Tagovi

Ustaše, partizani i četnici

Svakodnevno smo bombardirani tragičnim vijestima i bilo u njima 8, 57 ili 700 mrtvaca na nas ostavljaju isti učinak – ravnodušnost. Ili kada u prometu strada kakvo dijete, reakcija nam je jednaka ili pak eventualno pošaljemo u pizdu materinu pijanog vozača-ubojicu i pravosudni sistem. Pretvorili smo se u ravnodušne zombije ili je taj bezdušni proces u tijeku.

A trebalo bi biti drugačije! Zamislite bol u familiji nesretnog vozača, pa onda zamislite bol majke poginulog djeteta. (Ne, nju si ne možete ni u jednoj tisućinki predočiti!) Ako si vjernik moraš reći ovako nekako: „Bože, zajebi one moje molbe o boljem autu, nego daj snage toj paćenici!“, a ako si ateist glas iz dubine srca neka ti kaže: „Žao mi je te jadne žene!“. Barem pomislimo na nju i njezinu bol. Efekt takvih suosjećajnih stavova je mjerljiv i to ću pokušati dokazati.

Gradeći u sebi izgubljenu empatiju zapravo gradimo zid između svojih ruku i oružja. Svi mi ustaše, partizani i četnici pretvorili bismo se u ustaše s empatijom, partizane s empatijom i četnike s empatijom, a kao takvi lakše bismo izbjegli ratove u budućnosti. „Kakva idiotska srcedrapajuća limunada! Zar se cmizdrenjem nad Crnom kronikom mogu spriječiti ratovi!?“, reagirat će većina vas. Slažem se, to je u domeni fantastike, ali može se spriječiti nešto još gore od rata!

U zapadnim velegradovima kada umirući vapi na ulici za pomoću, prolaznici ga prekoračuju i zaobilaze. Postoje brojni takvi video-zapisi, koji su jednako potresni kao ratna streljanja. Ako bismo (p)ostali empatični takvi i bezbrojni slični užasi ne bi se pojavili u našem i tako već amoralnom društvu.

„Treba biti dobar čovjek!“, govore nam od kada smo se rodili, ali to je glupost, jer tko za sebe ne misli da nije barem velikim dijelom dobar!? Pedagoška mantra mora glasiti: „Treba postajati sve boljim čovjekom!“.

Oprostite mi na naslovu, koji je djelomično trik, kako bi privukao pažnju na ovaj tekst.

Komentari

Ono

Ono što čovjeka boli gubitkom voljene osobe je samo njegova bol, koja se ne može širiti na druge, jer onda bi svi ljudi već odavno skrenuli s pameti. Imaju ili bi trebale imati crne kronike i edukacijski smisao na bar djelić ljudskog ponašanja i korekciju ponašanja, recimo u vožnji automobilom, ili sudskim kaznama osuđenim lopovima, da se i drugi ne upuštaju u krađe.
Svijet je zbog komunikacijskih dostignuća pretvoren u veliko selo, u kojem se sve zna, a tragedije oko nas su sastavni dio života.

Tko je glasao

otuđenje

ovo što si rekao zvuči skroz zdravorazumski....
smeta me truljenje društva... ljudi se začuhuruju u svoja četiri zida... imaju svojih problema preko glave i boli ih briga za okolinu.... žive dva metra jedni od drugih desetljećima, a jedva da se poznaju... da, to su prirodni civilizacijski procesi u gradovima... ok, u redu.... ali to je žalosno i tragično.... to me smeta - nema emocionalne komunikacije.... i ne radi se samo o podijeli bola, nego i sreće... samoća je fenomenalna i na istoku ju jako cijene, ali emocionalna samoća "boli me kurac za sve i svakog" i kada su ostali isto takvi, onda je to smrt za pojedinca i za društvo u cjelini.... a možda ne mora biti tako...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci