Tagovi

Uspon i pad malog gospodarstva u Hrvatskoj

Često se govori o medijima slušati i čitati o malom gospodarstvu, no kroz mnoštvo mojih kontakata stječem dojam da tek manjina zapravo zna što je to malo gospodarstvo. Pa da odmah na početku razjasnimo tko spada u malo gospodarstvo. U malo gospodarstvo spadaju tvrtke koje imaju do 50 zaposlenih, ostvaruju do 10 miliona eura prihoda godišnje i ukupna aktiva im iznosi do 10 miliona eura. Da dalje ne zamaram dalje sa suhoparnim iznosima, zbog lakšeg razumijevanja recimo samo da u srednje gospodarstvo spadaju tvrtke koje imaju do 250 zaposlenih, a velike tvrtke su tvrtke s više od 250 zaposlenih.

Države sa razvijenim malim i srednjim gospodarstvom se smatraju zemlje sa zdravim gospodarstvom, a jedna od takvih zemlji je Njemačka. Njemačko malo i srednje gospodarstvo je vrlo zanimljiva tema i njega ću obratiti u nekom idućem dnevniku.

Na temelju meni dostupnih podataka napravio sam malu analizu značaja malog gospodarstva za hrvatsko gospodarstvo. Analiza pokazuje da je u periodu od 2001. do 2008. godine kada počinje gospodarska kriza, upravo malo gospodarstvo imalo ključnu ulogu u razvoju gospodarstva i smanjenju broja nezaposlenih.

Pogledajmo kretanje broja zaposlenih po godinama:
2001. male tvrtke 247 tisuća zaposlenih, srednje 161 tisuća i velike 318 tisuća zaposlenih
2008. male tvrtke 449 tisuća zaposlenih, srednje 170 tisuća i velike 279 tisuća zaposlenih
2010. male tvrtke 415 tisuća zaposlenih, srednje 157 tisuća i velike 287 tisuća zaposlenih
2011. male tvrtke 387 tisuća zaposlenih, srednje 160 tisuća i velike 287 tisuća zaposlenih

Vidljivo je da je razdoblju od 2001. do 2008. godine malo gospodarstvo otvorilo 202 tisuće novih radnih mjesta, srednje tvrtke su ostale otprilike na istoj razini s 9 tisuća više zaposlenih, a velike tvrtke smanjile su broj zaposlenih za 31 tisuću. Dolaskom krize očigledno je najgore pogođeno malo gospodarstvo gdje se do 2011. godine gubi 62 tisuće radnih mjesta, srednje tvrtke gube 10 tisuća radnih mjesta, a velike tvrtke čak imaju blagi rast zaposlenih. Nažalost nemam svježije podatke od 2011. godine, ali vjerujem da bi pokazale isti trend.

I podaci o dobiti poduzeća ukazuju na to tko je najžešće pogođen krizom. U 2009. godini mala poduzeća ostvaruju ukupnu konsolidiranu dobit od 687 milijuna kuna, dok 2010. godine bilježe konsolidirani gubitak od 2 milijarde i 486 milijuna kn. Male tvrtke i u 2011. godini zabilježile su konsolidirani gubitak od 709 milijuna kn.

Srednje velike tvrtke u 2009. godini ostvaruju konsolidiranu dobit od 574 milijuna kuna, da bi 2010. zabilježile konsolidirani gubitak od 4 milijarde i 25 milijuna kn, odnosno gubitak od 243 milijuna kn u 2011.

Velike tvrtke posluju mnogo bolje. U 2009. godini konsolidirana dobit iznosi milijardu i 178 milijuna kn. U 2010. godini konsolidirana dobit velikih tvrtki iznosi 4 milijarde i 847 milijuna kn, a 2011. godine konsolidirana dobit iznosi 7 milijardi i 361 milijun kn.

Na temelju financijskih rezultata i broja zaposlenih možemo zaključiti da su krizom najjače pogođene male tvrtke i srednje velike tvrtke, a velike tvrtke se dobro nose s posljedicama krize. Nisam uspio pronaći podatke za 2012. godinu, ali u 2013. i narednim godinama očekujem pogoršanje poslovne situacije i za velike tvrtke. Ono što se je dogodilo u sektoru malih poduzeća, a utjecalo je na kupovnu moć i broj zaposlenih odrazit će se i na rezultate poslovanja sektora velikih tvrtki prvenstveno na banke i financijski sektor, telekome, trgovačke lance i sl.

Državna pripomoć u propadanju malog gospodarstva

Svim ovim podacima i još mnogo detaljnijima raspolagala je i aktualna hrvatska vlada po dolasku na vlast. Umjesto očekivane pomoći najugroženijim sektorima, mjere i ponašanje aktualne vlasti prema malom gospodarstvu bi se moglo ilustrirati primjerom žene koja dovodi u bolnicu muža koji je doživio infarkt, a umjesto bilo kakvog liječenja teško bolesnog muža, liječnici se fokusiraju na prepisivanje vitamina i tješenju buduće udovice. Razlog takvog odnosa prema malom gospodarstvu leži i u činjenici da subjekti malog gospodarstva nemaju jako udruženje koje bi se borilo za njihove interese. Gospoda iz HUP-a to nisu i njihovi interesi su često dijametralno suprotni interesima malih poduzetnika. Ako znamo da prosječna mala tvrtka ima između 4 i 5 zaposlenih onda vam je jasno kakav utjecaj ta tvrtka ima i da za njezinu sudbinu nije nikoga briga. Jasno vam je da netko tko zapošljava samo 4-5 ljudi i nije netko s kim bi rado prijateljevala naša politička elita i čije bi interese oni zastupali. Najvjerojatnije takvi poduzetnici ne mogu sponzorirati stranku, zaposliti pokojeg rođaka ili prijatelja, a još je vjerojatnije da nemaju niti jahtu na kojoj bi se s ponekim ministrom mogli uputiti na krstarenje.

Zbog nebrige ili neznanja, vlada je povukla u dvije godine čitan niz poteza koji su se predstavljali kao velika pomoć gospodarstvu (navodno se radi o milijardama kuna), ali oni su išli na ruku pretežno samo velikim tvrtkama. Nažalost, sektoru malog gospodarstva ne samo da se uopće nije pomagalo, nego praktički sve što je dobio je bila represija.

Rasterećenje gospodarstva
Jedan od prvih gospodarskih poteza aktualne vlasti bilo je smanjenje zdravstvenog doprinosa s 15% na 13%. Prosječna neto plaća zaposlenih kod poduzetnika iznosi oko 4700 kn, pa to rasterećenje znači oko 130 kn mjesečno po zaposlenom. U 2011. godini prosječna mala tvrtka zapošljavala je 4,3 radnika, pa joj je to rasterećenje na godišnjoj razini iznosilo nevjerojatnih 6700 kn. Najveće tvrtke od 49 zaposlenih koje se još ubrajaju u male tvrtke godišnje su rasterećene sa 76 tisuća kn. U jednom i drugom slučaju radi se o beznačajnim sumama s obzirom na veličinu svake od tvrtki.

No, tu je i kvaka 22. Ako smo vas negdje rasteretili, onda ćemo vas s druge strane opteretiti. Čak i više nego smo vas rasteretili. Nema više priznavanje pretporeza na troškove vozila i reprezentacije. Pa ako naša prosječna mala tvrtka sa 4,4 zaposlena kupila vozilo na leasing negdje prije uvođenja ove mjere, do zadnje rate će ga otplaćivati po novim uvjetima. Nekakva grubi izračun za auto golf klase na leasing koji prelazi 50 tisuća km godišnje košta tvrtku oko 15 tisuća kn više nego prije rasterećenja, odnosno toliko država više ubire. Trebamo li ovome dodati i poskupljenja energenata da bi priča o rasterećenju bila potpuna?

Od smanjenje stope zdravstvenog doprinosa su profitirale su samo tvrtke koje zapošljavaju najviše radnika u državi a to bi redom bili Konzum, Zagrebački holding, Hrvatska pošta, HEP, Ina, Hrvatske šume, HŽ infrastruktura, HT, Tisak, Podravaka… zatim slijede ostali trgovački lanci i tvrtke u državnom vlasništvu. Čini se da je država pretežno rasteretila sama sebe.

Povećanje PDV-a
PDV je povećan s 23% na 25%. Čitao sam neki interview sa ministrom financija u kojem on tvrdi da je PDV za poduzetnike neutralan pa im to povećanje ništa ne znači. To naravno nije istina. Proizvod s većim PDV-om je skuplji za kupca, pa to definitivno utječe na prodaju. Također, budući da se kod nas PDV plaća po fakturiranim računima, u slučaju da vam račun nije plaćen u trenutku obaveze plaćanja PDV-a, državi plaćate 2% više nego prije. To naravno ima loše posljedice po likvidnost

Porezna olakšica na reinvestiranu dobit
Tvrtke u Hrvatskoj na ostvarenu dobit plaćaju 20% poreza na dobit. Isplata dobiti dodatno se oporezuje sa 12% + prirez. Jedna od mjera koja je trebala pomoći gospodarstvu je mogućnost reinvestiranja dobiti, odnosno njezino pretvaranje u kapital pa u tom slučaju ne plaćate 20% poreza na dobit. To možda i ne bi bila toliko loša ideja da opet realizacija cijele stvari uopće nije isplativa za dobar dio malih tvrtki i njihove male dobiti. Naime, da bi se cijela operacija mogla provesti potrebno je angažirati revizora i napraviti promjene u sudskom registru uz angažman javnog bilježnika što znači i cijenu od oko 20 tisuća kn. Pa ako vam je dobit 100 tisuća kn, onda su vam i troškovi jednaki porezu kojega morate platiti. Prosječna mala tvrtke sa 4-5 zaposlenih koja teško da može ostvariti dobit znatno veću od 100 tisuća kn i ovom mjerom potpuno zaobiđena.

Porezna presija
Kako je državna blagajna postajala sve praznija, tako je Porezna uprava postajala sve nasilnija u naplati poreznih dugova. Pisao sam u mojem prethodnom dnevniku više o tome. Naša trenutna situacija zahtijeva upravo suprotnu praksu u naplati poreza od trenutne prakse Porezne uprave. Ako je Porezna uprava ikad trebala imati toleranciju prema kašnjenjima s plaćanjem poreza, onda je to upravo sada. Država kašnjenja u naplati može premostiti kreditima koje još uvijek može dobiti uz 6-7% kamate, dok kašnjenje kažnjava sa zateznom kamatom od 15%. Ovdje država zapravo poprilično dobro zarađuje na kamatama.

No država je sebe u naplati postavila ispred svih, ispred radnika, dobavljača i banaka. To je posljedično dovelo do neravnoteže koja je uzrokovala veliko nepovjerenje među poslovnim subjektima. Kako poslovati s nekim kad taj netko može svaki dan biti blokiran? Došlo je do zaoštravanja u uvjetima plaćanja među poslovnim subjektima, odgode plaćanja su se smanjile ili su nestale. Mnogi poslovi se ne realiziraju jer vlada velika nesigurnost u vjerojatnost naplate. Banke rade istu stvar, sve teže odobravaju kredite i sve manje imaju kome odobriti kredit. Blokade računa od strane Porezne uprave uopće ne pomažu i najčešće vas potpuno diskvalificiraju pred bankom na duži rok. Poduzetnik koji je stjeran u kut od države, poslovnih partnera i banaka, ima vrlo malo manevarskog prostora. To je otpuštanje radnika, smanjenje poslovnih aktivnosti i propast na kraju.

Teško mi je uopće komentirati suludu praksu zatvaranja trgovina, kafića i sličnih radnji zbog nekoliko kuna viška u blagajni. Toliko žestoko kažnjavati nekoga za prekršaj koji je u domeni nenamjerne pogreške samo potvrđuje svu jad i bijedu odnosa države prema poduzetnicima. Ovdje nema nikakve logike, a još manje zdravog razuma.

Svaki tjedan porez jedan
Stalne najave novih ili viših poreza nisu donijele ništa pozitivno gospodarstvu. Najava poreza na nekretnine bio je dodatni udarac tržištu nekretnina, a i građevinskom sektoru. Odluka o kupovini ili gradnji nekretnine donosi se i uz razmatranje opasnosti da takav porez bude uveden. Ne znam koliko je državi s tako malo industrije kao Hrvatska pametno uništiti i građevinski sektor. Hrvatska nije uvela porez na nekretnine, ali država je ipak uspjela u tome da trpimo posljedice neuvedenog poreza zbog toga jer se je idejom išlo u javnost nepromišljeno.

Počinje se pričati i o porezu na štednju u bankama. Samo nam još nedostaje da se štednja s domaćih računa završi na inozemnim računima, pa da uzdrmamo i bankarski sektor. Država gdje se porezi i porezne stope mijenjaju iz dana u dan nisu države gdje je pametno investirati.

Predstečajne nagodbe
Mnogo se je o njima već pisalo i neću mnogo duljiti oko njih. Samo mogu konstatirati da su ovdje opet male tvrtke izvukle kraći kraj jer su prisiljene otpisivati dugove velikim tvrtkama i pristajati na višegodišnje otplate. A to naravno znači da je ugrožen ne samo njihov opstanak na tržištu nego i njihovih tvrtki partnera. Nije mi jasno po kojoj je to ekonomskoj logici je bolje spašavati propale tvrtke na račun zdravih tvrtki.

Zaključak
Sektor malog gospodarstva u razdoblju od 2001. godine do 2008. godine pokazao je snagu da otvori 200 tisuća radnih mjesta. Kriza taj sektor najsnažnije pogađa i on ubrzano gubi radna mjesta. Umjesto da se snažno fokusira upravo na ovaj sektor koji jedini može u kratkom roku preokrenuti trendove u gospodarstvu i riješiti problem nezaposlenosti, država ne samo da nije ničim pomogla ovom sektoru, nego je još dodano zaoštrila odnos prema njemu. Represija koja se provodi prema njemu u nekim stvarima poprima razmjere apsurda. Sve gospodarske mjere aktualne vlade su skrojene po mjeri velikih i bogatih, a na račun malih. Male se opterećuje da bi se rasteretilo velike. Takva politika i nije mogla rezultirati ničim drugim osim surove gospodarske stvarnosti u kojoj se nalazimo. Hrvatsku neće izvući ih krize nikakve strane investicije koje će otvorit par stotina radnih mjesta, to može jedino domaće (malo) gospodarstvo. Iskustva u Njemačkoj pokazuju da i male tvrtke mogu izvoziti svoje proizvode i usluge širom svijeta. Nema razloga da to ne bi mogle i hrvatske tvrtke, no za to je potrebna radikalna promjena smjera u kojem idemo i odnosa države prema malom gospodarstvu.

Glavni krivac za pogoršanje gospodarske situacije u zemlji u posljednje dvije godine je indolentna gospodarska politika. Posljedice osjećamo svi.

Komentari

Šteta pokvariti ovakav dobar

Šteta pokvariti ovakav dobar tekst i kojom kritikom :) ...

Zašto pada malo gospodarstvo, zato što korporacije preuzimaju primat... Prednost nekada prijašnjeg komunističkog uređenja je što je itekako imalo obzira prema malim gospodarstvima. Npr. NAMA je bez problema sa tadašnjom infrastrukturom mogla rasturiti mnoge male trgovinice i tržnice , ali nije , a pogledajte ove današnje trgovine.

1. Puno je teže doći do kredita ko mali gospodarstvenik nego veliki ulagač. Uzmimo u obzir npr. da u maloj tvrtki direktor umjesto da se bavi npr. proizvodnjom i marketingom , bavi se skupljanjem papira za investiciju i gubi vrijeme. Država uopće ne ulazi u susret malom gospodarstvu iako sa ovom ogromnom administracijom bi to bez problema mogla.

2. Malo gospodarstvo je ovisno o velikom , dok veliko nije toliko ovisno, jer globalizacijom su se otvorila nova tržišta. Zato seljaci imaju toliko problema sa distribucijom svog kvalitetnog mlijeka

3. Nevjerovatan broj papira, nevjerovatan broj promjena stopa poreza, zakona , uredbi tjera mala gospodarstva na zatvaranje. Opet uzmimo da bi jedno malo gospodarstvo moralo imati nažalost pored 4-5 radnika toliko ekonomista i pravnika ili plaćati jako fino nekog knjigovođu i pravnika...

Da li imamo savjetovališta i besplatnu pomoć za mala gospodarstva , inovatore i moguće poduzetnike?
Da li fakulteti otvaraju svoja vrata malim gospodarstvenicima i ljudima koji se za to zanimaju?
Da li se može dobiti besplatni prostor od države, Crkve ili nekog drugog za kvalitetan biznis?
Da li se inovatori i izumitelji mogu gdje skupiti u Hrvatskoj. Ološ je katapultirao jedan izvanredan sajam INFO koji je npr. u informatici bio jedan od najjačih sajmova na prostoru Istočne i Srednje Europe...
Da li država ima nepovratne poticaje za ulaganje u proizvodnju i ako ima koliko papira mora se izvaditi...

...

Velike tvrtke imaju cijeli aparat koji bez problema poteže veze i lakše kontaktira ljude , direktore, ministre, administraciju države. Za razliku od njih male gospodarstvenike NITKO ne ŠTITI.

U ovih 20 godina Hrvatske mi smo imali malo malih gospodarstvenika, a puno "biznismena " koji su opstajali na namještenim natječajima i prijevarama...

Justice for all !

Tko je glasao

PRAVI KRAVAL TEK SLIJEDI...

Tri su nepogode pogodile MIST u ovih 20-tak godina:
1-DIVLJA PRIVATIZACIJA/PLJAČKA 90-IH
MIST su izgubili pljačkom organsku vezu s velikim tvrtkama s izvoznim programima u granama poput tekstilne industrije (preko 150.000 izgubljenih mjesta) i tržišta Zapadne Evrope, Istoka,itd.Kako nije bilo zamjene tih tvrtki,MIST -ovi su se preorijentirali i izgubili dragocjeno vrijeme i poziciju u CEE zemljama, Šteta,koju još nitko nije proračunao, sigurno iznosi više od 100 milijardi kuna,
2. RIJEŠENJE NESOLVENTNOSTI-1. DIO (MJENICE)
Prva koalicijska vlada je dobila nezahvalan zadatak riješavanja repove HDZ-ove ostavštine 90-ih godina, ali su napravili kardinalnu grešku. Umjesto registriranja i uspostavljanja tržišta mjenica, kao tada osnovnog sredstva garancije plaćanja, čak i od strane države, država je , baš po nahođenju Linića,Crkvenca i Fižulića, napravila ogroman gaf i o trošku poreskih obveznika sve tvrtke s izdanim jamstvima otjerala u stečaj i izbrisala iz registra. Nitko sretniji od njih tada .Vrijednost od 65 do 70 milijardi kuna garancija izbrisana dlanom o dlan, a ono što je ostalo, eskont je bio smiješan (10-20 %,max. 30 %), i mjenica ode u sumrak.
3.SOLVENTNOST- 2.DIO (PREDSTEČAJNE NAGODBE),HBOR
Deset godina poslije, opet se ništa nije naučilo,starta se s predstečajnim nagodbama, gdje je situacija još gora, jer visi 52 milijarde (dosad) , gdje su MIST-ovi, uz državu i banke, najveći povjerenici. Prvo dvoje imaju prioritete u naplati, treći se mogu slikati, jer i onih 10-30 % iz prvog slučaja s mjenicama sad moraju pretvoriti u kredite (!?) očišćenim tvrtkama na papiru od 3 do 10 godina, znajući da većina toga ide u crnu rupu.Istodobno, vrijednost utuženih potraživanja, pošto ih je država svojim pravilnicima ISKLJUČILA iz nagodbi u prvom mahu, još nitko i ne zna, po subjektivnoj procjeni, rezervacijama i kontaktu s kolegama, negdje od 10 do 14 milijardi kuna, ne uključujući i već pravosnažne ovrhe (još dodatnih 5-7 milijardi kuna). U drugom turnusu je država načinila izmjenu praveći još veći cirkus- sad se ta potraživanja po tom osnovu priznaju, ali kako je većina predstečajnih nagodbi u postupku ili pri kraju (od ovih velikih) , ispada da pravomoćne presude i ovrhe dolaze na gotovu stvar i novu tvrtku. Rezultat: ili će se sudovanje odužiti do Sudnjeg dana ili će očišćena tvrtka se ponovno zaplesti u kućine nelikvidnosti, jer neće imati odakle isplaćivati presuđeno. U isto vrijeme,država i HNB su otpustili preko HBOR-a više od 21,4 milijarde kuna formalno za "gospodarstvo" kojima se plaćalo sve osim gospodarstva,jer nitko ništa nije kontrolirao.
Dakle, kad sve zbrojimo, ispada da se usput izgubilo više od 260 milijardi kuna u ovih 20 godina, bez kamata ,dakako i uništenih tvrtki i radnih mjesta. Pravi tsunami stečaja i još veća nelikvidnost nas tek čeka po pravomoćnosti preds.nagodbi ,a potom i pravomoćnosti presuda,koje se sad ne mogu nikako uglaviti u financijske planove "očišćenih" tvrtki. Koji će to tek kraval biti...

Tko je glasao

Volim kada se raspravlja u

Volim kada se raspravlja u brojkama , morati ću početi linkati excel tablice i analize... :) na ekonomskim tekstovima, jer napokon vidim i ekonomiste ...

Justice for all !

Tko je glasao

RUŠENJE MIST DOGME

Najprije da srušimo jednu dogmu ovog društva- malo i srednje poduzetništvo je najveći faktor, kako u BDP-u, tako i u zapošljavanju, i to baš u doba krize, od 2011. Prema tomu, razne političarske floskule o tomu kako se veliki trebaju oporaviti, pa će svima krenuti, su notorne gluposti i činjenice ih uopće ne podupiru. 2011. godine, recimo, usred krize, malo i srednje poduzetništvo je preuzelo primat i prvi put nadmašilo velike tvrtke u strukturi BDP-a- 50,2 % BDP-a ove zemlje su ostvarivale tada, a ne sumnjam da će i sporovozna FINA slične rezultate imati i za 2013, kad im već 2012 ide kao i Statističkom uredu popis stanovništva.MIST (Male i srednje tvrtke) zapošljavaju 2 puta više radnika nego li velike tvrtke (546.308 spram 287.035), što čini 65,6 % zaposlenih.MIST ostvaruje 42 % izvoza, bez državnog tetošenja subvencijama,potporama, opraštanjima dugova, predstrčajnim nagodbama/mućkama.
Dosta mi je više tog snishodljivog odnosa spram politike i vlasti-mi ih plaćamo, kao i većinu toga u ovoj državi, to sam uostalom rekao u brk i Liniću,pa neka se puši. Jedan od tih poltrona političkih mi onda odgovori: "E prijatelju,vidjet ćemo kakvi ćete biti kad proradi porezna presija !"- "Di vi živite, pa porezna presija radi za nas već odavno, ne radisamo za vaše tvrtke-donatore,državne tvrtke i vas političare !"-bio je moj odgovor. "Neka ti bude, ali vidjećemo onda !"- "argumentacija" je uvlakača. "Vidjećete onda vi, kad dobijete od mene kartolinu iz Skandinavije,tvrtke se danas osnuju u 24 sata,ljepotane !"-na šta je umuknuo.
Mene više brine u ovom natjecanju u tomu tko će prepišati MIST s više poniženja em neaktivnost ljudi, vlasnika tvrtki, te još više sveopća apatija i depra. Primjerice, nitko od sindikata, HUP-a (oni su posebna svojta trutova) , ali i medija te ovog buljuka "ekonomskih analitičara" (što god to značilo, a većino znači da pojma nemaju o kretanjima u realnom gospodarstvu,kad se danas usporede njihove analize i stvarnost) reagirao na izmjene Zakona o porezu na dohodak od 04. prosinca 2013, gdje se faktički radnicima onemogućuje kupnja (ili darovanje) dionica vlastite tvrtke .Umjesto dosadašnjeg dohotka od kapitala, ubuduće će se to oporezovati porezom na dohodak od nesamostalnog rada. Dosad je porez bio 25 %, a sad ide 35,2 % doprinosa, te jos porez po stopama 12%, 25% i 40%, ovisno o mjesečnoj osnovici !
Zanimljivo, upravama društava je ostala ista stopa poreza (25 %) pod muljevitom opaskom ako je tvrtka izlistana na "uređenim tržištima" (a naša ZG burza je pravo uređena s 15-tak aktivnih tvrtki).
I kako onda zadržati kadar koji će vam omogućiti proboj na Zapad (IT,software, genetika,nano tech, kreativna industrija,design,i sl.) , kad ga ne možete dostojno platiti ?!
Kako mu dati udio u tvrtki, kako mu dati i % od royalty-a, kad se to kod nas oporezuje po 2-3 puta za istu stvar ? Bez kreativnih i sposobnih ljudi nema movinga niti one iskrice za poslove, jer 90 % svakog posla se zbije u ideji i produktivnoj realizaciji iste.

Tko je glasao

Najprije da srušimo jednu

Najprije da srušimo jednu dogmu ovog društva- malo i srednje poduzetništvo je najveći faktor, kako u BDP-u, tako i u zapošljavanju, i to baš u doba krize, od 2011. Prema tomu, razne političarske floskule o tomu kako se veliki trebaju oporaviti, pa će svima krenuti, su notorne gluposti i činjenice ih uopće ne podupiru. 2011. godine, recimo, usred krize, malo i srednje poduzetništvo je preuzelo primat i prvi put nadmašilo velike tvrtke u strukturi BDP-a- 50,2 %

O ovome sam pisao itekako ... Nema napretka dok god mi ne spasimo ili stvorimo neke malo jače tvrtke , industrijske grane (ODLIČNO SI SPOMENU TEKSTIL...) , poljoprivredu... . Sam sistem malog i srednjeg poduzetništva je usko vezan kod nas za jače velike igrače , a pošto ih danas jako malo imamo u Hrvatskoj , naše malo poduzetništvo se guši u problemima. Moraš GLEMBAY UZETI U OBZIR i DA MALO I SREDNJE PODUZETNIŠTVO JE USTVARI KOD NAS BILA JEDNA VELIKA PRIJEVARA... Npr. HEP ti je stvorio brdo malih tvrtki dajući im pravo (na početku sa daleko prevelikim plaćanjem...) da održavaju javnu rasvjetu i održavaju neke manje pogone iako je sam HEP imao čitavu infrastrukturu za to obavljati i obučene radnike. Čak se događalo da radnik iz HEP-a izađe iz firme osnuje svoju firmu i fino pokupi sve natječaje. Ovakvih primjera je na desetke tisuća...

Justice for all !

Tko je glasao

dobar i potreban dnevnik..

dobar i potreban dnevnik..

jedan od primjera krive politike kod nas je napr. tretiranje todoricevog koncerna (nije ime bitno vec pravilo) koji je dobio gomilu kredita bez problema, i to habora ali i od banaka.. kojem se oprastaju porezni dugovi i daju poticija jer je kao velik.. kazu 45.000zaposlenih ... da bi se istovremeno potpuno zanemarilo kako je svo to poogodovanje zatrlo barem duplo vise radnih mjesta u malim firmicima, kioscima, ducancicima, farmicama, .. i slicno.. vjer0ojatno je sa omjer dosao i do 3:1, zatrtih radnih mjesta prema onima u koncernu..

to se principijelno drzavi ne isplati a dansnje stanje hrvatske to i dokazuje..

da se vratim na temu o kojoj sam nedavno pisala dnevnik.. princip je isti kao i ovaj gore.. politika i ini pogodouju vlasniku hotela jer je to prakticno jedino vece poduzece u mjestu.. a da pri tome zaboravljaju da je to posve suludi tretman zajednice ako je rezultat "zmirenja" ili pogodovanja ili jos goreg oaj koji ce ostaviti barem 400 ljudi bez prihoda, onih malih turistickih privatnih iznajmljivaca.. ako brojke pomnozimo sa 4 clana familije koji bi se trebali hrraniti .. dolazimo do omjera 200 : 1600 .. i do kolapsa citavog mjesta jer politika i administracija "voli" velike jer su oni vazni i vazniji od malih..

krivo.. posve krivo..

veliki ako to stvarno jesu bi trebali i bez pogodovanja prosperirati, bez krsenja zakona i slicno.. a na male treba paziti jer oni bez ikakvih drzavnih intervencija stvaraju odrzivo drustvo..

da konkretiziram pricu do kraja.. turisticki prihod grada supetra je procentualno povecan.. i svi slave.. a rezultat je zapravo porazan.. jer je privatno smjestaj prazan, dakle 1600 ljudi je upitne egzistencije ili ce to biti dok "hotel" ima vise nocenja, vlasnik mozda malo veci profit, a nadelje samo 200 ljudi egzistenciju.. od kojih veliki dio zaposlenika predstavlja sezonce dakle ne znace puno za odrzivost same lokalne zajednice.. statistika je cudna stvar i ne moze se bas tako prozaicno tumaciti kako su nase tiskovine i politicari navikli u svojim povrsnim gledanjima brojaka.

dobar dnevnik, stvarno.. gada srz problema odrzivog gospodarstva, zasigurno..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

domaće tržište

blizu ene je lokal 'kvadro'. lijepi dizajnirani mnamještaj koji većini prolaznika samo izmamljuje tužne uzdahe. razlog je slaba kupovna moć stanovništva. kao netko i želi kupiti dio namještaja kupitit će uvozni koji je jeftiniji i najčešće loše kvalitete. razni porezi, nameti su razlog slabe kupnje domaćih proiizvoda. i u 'billi'. 'sparu', 'lidlu' će prijesjećni kupac prije kupiti strani proizvod nego domaći. razlog je banalan - cijena.

bez obzira radilo se o velikom, srednjem ili malom poduzetniku, srednjem ili malom obrtnikom oni će zbog slabe kupovne moći domaćeg stanovništva teško moći prodavati proizvode i automatski s time ide i slaba proizvodnja.

nisam ekonomista ali mogu reći kako su naši političari očito jako daleko od one ekonomijer koja govori kako proizvodnja ovisi o potrošnji a potrošnje je veća ako su cijene niže, znači porezi na određene grupe proizvoda su daleko niži od našeg famoznog 25% a gdje su ostali nameti u obliku cijene struje, vode, plina, te ovoga te onoga ...

w. ;)

Tko je glasao

Veliki i mali

Hrvatsku neće izvući ih krize nikakve strane investicije koje će otvorit par stotina radnih mjesta, to može jedino domaće (malo) gospodarstvo. Iskustva u Njemačkoj pokazuju da i male tvrtke mogu izvoziti svoje proizvode i usluge širom svijeta.
pogrešno je vjerovati da mala privreda može samostalno opstati. Najprije mora postojati "velika" privreda, a onda se u koncentričnim krugovima oko većih industrijskih centara stvara veliki broj kooperanata, koji rade za velike.
Zato su potrebne velike strane investicije u industriju s velikim kapacitetima da bi bila konkurentna i produktivna na većim tržištima, a onda će ona stvoriti potražnju za velikim brojem proizvoda i usluga iz male privrede.
Kod nas je veliki broj malih i srednjih poduzeća nastao rasapom velikih poduzeća iz sektora građevinarstva (posebno stanogradnje) i brodogradnje. Građevinska poduzeća, koja su u Yugi imala po 10.000 zaposlenih, danas imaju od 1000 do 1500 ljudi. Ostatak je, da bi preživio, osnivao male, fleksibilne obrte i mala poduzeća za kooperantske radove, koji su imali posla dok su i veliki imali posla, a veliki su imali posla dok je bilo kredita za stambenu izgradnju i dok je država investirala u ceste i u brodogradnju.
kad se kreditni balon ispuhao veliki su ostali bez posla, a zajedno s njima i mali, i to je najbolji dokaz, da mali ne mogu bez velikih.
To se isto dešava sada u brodogradnji.
Iskustvo iz Njemačke nije usporedivo s nama.
Njemačka je industrijska velesila s razvijenom industrijskom infrastrukturom, i velikim brojem multinacionalnih korporacija, koje angažiraju na desetine tisuća malih i srednjih obiteljskih poduzeća, a koji se tamo zovu Mittelstand.
Poneki od njih, posebno u Južnoj Njemačkoj i Austriji su respektablna poduzeća sa po 10.000 zaposlenih i godišnjim prometom od 2-3 milijarde eura, vlastitim razvojnim i investicijskim potencijalima.
Naši najveći, INA i Agrokor su manji od njih.

Tko je glasao

pogrešno je vjerovati da mala

pogrešno je vjerovati da mala privreda može samostalno opstati. Najprije mora postojati "velika" privreda, a onda se u koncentričnim krugovima oko većih industrijskih centara stvara veliki broj kooperanata, koji rade za velike.
Zato su potrebne velike strane investicije u industriju s velikim kapacitetima da bi bila konkurentna i produktivna na većim tržištima, a onda će ona stvoriti potražnju za velikim brojem proizvoda i usluga iz male privrede.

Ne osporavam potrebu za "velikom privredom", ali se samo djelomično slažem s ovakovm vizijom. Dovoljno je samo pogledati naš geografski položaj na karti. Pa Munchen je bliže iz Zagreba nego npr. iz Hamburga ili nekih drugih dijelova Njemačke. A gdje je cijela Austrija, sjeverna Italija, Slovenija, Mađarska... Mi smo toliko mali da samo Bavarska sa svojom industrijom može progutati sve što naša država može proizvestii. Znam poprilično malih i srednjih tvrtki koje unatoč svemu što se događa u Hrvatskoj uspješno posluju jer su izvozno orijenirani. Poznati su mi primjeri gdje tvrtke s 10-20 zaposlenih usješno izvoze svoje proizvode i usluge. Prije nekih 10-ak godina u moj firmi smo shvatili da nam vazalni odnos prema domaćoj velikoj privredi duguročno znači propast, pa smo se fokusirali na traženje izvoznih prilika. Prilagodba nije bila lagana niti jeftina, zahtijevala je dugotrajnu edukaciju svih zaposlenih, te velike organizacijske i kadrovske promjene. Od prvih skromnih poslova do 50% prihoda iz inozemstva trebalo nam je 5 godina. Danas možemo u potpunosti bez domaćeg tržišta.

Tu su i novi oblici poduzetništva koji nude priliku sasvim novim vrstama mikropoduzetnika. Britanski web shopovi plasiraju milijarde eura robe širom Europske unije. Radi se pretežno o robi koju su uzvezli iz Kine. Žalosno je da do ulaska u Europsku uniju u Hrvatskoj uopće nije bilo moguće izvoziti putem interneta jer je i za najmanju sitnicu trebala carinska deklaracije koja je koštala više od vrijednosti robe. Izgubili smo 10 godina.

Tko je glasao

Mi smo toliko mali da samo

Mi smo toliko mali da samo Bavarska sa svojom industrijom može progutati sve što naša država može proizvestii.

Ovo nije istina ... Svojom prozivodnjom prije rata mi smo jeli Bavarsku u poljoprivredi, tekstilnoj , obućarskoj industriji , prehrambenoj, farmaceutskoj, ... Nažalost pojela nas elita koja je smatrala da je to sve glupost i pokrala sve.

Danas smo mali , ali itekako u ovim granama imamo znanja da se možemo bez problema mačevati sa Bavarskom iz razloga što ova industrija nije vezana usko za visoku tehnologiju , pa nema potrebe za velikim ulaganjima.

Znam poprilično malih i srednjih tvrtki koje unatoč svemu što se događa u Hrvatskoj uspješno posluju jer su izvozno orijenirani.

Ma i ja znam , ali daleko su one od neke prave zarade... Informatika ti je to polje u kojoj se može uredno raditi ako si dobar od kuće , samo za veće projekte mi smo totalno OUT , jer tu kreće skupa infrastruktura koja je potrebna kod većih projekata. Zato i slušaš priče o Javi, HTML-u , i sličnim stvarima , a nikako o gotovim PC, konzolaškim igrama, animacijama za velike studije, stvaranjima engine-ova koji donose stvarno veliku dobit.

Danas možemo u potpunosti bez domaćeg tržišta.

Opet sve zavisi od prilika i stanja u svijetu i nadam se da ekipa koja odlučuje o tome uvijek razmišlja da se ne nađu slučajno pred zidom uslijed neke svjetske ili europske krize. Za sve mora postojati 2-3 izlaza i puta...

Britanski web shopovi plasiraju milijarde eura robe širom Europske unije. Radi se pretežno o robi koju su uzvezli iz Kine.

Britanci su samo preprodavači i ništa drugo... To mi nije nekakvo poduzetništvo koje će zaustaviti probleme u toj državi. Imaš kinesku alibabu , a oni su vjerovatno sve pokupili odatle i pametuju o nekom biznisu...

Oko Hrvatske i prodaje putem interneta se slažem... , ali to je kada imaš "stručnjake" u našim državnim aparaturama gdje su svi orni za rad, glavno da plaća stiže...

Justice for all !

Tko je glasao

Znam poprilično malih i

Znam poprilično malih i srednjih tvrtki koje unatoč svemu što se događa u Hrvatskoj uspješno posluju jer su izvozno orijenirani. Poznati su mi primjeri gdje tvrtke s 10-20 zaposlenih usješno izvoze svoje proizvode i usluge. Prije nekih 10-ak godina u moj firmi smo shvatili da nam vazalni odnos prema domaćoj velikoj privredi duguročno znači propast, pa smo se fokusirali na traženje izvoznih prilika. Prilagodba nije bila lagana niti jeftina, zahtijevala je dugotrajnu edukaciju svih zaposlenih, te velike organizacijske i kadrovske promjene. Od prvih skromnih poslova do 50% prihoda iz inozemstva trebalo nam je 5 godina. Danas možemo u potpunosti bez domaćeg tržišta.

Koji je, po tvome, glavni razlog što su ovakvi primjeri rijetkost, a ne pravilo? Iz tvog upisa zaključujem da je, usprkos svemu, pametnim i upornim radom s jasnom strategijom u Hrvatskoj moguće uspješno poslovati i izvoziti.

Kako zamišljaš da male firme u Njemačkoj, Austriji, Danskoj... postižu uspjeh, nego upravo ovako kao si opisao. Razlika u odnosu na Hrvatsku je ta da je takvih tamo ima mnogo, a u Hrvatskoj su ipak rijetke iznimke. Poduzetništvo utemeljeno na poslovnim vezama s lokalnim političarima ili u kojem je najveći tehnološki napredak kupnja blještavijeg šanka za kafić ne može prosperirati u medjunarodnoj konkurenciji.

The Observer

Tko je glasao

Kako zamišljaš da male firme

Kako zamišljaš da male firme u Njemačkoj, Austriji, Danskoj... postižu uspjeh, nego upravo ovako kao si opisao.

Evo iz prve ruke, jedan moj kolega ima tvrtku u Njemackoj i ovdje. U njemackoj zaposljava preko 50 ljudi, tvrtka mu vrijedi preko 10 milijuna Eura i radi sa dobitkom, stalno ulaze u tehnologiju itd. Kaze da u Hrvatskoj sve radi kao u Njemackoj, radi isti posao na isti nacin ali ne moze biti pozitivan.

Tko je glasao

Kaze da u Hrvatskoj sve radi

Kaze da u Hrvatskoj sve radi kao u Njemackoj, radi isti posao na isti nacin ali ne moze biti pozitivan.

U čemu je kvaka?

Uz pretpostavljenu istu produktivnost u obje firme, njegov proizvod u Njemačkoj je opterećen troškom rada koji je najmanje dvostruko, ako ne i trostruko veći.

Bilo bi jako interesantno identificirati stvarne razloge neuspjeha njegove hrvatske filijale jer Njemačka nije zemlja niskih poreza - ukupno porezno opterećenje u odnosu na BDP je u Njemačkoj veće nego u Hrvatskoj.

The Observer

Tko je glasao

Bilo bi jako interesantno

Bilo bi jako interesantno identificirati stvarne razloge neuspjeha njegove hrvatske

U hrvatskoj ne može raditi. Inače čovjek je samo prošle godine potrošio preko pola milijuna eura na konzultatnte i općenito su mu poslovni procesi optimizirani. on radi jednu nišu (nije bitno što) i to radi vrhunski.

Mogu ti i po sebi reći. Vodim dvije tvrtke, jedna je od oca koji više ne može raditi. Tu imam dvoje ljudi stalno zaposlenih koji su radili ok do 2009, solidno do 2011 a u zadnje dvije godine ne mogu im zaraditi za plaću. Održavam tvrtku radi ljudi jer mi ih je žao. U drugoj tvrtki koju je moja, da je normalna situacija imao bih duplo veći promet nego 2008 godine a imam 30-40% posto manji promet, od toga sam 30% izgubio u zadnje dvije godine a 10% od 2009-2011. Ne mogu reći da radim s gubitkom ali radim tako da otprilike ono što zaradim potrošim za život. Moja sreća je da nemam kredite i mogu raditi da mi pada promet (osim profita što je u konačnici manje bitno dokle god si u nekakvom plusu).

Trenutno radim na jednom tehnološkom projektu i kada izađemo na tržište sigurno ćemo u Njemačku. Tamo već imamo zainteresirane partnere koji bi prodavali naše proizvode. Ovdje se svaki mjesec uvode novi i povećavaju postojeći porezi, mijenjaju pravila igre itd itd. To nitko normalan ne želi.

Tko je glasao

bez ljutnje...

... ali ovo je manje-više izbjegavanje odgovora. Svi više-manje znamo ili živimo sudbinu hrvatskih tvrtki i okruženja.

Stvarno bi bilo zanimljivo čuti tu priču - kako netko s firmom "A" u Njemačkoj posluje s dobiti, a sa kćeri-firmom u Hrvatskoj - ne? Dakle, ista tvrtka u dva okruženja.

Tko je glasao

model je slijedeći: tvrtka A

model je slijedeći:
tvrtka A u Hrvatskoj proizvodi i prodaje (izvozi) u Njemačku tvrki B (istog vlasnika) po cijeni koštanja ili s ukalkuliranim gubitkom. Tvrtka B u Njemačkoj prodaje taj isti proizvod po tržišnoj cijeni, zarađuje profit i njemačkoj državi plaća porez na dobit. Može biti i obrnuto, ali ovaj model sa obračunskim, transfernim cijenama unutar istog holdinga na relaciji Hrvatska (proizvodnja s niskim troškovima rada) Njemačka (s tržištem) je uobičajen. Sam sebi izvezeš i prodaješ na tržištu gdje je porezna arbitraža najpovoljnija.
to svi rade, od MOL-a pa do vlasnika turističkih kapaciteta, pa i vlasnika off-shore poreznih oaza, ako tamo mogu raspolagati prihodima, a da ih domaća porezna vlast ne pridavi.
chaos se malo pravi naivan, a možda i nema takvih iskustava.
Cijeli model se još može oplemeniti s doradnim poslovima, u kojem hrvatska firma "dorađuje"uvezeni proizvod, ostvaruje "processing fee" i izvozi po ultra niskim cijenama "svom" vlasniku....a on onda on operira dalje....

Tko je glasao

tvrtka a u hrvatskoj je

tvrtka a u hrvatskoj je osnovana nakon tvrtke b u njemačkoj sa razlikom od 15 godina. ne postoje transferne cijene jer međusobno ne posluju nego rade isti posao na drugim tržištima.

inače, nitko pametan danas za izvlačenje dobiti ne otvara tvrtku u hrvatskoj. odeš lijepo u srbiju ili crnu goru i platiš ništa ili 10% poreza na dobit a država ti nudi brojne olakšice. zašto se primjerice zahebavati sa offshore destinacijama koje su porezno rizične. čemu uopće petljati sa takvim stvarima kada ako proizvodiš imaš primjerice hong kong gdje u najgorem slučaju imaš 16% poreza na dobit a na ono što izvoziš 0%. i legalan si 100%.

