarino69, ajmo za početak

rmarino69, ajmo za početak - tko je za tebe uopće kvalitetan novinar? Argumente molim, osobne animozitete ostavi po strani. Drugo, što misliš, tko kreira uređivačku politiku? Vlasnici, urednici, novinari ili netko peti? Molim te da mi odgovoriš...

Tko je glasao

Kvalitetan satirčki novinar

Kvalitetan satirčki novinar je npr: Ante Tomić. Zanimaju li te i duge vrste novinara koje preferiram?

Tko kreira uređivačku politiku ovisi o vlasničkoj strukturi. Zadarski "NL" od mene prozvan je primjer kako vlasnik uništava ono što je skoro pa nacionalna baština.

Zašto me nisi navela pisati o novinarskom kodeksu, nego me pitaš za imena? Da li si osobno pogođena s time?
Zašto me močiš da odgovorim (imaš li iskustvo da nekada nisam odgovorio na tvoj upit)?

Nadalje, molim te da mi odgovoriš na sljedeće:
Tko je za tebe uopće kvalitetan novinar? Argumente molim, osobne animozitete ostavi po strani.
Drugo, što misliš, tko kreira uređivačku politiku? Vlasnici, urednici, novinari ili netko četvrti?

Dovoljno za početak, nadam se.

--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

Tko je glasao

Marino, ne mogu biti

Marino, ne mogu biti pogođena s tim jer ja nisam novinarka, nego neke sasvim druge struke. Pokušavam pokrenuti argumentiranu raspravu, a ne meni se ne sviđa ovaj ili onaj. Ako kažem da mi se netko ne sviđa, onda nastojim obrazložiti i zašto je to tako. I, da, prije bilo kakve rasprave, ne bi bilo zgorega ovdje objaviti Kodeks časti novinara. Ako imaš tako nešto, bila bi ti zahvalna jer bi to svakako pridonijelo raspravi.

Tko je glasao

Daisy, evo ga tu

Daisy,
evo ga tu http://209.85.129.132/search?q=cache:vAatYdClFdcJ:www.hnd.hr/uploads/20090120051103KODEKS_ČASTI_HND-a.doc+kodeks+časti+HND&cd=1&hl=hr&ct=clnk&gl=hr

Možda se nađe ponešto za raspravu;)

--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

Tko je glasao

I za kraj, ukoliko se pitate

I za kraj, ukoliko se pitate zašto o svemu ovome nisam izvjestio prije, moram Vas objasniti kako svojim ugovorima EPH zabranjuje novinarima da o najvećoj izdavačkoj kući u Hrvatskoj govore negativno pod prijetnjom otkaza.

Ovaj pamflet (s djelomično zanimljivim insider informacijama o novinarskoj bagri i kako žive i kakvi su to ustvari borci za "slobodu", sve do jednoga pozeri borbe za slobodu riječi) treba čitati od zadnje rečenice koja kaže: sve mi je to bilo super dok sam bio dio toga, a sad kad su me izbacili reći ću vam sve o njima (ali neću o sebi, o mojim plaćenim putovanjima, o mojim plaćenim hotelima 5* itd)..

pa tko je malouman neka to popuši kao iskrenu ispriku "moralne veličine" Hrvoje Appelta, pametnima će biti jasno da se radi o još jednom tipu koju je ispao iz igre pa sad kuka...

Ali ipak, Appelta ipak zaslužuju pohvalu za jednu stvar. Maloumnima je na nivou kafanske spike faktički slikovnicom objasnio kako funkcionira novinarstvo. nadam se da će to svi redom pričitati, pročitati i još jednom pročitati i shvatiti tko su ti borci za slobodu govora i pisanja..
-
nekoliko genijalnih bisera, sve teza do teze
Ukoliko niste znali, aferom Verona vezanom za netransparentnu ulogu Vlade u preuzimanju Plive
da, vlada je na LSE dogovarala tko će kupiti dionice a tko ne

2007. godine istraživao sam poslovanje ruskog poduzetnika Dimitrija Železnjaka prije nego je došao u Hrvatsku. Iz moskovskog anti-korupcijskog ureda dobio sam dokumentaciju iz koje je vidljivo da je Železnjak osumnjičen za nezakonito bogaćenje

Kojih od 100 ruskih milijardera nije?

Nadalje, na inicijativu Predsjednika Odbora direktora EPH Stipe Oreškovića 2008. godine EPH je prvi u Hrvatskoj trebao oformiti Centar za istraživačko novinarstvo

18 godina demokracije i sloboda medija, a tek 2008. razmišljaju o centru za istraživačko novinarstvo...
Toliko o svim aferama i "istinama" koje su objavljivali i saznali "iz izvora" i istražili...

4. Bivši novinar EPH Nedžad Haznadar profesionalno sastavlja govore zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, a prije svog odlaska novinar Haznadar tražio je od kolega informacije o mogućim novinskim napisima o Bandiću.

Zamisli, pitao je kolege na odlasku "pišete li što o Bandiću".
Ratko Maček bivši glasnogovornik Vlade a sada lobist i konzultant, primjerice, redoviti je posjetitelj u zgradi EPH.
na vrhuncu krize, ministar Primorac je osobno ušetao u reakciju JL-a što je izvazvalo konsternaciju među novinarima.

Neki ljudi dolaze u EPH zgradu.. Ajme kriminala....

Nataša Škaričić je na skupštini HND-a u Opatiji koncem protekle godine javno kazala da su mnoge kolege nakon “dobro” obavljenog posla na račun Plive boravili u Indiji tjedan dana u vrlo luksuznim uvjetima.
Zamisli, nisu bili u slumovima pa je Nataša Š. ljubomorna... NJu valjda nigdje ne zovu

U studenome protekle godine ministar zdravstva i socijalne skrbi Darko Milinović predstavio je javnosti reformu zdravstva; u cijelom EPH sustavu nije objavljen gotovo nijedan kritički tekst o reformi

A što je loše u reformi koja pokušava stotine tisuća lažni bolesnika skinuti s proračuna

youtube.com/bijesdrugi | 4hdz.com
Preporučam: youtube.com/maxprvi | Lion Queen

Tko je glasao

Neki ljudi dolaze u EPH

Neki ljudi dolaze u EPH zgradu.. Ajme kriminala....

ja sam se na licu mjesta uvjerio o ponašanju novinara tijekom studentske pobune. unatoč činjenici da je novinarka Jutarnjeg lista provela veći dio dana sa studentima NSI-ja u Osijeku, njen članak nikada nije objavljen. ne moram pisati o načinu izvještavanja ostalih osječkih tiskanih glasila o tijeku pobune jer je ipak najviše prostora dano rektorici osječkog sveučilišta i predsjedniku Studentskog zbora osječkog sveučilišta. isto tako su izvještavale i lokalne TV postaje. od svih demantija poslanih, objavljen je samo jedan pa se tako samo nadovezujem na rmarinov komentar o poslovanju novina u skladu sa zakonom. uz pobunjene osječke studente sam bio koliko je moje slobodno vrijeme dopuštalo pa sam imao čast prisustvovati i prvoj akciji "5 do 12" kada su se studenti okupili na trgu Ante Starčevića. unatoč činjenici da je studentska pobuna tada imala već dugu bradu, građani Osijeka su prilazili studentima i pitali zbog čega prosvjeduju. dobivši pravu informaciju, odmah su zaradili podršku i potporu svojih sugrađana. žalosno što u doba globalizacije informacija i činjenice o promjeni društvenog uređenja se u Hrvatskoj moramo boriti protiv komunističkih navada i iscijedaka poput tebe.

Tko je glasao

ja sam se na licu mjesta

ja sam se na licu mjesta uvjerio o ponašanju novinara tijekom studentske pobune. unatoč činjenici da je novinarka Jutarnjeg lista provela veći dio dana sa studentima NSI-ja u Osijeku,

Kad su ti tvoji novinari nako pošteni, zašto nisu niti jednim člankom obavijestili narod da među studentima koji štrajkaju ima jedan relevantan broj onih koju se već u 7 godini studija i više, a prosjek ocijena jad i bijeda.. toliko da narod ima informaciju tko su ti budući intelektualci koji će voditi narod...

youtube.com/bijesdrugi | 4hdz.com
Preporučam: youtube.com/maxprvi | Lion Queen

Tko je glasao

Kad su ti tvoji novinari

Kad su ti tvoji novinari nako pošteni, zašto nisu niti jednim člankom obavijestili narod da među studentima koji štrajkaju ima jedan relevantan broj onih koju se već u 7 godini studija i više, a prosjek ocijena jad i bijeda.. toliko da narod ima informaciju tko su ti budući intelektualci koji će voditi narod...

za dobro svoje i dobro ljudi na pollitika.com objasni mi kako je moguće da studentica treće godine ima 21. godinu. samo nastavi sa generaliziranjem u starom dobrom komunističkom stilu.

Tko je glasao

B2, nadam se da će ovo

B2, nadam se da će ovo tvoje pročitati "novinarska bagra" i da će napokon dići glave ispod šape s kojom ste pritisnuli sve medije.

Tko je glasao

Mislim da nas nisi baš,

Mislim da nas nisi baš, barem mene nisi, usrećio objavom ovog teksta. Osim što ne vjerujem gotovo ništa ovom novinarčiću, koji živi na račun bombastičnih naslova i tekstova posebice me izživcirala rečenica:

"Mnogi ugledni i utjecajni novinari na javnoj televiziji i privatnim medijima trpe cenzuru i sankcionirani su radi suprotstavljanja cenzuri ili javnog govora o korupciji – Denis Latin, Sanja Mikleušević, Petar Štefančić, Viktor Ivančić, Aleksandar Stanković, itd. "

Svi navedeni "ugledni i utjecajni" novinari, što se mene tiće, nikada ne bi dobili više mogućnost raditi ni naručene reportaže, a kamoli uređivati bilo koju emisiju. Ako u hrvatskim medijima ima protuhrvatskih novinara, onda su to navedeni, osim što im treba dodati Hedla i ono veleizdajničko govno iz "Novog lisata"- Malića.
Pozdrav,
Molotov
PS( Osobno mislim da je u medijima potrebno pomest željeznom metlom, čime ne umanjujem potrebu metle i u politici i još nekim djelatnostima, javnim ili sakrivenim)

Tko je glasao

Mislim da nas nisi baš,

Mislim da nas nisi baš, barem mene nisi, usrećio objavom ovog teksta. Osim što ne vjerujem gotovo ništa ovom novinarčiću, koji živi na račun bombastičnih naslova i tekstova posebice me izživcirala rečenica:

"Mnogi ugledni i utjecajni novinari na javnoj televiziji i privatnim medijima trpe cenzuru i sankcionirani su radi suprotstavljanja cenzuri ili javnog govora o korupciji – Denis Latin, Sanja Mikleušević, Petar Štefančić, Viktor Ivančić, Aleksandar Stanković, itd. "

Svi navedeni "ugledni i utjecajni" novinari, što se mene tiće, nikada ne bi dobili više mogućnost raditi ni naručene reportaže, a kamoli uređivati bilo koju emisiju. Ako u hrvatskim medijima ima protuhrvatskih novinara, onda su to navedeni, osim što im treba dodati Hedla i ono veleizdajničko govno iz "Novog lisata"- Mijića.
Pozdrav,
Molotov
PS( Osobno mislim da je u medijima potrebno pomest željeznom metlom, čime ne umanjujem potrebu metle i u politici i još nekim djelatnostima, javnim ili sakrivenim)
PPS(Imamo mi lijek za minuse)

Tko je glasao

imam i ja lijek za one koji

imam i ja lijek za one koji misle da imaju lijek za minuse :)

ne bih išao tim smjerom

Tko je glasao

OK, Ok, kaj se odma ljutiš,

OK, Ok, kaj se odma ljutiš, zeka peka, znaš onu, APP.
Pozdrav,
Molotov

Tko je glasao

ma šta je to tebi

ma šta je to tebi "protuhrvatsko" tako ti Boga? ako su ispravni Hloverka, Čuljkica, ober gnjus Sutlić i slični i to su ti "nounari", e onda si stvarno rodoljub I kategorije! živio Smiljko Šagolj i šagoljica.

