Tagovi

Uništiti Robina Huda

- Ja se slažem sa vama g. Rerden. Ali ja sam izabrao jednu specijalnu misiju.
Ja sam u potrazi za čovjekom, kojeg hoću da uništim. On je istina umro prije mnogo vjekova, ali sve dok u ljudskom pamćenju ne bude izbrisana posljednja uspomena na njega, ovaj svijet neće postati mjestom dostojnim života.

- A ko je taj čovjek?

- Robin Hud.

(Ayn Rand, Atlas Shrugged)

Poglavlje o Rusiji, u svojoj knjizi The Age of Turbulence: The Adventures in a New World, Alen Grinspen počinje susretom u MMF-u sa tadašnjim Putinovim savjetnikom Andrejom Ilarijonovim.

Grinspen piše kako mu se Ilarijonov obratio sa slijedećim pitanjem:"Da li bi mogli, kada slijedeći put dođete u Moskvu, da sa mojim prijateljima i sa mnom porazgovarate o Ejn Rend?"

Grinspen sam kaže da je bio više nego šokiran i dodaje:"Rend je bila osvjedočeni pristalica slobodnog tržišnog kapitalizma i zakleti neprijatelj komunizma, tako da je mene zapanjilo zapravo to, da čak i u malom krugu ruskih intelektualaca bliskih vlastima postoji bilo kakav interes za nju i za njezine ideje."

Čika Alen nije znao da se tu ne radi prosto o interesu ... bilo je tu i nešto više.

Pomenuti Ilarijonov je, na jednoj od promocija neke od njezinih knjiga, rekao kako je Rend „njegov idol i jedan od najvećih filozofa XX vijeka", a na pitanje da li će čitanje Rendove predložiti predsjedniku Putinu, on je odgovorio da je Rend u ličnoj biblioteci Putina bila prisutna prije njegovog stupanja na položaj savjetnika.

A negdje baš u to vrijeme novina The Moscow Times (čitaj „oruđe" ruskog neoliberalizma) je pisala kako postoji ozbiljan lobi, koji nastoji uticati preko Dume na Ministarstvo obrazovanja da se Rend uvede u obaveznu školsku literaturu.

Ovo oduševljenje Rendovom dijela ruske ekonomsko-političke elite odavno je već prisutno u SAD.
Rend je bila o stalan gost na inauguracijama republikanskih predsjednika, ali nije bila mrska ni demokratama (posebno ovim novijim), pa tako Hilari Klinton otvoreno izjavljuje kako je ona njezin uzor.

Svoju opčinjenost Rendovom stalno ističu i istaknuti i obični članovi famoznog Tea Party pokreta.
Njezin poštovalac je bio i Ludvig fon Mizes, a da bi se uvjerili u to dovoljno je samo pogledati njegovo euforično pismo Rendovoj od 23. jan.1958.

E a kada je moja malenkost u pitanju, sa mnom je stvar opet bila sasvim drugačija - za Ejn Rend ja nisam čuo nikada do 1998. Pamtim kako sam ušao u neku knjižaru na moskovskom Arbatu, u čijoj je sredini stajao stol iznad kojeg je visio plakat sa crno-bijelom fotografijom (po meni neprivlačne) jednostavno obućene žene, sa (za '98-u) čudnom frizurom.

Odmah mi je prišla jedna djevojka i počela da mi nudi da kupim knjigu koja će da mi izmjeni život. Knjiga se zvala Атла́нт расправил плечи (Atlas Shrugged), na našem bi to bilo Atlas sleže ramenima, pisac je naravno bila Ejn Rend (Ayn Rand).

Sjeo sam za jedan od stolova i ubrzo mi je to remek dijelo bilo doneseno.
1118 strana podjeljenih u tri knjige.
Počeo sam da čitam predgovor izdavaća, pa predgovor nekog filozofa Rusa i kada sam završio ostao sam zabezeknut.

Knjige te žene, o kojoj ja pojma nisam imao, prodane su do tada u skoro 25 miliona primjeraka; po istraživanju, provedenom 1991. na incijativu Kongresne biblioteke u Vašingtonu, na Amerikance je samo Biblija imala veći uticaj od Ejn Rend, a 1998. po rezultatima tromjesečnog glasnja na sajtu Modern Library Atlas Shrugged je sa 217 hiljada glasova zauzeo prvo mjesto na spisku 100 najboljih romana 20. vijeka!!!

Što jest', jest' bio sam zapanjen, međutim knjigu svejedno tada nisam kupio.
No nisam Rendovu ni zaboravio (daleko bilo), istina nije mi bila ni neki prioritet, ali ipak sam polako počeo praviti „folder" sa njezinim imenom.

Rođena je 1905. u Sankt-Peterburgu, kao Alisa Zinovjevna Rozenbaum (Sada će Ljubo reći "e jbga"). Otac joj je bio apotekar, a majka zubni tehničar - porodica je bila dobrostojeća. U toku revolucije i građanskog rata selili su se svukuda, da bi se na kraju porodica vratila u Piter.

Alisa će 1921 upisati na Petrogradskom univerzitetu trogodišnji studij socijalne pedagogije, koji će završiti 1924, da bi slijedeće godine upisala i Državni institut za kinomatografiju, odsjek za scenario.
Te 1925. izaći će joj i prva kniga o tada popularnoj poljskoj glumici Poli Negri, a i te 1925. dobiće vizu i emigriraće u SAD.

1926. kada je stupila na tlo SAD, priča o Alisi Rozenbaum je završena, a počela je istorija Ejn Rend.

Rend je odmah pokušala da prodre u svijet filma i u tome koliko-toliko uspjeva. Jedno vrijeme radi kao statista, a zatim dobija posao u scenarističkom odjelu studija čuvenog Sesila B. DeMila.

Svoje scenarije istina ne uspijeva proturiti, ali bez obzira na sve vjeruje u sebe. Posao gubi već 1927, tada je naime propao Sesilov studio i do 1932. radiće razne poslove, a u međuvremenu će se udati i za glumca Frenka O'Konora ... i da 1931. dobiće američko državljanstvo.

Prekretnica će joj biti 1932. kada će studija Universal otkupiti njezin scenario pod nazivom Red Pawn za 1500$. Te pare omogućiće Rendovoj da ostavi te privremene poslove i da se posveti pisanju.
Slijedeći scenario biće joj još uspješniji. Night of January 16th imaće svoje izvedbe i u Holivudu, a i na Brodveju. Paramount će 1941. po njemu čak snimiti i film.

Prvi roman We the Living izlazi joj 1936. Iako je roman bio kritika SSSR-a dočekan je sa svih strana „prohladno". U toku rata biće ekranizovan u vrlo raskošnoj produkciji u Italiji.

1937. izlazi joj u V. Britaniji novela Anthem, a 1943. novi roman The Fountainhead i to je bilo ono što je čekala.
Odbilo ju je 12 izdavača, ali joj je zato br. 13 bio sretan. Roman se samo u toj godini prodao u tada fantastičnih 100 hiljada primjeraka, a iste godine Paramount otkupljuje prava na film za sumu od 50 hiljada$. Film će biti snimljen 1949, glavnu mušku ulogu igraće Geri Kuper.
No ono što je najvažnije je to da Rand više o parama ne treba da razmišlja.

Narednih dvije godine će uglavnom uživati na lovorikama (napisaće još dva scenarija i scenarijski preraditi The Fountainhead), a zatim će slijedećih 12 godina posvetiti pisanju djela svog života - Atlas Shrugged će izaći 1957. i tri dana po izlasku zauzeće 13. mjesto na listi bestselera The New York Times-a, da bi se početkom decembra 5 dana zadržao na broju 3.

Publika je bila oduševljena i likovima i filozofijom romana, na sve strane su nicali klubovi i kružoci strastvenih pristalica ejnrendizma. Jednom od tih klubova, koji će 1958. prerasti u institut (Nathaniel Branden Institute), pridružiće se tada i mladi Alen Grinspen.

Rend će svoju filozofiju uskoro označiti kao objektivizam i ubrzo će biti stvoren i Objectivist movement.

Atlas je Randovoj bio i posljednji roman, od tada će pisati i izdavati samo radove iz oblasti filozofije, politike i kulture.
Najpoznatiji od njih su:
- For the New Intellectual: The Philosophy of Ayn Rand
- The Virtue of Selfishness: A New Concept of Egoism
- Capitalism: The Unknown Ideal
- The New Left: The Anti-Industrial Revolution
- Philosophy: Who Needs It

E sada zašto je Rend zaslužila da ja ovoliko trunjim o njoj?

Pa otprilike iz istog razloga zbog kojeg volim da „trunjim" i o fašizmu.
U stvari „volim" je pogrešna riječ .., za mene, ali u pravom smislu te sintagme, to je jednostavno moralni imperativ - posao koji mora biti obavljen.

Istina, kada je Rend u pitanju, ja uvijek imam osjećaj da elaboriram o nečemu očiglednom, jer ja evo i sada stvarno ne mogu da shvatim da je moguće da bilo ko odrastao i bilo ko iole obrazovan i na principima Zapadne kulture formiran, može ozbiljno da prihvati Ejn Rend.
Za mene je to apsurd iste veličine, kao i kada te neko gleda u lice i tvrdi da je i poslije Čilea teza o supstancijalnoj povezanosti kapitalizma i demokratije i dalje nesporna.

Pol Krugman, poznati ekonomist i nobelovac, je tu moju nevjericu u vezi Rendove po meni fantastično izrazio kada je rekao:
Postoje dva djela koja mogu izmjeniti život četrnaestogodišnjeg ljubitelja knjiga. To su Gospodar prstenova i Atlas sliježe ramenima.
Jedna od tih knjiga je neozbiljna fantastika, koja često porađa doživotnu opsjednutost svojim nevjerovatnim junacima i koja rezultira emocionalno praznim životom i socijalno ubogom zrelošću, kao i nesposobnošću suočiti se sa realnošću.
A ona druga knjiga - ona se naravno bavi orcima.
"

No bez obzira na taj, naročito u filozofskim krugovima izražen podsmijeh na pominjanje Rendove, ona je svejedno kulturološki fakt. Jer kada nekoga cijeni Mizes, citira Fridmen i u nebo uznosi Grinspen onda to ipak o nečemu govori.

Gore, kada sam govorio o svom prvom „susretu" sa Rendovom rekao sam da tada nisam kupio Atlas, ali sam ga nešto kasnije, tačnije 2004. ipak nabavio.

Danas je evo 2013. i ja ga još nisam cijelog pročitao ... i ne mogu garantovati da ću ga ikada i cijelog pročitati. Nije u pitanju zauzetost (mada ima i toga), stvar je u tome da mi jednostavno u nekom momentu dalje čitanje počinje pričinjavati nekakvu spacifičnu vrstu fizičke boli.

Prvi put sam knjigu ostavio nakon što sam pročitao otprilike 300 strana. Onda sam je ponovo uzeo kada me prijatelj upozorio na to da je Nil Pirt iz Rush-a objektivist i da je Rendovoj tekstualno posvećen cijeli njihov album 2112 (a taj album sam imao još dok sam živio u SA), kao i pjesma Anthem sa albuma Fly by Night i konačno, treći put sam prionuo na čitanje kada mi je sinu za rođendan poklonjena kompjuterska igrica BioShock, pravljena po motivima Atlasa.

E tada sam, al' uz velika preskakanja, došao i do kraja knjige.
I red je da budem pošten i da priznam kako u mojoj averziji prema Atlasu i ejnrendizmu uopšte, ima i subjektivnih razloga.

Kao prvo, ja sam zadrti i ponosni ljevičar i shodno tome takav moj stav je na neki način „prirodna" reakcija.
Kao drugo, mislim da je greška što sam se prije čitanja romana solidno upoznao sa osnovama filozofije autora.
I kao treće, u umjetničkom smislu previše sam očekivao od romana - ja sam bio 100% uvjeren da me čeka literarno remek djelo.

Na sadržaju se ne bi previše zadržavao - roman je antiutopija.

Vlast u cijelom svijetu pa i u SAD drže ljevičari.
Posljedice njihove vladavine su strašne i to prvo uviđaju industrijalci, veliki inovatori, poduzetnici .., jednom riječju bogati. Pružati otpor snagom ratia je besmisleno, tako da jedan od njih u znak protesta odlazi u neku dolinu na neku zabaćenu planinčugu.

Ubrzo mu se počinju pridruživati njegovi istomišljenici, te oni tamo osnivaju zajednicu oslobođenu svih državnih i društvenih stega.

Za to vrijeme svijet koji su ostavili propada iz minute u minutu, kao i što propada pokušaj urazumiti lijeve kroz pregovore.
Glavni junaci sa svog Olimpa hladno posmatraju katastrofu i usput prave planove za buduću obnovu po njihovim principima.

Roman završava onda kada oni zaključuju da je destrukcija potpuna i da je sada sve spremno za njihov povratak.
Jedan od glavnih junaka taj nihov comeback obznanjuje riječima: „Put je slobodan (...) Mi se vraćamo u naš svijet."
A zatim podiže ruku „i nad zemljom pustom od ljudi crta znak dolara".

Ja naravno nisam književni kritičar i u dosadašnjem životu daleko više sam čitao (za moju profesiju bitne) stručne knjige, ali kao eto relativno obrazovan čitalac tvrdim da je Atlas zapanjujuće slaba knjiga.

Osnovna njezina mana po meni proizilazi iz toga što je Rend svoju filozofiju zapravo samo obukla u umjetničku formu i upravo je to i ono što je umjetnički segment djela osudilo na prosjećnost.

Knjiga posjeduje dinamiku, ona čak ima evidentne elemente detektivskog žanra, no ta dinamičnost se sjecka dugim i sa sižeom teško povezivim, dubokoumnim čas dijalozima, čas monolozima ili verbalnim duelima sa nadasve predvidljivim ishodom.
Patetika je sveprisutna i sa svakom stranicom je sve degutantnija, toliko je ima da ona nikako ne može biti svjestan izbor, ona je nesumnjivo važan dio stila autora.

U knjizi postoji dobar broj infantilno nerealnih situacija, kao što je meni legendarna scena u kojoj nakon viteške tržišne borbe pobjeđeni industrijalac zahvaljuje svom jačem, ali i nadasve poštenom protivniku što ga je istisnuo sa tržišta.

Sirovu i očiglednu tendencioznost pri promovisanju svoje filozofije dodatno podcrtava diktatorsko-direktivni ton autoričinih heroja.

Ja u stvari nikada do Atlasa nisam ni čitao nešto gdje se na tako arogantno-bahati način iznose ideje autora. Preko pozitivaca autorka otvoreno pretenduje na ulogu glasnika istine u njezinoj posljednoj instanci.
Visokomjernost u njihovom ponašanju, aristokratska hladnokrvnost i propovjednička ležernost u njihovim verbalnim nastupima nedvojbeno ukazuju na njihovu vjeru u apsolutnu ispravnost svojih stavova, a svaka njihova tirada je ono Zolino la vérité est en marche et rien ne l'arrêtera.

Odnos prema likovima i jeste ono što je mene kod Rend najviše iritiralo. Ne može se reći da kod nje nema karakterizacije, ima je, ali samo u okviru dijametralnih pojmova pozitivnog i negativnog, pa tako kod likova za koji se veže onaj prvi pojam, ona se manifestuje u rasponu od dobar do veličanstven, dok se kod drugih kreće u dijapazonu između lošeg do odvratnog.

U svakom romanu lik je koncept i u svakom romanu lik je produkt apstrahovanja. Drugim riječima homo fictus nije isto što i homo sapiens, ali Rendova ide dalje, ona svoje kreacije turboredukuje - ona ih svodi na nosioce ideje.
Ideja je ono što uslovljava sve segmente lika.
Svi ljevičari su karakterne nule i fizički su nikakvi, dok svi pozitivci su sve ono suprotno.

Ljepoti ideje odgovara isti takav nosilac, jer drugačije, po Rendovoj, ne može ni biti - ljepotu najbolje promoviše i najbolje brani takođe ljepota.
Naravno, može se reći da je hiperboliziranost u Rendovoj antiutopiji nužno zlo, odnosno redovna pojava u literarnoj fikciji, ali problem je u tome što Rend ne piše o borbi orka i vilenjaka.
Odnosno problem je u stvari baš u tome, jer Rendova piše o tadašnjim, a i današnjim legitimnim društvenim projektima,a njihov sukob upravo i shvata kao borbu između dobra i zla za Tolkinovo Međuzemlje.

Demonizacija povezana sa bagatelisanjem jednog od njih je kontraproduktivna, staro je pravilo da će pobjeda biti još veća i još značajnija, ako je protivnik jak ili ako se barem predstavi jakim. Rend za to ne mari, ona, kao i njezini heroji, pobjeđene prezire.

Kod Rend negativci nisu čak ni poraženi u nekoj epskoj borbi, oni su prosto istrulili razjedeni svojom glupošću - ona im ne dopušta čak ni da odu kao ljudi.
Cijeli taj koncept antiheroja bez ijedne kvalitete, prvenstveno ukazuje na manihejsku svijest autora, armiranu beznadežno dogmatiziranim sadržajima.

E sad naravno ima i stvari zbog kojih pred autorkom treba skinuti kapu, u prvom redu se to odnosi na snažno izrečene ideje, kao i to da su te ideje iznešene jasno, glasno i nedvosmisleno.
Rend svoju filozofiju predaje čitaocu maestralno - otvoreno i maksimalno dostupno.

Kategoričnost i decidnost ne ostavljaju nikakve mogućnosti ni za drugačija tumačenja, a ni za demagoške manevre tipa „niste me (je) dobro shvatili".
A to, između ostalog, ja zovem i hrabrošću, jer Rend sa time otvoreno priziva protivničku „vatru" na sebe. Koliko je god njezino djelo oda ekonomskom liberalizmu, ono je isto tako nepresušni izvor za svaku vrstu njegove kritike.

Druga stvar zbog koje Rendovoj treba odati priznanje je ono što sam malo prije odredio kao manu.
Navući na svoju filozofiju romaneskni kostim je rizičan, ali na kraju se ispostavilo i pametan potez. Jeste to bila presuda literarnom kvalitetu, ali je zato ejnrendizam, kao poruka romana, u velikom i ekstraordinarnom stilu lansiran u svijet.

Da je Rend svoju učenje predstavila na uobičajen akademski način, njezin rad bi najvjerovatnije završio isto kao i bezbrojni članci i analize njezinih oponenata, za koje danas osim specijalista niko ni ne zna.
Ali nije - i to u prvom redu zahvaljujući gornjem mixu, koji je njezinu filozofiju obložio kao nekakvim korigensom i koji je tako čitaocu omogućio ne samo lako gutanje, nego i (kakav-takav) estetski ugođaj.

A kakva je zapravo ta filozofija Ejn Rend?
Pa kada bi napravili neku anketu među filozofima (po dosadašnjoj njihovoj percepciji Ejn Rend) od njih 100, 50 bi reklo da tu nema nikakve filozofije, dok bi opet ona druga polovina rendijanizam okarakterisala ili kao plagijatsku filozofiju ili kao filozofski diletantizam.

Ja ću zbog potreba bloga ipak i dalje povremeno koristiti taj izraz. Rend je u suštini svo svoje učenje izložila u Atlasu, no formiranje tog učenja ima ipak dublje korijene i može se pratiti od We the Living, pa sve do Atlasa kao idejnog apogeja.
Poslije Atlasa svoje stavove Rend je obrazlagala u nekoliko specijaliziranih časopisa, a sistematizaciju svojih ideja uradila je 60-tih u knjigama The Virtue of Selfishness: A New Concept of Egoism i Capitalism: The Unknown Ideal.

Interesantno da je Rend veoma rijetko govorila o svojim filozofskim uzorima, ako je i govorila to je uvijek nekako bilo „kroz zube". Jedini filozof kojeg je stvarno često eksploatisala bio je Aristotel, no primjećeno je da vrlo često u usta Aristotela stavljala stvari kojih u njegovim djelima nema .

Druge filozofe skoro da nije ni pominjala (Kanta je npr. pogrdno zvala prvim hipikom u istoriji), a i o tadašnjoj univerzitetskoj filozofiji imala je vrlo loše mišljenje:
Mržnja ka razumu i poštovanje slijepih emocija, mržnja ka individui i pijetet pred kolektivom, mržnja ka uspjehu i klanjanje samopožrtvovanju - to su fundamentalna shvatanja, koja gospodare na današnjim univerzitetima."

Istraživači njezinog opusa se uglavnom slažu da je na njezinu filozofiju, pored njoj dragog Aristotela, ogroman uticaj imao i Niče. Prva knjiga koju je Rend kupila po dolasku u SAD bila je Tako je govorio Zartustra i vrlo brzo nakon toga u njezinom dnevniku se pojavljuju varijacije na Ničeove sentence.

No taj dug prema Ničeu Rend u javnosti nije isticala, tako da je mudrac iz Stagire ostao jedini filozof prema kojem je pokazivala divljenje i zahvalnost.

Gore sam već rekao da je ona svoje učenje nazvala objektivizmom,a taj naziv proizilazi iz tvrdnje da je stvarnost objektivna datost i da postoji nezavisno od čovjeka; do spoznaja o toj stvarnosti čovjek dolazi isključivo preko svog razuma, koji prepoznaje i integriše informacije dobijene od čula, koja su u stalnom kotaktu sa realnošću.

U suštini ništa posebno ... no postoji i nastavak - svaki čovjek je konačan i ne može biti ničije sredstvo, on mora živjeti za sebe, ne žrtvujući se za druge, ali i ne tražeći da se drugi žrtvuju za njega.
Briga za svoje razumne egoistične ciljeve i stremljenje ostvarenju lične sreće dvije su najviše moralne vrijednosti u ljudskom životu.
Jedini političko-ekonomski sistem koji je u skladu sa ovim etičkim postulatima je kapitalizam, jer u njemu ljudi zaključuju dogovore kao što to rade trgovci, koji ostvaruju razmjenu slobodno, po sopstvenoj želji i uz uzajamnu korist.
U sistemu „punog" kapitalizma država bi trebala biti odvojena od ekonomije po principu odvojenosti Crkve od države i njezina uloga bi trebala biti uloga policajca, koji je tu da štiti prava ličnosti.

Pored ovoga gore postoje i tzv. tri principa objektivizma:

- biće postoji
- svijest postoji
- biće je identitet

Posljednji je praktički prepričan jedan od Aristotelovih principa logike i često ga je i Rend znala samo označavati kao A je A.

Tek kada se njezino učenje izloži ovako (čak i usnovnim crtama), tek tada postane očito kako je ono njegovo uvijanje u umjetnički celofan bio fakat lucidan potez, a osim toga, svakome ko istražuje Rend, ta celofanska eksplicitnost i providnost, omogućuje da njezinu filozofiju, bez ikakve dileme, svede samo na jednu rečenicu koja glasi - ejnrendizam je otvorena apologetika liberalnog kapitalizma s pozicija krajnjeg materijalizma, individualizma ispoljenog kroz radikalni moralni egoizam i ateizma.

I sad je stvarno već vrijeme da „poslušate" i samu Rend!

- Vi ste učili da je moral skup pravila ponašanja, nametnut hirom neke natprirodne moći ili društva, u službi Boga ili za dobro komšije, a radi udovoljavanja ili onosvjetovnom autoritetu ili nekome iza komšijskih vrata - tj. svima i svakomu, samo ne vama i vašem zadovoljstvu.
Učili su vas da ćete zadovoljstvo naći u amoralnosti i da ćete svoje interese najbolje ostvariti kroz porok; nijedan moralni kodeks ne služi vama, nego je protiv vas i on nije tu da bi ispunio vaš život, nego da bi ga opustošio.

- Vjekovima se bitka za moral vodila među onima koji su tvrdili da vaš život pripada Bogu, i onim drugima, koji su govorili da ona pripada vašem komšiji; odnosno među onima koji su propovjedali da je dobro samoodricanje radi fantomskog raja i onima koji su tvrdili da je dobro samoodricanje u ime ubogih na zemlji.
A niko vam nije rekao da vaš život pripada vama i da je dobro u tome da ga proživite.

- Zapamtite da „altruizam" ne označava dobrotu ili brigu o drugim ljudima.
Altruizam je moralna teorija, koja propovjeda da čovjek mora žrtvovati sebe radi drugih, da mora staviti interese drugih iznad svojih interesa i da je dužan živjeti radi drugih.
Altruizam je čudovišan pojam. To je moral kanibala, koji proždiru jedni druge. To je teorija duboke mržnje premačovjeku, razumu, postignućima, prema svakom obliku ljudskog uspjeha i zemaljske sreće.

- Nema drugog načina da se spase kapitalizam - ili sloboda ili civilizacija ili Amerika - jedini način je intelektualna hirurška operacije uništenja altruističkog morala, kao izvora destrukcije.

- Doktrina prevlasti čovjekovih prava nad pravom na imovinu označava u suštini da se jedni mogu pretvarati u sobstvenost drugih, pošto sposoban od nesposobnoga ne može ništa dobiti, onda proizilazi da se tu zapravo radi o pravu nesposobnoga da koristi sposobnog kao neku vrstu tegleće marve.
Svako ko smatra da je takav poredak stvari normalan, nema pravo da se zove čovjekom.

- Princip trgovine je jedini razumni etički princip za sve vrste ljudskih odnosa, ličnih i društvenih, privatnih i javnih, duhovnih i materijalnih.
Princip trgovine je princip pravdnosti.

- Kapitalizam je jedini sistem u istoriji u kojem se bogatstvo ne stiče pljačkom, nego proizvodnjom, ne silom, nego trgovinom; on je jedinstveni sistem koji se zalaže za prava čovjeka na sopstvenu misao, na posao, na život, na sreću, na sebe samog.

- Biznismeni su simbol slobodnog društva, simbol amerike. Ako oni nestanu, u momentu tog njihovog nestanka nestaće i civilizacija.
Ako hoćete da se borite za slobodu, tada morate početi sa borbom za one koje sloboda nije nagradila, za one koji su nepriznati i šutljivi, ali su i najbolji predstavnici američkih biznismena.

- Čovjek koji se bavi isključivo fizičkim radom, troši toliko, koliko i ulaže u proces proizvodnje i ne ostavlja drugih vrijednosti ni za sebe, a ni za druge. Dok na drugoj strani, čovjek koji generiše ideje u bilo kojoj oblasti i čovjek koji stvara novo znanje je stalni dobročinitelj čovjećanstva.

- Jedine državne institucije koje bi trebale postojati su: policija - radi zaštite od unutrašnjih kriminalaca, armija - radi zaštite od vanjskih kriminalaca i sudstvo - radi zaštite privatne imovine.

- Ne postoji „pravo na rad" - postoji samo pravo na slobodnu trgovinu, odnosno pravo čovjeka da radi, ako ga drugi unajmi da radi. Ne postoji „pravo na dom", postoji samo pravo na slobodnu trgovinu: pravo izgraditi ili kupiti dom. Ne postoji „pravo na pravednu platu ili pravednu cijenu rada", ako niko neće da plati, unajmi čovjeka ili da kupi njegovu robu.
Ne postoji pravo potrošaća na mlijeko, cipele, bioskop ili šampanjac, ako niko ne želi proizvoditi tu robu (postoji samo pravo da ih sam počneš praviti).
Ne postoji pravo posebnih grupa, pravo farmera, radnika, biznismena, posluge, poslodavaca, starih, mladih i onih koji se još nisu rodili.
Pravo na privatnu svojinu i pravo na trgovinu su jedinstvena ekonomska prava čovjeka.

Ono što je iznimno važno naglasiti je to da Rend svoje učenje završava u periodu kada je izgledalo da kapitalizam uzmiće pred socijalizmom.

SSSR je nakon WWII imao ogroman autoritet, više nije bio jedina zemlja socijalizma, „klub" sa njim na čelu svakom je godinom bio brojniji, a upravo u vrijeme kad je Atlas završavan taj isti SSSR je brzinom obnove i nevjerovatnim industrijskim rastom dovodio do očaja ekonomsku i političku elitu Zapada.

Rend je sebi dala u zadatak da kapitalizam učini ideološki neranjivim (i nije bila jedina, to je bio i između ostalog i cilj, upravo tu negdje formirane, famozne teorije totalitarizama). Po Rendovoj najslabije mjesto kapitalizma bilo je nepostojanje filozofskog fundamenta.

Ona je kao prvo prihvatila fakt da se u biti kapitalizma nalazi egoizam, no njezin doprinos nije u priči o razumnom egoizmu, o njemu su već prije govorili Spinoza, Helvecius, francuski filozofi 18. v, pa čak i dvojica iz „svetog ruskog nihilističkog trojstva" - Černiševski i Pisarev.

Ono što je „novo" kod Rend, to je do tada (ne računajući Ničea) neviđen napad na altruizam, jer ako je egoizam suština kapitalizma, onda iz toga proizilazi da:"Kapitalizam ne može funkcionisati, ako mi vjerujemo da je naš glavni cilj u životu - služiti drugima".
To naravno nisam rekao ja - to je rekao 2010. u jednom svom intervjuu gospodin Jaron Bruk, direktor Instituta Ejn Rend.

I kada god govori o altruističkom moralu Rend udara i na kolektivizam, isto je tako i kada piše o kolektivizmu - za nju oni su nešto kao sinonimi.

Osnovna ideja Rend je jednostavna ... (barem u početku) - ona naime egoizam, kao srž kapitalizma, ugurava i u srž čovjeka.

Međutim njezino elaboriranje puta koji vodi od od ljudske prirode i njezinih osnovnih svojstava - instinkta za preživljavanjem, kao generatora egoizma, i razmišljanja, koje pod diktatom tog instinkta kreira naše racionalno postupanje, pa do optimalnog okvira za zadovoljavanje volje za preživljavanjem, a to je naravno sloboda, koju opet najbolje garantuje kapitalizam, principi trgovine i tržišta, po meni nije ni jasan, a ni logički dobro trasiran .., odnosno ja ga barem nikada nisam u potpunosti shvatio, a nisam nikada ni od nekog fana Rendove dobio jasno i zadovoljavajuće objašnjenje.

Međutim to objašnjenje u suštini i nije toliko važno, jer Rend griješi u „početnoj premisi". Ona polazi od pretpostavke da smo mi svi racionalni egoisti uhvaćeni u zamku socijalnih obaveza.

Nju pobijaju (već tada kada je ona to pisala) nalazi i otkrića ekonomske antropologije, antroposociologije, psihološke antropologije, etologije, sociobiologije ... iza kojih stoje takva imena kao što su Malinovski, Polanji, Lorenc, Dalton, Tinbergen, Vilson, Mid, Bem i dr.

Najkraće moguće govoreći - egoizam (uslovno rečeno) je zapravo prastara manifestacija instinkta za preživljavanjem, sklonost da se živi po instinktima, a ne po razumu u psihologiji se naziva primativnost.

Sa pojavom ljudskih zajednica i njihovim usložnjavanjem u prvi plan dolaze niskoprimativni psihološki tipovi. Zbog svojih osobina da izazovima prilaze razumom, sklonosti kompromisima, samopožrtvovanju, svijesti o važnosti zajedništva i uloge svakog člana zajednice, njihov status u zajednici raste, a time raste i mogućnosti predaje i širenja svog genetskog materijala, što za posljedicu ima dalje jačanje onih važnih specifičnih karakteristika njihovog psihološkog tipa.

S druge strane, visokoprimativni tipovi, pored te genetske selekcije, trpe i od normativnih „filtera" zajednice, njihovo atavističko i asocijalno ponašanje dovodi ih u sukob sa svima ostalima, a to je po pravilu završavalo ili pokajanjem ili izgonom onih koji još nisu genetski bili spremni postati ljudima.

Konačni efekt ove genetsko-socijalne selekcije je taj da je biološko-psihološka osnova našeg morala bukvalno armirana osobinama altruističkog psihološkog tipa i to upravo zbog toga što je njegova dominacija u zajednici stvorila optimalne uslove za njezino preživljavanje.
I ne samo to, u temelju današnje civilizacije nalazi se ljudska zajednica, koja se razvijala tako da je na izazove prirodne sredine davala odgovore oblikovane po mjeri karakteristika altruističkog psihološkog tipa.

Kod Rend je zanimljivo i to da ona ne vidi paradoks i individualnog i individualističkog, a koji je u tome da oni postoje samo u odnosu na kolektiv. Osobitost ili talent pojedinca vidljivi su samo u odnosu na prosjećnost većine i jedino od većine i mogu biti valorizovani kao nešto posebno.

Slična je stvar i sa vrijednostima.
Svaka vrijednost je u većoj ili manjoj mjeri kolektivna. Vrijednosti se ne formiraju niti primaju u nekakvom vakuumu. Sistem vrijednosti se formira od ranog djetinjstva, na osnovu i pozitivnih i negativnih primjera iz okoline. Interpretacija vrijednosti jeste individualna stvar, ali ni do nje se ne dolazi individualno. Svaka interpretacija, kao uostalom i svaka vrijednost je produkt društvene filtracije.

Heroji Ejn Rend se tako skupljaju na onoj planini na osnovu toga što djele iste vrijednosti, vrijednosti koje su u odnosu prema jednoj sredini nekada bile individualne/individualističke, da bi u novoj sredini postale kolektivne.

Mada je (zvanični) cilj Rendove stvaranje novog kolektivnog i istinski humanističkog morala, fundiranog na brizi za svoje interese i na principima trgovine, teško je ... i to baš teško, zamisliti da svijet pretvoren u polje borbe ličnih egoizma može biti oličenje harmonije slobode i razuma.

Radikalni utilitarizam Rendove pati od klasičnih nedostataka originala, pa je tako apsurdno zahtjev za ustoličenjem egoizma na poziciju vrhunskog etičkog principa, opravdavati argumentom u kojem se kaže da to vodi dobru za sve.
Kakav je to uopšte egoizam koji brine o svima?

Zbog toga je i prosto nemoguće ne izvesti zaključak da je etički recept Rendove samo preformulisana parola ekonomskog liberalizma o jednakim mogućnostima, s tim da u ovom slučaju riječ ide o jednakom pravu svih na ispoljavanje egoizma.

Umjesto društvene solidarnosti ispoljene kroz redistribuciju Rendova nudi i traži solidarnost u pohlepi i sa pohlepom. Klasični zahjev liberalizma za nemješanjem države u ekonomski život, Rend dopunjava i sa istim takvim pozivom, samo ovog puta upućenim ka kulturi i moralu.

Gore pomenuta redistribucija, pored poreza je Rendovoj posebno odvratna. Za nju je ona jedna od glavnih osobina "banditske" države i jedno od simbola porobljavanja pojedinca kolektivu.

Po Rend alternativa tom formalizovanom institucionalnom altruizmu je dobrovoljnost i milosrđe, ali samo tada kada ono pomaže čovjeku da se sa njim izdigne i prevaziđe svoje nedostatke.
I interesantno je da u Atlasu nema ni djece, ni staraca, ni invalida, ni hendikepiranih - tj. nema onih na koje reaguju naša „ogledala neuroni", prema kojima osjećamo empatiju, sa kojima najviše saosjećamo i kroz koje se najbolje i vidi enormni značaj institucionalnog altruizma.

Poređenje Welfare state sa banditizmom je totalno nepoznavanje vremena i uslova u kojima ona nastaje, a proglašavanje bezumnim ljevičarima onih koji su taj sistem sazdali je nebuloza par exellence.
Projekt koji su ti ljudi osmislili i u praksi ostvarili je bio poruka tržišnim gubitnicima, kojima je jasno dano do znanja, da nema veze što kapitalizam nije na njihovoj strani, jer njihova leđa čuva demokratija.

I uopšte, ako u kritici kolektivizma i socijalizma Ejn Rend još i ima nešto (mada ako se već hoće nešto na tu temu čitati, onda treba otići do izvora - do Hajeka), u njezinoj minarhističkoj viziji kapitalizma nema ama baš ništa do nefudiranog idealizma.
A da je to tako, mogli smo vidjeti kada je nedavno sve, ne puklo, nego eksplodiralo po šavovima.

Posljednja stvar na koju se mislim osvrnuti kada je Rend u pitanju je nešto što je ona implicite iskazala kada je u jednom intervjuu rekla ovo:
Znate li vi šta je ustvari cilj mog ličnog, životnog krstaškog pohoda (u filozofskom smislu) - nije to prosto borba sa kolektivizmom i rat sa altruizmom? Oni su samo posljedice, posljedice, a ne uzroci. Ja sam se borim protiv stvarnog uzroka, protiv istinskog korijena zla - iracionalnog."

I stvarno ne treba biti mnogo pametan, da bi se vrlo brzo shvatilo da Rend zapravo sve što piše, piše protiv religije,a paradigma religioznog za nju je hrišćanstvo, kako zbog humanističko-altruističke poruke njezinog tvorca, tako i zbog činjenice da se radi o dominantnoj konfesiji u razvijenim kapitalističkim državama.

Kažu da je ona svoja tri glavna neprijatelja (kolektivizam, altruizam i misticizam) označila još dok je studirala.
Hajd' u redu za ona prva dva, to se još može opravdati averzijom prema revoluciji, ali treći je pomalo misteriozan, pogotovo ako se zna da je u toku studija imala tu čast da sluša jednog od najvećih ruskih religioznih filozofa Nikolaja Loskog.

No očito je da od njega nije mnogo naučila.
Averzija koju je Rend imala prema hrišćanstvu nije neobična, kod Rend je ona samo radikalno ispoljena i često izdignuta na nivo idiosinkrazije.

Sistematska revalorizacija uloge i mjesta hrišćanstva počinje upravo sa pojavom kapitalizma, a tek kasnije će u tom procesu aktivno učešće uzeti i ljevica.

Nesumnjivo je da istorijsko/institucionalizovano hrišćanstvo pruža masu materijala, koji je moguće iskoristiti u cilju razarajuće kritike. No Rend to ne kritikuje, ona udara po ideji, ona udara po Evanđeljima.

Ja, koji sam veći dio dana agnostik, a u onom manjem dijelu ateista, upravo u toj ideji vidim sve ono zbog čega Hrišćanstvu skidam kapu, kao i ono zbog čega Hrišćanstvo i pored destruktivnog djelovanja njegovog institucionalnog oblika, ali i autodestruktivnog potencijala unutar same ideje, danas još uopšte i postoji.

Humanizam, u ovom današnjem obliku, svoje početke ima upravo u judeo-hrišćanskoj antropologiji. Dok su u judaizmu još uvijek vidljivi ostaci predmonoteističke relacije Bog-narod, u hrišćanstvu toga više nema, na njegovo mjesto dolazi odnos Bog-pojedinac.

Hrišćanstvo čovjeka izdiže iznad biološko-teritorijalnih okvira i prilazi mu kao ideji i kao ličnosti. Prvi put je u istoriji, upravo u hrišćanstvu proglašena jednakost svih ljudi pred Bogom.

Čovjek je inaugurisan u vrhunac Božjeg stvaranja i jasno je naglašena njegova bogopodobnost i to nije sve - po Vasiliju Cezarejskom, čovjek je dobio zadatak da bude kao i njegov tvorac.
I nema nikakve dileme šta to znači - ako je Bog iz ljubavi prema čovjeku uzeo ljudsko tijelo i zbog ljubavi prema čovjeku patio na krstu, onda požrtvovanost, empatija, saosječajnost i briga za drugog su jednostavno imperativi svakog hrišćanina.

I Ejn Rend u suštini ne smeta misticizam, njoj smeta religiozna mistifikacija altruističkog morala .., ona vjerovatno ne bi imala ništa protiv da je kroz religiju mistifikovan njezin racionalni egoizam.

Njoj ne smeta ni Bog.
Jedan od njezinih heroja u jednom momentu kaže:
I evo ja sada vidim lice Boga i izdižem ga iznad zemlje.
On je taj Bog kojeg je čovjek tražio od momenta kada su ljudi nastali, Bog koji će nam donijeti radost, mir i ponos.
Taj Bog sam - 'Ja'"

Njoj smeta altruistički Bog - Bog koji je svog Sina žrtvovao za spas sviju.
I u prvobitnoj verziji onog uvodnog citata ovog bloga, trebalo je umjesto Robin Hud da stoji Hrist, ali SAD nisu bile ateistički SSSR, tako da je Hrist za svaki slučaj ipak zamjenjen sa šervudskom legendom.

I tačno je da postoji izvjesna razlika između „Ja" i „ja", ali nakon što se čovjek upozna sa herojima Ejn Rend, onda se on sasvim opravdano može zapitati da li je njoj ta razlika uopšte bila bitna?

A opravdanost te sumnje veoma lijepo ilustruje i dio radijskog govora jednog od glavnih junaka Atlasa, koji tom prilikom kaže:
Mi smo konačno shvatili da mi nikada nikada nismo bili oni koji su uzimali, mi smo uvijek bili oni koji su davali. Mi ne pretendujemo na to da budemo vaši predstavnici ... mi nemamo nikakve zahtjeve ... i mi ne želimo da sa vama postignemo nekakav kompromis.
Vi nama nemate šta da predložite, jer vi nama niste potrebni.
"

Mislim da bi u vezi sa ovim podvučenim, bilo sasvim u redu „konsultovati se" sa ovde već nekoliko puta pomenutim mudracem iz Stagore, koji na str. 6. (s-h prevoda) njegove Politike kaže:"A onaj tko (...) je sam sebi dovoljan nije dio države, te je zvijer ili bog."

Čisto sumnjam da je Rend svoje junake smatrala zvijerima.

Imajući to u vidu, onaj konflikt između individualizma i kolektivizma, o kojem se govori u Atlasu, sa time se izdiže na viši nivo - on prerasta u epski sukob platonovski shvaćenih demijurga sa jedne strane i amorfne nestvaralačke mase, sa druge.

Taj kocept prepoznaje i Mizes i evo šta on piše u onom pismu Rendovoj:
Vi imate hrabrosti da kažete masi ono što im nije govorio nijedan političar: vi ste inferiorni, sva poboljšanja uslova vašeg života, koja vi uzimate zdravo za gotovo, vi dugujete naporima ljudi, koji su bolji od vas".
Možda ja griješim, ali meni taj koncept bazdi na fašizam.

Sve u svemu kritički potencijal ejnrendizma je ili bezvrijedan ili već viđen i ono što zapravo u vezi sa njim može da bude zabrinjavajuće je još 1961. Gor Vidal označio kao „zloslutni i simptomatični" odjek u javnosti.

Ali dobro, možda taj odjek i nije toliko važan - možda i nije bitno to što je u 2008. u SAD prodano 800 hiljada primjeraka Atlasa ili to što Rendovu poštuje i Bred Pit i njegova supruga, kao ni to što Eva Mendez od svakog svog frajera traži da bude poklonik Rendove, ali veoma je bitno kada je hvali jedan Grinspen, koji kaže da je upravo ona ta koja ga je „kroz duge razgovore i nočne diskusije ubijedila da je kapitalizam ne samo efikasan i praktičan, nego i moralan."

Posljedice djelovanja ljudi, koji su ili u njenoj filozofiji ili samo u nekim njezinim djelovima vidjeli ideal kojem treba težiti, a u njoj samoj proroka i uzor, više su nego katastrofalne.

A kako i ne bi bile kada je iza te filozofije stajala osoba koja je zdušno pljuvala po Kantu, iako nije nikada ništa od njega čitala; koja cijeli svoj život nikako nije uspjela da shvati, mada se na Aristotela stalno pozivala, kako „društvena životinja" ne znači automatski i „socijalistička životinja"; koja takođe, u svoj Ničeovoj kompleksnosti pronalazi samo sirovi vitalizam, amoralni ateizam i obrise kako svojih kapitalističkih stvaralačko-buntovničkih heroja, tako i osnovu svog socijalnog rasizma i koja je svoju viziju Amerike i stvorila i održavala preko Holivuda i to tako što je počela sa gutanjem melodramaturškog smeća poznog nijemog filma, a završila sa javnim hvalospjevima Čarlijevim anđelima.

Ejnrendizam je u suštini pokušaj jedne monstruozne redukcije čovjeka. On i inače skučene okvire ljudske egzistencije pokušava još više suziti - merkantilizovati i programirati isključivo na zadovoljavanje materijalnih potreba.

Homo economicus Ejn Rend je i socijalni i emocionalni bogalj i racionalni predator.
On je biće fokusirano na elementarno egzistiranje, na postojanje bez svega onoga što je uslijedilo kao posljedica prvog čovjekovog zamišljenog pogleda prema zvijezdama.

Idealni čovjek Ejn Rend je obezduhovljena gorda monada. Sve ono što je ljudsku egzistenciju izdizalo iznad pukog bitisanja, odnosno sve ono što je čovjeka izdiglo iznad ostalih životinja, za njega je atavizam.
On više ne traži smisao ni na nebu ni na zemlji, on je ubijeđen da je smisao u njemu.

Kao što je Rendova vjerovala da se ona nalazi na početku nove tradicije, tako i svaki njezin heroj misli da su on i njemu slični nulta tačka pojave novog čovjeka.
Čovjeka koji predstavlja kraj samoaktuelizirajućeg homo sapiens-a - bića koje je, svesno poražavajuće ograničenosti svoje male egzistencije, pravilo izlete u dubinu i u visinu, stalno tragajući za nečim većim, trajnijim i čvršćim.

Homo economicus Ejn Rend za takvim nečim potrebe nema, jedina ograničenost koju on osjeća je ograničenost materijalnog aspekta njegove egzistencije.
Njegov merkantilistički mentalni sklop, kao nekakav inhibitorni mehanizam, automatski odbija sve ono što ratio odvlaći od rješavanja problema tog tipa, ali sa tim i zatvara vrata svemu onome je stajalo i što stoji i dalje iza samorealizacije i čovjeka kao pojedinca i ljudi kao vrste.

--------------------------

Ejn Rend je umrla 1982. od srčane insuficijencije, u 77. godini života. Na sahranu su njezini obožavaoci donijeli veličanstveni cvijetni aranžman u obliku dolara.

Zbog rasipničkog načina života pred sam kraj je ipak morala da prihvati pomoć Robina Huda - koristila je usluge Social Security-a i Medicare-a.

Komentari

Predgovor prvom izdanju...

Predgovor prvom izdanju... Zasto je zanemaren u dnevniku (komentaru) o Hani Arent?

Izvori totalitarizma, knjiga Hana Arent
Predgovor prvom izdanju

DVA SVETSKA RATA u jednoj generaciji, izmedu njih neprekidni lanac lokalnih ratova i revolucija, za kojima nisu sledili mirovni ugovori za pobedene i predah za pobednike završila su u očekivanju trećeg svetskog rata izmedu preostalih svetskih sila. Taj trenutak očekivanja je kao kad zavlada zatišje pošto zamre svaka nada. Mi se više ne
nadamo da je mogućna obnova starog svetskog poretka sa svim njegovim tradicijama ili ponovno združivanje masa pet kontinenata bačenih u haos koji su proizveli nasilje
ratova i revolucija i pojačano raspadanje svega onog što su poštedeli. Pod veoma različitim uslovima i u nejednakim okolnostima posmatramo razvoj iste pojave nevideno
beskućništvo i nesamerivo duboku iskorenjenost.

Naša budućnost nije nikada bila manje predvidjiva, nikada nismo više zavisili od političkih snaga kojima se ne može verovati da će slediti pravila zdravog razuma i sopstvenog interesa snaga koje, prosudene normama drugih vekova, liče na čisto ludilo.
Kao da se stanovništvo podelilo na one koji veruju u ljudsku svemoć (i misle da je sve moguće ako se zna kako da se za to organizuju mase) i na one kojima je nemoć postala ključno život no iskustvo.

Na nivou istorijskog shvatanja i političke misli preovladava neosnovana opšta saglasnost da je suštinska struktura svih civilizacija na prelomnoj tački. Iako naizgled bolje sačuvana u nekim delovima sveta, ona nigde ne može da povede ka ostvarivanju pravih mogućnosti veka ili da da pravi odgovor na njegove užase.

Često se čini kao da očajnička nada i očajnički strah pre nego uravnoteženo rasudivanje i odmereno razumevanje mogu da dosegnu bliže centru ovakvih dogadaja. Oni koji veruju u neizbežnu propast kao i oni koji su se prepustili površnom optimizmu, uzaludno zaboravljaju ključne dogadaje našeg vremena.

Ova knjiga je pisana i protiv pothranjivanja lakoumnog optimizma i protiv pothranjivanja površnog očajavanja. Ona drži da su progres i propast dve strane iste medalje; da i jedno i drugo spadaju u praznoverje a ne u veru. Napisana je iz uverenja da je moguće otkriti skrivene mehanizme koji su sve tradicionalne elemente našeg političkog i duhovnog sveta rastopili u smešu u kojoj sve kao da je izgubilo svoju specifičnu vrednost i postalo nedostupno ljudskom razumevanju, neupotrebljivo u ljudske svrhe. Postaje neizdrživo iskušenje da se popusti pukom procesu dezintegracije, ne samo zato što je taj proces uzeo lažni lik znamenite "istorijske nužnosti", nego i zato što je sve izvan njega počelo da izgleda beživotno, beskrvno, besmisleno i nestvarno. Uverenje da sve što se na zemlji dogada čoveku mora biti razumljivo može da nas zavede da istoriju tumačimo opštim mestima. Razumevati ne znači poricati okrutnosti, izvoditi presedan iz besprimernog ili objašnjavati pojave tolikim analogijama i uopštavanjima da se više ne osećaju uticaj stvarnosti i šok iskustva.

Značajnije bi bio ispitati i svesno podnositi teret koji nam je navalio naš vek bez poricanja i bezponiznog trpljenja. Ukratko, razumevanje znači spremno se suočiti sa
realnošću i usprotiviti joj se bez premišljanja ma kakva ona bila. U tom smislu mora da
bude mogućno suočiti se i shvatiti okrutnu činjenicu da tako mala (i u svetskoj politici tako nevažna) pojava kao što je jevrejsko pitanje i antisemitizam može da postane katalizator, prvo za nacistički pokret, zatim za svetski rat i konačno za stvaranje fabrika
smrti. Ili shvatiti grotesknu nesrazmeru izmeu uzroka i posledica, čime je započela era imperijalizma, kada su ekonomske teškoće u nekoliko decenija dovele do dubokih promena političkog stanja u celom svetu. Ili čudnu kontradikciju izmedu "realizma" koji
cinično proklamuju totalitarni pokreti i njihovog upadljivog prezrenja prema celokupnom tkivu realnosti. Ili iritirajući nesklad izmdeu stvarne moći modernog čoveka (veće nego ikad ranije, toliko velike da srne da prkosi samom postojanju svog univerzuma) i njegove nemoći da živi u njemu i da shvati smisao sveta koji je uspostavio svojom snagom. Pokušaj totalitarizma da se sve porobi i da se totalno dominira je destruktivni put bez ikakvog izlaza. Njegova pobeda može da se podudari sa razaranjem covečanstva; gde god vlada, on počinje da razara ljudsku suštinu. Pa ipak, malo ima
koristi ako okrenemo leda destruktivnim snagama veka. Nevolja je što je naše doba tako čudno preplelo dobro i zlo da bez imperijalističke "ekspanzije radi ekspanzije"
svet nikada ne bi postao jedno; da se bez buržoaske političke devize "vlast radi vlasti"
razmere ljudske snage možda uopšte ne bi otkrile; da bismo bez fiktivnog sveta totalitarnih pokreta, gde su sa neuporedivom jasnoćom odredene suštinske nesigurnosti našeg vremena, možda bili dovedeni do propasti ne postavši nikad svesni
šta se dogada. I ako je istina da se u poslednjim scenama totalitarizma pojavljuje apsolutno zlo (apsolutno jer se više ne može tumačiti ljudski shvatljivim motivima), tačno je isto tako da bez njega možda uopšte ne bismo istinski spoznali potpunu prirodu zla.
Antisemitizam (ne prosta mržnja prema Jevrejima), imperijalizam (ne prosto osvajanje),
totalitarizam (ne prosta diktatura), jedan za drugim, jedan brutalniji od drugog, pokazali su da je ljudskom dostojanstvu potrebno novo jamstvo koje se može naći samo u novom političkom principu, u novom zakonu na Zemlji, čiju punovažnost ovog puta mora
shvatiti ćelo čovečanstvo, pošto njegova vlast mora biti tačno ograničena, kontrolisana
i utemeljena u iznova definisanim teritorijalnim entitetima.
Mi ne možemo više sebi da priuštimo da uzimamo iz prošlosti ono što je bilo dobro i da ga jednostavno nazivamo svojim nasledem, da odbacimo zlo i da o njemu mislimo
jednostavno kao o mrtvom balastu koji će samo vreme sahraniti u zaboravu.

!!!!!!! !!!!!!
Podzemna struja istorije zapadne civilizacije najzad je izašla na površinu i zaposela dostojanstvo naše tradicije. To je realnost u kojoj živimo. I zato su uzaludni svi napori da se spasemo od neumoljive sadašnjosti u nostalgiji još netaknute prošlosti ili da predvidamo da će bolja budućnost doneti zaborav.
Hana Arent, Leto 1950

od strane 9 do 11... http://www.seminarskirad.biz/seminarski/hana%20arent-izvori%20totalitari...

ps @Red
Kakav je tvoj odnos prema totalitarizmu?

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Novi tekst vezan uz temu

"Libertarijanizam: Zabluda o ljudskoj prirodi" By Sonja Pavlović

Zanimljivo je da naslov romana "Atlas Shrugged" prevodi sa "Ravnodušni Atlas".

Nasuprot idejama i tvrdnjama Ajn Rend, pozitivni i negativni pritisci socijalne selekcije kažnjavaju sebičnost, promovišu altruizam, rezultirajući biološki relevantnim posledicama: altruistični pojedinac ima veće izglede da ostavi potomke; naprosto, više vredi na slobodnom tržištu partnera.

Pažljivo čitanje karaktera iz fikcije Ajn Rend i njenih dnevničkih beleški baca sasvim novo svetlo na njenu političku filozofiju. Čini se da sebičnost postulira kao fundamentalnu odliku čoveka samo zato što njoj svet izgleda kao takav. Kroz lik Džona Galta (Ravnodušni Atlas) poručuje sledeće:
Od najranijeg detinjstva, čovek krije mračnu tajnu da ne oseća nikakvu želju da bude moralan, nikakvu želju za samoodricanjem; da mrzi to kakav mora biti, ne usuđujući se da to kaže ni samom sebi. Čovek se ne usuđuje da prizna da nema nikakve “moralne instinkte”, za koje drugi tvrde da ih poseduju.
Između filozofije, dnevničkih razmišljanja i fiktivnih junaka Ajn Rend postoji dovoljno sličnosti da bi se moglo reći da sopstvenu sliku sveta projektuje na likove iz svojih romana. Ako je Rend bila ono što govore njeni likovi, da li je bila psihopata?

Nije li pravi pojam zapravo "sociopat"?

Tko je glasao
Tko je glasao

osvrt

Dnevik je vrlo…opsežan. U skladu s opusom dotične autorice. ;)

Od njenih djela pročitao sam "The Fountainhead" i "Atlas Shrugged" te moram priznati da su mi se poprilično dopali. U sljedećim redovima pokušat ću objasniti zašto i pri tom ne koristiti uobičajene argumente koje koriste njeni obožavatelji/protivnici.

Počet ću s prvim romanom. U njemu se radi o briljantnom arhitektu koji ima poseban, prirođeni i prirodni osjećaj za struku. Ideal mu je ostvarenje sebe kroz vrhunski rad u onom području za koje je rođen. Jedino pravilo u životu je da ili radi po struci ili ne radi uopće. Naravno, to ga dovodi u sukobe s „praktičnim“ svijetom.

Po meni, ovaj roman je oda čovječjoj stručnosti i integritetu. Mišljenja sam da je egoizam kao pozitivna karakterna osobina odlično prikazana kroz glavni lik. Njegov osjećaj da mora živjeti po pravilima kakva mu struka (tj. njegova priroda) nalaže, a ne društvo može se protumačiti kao egoizam. Nažalost, egoizam je kroz povijest došao na iznimno loš glas i povezuje se isključivo s materijalnim prisvajanjem. Postoji i jedan mnogo suptilniji egoizam, nazovimo ga intelektualni egoizam, koji zahtjeva samostalnost u odlučivanju i odbacivanje prisilnog nametanja tuđih ideja. Naravno, taj egoizam mora biti uparen s odgovornosti za svoje postupke inače je kontra-produktivan.

Po meni, „The Fountainhead“ je pravi vrhunac opusa Ayn Rand. „Atals Shrugged“ samo uzima ideje iz njega i nasilno ih pokušava ugurati u kontekst kapitalizma i socijalizma kao društvenih uređenja. Autorica je tu pogriješila krivo detektiravši problem, jer pravi sukob ideja, u kojem bi Atlas imao smisla, je sukob između ljudskih karaktera. S jedne strane imamo stručne ljude s integritetom, a s druge korumpirane moralne nule. U tom kontekstu Atlas dobiva puni smisao i u njemu su kapitalizam i socijalizam samo alati s kojima te dvije vrste ljudi pokušavaju izboriti prevlast.

Iz te premise bih mogao zaključiti da kapitalizam kakvog ga autorica pokušava predstaviti može egzistirati samo ako je sastavljen isključivo od stručnih osoba s visokim integritetom. Bez integriteta njen kapitalizam bi se vrlo brzo izvitoperio u sustav kakav danas poznajemo kao neoliberalni kapitalizam, te bio puno gori od bilo kakve vrste socijalizma.
Autorica je, pokušavajući dobiti što veći kontrast između likova, otišla u nerealne krajnosti te kapitalizam predstavila isključivo kroz stručne i moralne osobe, a socijalizam kroz beskičmene slabe osobe što možda u neku ruku nije pošteno, ali je zanimljivo kao jedan od mogućih putova razvoja društva.

Neosporno je da kapitalizam u srži ima jasne principe ponude i potražnje koji su nepromjenjivi. To daje sigurnost i jasna pravila igre za sve sudionike. Snalažljivi u njemu opstaju, nesnalažljivi ne. Bilo kakav upliv države sa svojim zakonima remeti taj balans ponude/potražnje omogućavajući egzistenciju onima ne tako spretnima. Po meni, idealan bi bio nekakav vid kapitalsocijalizma koji bi uzeo najbolje iz oba sustava. Snalažljive ne bi previše ograničavao, a nesnalažljive ne bi toliko nagrađivao da im se isplati biti nesnalažljiv.

Odličan primjer degeneracije društva kroz zakone koji potiču poltronstvo i nestručnost imamo čast vidjeti u nas u zadnje vrijeme. Ayn Rand je u Atlasu prikazala propadanje željezničke kompanije glavne junakinje kroz iskvareni socijalizam. Sličnosti s HŽ-om su frapantne.

Nekidan sam posjetio jednu javnu firmu koja broji na jednom javnom objektu točno pet puta veći broj zaposlenih od potrebnog. Takva bi propala u kapitalizmu odmah, a kod nas egzistira godinama i još će neko vrijeme kako stvari stoje.

Vidim da mi se komentar odužio pa ću zaključiti. Nadam se da sam jasno objasnio zašto smatram da su njeni romani vrijedni čitanja. Kada se cijela radnja makne iz uskih shvaćanja kapitalizma i socijalizma i stavi u kontekst ljudskih karaktera dobije se jedna sasvim nova, svevremenska priča koja vrijedi za sva društvena uređenja. Jedina distinkcija je da jedna uređenja pogoduju razvoju jednog spektra ljudskih karaktera, druga taj spektar koče.

P. S. Čitajući tekst pretpostavio sam da će na kraju iskočiti crtica o autoričinom „preobraćenju“ na socijalizam pred sam kraj njenog života. Nažalost, taj argument se često koristi za osporavanje filozofije Ayn Rand. Mišljenja sam da je za samu ideju nebitna sudbina jedne osobe, pa makar to bila i autorica.

Tko je glasao

Ejnrendizam na djelu

Sumrak civilizacije

Većina zastupnika u Njemačkom parlamentu podigla je ruku za zakon kojim se pravo na vodu izbacuje s popisa temeljnih ljudskih prava. Radi se o svojevrsnoj civilizacijskoj tekovini koju su Ujedinjeni narodi usvojili nakon Drugog svjetskog rata.

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/eu/80626-sumrak-covjecanstva-bundest...

Tko je glasao

ne dramatiziraj,

ne dramatiziraj, kavalerijo!

radi se o inicijativi njemačke parlamentarne strane die Linke, i to samo jedne frakcije stranke, u okviru procedure rasprave o novoj " vodnoj " direktivi EU komisije, a ne o zakonu.
Die Linke su nastavak istočnonjemačke tradicije "demokratskog socijalizma", imaju 75 članova u federalnom parlamentui. Oni su opozicijski parlamentarni trolovi. Kakav god da im je prijedlog vladajuća koalicija glasa protiv, bez da i čita prijedlog. Opozicijski SPD je bio suzdržan kod tog glasanja, a ni svi iz die Linke nisu bili za.

kad smo već vode, malo je poznato da je čak i veliki vođa kubanske revolucije Castro privatizirao opskrbu vodom i sanitaciju otpadnih voda grada Habane, ugovorom o private public partnershipom sa španjolskom kompanijom Aguas de Barcelona. Kompanija se danas zove Aguas de la Habana, a ugovor vrijedi do 2020.

Tko je glasao

killing them softly

vidiš r.c., prilično dobru definiciju američkog kapitalizma dao je lik cogan kojega je utjelovio brad pitt u filmu "killing them softly"; kraj filma zaslužuje citat:

"
Barack Obama (on TV): ...to reclaim the American dream and reaffirm that fundamental truth, that, out of many, we are one...

Driver: You hear that line? Line's for you.

Jackie Cogan: Don't make me laugh. One people. It's a myth created by Thomas Jefferson.

Driver: Oh, so now you're going to have a go at Jefferson, huh?

Jackie Cogan: My friend, Thomas Jefferson is an American saint because he wrote the words 'All men are created equal', words he clearly didn't believe since he allowed his own children to live in slavery. He's a rich white snob who's sick of paying taxes to the Brits. So, yeah, he writes some lovely words and aroused the rabble and they went and died for those words while he sat back and drank his wine and fucked his slave girl. This guy wants to tell me we're living in a community? Don't make me laugh. I'm living in America, and in America you're on your own. America's not a country. It's just a business. Now fuckin' pay me.

za one lijene prevest ću slobodno zadnji pasus:

"
moj prijatelju thomas jefferson je američki svetac jer je napisao riječi:"svi ljudi su rođeni jednaki", riječi koje u koje očigledno nije vjerovao jer je dozvolio vlastitoj djeci da žive u ropstvu. bio je bogati bijeli snob kojem je dosadilo plaćati poreze britima. pa je, yeah, napisao par krasnih riječi i pobunio rulju, koja je otišla ginuti za te riječi, dok je on pio svoje vino i jebavao svoju ropkinju. i taj tip mi želi reći da živimo u zajednici. nemoj me nasmijavati, ja živim u americi, a u njoj si oslonjen samo na sebe. amerika nije država. ona je samo posao. a sad me jebeno plati.
"

Tko je glasao

Ovaj orao...

doista postaje zlokobna ptica grabežljivica :(

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

možda je jeftinije platiti samo vodu

bigulice,

ako u vodovodu imaju nekog čaćića, ili ostojića, ili čovića, ili bandića, ili keruma
možda misle da bi ih došlo jeftinije da plate samo vodu
ne branim ih
ali je činjenica da je u splitu izabrati keruma značilo da će građani projekt zapadne obale platiti
za keruma, ali jednom, i to po cijeni koja neće biti prenapuhana
(kume, kao za sebe)
da bi za hdzove vlasti platili cijenu zapadne obale, platili napuhivanje projekta, platiti kerumu ono što je morao dati kao koruptivni porez (od oka najmanje 10-20%)
da bi za sdpove vlasti, platiti ili isto (linija jurjević light hdz - uz nešto manji koruptivni porez)
ili (tvrdi sdp - ostojić) se suočili s teško odredivom, ali nemalom cijenom nezavršenog projekta, izrovane obale, nedovršenog hotela
na kraju je kerum bio najmanje zlo
od svih vlasti koje su do sada upravljale splitom, jedini nije sagradio kuću otkidajući prostor Marjana (a mora se priznati, da jest pokušavao)

mi se nismo makli dalje od početka
gale bi rušio
beppe grillo je ljevičarima sumnjiv
libzardu je dovoljno rayndijaneriti
3103 kuži
najskuplje nas dođe naša elita

najbolje bi bilo
kad bi imali, u grubo, dvije ponude elite, obje dobre
lijeviju socijalniju, i desniju tradicionalniju
dobro bi bilo
kad bi, u danome trenutku (ovdje i sada) barem jedna strana bila u stanju dobro upravljati

naša elita nije u stanju kontrolirati sebe
kao egzibicionist u školskom dvorištu
otkopčali šlic, mašili se za alatku
i natežu li natežu

koga da zovemo, policiju? vladu? medije?
oni su policija
oni su vlada

na kraju će holy morati eutanazirati zorana

luka

Tko je glasao

...

...ekološki...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

kod poluistina meni je uvjek

kod poluistina meni je uvjek fascinantnije ne ono sto se kaze, vec ono sto se ne kaze.

tako su za rand pravo na zivot, privatnu imovinu i slicno dogmatski postavljene monolitne tvorevine, neunistive, vjecne, objektivisticki mithril. mada tu alternative i nema, jer objektivizam podrazumjeva razbijanje altruistickog vezivnog tkiva koje drustvo drzi na okupu, drustva koje je u biti garant postojanja tih prava. posebno je blesavo da te dogme dolaze od pripadnice naroda (u smislu da nije mogla zivjeti u zabludi sto se desava) kojem su u izvjesnom vremenskom periodu ta ista prava blaaago suspendirana (da nonsens bude veci, podosta iz ekonomskih razloga). tesko da tu mogu ista drugo iscitati osim da rand smatra da su dobili sto su i zasluzili, kao sto se desava sa svim luzerima, nesposobnima za borbu i onima koji se predaju. tu je nedostatak empatije toliko impresivan (ideja da su ljudi isli u plinske komore bez borbe jer od soka nisu do zadnjeg trenutka mogli povjerovati sto se desava randicu ne dotikavle ni dva posto), da bih to komotno svrstao u odbrambeni mehanizam.
i tako, dok slavi cin individualne borbe (kao pretpostavljam jedine ciste), uopce nema ni pitanja ni diskusije o tome tko i kako postavlja pravila - mada mi bas i ne ide u glavu da joj ideja "tvoje je samo ono sto mozes silom odbraniti" nije pala na pamet. pokusavam zamisliti objektivisticku policiju (koju eto i rand priznaje), koja bi olfo trebala odrzavati ta pravila - pripadnici blago lobotomizirani, pretpostavljam, jel ce eto dok rade savladati svoje pohlepne porive, a kad dodju doma pustice ih s lanca. jednodimenzionalna karikatura realnosti, uostalom kao i orci i vilenjaci.

a popularnost bi pripisao tendenciji ljudi da vole pojednostavljivanja - ocito je u holivudu nesto i naucila. negativac sutira pse, pozitivac ih pomazi - jednostavno, jasno, lagano, da se mozak ne umara.

Tko je glasao

@Red Cavalry Mozgovi s genetskom greškom???

Gdje si objavio ovaj esej, u kojem časopisu! Sjajno napisano!
E, jebga, da nisam ovo što jesam već bih napisao - do kada će nas te Židovke i Židovi daviti svojim teorijama - od Marxa preko Kautskog, Rose Luxemburg, Trockog do Freuda, Fromma, Einsteina, Moše Pijade, Markusea, Hane Arendt, Rendove, Chomskog, Hessela, Bernard - Levyja, Finkielkrauta, Slavka Goldsteina, Reismanice... Nemreš disat od Židovki i Židova .... sve neki "mozgovi s genetskom greškom"????

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

baba s greškom

ovdje
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=2uHSv1asFvU
objašnjava zašto treba podržavati izrael, a arape smatra "primitivnim divljacima koji se nisu promijenili godinama, i koji su rasisti".
ako sada izbacite riječ "arapi" i umjesto njih stavite "židovi", imate "mein kampf".
moderator se potom pita kako može milijune arapa etiketirati na taj način, te kako ne trpi suprotna mišljenja i kritiku svojeg mišljenja, na koji baba odgovara klasičnim setom ideoloških fraza koje ne bi sastavio bolje niti bush mlađi.

Tko je glasao

@robot

Ima li pravo Izrael braniti se?? U svijetu je oko 170 samostalnih država, ali jedini Izrael nema pravo na opstanak i obranu?? Randova iznosi svoje mišljenje, ne moraš se s njim složiti... ali otkuda ti pravo da je krstiš "babom"??? Pokojnicu čiji radovi pobuđuju enorman interes mislećih ljudi u svijetu!
I što ti znaš o "Mein Kampfu"?? Imaš ga na noćnom ormariću???

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

poanta

dakako nije niti u mein kampfu, niti terminu "baba", niti činjenici da je hitler u mein kampfu prvi put od kako je stupio na pozornicu povijesti izrijekom direktno naznačio da židove treba istrijebiti.
poanta leži u činjenici, ako već niste primjetili, da postarija gospođa jakog ruskog naglaska u videu jednu grupu ljudi proglašava primitivnim divljacima, a drugu grupu smatra civiliziranim, pače natčovjekom, uz logičnu implikaciju da je sasvim logično da civilizirani mogu raditi barbarima što žele. i složit ću se sa vama, možda je bolja usporedba od mein kampfa, da su sličan tretman imali (oni koji drže obarač), prema indijancima u americi ili aboriginima u australiji.

Tko je glasao

@robot, Red Cavalry

Ipak jedan plus za tebe - nemaš "Mein Kampf" na noćnom ormariću, jer da imaš onda bi pročitao da su Hitleru bili mrski i Slaveni, Romi, duševni bolesnici, homoseksualci, Jehovini svjedoci, zapravo svi osim Arijevaca... Ne znam,. zašto prelaziš na Indijance u USA ili Aborižane, dovoljno je pročitati Hrvatski list, pa vidjeti što poneki hrvatski novinari misle o - srpskom narodu!?? Randova je mišljenjem o Arapima blaga vodica! Naravno, bilo bi bolje da o Arapima ne generalizira, ali ona je cionistkinja,radikalana, a cionizam je sasvim legalna politička opcija!!
I to mišljenje o Arapima, s kojim se ni ja ne slažem, ne dovodi u pitanje njen intelekt i vrlo zanimljive ideje koje je stavila na papir i zastupala! Inače, po većini dostupnih video snimaka ne čini mi se kao socijalni slučaj, a kako je bila cionistkinja ćisto sumnjam da bi židovska zajednica tamo gdje je živjela dozvolila da postane socijalni slučaj!
Stoga bi i R.C. trebao još jednom provjeriti u kakvim je okolnostima skončala svoj burni život odnosno od koga je primala pomoć??

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

kaplarov uradak

iskreno govoreći djelo iskompleksiranog kaplara me ne zanima, jedinu knjigu koju bi držao na noćnom ormariću bi bilo eventualno conradovo "srce tame" ili možda dostojevski "zločin i kazna". opet moram objašnjavati što sam mislio, dakle netko tko se smatra intelektualcem ne bi smio preko usta prevaliti takvu budalaštinu kakvu je u toj emisiji ayn odvalila i ostala živa; hrvatski novinari, ili barem oni koji formiraju javno mijenje nisu intelektualno dalje od rubrike cijena paprike na dolcu, čopor internetskih kompilatora.
nisam htio komentirati njezin intelektualni rad jer jednostavno nisam čitao njezine knjige, nego izdvojene dijelove i ne vidim ništa revolucionarno da bi me privuklo. složio bih se da njezin nepatvoreni cionizam možda njezina stvar, no predložio bih ti da pogledaš dokumentarac "gatekeepers" u kojem šefovi shin beta, dakle oštrice koja se borila za "pravu stvar" konstatiraju
http://www.newyorker.com/online/blogs/culture/2012/11/the-gatekeepers-di...
da ono što radi izrael arapima nije baš i pravedno (moral je prilično rastezljiva kategorija). čak i elitni izraelski piloti i komandosi direktni sudionici operacija "pravedne odmazde" su smatrali da su neke operacije na zapadnoj obali i u gazi nemoralne, nezakonite i da korumpiraju srž židovskog društva. ok, sada možeš vratiti glavu u pijesak.

Tko je glasao

@robot

Kažu mi upućeni da je broj samoubojica branitelja kao i tisuće i tisuće PTSP-a kod hrvatskih branitelja izravno vezani za ratne situacije gdje im je NAREĐENO da čine što se protivilo njihovoj savjesti.
Na iskazivanje stavova čelnici izraelske tajne službe imaju demokratsko pravo, sviđali se ti stavovi nekome ili ne!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

@Ljubo

Ljubo, Ljubo...

Izrael je država s 6 milijuna Židova koji su okruženi s 110 milijuna Arapa (broj stanovnika susjednih država).

Iz povijesne perspektive Izrael se mora dogovoriti s Arapima ili ga neće biti. Ako gledamo samo politički Izrael je kopija Jeruzalemskog kraljevstva. Obje države su stvorene vojnom intervencijom zapadnih sila koje su osvojile isto arapsko područje. Jedina konkretna razlika je da Izrael postaje nacionalna država Židova dok je Jeruzalemsko kraljevstvo bila fundamentalistička katolička država.

Ako se Izrael ne dogovori s Arapima njega neće biti jer će ga ovi drugi prije ili kasnije pregaziti bez obzira na izraelske atomske bombe.

Tko je glasao

Kvarner, dok je Jeruzalemsko

Kvarner,

dok je Jeruzalemsko kraljevstvo bila fundamentalistička katolička država.

A kad je to jeruzalemsko carstvo bilo katolička država?

Tko je glasao

skviki,

bila je za vrijeme svog cijelog postojanja...

________________________________________
"where ignorance is bliss, 'tis folly to be wise"

Tko je glasao

Lj R W

„Bog je stvorio nežidove te iako im je dao čovječji oblik oni su ravni sa životinjama, jer ne dolikuje Židovu da bude služen od stoke. Zato ga služe životinje u ljudskom obliku.“ (Šulah aruh, Mudraš talpiot 225).

„Nežidov nema oca, jer je on na gnojištu rođeno pseto.“ (Talmud, Jebamot).

„Nežidov je kao jedno pseto. Štoviše, zapisi uče da se pseto ima više poštivati od nežidova.“ (Talmud, Ekeseget raši eksod 22).

Volio bih da malo prokomentiraš ovo gore citirano ,te da negiraš /potvrdiš moju sumnju da li si u svom gornjem komentu malčice rasistički nabrijan.

Uostalom " vi će te baštiniti zemlju" misli li se pod tim na ljudski rod ili samo na Židove.

sve dobro...

Tko je glasao

Ovdje sam bio dao minus...

... ali sam ga pretvorio u plus, samo zato da komentar ostane vidljiv, jer ga je više nas komentiralo.

Tko je glasao

Daj se ne sramoti!

drvosječo, svatko tko iole pozna Talmud, iz aviona vidi da su ovi tzv. "citati" izmišljeni. Nemoj tako stvari kopijstati s opskurnih sajtova ekstremnih desničara!

Tko je glasao

@drvosjek

Nemam što komentirati rečenice koje ne postoje ni u Talmudu, ni u drugim svetim knjigama Židova! Zar nisi bar jednom pomislio da su te rečenice FALSIFIKATI, i da su Židovima podmetnute!?? Ako mi navedeš stranicu knjige, izdavača, godinu izdanja, jezik... gdje postoje ove rečenice, vodim te na piće! Vidim da si i ti, kao i mnogi antisemiti nasjeo na neonacističku literaturu(Stormfront i sl.) Sramotno za jednog poštenog i obrazovanog Hrvata i domoljuba! Da li si išta čitao o posljednjima Papama a vezano za Židove?? Što su oni rekli i zapisali?? Npr.Ivan Pavle II("Židovi su naša starija braća!"), pa govor pape Benedikta XVI prilikom posjete u Auschwitzu??!!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Ne se pjenit

Ljubo.

ja nisam dao vrijednosni sud nego samo citate koje treba shvatiti kao bačenu rukavicu tebi (vidim da su se još neki upecali) da se očituješ na svoj prethodno napisani pomalo rasistički tekst.

Malo ćemo se hvaliti samo zbog navodne krvne loze ,jel Ljubo.

Od kud ti pravo da si prisvajaš jednog Einsteina i druge.

Ajd dobro ,Goldstein neka ti bude za po doma.;-)

Nisi se očitovao nego me proglašavaš glupim antisemitom. Čemu? Time nećeš postići ništa ,a takvim stavom se unaprijed stvaraju neprijatelji.

Gledaj ,već sam ti jednom napisao da ne poznajem ni jednog Židova ,tebe eto virtualno.

Nemam ih zašto ni mrziti ni voljeti ,a o Izraelu imam stav kojeg sam kako ranije ,tako i dolje niže napisao.

Na kraju krajeva ,kao katolika učili su me da je i Isus iz židovskog naroda .

Uostalom ,kao da je bitno što su neki pisci davno pisali na jagnjećoj koži ,pa da je i istina i da su to nacisti izvukli kao antižidovsku propagandu vrednovat ću to prema svojoj savjesti i naravno ,sukladno današnjim vremenima.

Yebiga,pa u tim svetim ili bolje rečeno "svetim" knjigama je za svako drugi prekršaj bila smrtna kazna,kamenovanje,kastriranje ,progon i sl.

To sve ja vidim kao nametanje nekog ,bilo kakvog morala /zakona tadašnjih elita tadašnjim poludivljim ljudima.

sve dobro...

Tko je glasao

drvo,

jebote jel' ti to sa stormfronta znanje crpiš?

stvarno je tragično da još netko može popušiti ovakvu imbecilnu antisemitsku propagandu...e drvo, drvo...

________________________________________
"where ignorance is bliss, 'tis folly to be wise"

Tko je glasao

Čuj Janus

http://www.youtube.com/watch?v=rUKf8hHIdd0

na bespućima interneta se zaista može svašta naći ,tko sam ja ,mali čovjek iz provincije koji je nedavno naučio da se služi netom ,da kažem da nešto JEST ili nešto NIJE istina.

Vidim da ima vas ovdje podosta koji TOČNO znaju što je ISTINA a što laž. ,točno znate što su neki plemenski poglavice prije 5-10 tisuća godina zapisivali na papirusima i kožama ,na nekom starom jeziku i prastarom pismu.

Svaka čast ,mogu vam samo biti zavidan što tako lako razlikujete istinu od laži.

Ja se danas zapitam neki puta: Zašto Židovi u Izraelu smiju imati atomsku bombu ,a recimo Arapi u Iranu ne bi smijeli.

Eto ,jedno obično dnevno pitanje na koje ne mogu naći odgovora danas ,a da bih bio siguran što je bilo zapisano prije 5 000 + godina.

sve dobro...

Tko je glasao

Rijetko znamo TOČNO što je istina...

... ali češće znamo TOČNO da nešto NIJE istina.

na bespućima interneta se zaista može svašta naći ,tko sam ja ,mali čovjek iz provincije koji je nedavno naučio da se služi netom ,da kažem da nešto JEST ili nešto NIJE istina. (...)
Svaka čast ,mogu vam samo biti zavidan što tako lako razlikujete istinu od laži.

nema tu neke posebne mudrosti. Ne trebaš biiti zavidan. Lakše je zapravo nego biti drvosječa.

Čitati pažljivo, provjeriti izvore, promisliti, konceptualizirati, provjeriti... Nema tu neke posebne mudrosti. Ne govorimo o originalnom znanstvenom istraživanju, nego o pažljivom čitanju. Svatko to može, ne treba visok IQ, treba samo volje da se uloži trud.

Dakako, to uključuje i suzdržavanje, da se izriču stavovi o nečemu što ne znaš. Istina je, tu je vrlo lako pogriješiti, precijeniti svoje znanje.

Svakome se može dogoditi greška, recimo da Irance proglasi Arapima. Na greškama se uči, ako postoji volja da se uči.

Svatko može shvatiti, vjerujem, da ako netko kaže "u Talmudu piše to i to", on to treba dokazivati, a ne tražiti od drugih da dokažu da to tamo NE piše.

Tko je glasao

Možda da /možda ne

Tvrditi da piše ili ne piše nešto na nekoj koži ili papirusu što su upisali neki tadašnji svećenici i zakonodavci prije 5000 + god. meni je teško ,tj. ne mogu stajati iza toga.

Eto vas nekoliko ste 100% sigurni da ONO ne piše. Mogu vam samo čestitati na vašem znanju.

Istovremeno vas mogu žaliti zbog lakovjernosti jer ste spremni povjerovati ,a ovamo se mnogi grade ateistima,hehe.

Imajući u vidu da se pretežito radilo o nomadskim i ratničkim plemenima gdje je vjera bilo nešto što homogenizira u plemenski savez lako je povjerovati da su sva ostala nevjernička plemena smatrana neprijateljima i da su direktive odozgo bile sukladne tomu.

Čak se to može opravdati kao tada razumnim. Zbog samoodržanja.

Naravno da to doslovce u današnjem civilizacijskom trenutku smatramo negativnim ,pa takve "upute" proglasimo plagijatom,klevetom,izmišljotinom nacista i sl.

Eto ,možda i piše nešto takvo u tim starim papirusima ,a možda i ne.

Zavidim ti Zorane ,ostalima također -da ste tako sigurni ,kao da ste ih osobno pronašli ,preveli ,ma što čak napisali.

sve dobro...

Tko je glasao

Arapi ?

a recimo Arapi u Iranu ne bi smijeli.

Pozdrav, i gledajte oko sebe !

Tko je glasao

@gledaamokosebe

Znaš Slovenci, ma ne mislio sam na Hrvate... Ma dobro, oba naroda su katolička, važan je POINT!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Ajd dobro

mogao sam napisati Perzijanci ili Muslimani ,zna se koji je point ,a ti si cijepidlaka.

Međutim isto ne odgovaraš na pitanje jer svaki zdravorazumski odgovor dovodi te u poziciju da te Ljubo ili već netko optuži za antisemitizam.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Iran

Zadovoljan.

sve dobro...

Tko je glasao

Heh, ne bojim se Ljube ili

Heh, ne bojim se Ljube ili nekoga drugog, niti optužbe za antisemitizam, jer to nisam uopće nikada niti bio, kao ni niti rasist, sexist ili nešto sl..

A onako i skreno, sam sebe ponekad "uhvatim" u razmišljanjima kako su Židovi opet nekako u mnogim zemljama, nesrazmjerno svom broju, izbili u "prvi plan", a sve opet nekako u pozadini-sjeni ... neprimjetno, ali "zapasuju" sve šire i šire ... tj. sve više i više.
Za koga ?
Kad kažem "Židovi", mislim naravno, samo na onaj dio koji "drma", ne na "sitnež" kao što je i ostala "raja" bilo koje vjere i nacionalnosti.

Eto, spreman za udarce.

Pozdrav, i gledajte oko sebe !

Tko je glasao

Samo bez niskih udaraca

""Sredinom 7. stoljeća nastupa arapsko osvajanje Irana, čime se islam počinje širiti na uštrb zoroastrizma. Iransko stanovništvo u konačnici je islamizirano tijekom vladavina domaćih dinastija Tahirida, Bujida, Safarida i Samanida koje su povratile iransku nezavinost. Srednji vijek obilježava procvat iranske književnosti, filozofije, medicine, astronomije, matematike i umjetnosti zbog čega Iran postaje glavnim žarištem islamskog svijeta"

i gledajokosebe

Točno je jasno što sam pitao ,zar ne.

Međutim inzistirati na nijansama koje uopće nisu bitne za temu znači izbjegavati temu.

sve dobro...

Tko je glasao

@Drvosjek: gore sam govorio o PAŽLJIVOM ČITANJU......

... te da za to stvarno ne treba neke posebne sposobnosti, visok IQ islično, samo volja i strpljivost. Lakše nego recimo sjekirom srušit stablo, za što treba osobita snaga i vještina.

Naravno, vrlo je česta mana u "forumašenju" na netu da se naprečac, ofrlje zaključuje, baci pogled na 2-3 linka koji prvi izađu kad se gugla, interpretira u skladu s predrasudama, i misli da se sve zna. (To je bilo kod tebe očito i u diskusiji o spolnom odgoju.)

Gore si bio napisao: Zašto Židovi u Izraelu smiju imati atomsku bombu ,a recimo Arapi u Iranu ne bi smijeli., i sad, umjesto da naprosto priznaš grešku, ups, nazvao sam Irance Arapima, evo nečemo ti ništa .-) , jest da nije bitno za ovu temu ali je ozbiljna greška (tipa kao nazvati Hrvate Mađarima, jer su eto katolici i bili stoljećima pod mađarskom vlasti), ti dalje drviš o arapskom osvajanju u 7. stoljeću. Nema to veze, neprosto si pogriješio.

Isto kao što je citiranje lažnih citata iz Talmuda bilo greška. (Inače, u Starom zavjetu, da, Židovima Jahve naređuje da počine "haram", tj. genocid, i to protiv naroda bivše Mojsijeve žene, pa Mojsije bjesni kad ovi pobiju sve muškarce, a ne žene i ne dječake, pa naredi da i njih pobiju i ostave samo djevice, a 352 djevice prinesu kao ljudsku žrtvu Jahvi. Ali Talmud je nešto posve drugo.)

Vidiš, ako bih recimo morao reći nešto o drvnoj industriji, ja bih se izražavao vrlo oprezno, uz ograde, jer temu ne poznam (šumarstvo malko bolje). Ako je riječ o spolnom odgoju ili energetici, onda s više samouvjerenosti, jer više znam. O monetarnoj politici HNB ili situaciji brodogradilišta - opet, vrlo oprezno, jer znam malo.

Istina je da ja nisam tipičan. Ali eto, mislim da bi diskusije fakat bile kvalitetnije, kad bi se i drugi toga držali. to nas naravno ne bi spriječilo da imamo različite stavove (i nobelovci se međusobno svađaju).

Tko je glasao

Ok Zorane

Postavljajući pitanje o atomskoj bombi i zašto je jedni smiju imati a drugi ne smiju i to apriori znači Arapi ,a Iran kao država. Normalno i mnoge druge države ,nitko se toga nije dohvatio nego mog lapsusa. Nepreciznog izražavanja uvjetno rečeno.

Ja sad idem do peći ,uzet ću pepela i posut ću se po glavi.

Tako sam jednog ovdje izvukao na čistinu pa kad nije imao što predbacivao mi je rukopis tj. da li se piše "s" ili "sa" haha. Moš si mislit.

Što ,zar u Iranu nema ni jednog Arapa kad već cijepidlačimo.

O spolnom odgoju ,kad ga već spominješ nije potrebno ići na kojekakve stranice. Jednostavno znaš da kurcu nije mjesto u guzici. Kad netko javno to nameće i podržava kao vi neki ...suprostaviš im se zdravim razumom.

Kako kvalitetno diskutirati s onima koji apriori tvrde da je nešto ISTINA /LAŽ , a ne radi se o matematici nego o zapisima prastarih naroda u davnoj povjesti.

Kako ti to znaju :PAŽLJIVIM ČITANJEM ,moš si mislit.

ps.odi tamo braniti Goldsteina i ulizivat se tzv. antifašistima ,možda padne koja apanaža

sve dobro...

Tko je glasao

Otišl ismo več i previše u

Otišl ismo več i previše u off-topic. Da ti ne da nemaš volju nešto naučit, nego ulažeš energiju u to da ostaneš neznalica - to je jasno. Ne bih htio više offtopičariti, uz izvrstan dnevnik gdje se autor stvarno potrudio!

Tko je glasao

kak se ono kaze pravilno- iran ili irak

Pa point je u tome raspravljaju (a nazalost i donose odluke) oni koji nemaju pojma o nekim osnovnim cinjenicama.

Tko je glasao

@drvo

Znaš, kada bi moj nećak, još kao dijete izrekao neku pizdariju, samo bih ga pitao: "Jesi li uključio mozak prije nego što si ovo napravio?? Čemu ti služi glava i mozak?? Da, kada pada kiša, ne pada ti izravno u grkljan??"
Mali čovjek iz provincije??? Danas, zbog Neta, postoji provincija samo u glavama neobrazovanih, primitivnih, u glavama u kojima vlada nepodnošljiv propuh! Zašto propuh odgovori si bar jednom sam!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Pa vjerojatno mozes prosetat

Pa vjerojatno mozes prosetat do knjiznice i posudit Talmud na hrvatskom, pa vidit jesu li ti citati s stormfronta istiniti ili nisu. Vjerojatno ni Bibliju ne citas u originalu. Veza izmedju laznih citata Talmuda s neke neonacisticke stranice i atomske bombe kod Izraelaca i Iranaca je stvarno zapanjujuca:(

Tko je glasao

Čiji prevod

""Pa vjerojatno mozes prosetat do knjiznice i posudit Talmud na hrvatskom, ""

Kome se može vjerovati da nije prilagodio prijevod današnjem političkom trenutku.

Današnji politički trenutak ne daje odgovor na pitanje o atomskoj bombi koje sam gore postavio ,nego se isto prodaju floskule upravo kako si ti Martine učinio.

Inače ,kao konzervativni militarist divim se državi Izrael i narodu koji onako malobrojan odoljeva višebrojnim sebi nesklonim susjedima i još k tomu uspijeva zadržati osvojeno.

To ja zovem politika ,ali to je druga priča da ne širimo temu.

sve dobro...

Tko je glasao

Talmud nije na prvi put na

Talmud nije na prvi put na hrvatski preveden danas da bi bio prilagodjen 'danasnjem politickom trenutku'.

Tko je glasao

Jel minusi

idu meni @RC i @Biga

ili starim zapisima.

Možda Ljubo ima racionalno objašnjenje ,čemu zla krv.

sve dobro...

Tko je glasao

Bolje i to

nego da sam ti spamovao taj komentar.

Ja na pollitici cijeli dnevnik imam posvećen tim nebuloznim falsifikatima Talmuda i ti onda dođeš i opet vrtiš tu izlinjalu ploču.

Tko je glasao

Prihvaćam RC

tko sam ja da sumnjam ,ako ti kažeš da je krivotvorina onda valjda jest ,jel tako ,je.

Mnogo je krivotvorina na netu ,a originalne papiruse i zapise nemam ,a da ih i imam ne znam starohebrejski,hebrejski i sl.

Preostaje mi znači da vjerujem ,na riječ.

Valjda nisam bio kad se o tome ovdje raspravljalo ,sigurno bih zapamtio.

Međutim ,činjenica ostaje da je Ljubin koment prožet ,ajd dobro miriše na rasizam ili bar na samohvalu.
Takav mi je dojam ostavio.

Inače mi je glupo generalizirati pa trpati u istu rečenicu ,štajaznam Goldsteina i Einsteina.

Oba imaju neke teorije:
Einsteinova se ne može baš do kraja protumačiti ili bar ja ne mogu ,dok
se neke Goldsteinove ne mogu prihvatiti ,bar ja ne mogu.

Uglavnom ,ovaj dnevnik ti je stvarno vanstandardni kad se pogledaju ostali na ovom blogu u zadnje vrijeme i idem odmah stisnuti plus.

sve dobro...

Tko je glasao

Pardon drvo, nije mi se dalo niti objašnjavati...

(imali smo davno tu temu s Molotovim...)

Radi se o lažnom Talmudu, podvali od strane antisemita tj. niti jedan od ovih tvojih citata nije vjerodostojan.

Bolje će ti objasniti Ljubo, mislim, ako te doista i zanima... Velik broj na žalost ovakve trovačke citate prihvaća zdravo za gotovo, bez ikakvog propitkivanja...jer naprosto čuju što žele čuti.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

židovi su, dok nisu imali

židovi su, dok nisu imali zemlje uvijek i svugdje bili stranci u očima većinskog stanovništva i jedino što im nitko nije mogao uzeti kad stvari krenu loše jest um, inteligencija, to su mogli sobom nositi gdje god ih protjerali. pamet ti nitko ne može uzeti.

zato i ima toliko vrhunskih intelektualaca među židovima, sviđale se nama njihove ideje ili ne.

Tko je glasao

@magarac

Istina je ovo što pišeš. ali ima još jedan važan razlog: ne znam nijednu vjeru, nijedan sveti spis kao Talmud koji tako radikalno i oštro traži od čovjeka da uči. Po sjećanju,citat iz Talmuda glasi:
TKO NEĆE UČITI, NEKA UMRE!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

s robinom je omašila ceo fudbal

nije problem u robin hoodu ilitiga njegovim inačicama diljem tzv soc zemalja, pa i nacionalsoc exzemalja do groteksnih mu oblika u liku bandića ili keruma (bez soc predznaka u nazivu)
odnosno, populizam toga tipa je nemoguće ubiti iz jednostavnog razloga što je prirodna linija manjeg otpora. Ako se dugo ostane u njoj ostaje se bez životnosti, sad ili u slijeećim generacijama
danska, kao bogata soc zemlja, dugo godina radi na toj temi
teška tema

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci