pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U zadnje vrijeme među političarima koje sam birala na vlast vidi se teški umor od prošlosti.
Pretpostavljam da to proizlazi iz pojačanih kontakata s Europljanima i Europskom Unijom u smislu ispunjavanja domaćih zadaća koje nas još čekaju prije dobrodošlice u europski krug žutih zvijezda. Prepreka, koje na tom putu treba svladati, ima jako puno. Kad čovjek pročita kakvih sve ljudi, koji blate svoju Domovinu, a koji se predstavljaju kao neke veličine, zato jer im je dostupan javni tisak (kako domaći tako inozemni), onda me ne čudi da su ostale zemlje, u kojima ljudi vole (a ne mrze iz dna duše) svoju Domovinu, poput Rumunjske, Bugarske i slično, već odavno tamo. Mi sa svojim, navodno hrvatskim književnicama, "slavenkama" gotovo da nikad nećemo u tu Europsku Uniju. Evo jednog od primjera:

piše Večernji List:
http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/3154967/index.do

- Hrvatska je mala zemlja za veliki odmor. Ali iza marketinga i optimističnih izvješća o milijunima turista koji u njoj provode svoj odmor, manje vesele vijesti bacaju neugodnu sjenu nad malim turističkim rajem na Jadranu - počinje svoj tekst u engleskom Guardianu hrvatska književnica Slavenka Drakulić.
Svoj članak pod naslovom "Sjene na suncu", Drakulić se osvrće na ovoljetne događaje koji su na neki način obilježili Hrvatsku.
Drakulić navodi primjer 86-godišnjeg bivšeg zapovjednika Jasenovca Dinka Šakića koji je ovog ljeta pokopan u ustaškoj uniformi, ali i govor svećenika Vjekoslava Lasića održan na tom pogrebu na kojem je poručio da se svaki Hrvat treba ponositi Šakićem.
- Hrvatski političari, posebno premijer Ivo Sanader, glasno promiču europske vrijednosti i svoju opredijeljenost ulasku u Europsku Uniju. I dok se takvo neeuropsko ponašanje poput ratnih zločina, terorizma i fašizma zakonski može zabraniti, u praksi se tolerira i njeguje. Treba li Europskoj Uniji ovakva Hrvatska - zemlja koja svijetu pokazuje samo svoje lijepo lice, a svoje dvojbene vrijednosti skriva, pita se Drakulić u Guardianu.
Drakulić opisuje i kako je protekao povratak emigranta Zvonka Bušića u domovinu nakon 32 godine provedene u američkom zatvoru zbog otmice zrakoplova i ubojstva njujorškog policajca. - Bušića se uspoređuje s Arafatom, Mandelom, Che Guevarom i Titom - objašnjava Drakulić.
Drakulić se osvrnula i oko Thompsonovih koncerata, koji su podijelili javnost u Hrvatskoj. - Trebaju li njegovi koncerti, koji potiču međunacionalnu mržnju biti zabranjeni ili ne? pita se ona.

Dakle, ta žena je izvukla tri osobe i na temelju njih pokušava poništiti želje, napore i postignuća ostatka od 4,5 milijuna Hrvata, te ih sve u paketu, polazeći od pojedinačnog ka općem, na taj način kao da proglašava: ratnim zločincima, fašistima, ustašama u ustaškim uniformama ubojicama policajaca, mađunacionalnim mrziteljima, bar sam ja to tako osjećala dok sam čitala taj članak. Imam dojam da bi gospođa na taj način rado sve Hrvate htjela vidjeti u tamnici, zabraniti ih, ne dozvoliti im ulazak u Europsku uniju. Opet ponavljam, to je moj osobni dojam, na koji imam puno pravo, kao što je ona sebi prisvojila pravo pisati što je htjela, ne konzultiravši se pri tom sa mnom, koje se to isto tiče, jer sam ja dio te Hrvatske-malog raja, koji je oblatila svojim izvlačenjem pojedinačnih i marginalnih slučajeva.
Slavenka ovim člankom skida svoje prljave gaće i daje ih prati Guardianovim čitateljima. Zašto Slavenkine gaće, pa zato jer u članku večernjaka stoji da je Slavenka hrvatska književnica. Znači da su njene gaće hrvatske gaće, a iz članka proizlazi da su jako prljave. Slavenka svoje prljave gaće očito ne zna oprati u intimi svoga doma, već ih ostavlja po tuđim stanovima. Zna se kakve osobe ostavljaju gaće po tuđim stanovima.

I nakon što mi je nastao grč u želucu od Slavenke i njenih prljavih gaća, nailazim u VL-u na novu nebulozu, ovaj put gospodina kojeg sam sama birala na vlast i kojeg inače jako volim, pa se nadam da će svoju retoriku ipak prilagoditi mojoj ljubavi, jer ja kad volim volim, a kad ne volim, onda hrvatski narod biva prisiljen navući na sebe crvenog vraga, kao npr. dvijetisućite.

Veli tako Primorac u intervjuu o ŠKOLSTVU, za koje je zadužen:
http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/3155068/index.do
"- Poznato je da vas s pjevačem Thompsonom veže prijateljstvo. Smatrate li da se Thompson mora jasnije odrediti oko pitanja ustaštva i njihovih simbola koji se donose na njegove koncerte?
- Hrvatska je umorna od prošlosti u koju se stalno gura, a moja dužnost je brinuti se o sadašnjosti i budućnosti Hrvatske, u kojoj nema mjesta nikakvom totalitarizmu bez obzira na to od koga on dolazio."

Dragi moj gospodine Primorac, jedini razuman odgovor na ovo pitanje, a koji bi meni bio prihvatljiv, je da ste naglasili ono što je zapravo ISTINA, a istina je da u Hrvatskoj već 63 godine ne postoji nikakav fucken totalitarizam, osim što je 50 godina postojao jugoslavenski, ali smo ga uspješno smakli. To je jasno trebalo naglasiti: NEMA TOTALITARIZMA, osim u "Slavenkinim" glavama. Ne može se, na temelju dva-tri slučaja, proglasiti hrvatski narod totalitaristima i kraj priče. Svojim pogrešnim odgovorima na takva pitanja stvara se slika da vlast u Hrvatskoj (Primorac, Kosor....) eto misli da tu ipak ima nekog totalitarizma protiv kojeg se eto treba boriti svim snagama.
Ma protiv čega se to treba boriti? Tko je tu totalitarist? Čovjek koji je pjevao budnice za vrijeme Domovinskog rata kako bi podigao moral našoj mladosti koja je prolijevala krv u obrani Domovine, pa koji je mislio da može i dalje nastaviti pjevati. A vi biste to sad zabranili zato jer je jedna "slavenka" to tražila. Gospodine Primorac i gospođo Jadranka (iz intervjua Novom Listu), vaša teza da u Hrvatskoj "nema mjesta nikakvom totalitarizmu" nije ništa drugo nego potkrjepljenje Slavenkine tvrdnje da postoji totalitarizam kojem se ne smije davati mjesta. Dakle, Slavenkinim prljavim gaćama dodajete novi sloj.
Ono što je jedina istina u Hrvatskoj u svezi navodnog "velikog totalitarizma" je da je Dinko Šakić pokojnik, da je Zvonko Bušić starac, koji se vratio kući nakon izdržane robije u inozemstvu i da Thompson pjeva Mog didu onome tko ga želi slušati.

Tko ne želi slušati Thompsona, ne mora, pa ni vi, ni Jadranka Kosor, ni Slavenka Drakulić. Tko vas uopće tjera da slušate Thompsonove pjesme? Je li vas itko zvao na njegov koncert?

Je li nekakva demokracija u Hrvatskoj, ili je opet nastupio jugoslavenski totalitarizam, kojeg smo mislili da smo se riješili, pa da ćete nas Hrvate opet stavljati na robije i zabranjivati pjesme poput "Ustani bane"? Želite li da Thompson postane novi hrvatski "ustaniban" u vrijeme kad smo se teškom mukom riješili prošlosti, a vi se stalno na nju vraćate.

Gospodo draga, prošlost nije u našim glavama i nismo mi umorni od prošlosti, već vi "slavenke"! Toliko ste opterećeni prošlošću da već u svakom slovu u vidite ustašu. Predlažem stoga hrvatskoj vlasti, da se maksimalno opere od prošlosti na način da donese zakon o zabrani uporabe slova "u" u hrvatskoj abecedi, predlažem i da se umjesto toga koristi znak "č", pa će tim činom hrvatska prošlost biti zauvijek izbrisana, a vjerojatno će "slavenka" konačno oprati svoje gaće kod kuće. Iako sumnjam, tko je navikao prljati gaće, taj će to činiti bez obzira što se poduzelo.
Ima vic na tu temu:
Hodao lik okolo i kukao:
"joj, što sam ja gladan, joj što sam ja gladan, joj što sam ja gladan....."
kad je svima dosadio pa su ga konačno nahranili, opet kuknjava, dreka i plač:
"joj, što sam ja bio gladan, joj što sam ja bio gladan, joj što sam ja bio gladan...."

(za one koji ne kuže, u prijevodu:
Dinko Šakić, Dinko Šakić..... a kad je Dinko Šakić konačno umro, onda nova "slavenkina pjesma": "bio Dinko Šakić, bio Dinko Šakić....")

Skinite nam se više s Dinkom Šakićem! Ili se skinite!