pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Zasvirao maestro. Muzika izvukla razne zvijerke (kao u čarobnoj fruli) i zvijerke zaplesale. Neke nisu vične koracima pa teturaju. Pa tako Polančec ustvrdi, u istoj rečenici, da ništa ni o čemu nije znao (što mu je za povjerovati), a da pomoćnika direktora Fonda nije otpustio jer nije htio prekidati istragu (o kojoj ništa nije znao, pa čak ni to da postoji).

Sanader se istovremeno hvali kako pravna država konačno funkcionira (jer ju je on osobno takvom funkcioniranju prispodobio), tvrdi da njemu trreba reći “Bravo!”, a u pravoj pravnoj (i ozbiljnoj) državi premijer ne rukovodi akcijama državnog odvjetništva jer su to dvije odvojene grane vlasti. U drugom trenutku se dosjeti jadu i kaže (a to potvrđuje i Mesić) da o akciji nije znao ništa, ali da njegovi ministri koji su rukovodili institucijom za muljanje sasvim sigurno ništa nisu krivi, jer ni oni ništa nisu znali. A nisu krivi ni što ništa nisu znali, jer, zaboga, tko još od ministara očekuje da nešto znaju. Tako vlast pleše na glazbu maestra i popikava se o vlastite noge. No, od vlasti se to i očekuje. I vlast se drugačije neće ni ponašati sve dok se ne ostvari talijanski scenario (sjećate se onog talijanskog premijera koji je umro negdje ne sjeveru Afrike, nakon što suz mu suradnici uglavnom završili iza rešetaka, a on utekao glavom bez obzira?)

Za opoziciju bi čovjek očekivao da se ponaša drugačije. Da procijeni situaciju, iziđe u javnost i u parlamentu zatraži da ta i takva vlada odstupi ili, još bolje, da ju se smijeni. Zbog korupcije i nesposobnosti ili zbog nesposobnosti i korupcije. Svejedno. HNS je inicirao upravo takvu akciju i proveso ju s SDP-om. Nas 33 potpisalo je zahtjev za iskazivanje nepovjerenja vladi Ive Sanadera. Razlozi su ovi gornji.

Zahtjev smo složili jučer, u utorak i počeli ga potpisivati. SDP je praktično odmah prihvatio inicijativu, a isto tako i regionalci, pa je bilo jasno da će se o interpelaciji za povjerenje razgovarati na sjednici koja je u tijeku. Kontaktiran je i HSS i dobili smo odgovor da će odluku donijeti na predsjedništvu stranke (jučer popodne). Od početka sjednice predsjedništva HSS-a pa nadalje do predsjednika HSS-a nije se moglo doći. Telefoni su zvonili u prazno ili su se javljale sekretarice koje su objašnjavale kako je predsjednik zauzet i ne može se javiti. Nikome. Pa ni čelnicima drugih oporbenih stranaka. Istovremeno, kažu poslovični dobro informirani izvori da su u telefonskim komunikacijama bili puno uspješniji čelnici nekih stranaka na vlasti. I da su kvalitete suvremenih sredstava telekomunikacija zaslužne što se HSS nije mogao javiti sve dok zahtjev za nepovjerenje vladi nije predan predsjedniku Sabora. Nakon toga su se javili i nešto rekli. Stvarno nema veze što.

Sve u svemu, može se pokušati stisnuti i pustiti vjetar. Koji puta ide, ali koji puta se čovjek uneredi. Ili, da kažem grublje, teško je biti j.... i pošten.