Tko je glasao

Prvo, profešur, ja nisam

Prvo, profešur, ja nisam birao imena i prezimena, već samo komentiram dnevnik. Što se tiće ovih koje ti navodiš, slažemo se potpuno.
Drugo, svi mediji, gotovo bez izizetka, od kada je prestao rat, dozvolili su komunjarama i pseudoliberalima, "euronima", podrepicama i slićnima, da na sve moguće načine blate sve što je hrvatsko, to izlazi iz svake političke misli izrečene u elektronskim medijima, iz svake riječi napisane u tiskanim medijima. Urednici komunističkog i neokomunističkog backgrounda, sada skriveni iza kvaziliberalnih maski, dozvolili su profiliranje protuhrvatskog stava i tako mi Boga kao što ti kažeš, neću se smiriti, dok neki od njih ne pojedu "sva govna što su ih izasrali".(kako lijepo kaže Šešelj u Haag-u)
Eto, sad mi možeš udjeliti minus.
Pozdrav,
Molotov

Tko je glasao

Molotov bi, vidim, za

Molotov bi, vidim, za početak brojao krvna zrnca i provodio staljinističke metode. He, he, he...novinarima je sjajno u ovoj zemlji, nemam riječi...

Tko je glasao

Pa, sad, krvna zrnca, više

Pa, sad, krvna zrnca, više manje, nisam ja kriv kaj ih ovoj skupini nedostaje, osim toga nisam ih ja imenovao, nego su prozvani u dnevniku, ali kaj se dotikavlje metodologije, mislim da je ujka Joe imao vrlo efikasne, i da su kod njega novinari prije nego su počeli pisati čekali goluba iz Kremlja.
Batina je iz raja izašla.
Pozdrav,
Molotov
PS( Znaš kaj, ne znam više jel se onaj iz Novog lista zove Malić ili Mijić, zapravo ga ne čitam, jer odma znam kaj bu zasral)

Tko je glasao

kakve su sad ovo tehničke

kakve su sad ovo tehničke šale? pritisnem + (plus) a izlazi - (minus 1)
Molim da se ova zabuna popravi i Molotovljevu komentaru dodijeli moj plus!

- ok, kasnije se pojavio suma sumarum... sve u redu...

Tko je glasao

Evo sjajnog primjera i

Evo sjajnog primjera i dokaza da ni vrhunska informiranost ne znači istovremeno dubok uvid u stvarnost. Još manje svjesnost.

Hrvoje, očito, još ne razumije što mu se dogodilo. Po svemu sudeći više nikada neće moći u Hrvatskoj objaviti ni slova. Umjesto da razmišlja o egzistenciji, on i dalje surađuje s onima koji su mu isposlovali i uručili otkaz. Pa sam sebe zamantava iluzijom kako će on, uvjerljivim i argumentiranim informiranjem nekog tamo jebivjetarskog odbora i kvazi Nacionalnog vijeća, nešto bitnoga promijeniti. Da ne bi! Samo su njega čekali!

Sve institucije hrvatske države su udružene u zločinačku organizaciju, a svi odbori, vijeća, komisije, radne grupe i povjerenstva su njihova produžena ruka s jednim jedinim ciljem postojanja- sprečavanjem da se aktivira vladavina prava!

Uz to, Hrvoje još i uživa u položaju žrtve. Ne razumijem zašto i na temelju čega misli da su njegov progon i prijetnje kojima je izložen, veće vrijednosti i značaja od onih koje su proživjeli mnogi anonimni u Hrvatskoj prije njega ili onih nekoliko ankica, vesnica, peratovića i smogija za koje znamo kako su se proveli? Premda su svi oni, usudio bih se reći bez izuzetka, imali snažne i neoborive dokaze da su žrtva jednog fašističko- mafijaškog režima.

Bude li se Hrvoje i dalje zajebavao s mafijom, vrlo je izvjesno da ćemu se osvetiti još gore. Najbolje bi mu bilo da bez oklijevanja podnese tužbu za naknadu štete protiv države Evropskom sudu za ljudska prava i zatraži astronomski veliku odštetu. Pismen je, ima dokaze da je država odgovorna za brutalna i nezakonita kršenja njegovih ljudskih prava i sloboda, posebno prava na rad i zaista nema što čekati. Neka provjeri primjer Vesne Balenović. Za vrlo kratko vrijeme od godine- dvije biti će u mogućnosti da, po nalogu Suda, vadi mast Vladi RH u sporazumnoj nagodbi.

Tko je glasao

'...biti će u mogućnosti

'...biti će u mogućnosti da, po nalogu Suda, vadi mast Vladi RH u sporazumnoj nagodbi.'

khm, khm.. Vlada će se nagoditi našim novcem. članovi Vlade neće ispaštati. sa time i računaju.
mi na to pristajemo?

općenito imam nisko mišljenje o ukupnom stanju u hr novinarstvu (čast iznimkama), možda i g. Appelt ima niske pobude za ovakve izjave. međutim, čini mi se da u njegovoj priči ima puno istine.
Ako je to izneseno u Saboru i ušlo u zapisnik... trebalo bi potaknuti istragu

ako je ovo istina, dovoljno je da svi od Sanadera i Bajića naniže snose teške posljedice.
ako se dovoljno čvrsto primimo za ovo, nijedno 'saborsko istražno povjerenstvo' neće moći sakriti činjenice

Tko je glasao

Niste razumjeli. Vlada RH

Niste razumjeli. Vlada RH nije institucija koja koristi naš novac na zakonit način. To je mafija koja pljačka naš novac. Jedini način da budu kažnjeni, je da im se naš novac izbije iz ruku. Ma ne par tisuća eura, već
par milijardi eura po svakom slučaju. Pa neka onda nastave masovno i brutalno kršiti ljudska prava i slobode.

Upravo teče vrijeme od 12 sedmica, koliko je Evropski sud za ljudska prava dao hrvatskoj vladi da se nagodi s Vesnom Balenović. Ne postigne li se nagodba, Sud će odrediti odštetu Vesni, jer je utvrđeno da je država svjesno i namjerno, dakle neodgovorno proganjala istu i to samo zbog toga što je otkrila i medijski prokazala organizirani kriminal i korupciju u INI. Ja ne mogu znati što i koliko će Vesna zahtijevati, ali za sebe znam više nego precizno.

Što se skrivanja informacija tiče ste u zabludi. Nije vam poznat plan prema kojemu se informacije i poluinformacije dilaju na veliko i namjerno, kako bi se s jedne strane hipnotiziralo javnost s gomilom negative, a s druge strane imobiliziralo i demoraliziralo tu istu javnost, te spriječilo djelovanje vladavine prava. Sva sila birokratskih i besmislenih tijela služi kao ispušni ventili, sigurnosni ventili, koji ispuštaju višak društvenog pritiska, poslije čega se ne događa ništa. To se postiže baš zahvaljujući moru informacija, koje potiču senzacionalizam i crnu kroniku. To je isto kao i dilanje droge. Informacije su opijum naroda.

Tko je glasao

Kada se poveže jučerašnja

Kada se poveže jučerašnja Latinica, koja je poprilično jasno pokazala svu perverziju funkcioniranja pravosuđa u Hrvatskoj, te govor H. Appelta o korupciji u medijima vrlo je jasno da nije riječ samo o korupciji, nego i o organiziranom kriminalu i vrlo perfidnom obmanjivanju građana ove države.

Trodioba vlasti (zakonodavna - izvršna - pravosudna) sama je srž funkcioniranja demokratskog sustava. Pravosuđe bi trebalo biti, da je stvarno neovisno kakvo bi trebalo biti u demokratskom sustavu, LIJEK za korupciju. Međutim, kod nas je lijek pokvaren, to je evidentno.

Nadodajmo na to stanje u medijima - koji su pupčanom vrpcom vezani uz formalni politički vrh, mafiju i interes kapitala - i zapravo se nalazimo u zatvorenom četverokutu u kojem smo svi mi ostali (izuzev navedenih) gubitnici. Za stranku koja sjedi na vlasti s izuzetkom jednog mandata, trodioba vlasti nažalost znači:
1/3 HDZ je stranka (legalitet)
1/3 HDZ je pokret (to im osigurava 25% glasova što god da učine i izborni legitimitet)
1/3 HDZ je kriminalna organizacija (financiranje).

Stoga, prije smo kleptokracija ili mafiokracija nego demokracija; i nažalost, ljudi još uvijek glasaju u velikom broju za ljude koji lažu i kradu, ucjenjuju i reketare, unazađuju društvo, sprečavaju razvoj demokratskih normi i ostvarivanje ljudskih prava - ali nažalost, treba i to priznati, samo zato jer ljudi zaokružuju HDZ na izbornim listićima i ne traže odgovornost od onih koje su izabrali...

Tko je glasao

Kada se poveže jučerašnja

Kada se poveže jučerašnja Latinica, koja je poprilično jasno pokazala svu perverziju funkcioniranja pravosuđa u Hrvatskoj, te govor H. Appelta o korupciji u medijima vrlo je jasno da nije riječ samo o korupciji, nego i o organiziranom kriminalu i vrlo perfidnom obmanjivanju građana ove države.

vrijeme je da se krene. diktatore i politički korumpirane političare treba maknuti. ne zbog nas ovdje već zbog budućnosti naše djece.

Stoga, prije smo kleptokracija ili mafiokracija nego demokracija; i nažalost, ljudi još uvijek glasaju u velikom broju za ljude koji lažu i kradu, ucjenjuju i reketare, unazađuju društvo, sprečavaju razvoj demokratskih normi i ostvarivanje ljudskih prava - ali nažalost, treba i to priznati, samo zato jer ljudi zaokružuju HDZ na izbornim listićima i ne traže odgovornost od onih koje su izabrali...

cenzura nije samo vezana za HDZ.

Tko je glasao

nije cenzura vezana samo uz

nije cenzura vezana samo uz HDZ, ali ipak su oni na vlasti već dugo vremena.
Prije su to radili malo nezgrapnije, sad je to samo ljepše umotano.

Tko je glasao

kako misliš krenut? hoće

kako misliš krenut? hoće to bit prava seljačka buna ili ćemo se zablokirat ko studenti i plenumirat 24satno?
da itko želi ovu baru sredit u jezero mogao je to već davno! ključan je onaj prvi milijon! tko ga je omogućio i kojim propisima!
ovako, opljačkano i uništeno je po zakonima koje je izglasao hrvatski sabor i na temelju čega su krivi?

Tko je glasao

Zašto mislite, marijuan, da

Zašto mislite, marijuan, da je vrijeme da se krene na korupciju i zločince? Nije li vrijeme bilo i prije deset ili pet godina? Vidite, mnogi u Hrvatskoj vjeruju da još nisu sazreli uvjeti i da to vrijeme nije došlo, jer misle da mafija treba još vremena da bi učinila još veću štetu.

Tko je glasao

quote fiuminanti kako

quote fiuminanti

kako misliš krenut? hoće to bit prava seljačka buna ili ćemo se zablokirat ko studenti i plenumirat 24satno?

mislim kako će to, nažalost biti neredi. vlada će konačno biti primorana dirnuti u onaj dio proračunskih korisnika koje do sada nije dirala.

ovako, opljačkano i uništeno je po zakonima koje je izglasao hrvatski sabor i na temelju čega su krivi?

nije sve, potvrdila je to čak i revizija državne revizorice.

quote poveznik

Zašto mislite, marijuan, da je vrijeme da se krene na korupciju i zločince? Nije li vrijeme bilo i prije deset ili pet godina?

pa konačno će narod maknuti retardiranog i puno nezainteresiranog za svoj posao državnog odvjetnika mladena bajića, kada to već nisu u stanju napraviti saborski zastupnici.

Vidite, mnogi u Hrvatskoj vjeruju da još nisu sazreli uvjeti i da to vrijeme nije došlo, jer misle da mafija treba još vremena da bi učinila još veću štetu.

nema veće prirodne nepogode za hrvatsku od mafijaške demokratske zajednice i njenih munjenih satelita. već sada se potrošnja iz proračuna povećala 13 posto od planiranog, a budući da ćemo posljedice recesije, tj. njen najjači udarac doživjeti u jesen više ne pomaže ni rebalans proračuna jer se neće imati što rebalansirati. bit će lijepo gledati kako se hrvatska vlada obraćati svojim nezahvalnim građanima iz egzila u argentini, čileu ili BiH.

Tko je glasao

sve što kažeš stoji. a

sve što kažeš stoji. a svatko pametan zna da se to mora i treba sprječiti. po svaku cijenu. i što će se desiti: opet će govna progutati neki pametni i pošteni da bi u nekom ključnom trenutku na neku glupu foru bili obezvrjeđeni i na njihovo mjesto uskočili muljatori....
sad mi pada na pamet recimo stranka prava: tu je bilo divnih ljudi i mada mi to opcija nije omiljena tipični su primjer našeg mentaliteta...
znam za lokalne političare "lijeve" opcije ali oni su šire nepoznati pa iznositi njihove priče nema smisla....uglavnom, poučak HSP ili HSS je da poštenjačine pojedu govna da bi još veća ubacili u igru....
i ne, mislim da se neće formirati kritična masa....i molim Boga da se to ne dogodi...iz životnog iskustva....dva čovjeka, prvi susjedi rade u istoj firmi...jedan stalno mulja, potkrada, smješta drugima a drugi, poštenjačina radi, muči se i nikako naprijed...njih dvoje se pograbe, uliječe treći, ovom drugom je black out i ubije trećeg...svog prijatelja...najbolje godine života provede u zatvoru. i danas kaže da mu je najveća kazna što je ubio prijatelja...obitelj žrtve je pomagala obitelj počinitelja jer su se svi poznavali i svi sve znali ....

Tko je glasao

Svim hrvatskim

Svim hrvatskim prijateljima,

i u Sloveniji situacija nije dosta bolja nego kod vas.
Možda če najbolji prikaz biti iniciativa "Za prenovo medijske politike", koju smo napravili prošlo ljeto:

http://www.novinar.com/novice/novica.php?id=528

Iniciativu su slovenske političke stranke u potpunosti odbila, I još danas nadzire ključne medije i novinare.

Situacija u slovenskom novinarstvu zbog toga danas nije ništa bolja od one, koja je obrazložena u "oceni stanja".

A takvo stanje u novinarstvu Hrvatske i Slovenije trebaju političke elite, da upozorivanjem na "vanjskog neprijatelja" prikrivaju svoje afere i katastrofalno ekonomsku situaciju u zemaljama!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Direktor C I A –e došao tražiti svoju djecu u Ukrajini od sjenka komentara 0
  2. I meni je žao od magarac komentara 2
  3. Never Never Land od Kvarner komentara 14
  4. stega bye bye od 2573 komentara 18
  5. "Tudjmanovi 200 obitelji" nemaju veze s Tudjmanom od JPeratovic komentara 55
  6. Kako sam dobio rat protiv hrvatskih banaka od krrrrekani komentara 44
  7. papir novac i papir wc od adfilantrop komentara 0
  8. Vlada bojkotira raspisivanje referenduma o ćirilici od vkrsnik komentara 6
  9. Dvostruki vic od petarbosni4 komentara 12
  10. Veritas vincit od Rebel komentara 47
  11. MORBIDAN NAROD - Spektakularni cirkus od crni biser komentara 17
  12. Vjerovati Dragi PILSELU, golubu - prevrtaču? (II) od Ljubo Ruben Weiss komentara 18
  13. Od Poncija do Pilata ili o mom djedu Petru i njegovu pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-djedu Franji od krrrrekani komentara 50
  14. Vjerovati Dragi PILSELU, golubu - prevrtaču? (I) od Ljubo Ruben Weiss komentara 26
  15. Psihopatsko ponašanje hrvatske političke "elite". od krrrrekani komentara 9
  16. Dida in the house od Rebel komentara 71
  17. Što je čovjek koji mrzi svoj narod i radi protiv njegovog interesa, a narod ga u dobroj vjeri izabrao za svog predstavnika? od krrrrekani komentara 31
  18. Teorija I Praksa Samosvjesnog Samo-upravljača od indian komentara 39
  19. Živimo ispod svojih mogućnosti od magarac komentara 58
  20. Anti Socijalni Personalni Defekt (ASPD) od adfilantrop komentara 0
  21. Kviskoteka - ili tko je bacio kantu govana? od StarPil komentara 9
  22. Na popravni, nego što? od Feniks komentara 6
  23. Putinove reforme od Kvarner komentara 14
  24. Jambo, Bandić, Vaso i Holy. od Papar komentara 79
  25. Destiliranje viška vrijednosti od magarac komentara 107

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • adfilantrop
  • magarac

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 2
  • Gostiju: 19

Novi korisnici

  • andela117
  • juditaana
  • Stop Frontin'
  • keepin' it real
  • asdf