pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U tekućoj predizbornoj kampanji, Internet je u Hrvatskoj sazrio kao medij za efikasno prenošenje političkih poruka biračkom tijelu, kao konkurencija televiziji, radiju, tisku, plakatima i neposrednom kontaktu s biračima na terenu. To be barem može zaključiti prema dinamici koja vlada u hrvatskom cyberspace-u u smislu sadržaja i grafičkog dizajna stranačkih site-ova te nebrojenih blogova i diskusijskih foruma stranački obojenog političkog karaktera. Sve to nije došlo samo od sebe i pokrenuto je zanačajnom preraspodjelom raspoloživih stranačkih resursa - intelektualnih i financijskih.

Ali, s obzirom da ne postoje (osim možda u USA) gotovo nikakva znanstvena istraživanja o stvarnom utjecaju Interneta na izborne rezultate, otkuda onda tolika sigurnost stranačkih stratega u taj informacijski kanal? Posebno kada se zna da je IT-pismenost i razvijenost Internet infrastrukture u Hrvatskoj još uvijek daleko ispod one u npr. zemljama starim članicama EU.

Grupa danskih istraživača analizirala je ulogu Intereneta u predizbornoj kampanji za nacionalni parlament (Folketing) 2005 godine i došli su do iznenadjujućih zaključaka. Treba znati da je Danska svjetski šampion po kompjuterskoj pismenosti i širokopojasnoj dostupnosti Internetu (preko 80% kućanstava). Internet je sastavni dio svakodnevnog života velike većine stanovništva: banking, on-line shoping od glazbe do cementa, kupnja željeničkih karata i kino ulaznica, školski rasporedi - samo su neke od funkcija koje čine Internet sveprisutnim i neophodnim.

Istraživanje je pokazalo da je 23% birača (Danska ima oko 5,5 milijuna stanovnika) posjetilo neki stranački site najmanje jednom u toku predizborne kampanje. Da li je to puno ili malo? U svakom slučaju manje nego gledanost centralnog dnevnika jednoga od dva nacionalna TV kanala svaki dan! Moglo bi se zaključiti da je puno efikasnije i jeftinije pojaviti se na televiziji i prenijeti svoju političku poruku, nego ulagati u Internet.

Još apsurdnijim pokazuje se mit o velikom značaju Interneta kada se analizira posjećenost stranačkih site-ova. Tokom kampanje taj broj je variraio od 2 tisuće do 8 tisuća dnevno (uz velike varijacije po strankama). Na zadnji dan kampanje brojevi su porasli na 10 do 15 tisuća. Dnevni prosjek je bio oko 5 tisuća.

Ako se zna da u zemlji postoje tri ozbiljna dnevnika sa dnevnom nakladom od daleko preko 100,000, više tabloida s još većom nakladom te nemali broj besplatnih novina koje uopće nisu trivijalne i bezutjecajne, to su sitne brojke. Npr. pisma čitatelja koja nose političku poruku stranke u samo jednim novinama dopiru do najmaje 20 puta više ljudi nego stranački site-ovi na Internetu.

Dalje, u spomenutom istraživanju samo 19% ispitanika smatra da im je posjet na stranačke site-ove u većoj ili manjoj mjeri pomogao u konačnoj odluci za koga će glasovati. Čak 62% smatra da to nije imalo nikakvog utjecaja na njihov izbor.

Isto istraživanje otkriva da je Internet bio ocijenjen kao najbolje mjesto da se nešto sazna o stranačkoj politici od svega 3.5% ispitanika. Istovremeno je 27% tu ocjenu dalo završnim TV sučeljavanjima, a čitavih 47% TV dnevnicima.

U jednom drugom istraživanju u vezi lokalnih izbora, na rang ljestvici od 11 komunikacijskih kanala - od letaka podjeljenih po kućama do naconalnih novina, Internet se je našao na posljednjem mjestu.

Nakon posljednjih izbora u Njemačkoj, 6% birača je ocijenilo Internet kao najvažniji izvor relevantnih informacija.

U kojem bi smjeru rezultati ovakvih ili sličnih istraživanja u Hrvatskoj odstupali od gore navedenog nije teško predvidjeti.

Ako su ovi rezultati vjerodostojni, zašto onda stranke i dalje ulažu velika sredstva i napore u svoje site-ove?Odgovor se može isčitati u slijedećem.

Njemačko istraživanje razotkriva da su birači sa čvrstom stranačkom opredjeljenosti koji traže informacije na Internetu. Zato je potencijal "selidbe" glasova putem Interneta gotovo zanemariv, ali nasuprot tome, Internet, odnosno stranački site-ovi se pokazuju kao izvanredno sredstvo komunikacije stranaka s vlastitim simpatizerima.
Takva strategija je vrlo jasna u USA, gdje ne postoje jake stranke s brojnim članstvom. Stranački site-ovi se tamo koriste kao efikasno sredstvo organizacije, mobilizacije i koordinacije dobrovoljnih pomagača kampanje.

Lokalni analitičari u Danskoj smatraju da su barem neke stranke uvidjele kako stvari stoje, pa su u pripremi za tekuću kampanju (parlametarni izbori će se održati 11. studenog), ponudile različite sadržaje koji su usmjereni
boljoj organizaciji i jačanju kampanje, npr. mogućnost donacija, prijava kao dobrovoljni supporter, itd.

Dakle, radi se o tome da putem Interneta stranke trebaju mobilizirati svoje članove i simpatizere da učine nešto aktivno u provodjenju kampanje u stvarnom svijetu. Ako u tome uspiju, opravdati će ulaganja u Internet. Jer, ako Internet nešto revolucinizira u političkom životu, to je potencionalno stranački rad i interna komunikacija. Ali nipošto izbori i njihov rezultat.

Izvor podataka i inspiracija: "Cybervalg: Partihjemmesider ændrer intet" - Dagbladet Politiken (København, Danmark), nedjelja 4. studenog 2007.