Tko je glasao

digresijica

@hlad je, ako se ne varam, napisao da tvrtka u Hrvatskoj radi s gubitkom (planiranim) - dakle je porez na dobit - 0%. No, ne znam odnosi li se to i na tvoj primjer, koliko vidim - ne.

Tko je glasao

Troškovi su mu očito viši a

Troškovi su mu očito viši a tržište manje. On sam kaže mojoj rođakinji (koja mu vodi knjige). "marija, radim sve isto a ne mogu raditi sa dobiti.": Inače, vjerovatno će zatvoriti.

Tko je glasao

Koji je, po tvome, glavni

Koji je, po tvome, glavni razlog što su ovakvi primjeri rijetkost, a ne pravilo? Iz tvog upisa zaključujem da je, usprkos svemu, pametnim i upornim radom s jasnom strategijom u Hrvatskoj moguće uspješno poslovati i izvoziti.

Kako zamišljaš da male firme u Njemačkoj, Austriji, Danskoj... postižu uspjeh, nego upravo ovako kao si opisao. Razlika u odnosu na Hrvatsku je ta da je takvih tamo ima mnogo, a u Hrvatskoj su ipak rijetke iznimke. Poduzetništvo utemeljeno na poslovnim vezama s lokalnim političarima ili u kojem je najveći tehnološki napredak kupnja blještavijeg šanka za kafić ne može prosperirati u medjunarodnoj konkurenciji.

Mislim da ovo pitanje pogađa srž problema. Male tvrtke su godinama u lošem i podređenom položaju u Hrvatskoj, a zadnje dvije godine to je samo eskaliralo do nepodnošljivosti. Poslovanje u Hrvatskoj je jako komplicirano, a sva ta pravila i propise koje imamo velike tvrtke zahvaljujući svojoj veličini mogu ispoštovati, dok je kod malih tvrtki to nepremostivi problem. Vjerojatno je i dobar dio propisa i izlobiran od velikih da bi bili prepreka malima.

Zatim je tu i veliki problem plaćanje PDV-a i poreza na dobit na temelju nenaplaćenih potraživanja. Samo jedan veći nenaplaćen posao može bez problema baciti jednu dobru tvrtku na koljena. Tko zna koliko smo takvih tvrtki koje bi danas izvozile uništili ili bacili na sam rub propasti odakle se nije lako vratiti. Kao da nije dovoljno što nisi naplatio posao još moraš državi platiti PDV, platiti 20% poreza na dobit jer ti taj prihod ulazi u osnovicu i još će ti akontacije poreza na dobit idućih godinu dana biti uvećana za tu „dobit“. Ako ti je jedan posao od npr. 1.250.000 kn s PDV-om pretvori u fijasko s naplatom, ovisno o rezultatima poslovanja to ti se može pretvoriti u 250 tisuća kn PDV-a kojeg moraš uplatiti iz svojih sredstava, 200 tisuća kn poreza na dobit i još ćeš u 12 rata idućih godinu dana uplatiti 200 tisuća kn akontacije što će te financijski iscrpiti. Znači 650 tisuća kn državi. Takve situacije velike tvrtke koje se lakše zadužuju mogu preživjeti, ali mali baš i ne. A uz naše pravosuđe prije ćeš propasti nego naplatiti dug.

Spomenimo i ogromne poreze i doprinose na plaće koje strše iz prosjeka. Da bi tvrtka bila uspješna i inovativna, treba puno ulagati u razvoj. A to podrazumijeva i plaćanje kvalitetnih stručnjaka koji su visoko motivirani za rad. Gotovo svaka uspješna tvrtka koju znam je ima nekoliko vrhunskih ljudi oko kojih su bazirali poslovanje. No, za platiti stručnjaka npr. 15 tisuća kn neto poslodavac treba isplatiti 32 tisuće kn. Pa 3 takva zaposlenika i eto 100 tisuća kn mjesečno. Za većinu tvrtki u početnim godinama poslovanja to je potpuno nedostižno.

I uopće nije čudno da imamo malo uspješnih tvrtki koje su sposobne izvoziti. Sve potencijalno takve zatiremo već na početku. Nažalost, potrebno je previše sreće da bi se uspjelo u Hrvatskoj.

Tko je glasao

Pogrešno sam citirao premali

Pogrešno sam citirao premali dio teksta.

Tko je glasao

cijenim svačiji uspjeh i ne

cijenim svačiji uspjeh i ne mislim nikoga omalovažiti, ali me jako zanima kakva je to tvrtka od 10 zaposlenih, koja uspješno izvozi . Što se izvozi, koliko zarađuje, kamo izvozi, to su neke stvari koje moramo znati da bi mogli razgovarati. Jasno, bez konkretnih podataka, porezna nikada ne spava!

Tko je glasao

I samo da se nadovežem.

I samo da se nadovežem. Cijeli život radim sa gospodarstvom i krećem se u tim krugovima. Poznajem stotine, ako ne i koju tisuću malih poduzetnika i obrtnika i znaš što i kako rade i kakve probleme imaju. Iz cijelog svojeg iskustva vjerujem da zahvaljujući položaju koji imamo naše malo i srednje gospodarstvo može napraviti odlične rezulate. I nisu tu potrebni ni poticaji ni ništa slično, samo država koja nije prepreka i neprijatelj vlastitom gospodarstvu.

Tko je glasao

Recimo meni jedan od

Recimo meni jedan od najdražih primjera, vlasnika sam upoznao na jednom sajmu u Njemačkoj prije nekoliko godina i kasnije smo imali neku suradnju. Tada su imali 12 zaposlenih, vlasnik, 2 inženjera, 1 gospođa u administraciji i ostalo proizvodni radnici. Mala proizvodna hala na periferiji periferije. Proizvode nekoliko proizdvoda koje se koriste u industriji, a koje su oni usavršili. Poslovni razultati za takvu veličinu tvrtke više nego dobri. Ali to nije i najmanji poduzetnik za kojeg znam da izvozi. Povratnik iz Njemačke u maloj radionici sa još dva zaposlena radi na doradi proizvoda (strojarstvo) za tvrtku za koju je radio prije povratka.

Tko je glasao

Mali i veliki

pogrešno je vjerovati da mala privreda može samostalno opstati.
Ovisi na koju privredu ciljamo jer ako je to teška industrija kao čeličane ili kao brodogradnja koja gradi megatankere, onda su tu "veliki" neophodni, no naš cilj ne mora biti takva vrsta industrije. Npr, naš turizam bi sigurno bolje funkcionirao da smo se orijentirali na male hotele i pansionski turizam. Nešto slično zasigurno vrijedi i u poljoprivredi gdje manji proizvođači mogu ponuditi zanimljivije proizvode koji će naći mjesto i na policama izvan naše države.

Vjerujem da se takva priča može prenijeti na mnoga područja čime se ostvaruje znatno dinamičnija privreda koja se vrlo brzo može prilagoditi promjenama na tržištu. Ono što je glavni problem "male privrede" je razaranje koje provodi "velika privreda" i to je nešto što možemo doživjeti u srazu šoping centara s malim trgovinama i malim proizvođačima ili u situacijama gdje veliki jednostavno kupi malog i zatim ga zatvori.

Naravno, ovo se posljednje ne mora desiti i dovoljno je samo da prestanemo biti gramzivi što je nažalost sve samo ne lako.

leddevet

Tko je glasao

kooperacija sa velikima ima

kooperacija sa velikima ima svoje prednosti, jer veliki osiguravaju svu tehničku dokumentaciju, repromaterijal, i pouzdani su u plaćanju, jasno pod uvjetom da i sami nisu u problemima. To je vrlo važno jer malom poduzetniku je najveći problem banka.
Sasvim druga stvar je orijentacija na male, fleksibilne pogone za proizvodnju kvalitetnog i konkurentnog finalnog proizvoda za određeni segment tržišta.
Tu malo poduzeće mora imati razvijene sve funkcije od projektiranja i razvoja proizvoda do kontrole kvalitete. U toj fazi su prosječni bankarski uvjeti preskupi, i ako poduzeće nema mogućnosti transfera rizika na neki privatni ili državni venture fond, onda su šanse za preskok takozvane "doline smrti" vrlo male, i obično se završi na masovnom groblju malih poduzetnika, koji nisu imali sreće da postanu barem "srednji".
Ako ne postoji mogućnost barem kratkotrajne državne zaštite pred konkurencijom, a ulaskom na eu-single market zaštita domaće proizvodnje je postala nemoguća misija, onda je sve to skupa vrlo težak zadatak, i svatko tko je probao, zna o čemu govorim.
U našim uvjetima start-upovi dolaze do faze zapošljavanja 5o-100 ljudi i prometom od 20-30 milijuna kuna na bazi vlastite štednje ili nekog skromnog equity kapitala. I tu je kraj. Onda se ulazi u zonu poslovanja kada banka zajaši sa previsokom kamatom, a dalje je jako teško biti konkurentan. Na zapadu potpuno nemoguće, a na istoku još kako tako.....

Tko je glasao

mali su zapravo veliki

veliki su mali jer ne mogu bez sise
a mali koji su na velikima su opet mali i na sisi
a
mali koji su veliki jer su mali, ne daju znakove života: prerasli sisu, a to se ne smije - odmah ih isisati treba

Tko je glasao

Bankarska teorija rasta

kooperacija sa velikima ima svoje prednosti, jer veliki osiguravaju svu tehničku dokumentaciju, repromaterijal, i pouzdani su u plaćanju, jasno pod uvjetom da i sami nisu u problemima.
A obzirom da su gotovo svi "veliki" danas u Hrvatskoj u problemima ili "počivaju u miru" već od privatizacijskih dana, ova slika je poprilično utopijska. Utopijska je dodatno što mnogi "veliki" su bazirali svoju veličinu na kontinuiranom rastu koji je u realnosti neostvariv i to je zapravo svjetski problem.

Ukratko, meni se čini da model koji si opisao je upravo jezgra današnje svjetske krize. Tu mislim prvenstveno na privredu koji bazira svoj rast gotovo isključivo na bankarskom sustavu, dakle na kredititima. Problem tog sustava je da svaki razvoj odmah u startu financijski opterećen i takvo opterećenje određuje pravac poslovanja što nije dobro, naravno osim za bankarski sustav.

Tu je važno detektirati gdje je pravi problem, a pravi problem je da su gotovo kompletno poslovanje određuju pravnici i ekonomisti koji gotovo nikad nisu stručnjaci ili su samo priučeni u području kojem trebaju određivati parametre uspješnosti. Naravno, za njih nisu zanimljiva male firme s par radnika jer je bavljenje tim firmama neisplativo već su puno zanimljiviji oni veći gdje novac koji se okreće je puno veći. Tu se naravno gledaju apsolutni iznosi dok su iznosi ostvarni po glavi zaposlenika nevažni bez obzira što su nerijetko znatno manji od adekvatnih ostvarenih zarada u malim firmama s par zaposlenika.

Dakle, ove male se zanemaruje ili se s njima posluje samo jer se mora i jer se njih zalijevajući može očekivati da narastu do neke zanimljive veličine, a kad postignu tu veličinu evo "mačke i lije" koji su tu da nam sugeriraju najbolji način poslovanja i vrtlog kreće. Tu nastaje ono da smo izgubili temeljni smisao postojanja neke firme, a to je da u njoj ljudi rade i da kroz taj rad osiguraju sebi i svojoj okolini pristojnu egzistenciju. Sad tu postaju važni financijski pokazatelji i sve postaje samo bezdušni broj: strojevi, ljudi, hale, proizvedeno, potrošeno. To je ona gramzivost koju sam spomenuo u gornjem komentaru i koja je nit vodilja ove ekonomije koja debelo pokazuje promašenost tog modela stalnog razvoja, stalnog jedenja.

leddevet

Tko je glasao

Tu nastaje ono da smo

Tu nastaje ono da smo izgubili temeljni smisao postojanja neke firme, a to je da u njoj ljudi rade i da kroz taj rad osiguraju sebi i svojoj okolini pristojnu egzistenciju.

To je jedno viđenje smisla postojanja firme i poduzetništva, koje odgovara radnicima, političarima i općenito onima koji ne znaju sami stvoriti novu vrijednost.
Jedno drugo viđenje smisla postojanja firme, s gledišta onog tko je osniva, u nju ulaže svoj kapital, svoj rizik a nekad i svoje zdravlje je da je svrha firme pribavljanje dobiti svom vlasniku ili dioničarima. A zapošljavanje je samo posljedica tog motiva. Drugim riječima, ako se vodiš idejom da firma dobro posluje i ostvaruje profit, onda će biti i osiguranja egzistencije, a ne obrnuto.

Ovaj tvoj smisao bi se mogao odnositi na neke zadruge ili firme koje osnuje više ljudi ali onda su oni opet vlasnici i opet je njihov interes vlastita dobit i profit a ne da netko drugi kod njih radi i osigura sebi egzistenciju.
Koliko god izgledalo humano gledati na firmu kao sredstvo osiguranja egzistencije zaposlenima, to s obzirom na čovjekovu prirodu neizbježno na kraju, u prisutnosti konkurencije i tržišta, vodi u propast ili nazadovanje takve firme.

Tko je glasao

Profitokracija

Jedno drugo viđenje smisla postojanja firme, s gledišta onog tko je osniva, u nju ulaže svoj kapital, svoj rizik a nekad i svoje zdravlje je da je svrha firme pribavljanje dobiti svom vlasniku ili dioničarima.
Gotovo svatko ulaže u firmu gdje radi nešto, bio on vlasnik ili ne bio. Nadalje naravno da firma mora imati profit jer inače se to onda zove Caritas. Ono što je negdje u bazi moje priče o gramzivosti je jednostavno pitanje:
Da li postoji profit koji je dovoljan?

Ima jedan prastari vic koji ide više manje ovako:
Sijedi na rivi Dalmatinac i peca ribu. Oko njega se vrti Amer i sve nešto proučava i pomalo živcira ovg prvog. U jednom trenutku kad shvati da ovaj ješka na običan kruh krene pitati:
- Oprostite, ali zašto ne koristite neku bolju ješku?
Dalmoš ga lijeno pogleda i postavi protupitanje:
- A zašto bi?
- Pa onda bi mogli navatati više ribe!
- A zašto bi?
- Pa onda bi si mogli kupiti barku i bolju opremu i navatati još više ribe!
- A zašto bi?
- Pa čovječe, onda bi si mogli kupiti ribaricu i uloviti još više ribe!
- A zašto bi?
- Ajme, pa onda bi mogli zaposliti ljude na ribarici da rade za vas i onda vi ne bi morali više raditi!
- A što ja sad radim?!

leddevet

Tko je glasao

kategorija malog ribolova za osobne potrebe ukida se

nakon 1. ožujka udičarske alate za ulov manjih količina ribe moći dobiti samo otočani koji navršavaju najmanje 60 godina života.

Tko je glasao

Ne udičarske alate već mreže.

Ne udičarske alate već mreže. :)

Mrežarenje u sklopu tzv. malog ribolova se zabranjuje i svi osim velikih postaju sportski, odnosno rekreativni ribolovci s udicama i manjim parangalima uz odgovarajuća ograničenja dnevnog ulova.

Samo starijim otočanima će i dalje biti dozvoljeno da love kao i do sada, ako nemaju kakvu penziju ili drugi prihod od kojeg mogu živjeti (cenzus).

B-52

Tko je glasao

tunja je bila patka, naravno da smetaju mriže

dvi tri mriže u mistu nahrane cilo misto svako jutro - oma na uranak odeš po najfriškiju ribu

a ko će onda kupovati leševe stare par godina po šoping centrima? niko

onda?

Tko je glasao

Mi kao društvo u ovom

Mi kao društvo u ovom trenutku nismo dovoljno bogati da bismo jeli ribu koja nije iz uzgoja.

Za 20-30 godina ok, možda se nešto dogodi po pitanju standarda, ali trenutne cijene friške bijele ribe moraju ići gore za 300-400%, plave za 100-200%.

Tko je glasao

" Zato su potrebne velike strane investicije u industriju "

jedna potpuna kriva mantra ponavljana od trenutno vladajućih jer im je to ujedno i opravdanje zašto nije bolje.

Tko je glasao

od mantre do prakse je daleki

od mantre do prakse je daleki put. što se tiče vladajućih, nema straha ni od velikih, ni od stranih investicija, na žalost.

Tko je glasao

Ironija je da i danas u

Ironija je da i danas u demokraciji, kapitalizmu i samostalnoj hrvatskoj državi još je uvik najbolje dobit posal u državnoj firmi.
Znan jednoga čovika iz Holandije koji je oženija curu iz Splita pa se interesira kako otvorit malu firmu i preselit se ovde. Kad san ga pita zašto je odusta odgovorija mi je "Ovde su porezi brutalni!"

Glavni krivac za pogoršanje gospodarske situacije u zemlji u posljednje dvije godine je indolentna gospodarska politika

Pogrešno! Glavni krivac je lopovluk, nesposobnost, podobnost i bahatost u politici zadnjih 23 godine ka i ignoriranje istoga od strane stanovnika ove zemlje. Sve to sad dolazi na naplatu, a mi love nemamo. Ja još uvik nevidin nigdi naznake nekoga napretka niti iz čega bi ti napredak moga nastat. Jedino nisan baš siguran jeli to zato šta je ova vlada nesposobna ili jednostavno zato šta nas ni sam Isus Krist više nemože spasit. Sve šta vlada može činit je posvetit se potpuno paničnon traganju za financijama s kojin će se pokrit dugovi i gubici jer čin to činidu znači da tu lovu neko traži. Da bi ugurali još nekakvo planiranje napretka pogotovu dugoročnoga tribali bi se odreć spavanja i radit 24/7 mada sumnjan da bi i onda uspili pokrenit nešto.

http://hrvatskidug.com/

Stranica sama napravi refresh nakon nekoga vrimena. Ja san prova refresh svakih 2 sekunde pa ispada da se broj poveća za nekih 400 EUR.
Sam dug, makar i toliki, nije problem već to šta mi nemamo odakle to sušit. Vrijednost svih nekretnina u vlasništvu države u nedavno objavljenon popisu iznosi 30 miljardi EUR.

Tko je glasao

Pogrešno! Glavni krivac je

Pogrešno! Glavni krivac je lopovluk, nesposobnost, podobnost i bahatost u politici zadnjih 23 godine ka i ignoriranje istoga od strane stanovnika ove zemlje. Sve to sad dolazi na naplatu, a mi love nemamo. Ja još uvik nevidin nigdi naznake nekoga napretka niti iz čega bi ti napredak moga nastat. Jedino nisan baš siguran jeli to zato šta je ova vlada nesposobna ili jednostavno zato šta nas ni sam Isus Krist više nemože spasit..

To je sve naravno problem, ali aktualna vladina gospodarska politika je toliko loša i promašena da mi je teško vjerovati u to.

Tko je glasao

Svaku točku si mogao i malo dublje obradit

ali bit je tu.
U protežiranju velikih koje se provlači kroz više točaka tvog uradka vuče korijne od socijalsitičko mastodontski ideja ilitiga SOUR-a koji još žive u glavama Linića i Co. I to im je jedina poveznica s Socijalnim prefiksom u nazivu stranke.

Osvrnit ću se na jednu točku koja je u nas prošla relativno bezbolno iako me čudi kako netko nije pukao ustavnu tužbu zbog toga, jer je direktno oštetila i odvjetničke krugove.

Uvođenjem plaćanja PDV-a na automobile i na njihovo gorivo se narušila jednakopravnost subjekata po granama onoga što čini privredu.
Naime pošto je Socijal demokracija zaključila da se na tvrtke uzimaju jahte , ferariji , avioni i slično ukinula je mogučnost odbitka PDV-a na sve to i na njihovo gorivo osim ako se radi o dostavnom vozilu, radnom stroju i sličnom.

E sad umjesto da kreteni ograniče vrijednost osobnih automobila s kojima se možete voziti okolo u poslovne svrhe na recimo 130.000 kn, oni potezom pera ukidaju propis i priznaju jednom geometru (i još stotinama djelatnosti) odbitak PDV-a na dostavno vozilo i na njegovo gorivo, a nekom recimo odvjetniku (i još stotinama djelatnosti) koji zajedno s tim istim geometrom luta po uviđajima u poslovne svrhe ne priznaju.

Primjera radi moja tvrtka koja se bavi računalnom djelatnosti, bila je ekonomski prisiljena kupit dostavne Yarise (2 sica i cijeli koš zapremine kubik ipo za laptop i nešto sitno alata) te smo nekidan nas četvorica od Zg do Osijeka putovali s dva Yarisa, pa koliko je to suludo?
Nemamo kredit od habora, razumije se, pa moramo mislit o troškovima. A i nismo EPH pa nas porezna zove (prije 30-tak dana) da će poslati ovrhu za dug od 2.014,00 kuna.
Koji na kraju ispao greška krivog knjiženja.

Ja iskreno smatram da su svi u vladi istinski idioti i da im ni najmanje nije stalo do ove države, a kamoli do njene privrede.

Tko je glasao

Dnevnik je doista na tragu

Dnevnik je doista na tragu maksimuma nerevolucionarnog, te je tvoj komenata malo preošto započeo.

Inače je na komentar mjestu uz dodatak da je IMO u pitanju Todorić i državne firme kad pričamo o lobiranju u smislu velikih firmi. Velike industrije su tu da konkuriraju njima ili stvore nove vrijednosti, pa da se na osnovu toga razviju male firme.

Do tad, dok postojeći politički aparat ne uništimo zabranom HDZ-a, SDP-a i HNS-LD-a, male firme su još uvijek glavni suzbijači panike.

Tko je glasao

U protežiranju velikih koje

U protežiranju velikih koje se provlači kroz više točaka tvog uradka vuče korijne od socijalsitičko mastodontski ideja ilitiga SOUR-a

Država jednostavno mora protežirat velike jer veliki zapošljavaju i veliki broj ljudi. Kad bi ih prestala protežirat eto u jedan put deseci tisuća nezaposlenih. Katastrofa za svakoga političara.
Jugoplastika je bila socijalističko mastodonska ideja ilitiga SOUR pa je poslovala s profiton i to na međunarodnoj razini dok se nije umišala politika. Znači da u nekin slučajevima to funkcionira.

Moj otac je osnova malu firmu s 3 zaposlena još tamo 1988 godine. Petnajst godin kasnije dogurala je do 11 zaposlenih. Kad je počela kriza odnosno kad smo skupili račune koje nismo mogli naplatit a država je bez obzira na to došla po porez na te račune otac je mora otpustit 8 ljudi. Nakon šta je on umra prije par godin ja san firmu zatvorija i okrenija se turizmu jer tu mogu naplatit odma.

Tko je glasao

i onda zbroji stotine takvih kao ti...

... i imaš Jugoplastiku na kvadrat

No, jedna Jugoplastika, RIZ, HŽ Cargo ili nešto - može okupiti par tisuća ljudi pred Saborom i onda to izgleda nezgodno... tvojih 11 i "mojih 11" se nikako ne mogu okupiti... a to što tisuće malih firmi uredno plaća sve poreze, što su žilavi kao vragovi, što obično nema korupcije ili barem nema štete za državu koja velika tvrtka s lakoćom napravi - to nema veze... argh.

Tko je glasao

Tvrtka jednog mojeg poslovnog

Tvrtka jednog mojeg poslovnog partnera posjeduje više od 30 osobnih vozila, sva kupljena na leasing prije Linića pa sada od mjesečne rate ne mogu odbiti PDV. Kažu da su im izbili više od sto tisuća eura samo na troškovima vozila. Možda i cijela stvar ne bi bila toliko ljigava da naši vlastodršci nisu istančani ljubitelji skupocjenog njemačkog lima.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Prva očita posljedica izbora u Zagrebu: ukida se ime Trga maršala Tita od Zoran Oštrić komentara 4
  2. iPhone user would like to buy another iPhone od arvin komentara 0
  3. civilizirano živjeti od aluzija komentara 0
  4. ŠEFovi... prije... a što znače... NOVOM ... ŠEFU... od aluzija komentara 0
  5. ŠEFove post-izborne RH milijunaši već ugovaraju od aluzija komentara 0
  6. 100 godina vladavine Beograda nad Hrvatskom, kako izaći iz psihološkog i fizičkog ropstva? od Laganini komentara 23
  7. Proslava Dana pobjede nad fašizmom i Dana Evrope à la HDZ-iana od Feniks komentara 3
  8. čovjek bez prihoda ogladni od aluzija komentara 0
  9. POVODOM DANA POBJEDE NAD FAŠIZMOM od petarbosni4 komentara 24
  10. faraon-izam... i... plenk-izam od aluzija komentara 0
  11. Lokalni izbori u Zagrebu: 1. za Tomaševića, 2. protiv Bandića od Zoran Oštrić komentara 12
  12. Deveti krug (za trg) pakla od Feniks komentara 2
  13. otkaz od aluzija komentara 0
  14. Za ideale ginu budale, pokornima bar nešto kapne od Zoran Oštrić komentara 9
  15. znanstvenici uništavaju bez kažnjavanja od aluzija komentara 0
  16. Nevjerodostojni srušio crvene ćuprijanere od ppetra komentara 6
  17. Nešto o logoru Jasenovac - nažalost, moramo ponavljati od Zoran Oštrić komentara 18
  18. majmun sisavac od aluzija komentara 1
  19. Kolike su globalne zalihe sirove nafte? I koliko je to danas važno? od Zoran Oštrić komentara 8
  20. ...i bit´će to happyending story? od indian komentara 16
  21. Zagreb je moj grad od Stanivuk komentara 0
  22. naredboPrimci od aluzija komentara 0
  23. Vrijeme je za ustavnu promjenu referendumom koji bi mogla pokrenuti predsjednica RH, ili skupina zastupnika i B. Esih od ppetra komentara 12
  24. Historia magistra vitae est od Feniks komentara 4
  25. Vrh HDZ-a provodi sotonističko- rušilačko uništenje HDZ-a, preko pomno planiranih lokalnih afera, tempiranih za lokalne izbore od ppetra komentara 35

Tko je online

  • indian
  • Laganini
  • mario121
  • Skviki

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 4
  • Gostiju: 35

Novi korisnici

  • arvin
  • IMOTA MORLAK
  • pzbunj
  • Zbunj
  • talk500